Strana 2

KAR ope rss

>»DUBROVNIK«

ka izvuče stanoviti broj, taj da
se obogati, a drugi da ostane
praznih šaka. Tu je po našem
mišljenju možda najglavniji uz-
rok njihovih poznijih nesreća. Da
su braća bila uviđavnija, da se
ne šćahu dijeliti, kako bi danas
bili srećniji njihovi  praunuci.
Mnogim nevoljama koje su ih za
vjekove pratile, bili bi se junač-
ki oduprli; vođeni mišlju slobo-
de i narodnog jedinstva, bili bi
vjerovatno za rana osnovali i o-
držali svoju državu, koja bi danas
prednjačila mnogim najprosvjet-
ljenijim državama i
koji nas sada gledaju s visoka, i
ne daju nam baš neke specijalne
važnosti. Hoćemo li i mi zato na
nečije opravdanje kazati, da je
to bila zla sudbina, što su braća
očarana sjajem Zapada, ne mi-
sleći što ih čeka, prihvatili sve
s reda što im je lukavi tuđin dao
u zamjenu za otetu im slobodu:
i svoju kulturu, i vjeru, čak i
svoj jezik, i ropstvo i svoj pre-
zir. Pod pritiskom raznih tuđih
gospodara, oni su prestali živjeti
narodnim životom; a kad su iz-
gubili svoju državu, oni su izgu-
bili s njom svako narodno obi-
lježje, i postepeno sve one uro-
đene narodne osobine, ili karak-
teristike, koje dok su sa srpskim
bile jedne, stvarale su jedan in-
dividualizam, i jednunarodnu du-

ošu. Samo urođeniindividualizam,

ili koji se vremenom velikim i-
storijskim događajima steče, može
da. se prizna; ali ako se silom
prilika. pometne i izgubi, ili je
umišljeni artificijalno = hoće
da se stvara, nevrijedi, ne može
da.se o njemu kao o narodnom
individnalizmu vodi računa. Naj-
manje pak kada se taj individu-
alizam ispoljava samo — — —
>, a ne u konstruktivnim tež-
njama zajednice u kojoj narod
živi, a priznaje i sam, da mu je
njegov narodni opstanak jedino
u toj zajednici obezbijeđen i je-
dino moguć.

Srbi naprotiv, poslije nekoliko
vjekova svoga državničkog živo-
ta, najezdom turskom izgubili su
takođe svoju slobodu i nezavi-
snost, ali nije u njima zamro
duh slobode, ni onako jaki na-
cionalizam koji se najviše i raz-
vijao onda kad su izgubili sve,
jer se u borbi protiv dušmanina
narod čeličio vjerom u bolju bu-
dućnost, a narodna ga je pjesma

narodima, '

u toj borbi krijepila i jačala, kraj
svih zala, — pjesma ga je odr-
žala, — njojzi hvala. U njemu
nije utrnula čežnja za odmazdom
koja je dugo tinjala kao žerava
u pepelu, dok je duh slobode
nije raspirio, pa je izbila vatra
koja je počinila čuda: za sami
jedan vijek, Srbin je raskinuo
ropske lance, stvorio državu, sru-
šio dva carstva, oslobodio i uje-
dinio svoju braću i sazdao veliku
državu, da njom braća upravljaju
zajednički, bratski, jedan drugom
ravnopravni.

Prošlo je 20 godina, otkako
smo slobodni ljudi u slobodnoj
državi o ooo

Širite ,Dubrovnik“

PD E O NO
izvještačena djeca kojoj se hoće
igre i obijesti, vike i galame.
Djeca se igrala boja i vojnika,
otimala jedan drugom drvene
šančeve, zemlje i gradove, dok
najednom cijela četa zaćuta, ju-

naci se zglenuli preplašeni, neko.

im prišanu da je komšiluku do-
sadila njihova dernjava, pa traži
da se djeca umire, inače da će
biti belaja. I da je to ozbiljno
kazano, uvjeriše se kad obaznaše
kako je u nekoj skupštini u Šidu
naglasio g. dr. Krnjević pofrebu
sloge Hrvata i Srba, da Hrvati
samo u slozi sa Srbima mogu
sačuvati ovu našu državnu za
jednicu, apelirajući na slogu spe-
cijalno u krajevima gdje su Srbi
i Hrvati izmiješani.

U ime Boga! Ovo što tek sa-
da priznaje jedan hrvatski vođa,
hrvatska javnost i s njom oko-
rjeli »Obzor«, mi nijesmo nikad

oni prestali da govorimo o potre-

bi da se braća smire i da pre-
stanu sa neosnovanim zahtjevima
na koje srpski narod neće nikad
pristati. Zar je baš trebalo da
bura dune, da se vanjske prilike
tako razviju, pa da braća konsta-
tuju potrebu smirenja i trijeznog
razmišljanja u duhu istinske brat-
ske ljubavi i sloge? Naš narod
neće cijepanja, neće federalizma,
ne priznaje teritorijalnih granica
u svojoj državi, jer kaže da dr-
žava koju je on stvorio, treba da
bude jedna i zajednička za sve
nas Srbe-Hrvate Slovence,  pri-
znavali se imenom kojim hoće-

Broj 17 |

Prema vjetru

»Hrvatski dnevnik«, organ pot-
pretsjednika vlade g. dr. Mače-
ka, baveći se vanjskom politič-
kom situacijom, na kraju veli:

»Do sadasmo ne samo mi, ne-
go i svi balkanski narodi, istica-
li svoju neutralnost. Što se me-
đutim ratno područje više proši-
ruje, neutralnost se pretvara u
nezaraćenost. Ali kod nas neza-
raćenost ne znači, da možda če-
kamo situaciju, kad ćemo pogra-
biti oružje miješajući se u spo-
rove velikih. Nezaraćenost kod
malih neutralnih država znači
spremnost braniti svoju neutral-
nost i slobodu svojega odlučiva-
uja u svima pitanjima, koja se
njih tiču. Nezaraćenost znači kon-
centrisanje sviju narodnih snaga
oko jačanja zajednice, koja mo-
že, ne bude li dovoljno jaka, po-
stati izvrgnuta teškim gospodar-
skim poteškoćama. Mi te pote-
škoće već sada osjećamo. I kod
nas se javlja skupoća, i sva je
sreća, što se pravodobno počelo
raditi na njezinu suzbijanju. Rat
u neposrednom susjedstvu traži i
od nas velike napore. S toga je
i potrebno voditi politiku širo-
kih poteza / odstranjivati sve
smetnje konsolidaciji prilika. Hr-
vatsko je pitanje do sada bilo
najosjetljivlja tačka Jugoslavije.
Na tome se pitanju razbijala nje-
na snaga. Sada se to“pitanje na-
lazi m stadiju  riješavanja. Kad
se gleda na prošlost mora se
priznati, da je učinjeno dosta,
no ako se pogled baci u buduć-
nost, vidjeće se, da imajoš mnno-

mo, jer je svakome obezbijeđeno
i svoje i svoje ime i svoja vjera.
Priznati da smo jedan narod, da
je naš život u zajednici jedini
moguć i opravdan, jedