Strana 2 KAR ope rss >»DUBROVNIK« ka izvuče stanoviti broj, taj da se obogati, a drugi da ostane praznih šaka. Tu je po našem mišljenju možda najglavniji uz- rok njihovih poznijih nesreća. Da su braća bila uviđavnija, da se ne šćahu dijeliti, kako bi danas bili srećniji njihovi praunuci. Mnogim nevoljama koje su ih za vjekove pratile, bili bi se junač- ki oduprli; vođeni mišlju slobo- de i narodnog jedinstva, bili bi vjerovatno za rana osnovali i o- držali svoju državu, koja bi danas prednjačila mnogim najprosvjet- ljenijim državama i koji nas sada gledaju s visoka, i ne daju nam baš neke specijalne važnosti. Hoćemo li i mi zato na nečije opravdanje kazati, da je to bila zla sudbina, što su braća očarana sjajem Zapada, ne mi- sleći što ih čeka, prihvatili sve s reda što im je lukavi tuđin dao u zamjenu za otetu im slobodu: i svoju kulturu, i vjeru, čak i svoj jezik, i ropstvo i svoj pre- zir. Pod pritiskom raznih tuđih gospodara, oni su prestali živjeti narodnim životom; a kad su iz- gubili svoju državu, oni su izgu- bili s njom svako narodno obi- lježje, i postepeno sve one uro- đene narodne osobine, ili karak- teristike, koje dok su sa srpskim bile jedne, stvarale su jedan in- dividualizam, i jednunarodnu du- ošu. Samo urođeniindividualizam, ili koji se vremenom velikim i- storijskim događajima steče, može da. se prizna; ali ako se silom prilika. pometne i izgubi, ili je umišljeni artificijalno = hoće da se stvara, nevrijedi, ne može da.se o njemu kao o narodnom individnalizmu vodi računa. Naj- manje pak kada se taj individu- alizam ispoljava samo — — — >, a ne u konstruktivnim tež- njama zajednice u kojoj narod živi, a priznaje i sam, da mu je njegov narodni opstanak jedino u toj zajednici obezbijeđen i je- dino moguć. Srbi naprotiv, poslije nekoliko vjekova svoga državničkog živo- ta, najezdom turskom izgubili su takođe svoju slobodu i nezavi- snost, ali nije u njima zamro duh slobode, ni onako jaki na- cionalizam koji se najviše i raz- vijao onda kad su izgubili sve, jer se u borbi protiv dušmanina narod čeličio vjerom u bolju bu- dućnost, a narodna ga je pjesma narodima, ' u toj borbi krijepila i jačala, kraj svih zala, — pjesma ga je odr- žala, — njojzi hvala. U njemu nije utrnula čežnja za odmazdom koja je dugo tinjala kao žerava u pepelu, dok je duh slobode nije raspirio, pa je izbila vatra koja je počinila čuda: za sami jedan vijek, Srbin je raskinuo ropske lance, stvorio državu, sru- šio dva carstva, oslobodio i uje- dinio svoju braću i sazdao veliku državu, da njom braća upravljaju zajednički, bratski, jedan drugom ravnopravni. Prošlo je 20 godina, otkako smo slobodni ljudi u slobodnoj državi o ooo Širite ,Dubrovnik“ PD E O NO izvještačena djeca kojoj se hoće igre i obijesti, vike i galame. Djeca se igrala boja i vojnika, otimala jedan drugom drvene šančeve, zemlje i gradove, dok najednom cijela četa zaćuta, ju- naci se zglenuli preplašeni, neko. im prišanu da je komšiluku do- sadila njihova dernjava, pa traži da se djeca umire, inače da će biti belaja. I da je to ozbiljno kazano, uvjeriše se kad obaznaše kako je u nekoj skupštini u Šidu naglasio g. dr. Krnjević pofrebu sloge Hrvata i Srba, da Hrvati samo u slozi sa Srbima mogu sačuvati ovu našu državnu za jednicu, apelirajući na slogu spe- cijalno u krajevima gdje su Srbi i Hrvati izmiješani. U ime Boga! Ovo što tek sa- da priznaje jedan hrvatski vođa, hrvatska javnost i s njom oko- rjeli »Obzor«, mi nijesmo nikad oni prestali da govorimo o potre- bi da se braća smire i da pre- stanu sa neosnovanim zahtjevima na koje srpski narod neće nikad pristati. Zar je baš trebalo da bura dune, da se vanjske prilike tako razviju, pa da braća konsta- tuju potrebu smirenja i trijeznog razmišljanja u duhu istinske brat- ske ljubavi i sloge? Naš narod neće cijepanja, neće federalizma, ne priznaje teritorijalnih granica u svojoj državi, jer kaže da dr- žava koju je on stvorio, treba da bude jedna i zajednička za sve nas Srbe-Hrvate Slovence, pri- znavali se imenom kojim hoće- Broj 17 | Prema vjetru »Hrvatski dnevnik«, organ pot- pretsjednika vlade g. dr. Mače- ka, baveći se vanjskom politič- kom situacijom, na kraju veli: »Do sadasmo ne samo mi, ne- go i svi balkanski narodi, istica- li svoju neutralnost. Što se me- đutim ratno područje više proši- ruje, neutralnost se pretvara u nezaraćenost. Ali kod nas neza- raćenost ne znači, da možda če- kamo situaciju, kad ćemo pogra- biti oružje miješajući se u spo- rove velikih. Nezaraćenost kod malih neutralnih država znači spremnost braniti svoju neutral- nost i slobodu svojega odlučiva- uja u svima pitanjima, koja se njih tiču. Nezaraćenost znači kon- centrisanje sviju narodnih snaga oko jačanja zajednice, koja mo- že, ne bude li dovoljno jaka, po- stati izvrgnuta teškim gospodar- skim poteškoćama. Mi te pote- škoće već sada osjećamo. I kod nas se javlja skupoća, i sva je sreća, što se pravodobno počelo raditi na njezinu suzbijanju. Rat u neposrednom susjedstvu traži i od nas velike napore. S toga je i potrebno voditi politiku širo- kih poteza / odstranjivati sve smetnje konsolidaciji prilika. Hr- vatsko je pitanje do sada bilo najosjetljivlja tačka Jugoslavije. Na tome se pitanju razbijala nje- na snaga. Sada se to“pitanje na- lazi m stadiju riješavanja. Kad se gleda na prošlost mora se priznati, da je učinjeno dosta, no ako se pogled baci u buduć- nost, vidjeće se, da imajoš mnno- mo, jer je svakome obezbijeđeno i svoje i svoje ime i svoja vjera. Priznati da smo jedan narod, da je naš život u zajednici jedini moguć i opravdan, jedna je ne- osporiva istina, koju nikakve predrasude ne mogu oboriti; a da smo tako pomiješani, da bi svaka selekcija bila iluzorna i praktički nemoguća, o tome se svakog dana sve više uvjerava- mo, to nam dokazuje i nečiji u- mišljeni individualizam, kome ne bi trebalo nikakve borbe ni stva- ranje nereda u državi, kad bion zaista opstojao i bio opravdan, te ne bi bilo potrebno da se a- firmiše. go loga, što treba učiniti. Sada se ptuža najzgodnija prilika, da se ojača državna zajednica na taj način, da se u što većoj mjeri zadovolje Hrvati«. Ovaj posljednji pasus morali smo jače podvući, jer on nekako nije u skladu sa prije istaknu. tom rečenicom, da freba odstra« njivati sve smetnje konsolidaciji prilika. Jer, ako je »hrvatsko pitanje do sada bilo najosjetlji. vija tačka Jugoslavije, to ne zna. či da u Jugoslaviji nema i dru. gih, i te kako, osjetljivih tačaka koje bi trebalo udovoljiti. Ali ih »Hrvatski dnevnik« baš sada, u ovim najtežim momentima, iline vidi ili neće da ih vidi, a, po: znavajući se, više vjerujemo o vom posljednjem. Zadovoljiti » što većoj mjeri“ samo Hrvate odno.no 3 milijuna naroda, a 0 stalih 12 milijuna ostaviti sa svim po strani kao nešto o čem je suvišno voditi računa, misli mo da nije nimalo pametan po stupak »da se ojača državna za jednicu na taj način«, a još ma nje da se »sada pruža najzgod nija prilika«, sem ako oni sada šnju priliku ne misle da iskori ste samo i jedino za sebe, a t nikako ne može da pretstavlj čitavu državnu zajednicu. Jer, ako prilike nekoga pris ljavaju da mijenja dlaku, te ist prilike trebale bi da ga prisil barem unekoliko, — — —, inače kako možemo da vj rujemo u iskrenost nekih izjavi kao što su one koje su dr“ M ček i dr. Krnjević dali list » Tribune des Nations«, —»Tii je izjavama, kaže »Jugosl. Lloyd pred cijelim svijetom dokazan kako je Hrvatska tijesno, dapal nerazdruživo povezana s Jugi slavijom i KaKo nikakva druš peza ni Kombinacija ne možeb ti ni svrha ni sredstvo hrvatsk narodne politike«. Ako je ovo doista tako, oni su u najmanju ruku neumjest baš u ovim časovima, onaki spadi organa g. dr. Mačeka. Inače mjesto one ocjene 1 hovim izjavama kakvu im je đ »Jugosl. Lloyd«, moglo bi izg dati, da su one, silom prilika, u Šesti razvovor uodni dvaju političara A. — Mislio sam da si se već nasitio mojih razglabanja, a ono opet si došao na razgovor! B. — A kako i ne bih. Moja je dužnost da te izveđem na pra- vi put, te da o našim ljudima stekneš bolje mišljenje. $s () tajte »Dubrovnik“ Širite "Dubrovnik" B. — Ne boj se za njih, oni “su se već pomirili, da su poli- tički Hrvati i ako su još grčko- nesjeđinjeni. Sjetite se ,Dubrovnika“ B. — Opet si pao u jarost. Pa zar može katolik da bude Sr- bin, mani se ćorava posla! Čitajte ,Dubrovnik' o o rr ga — Petar ! radović kao austriski ofieir mogao po činu napredovati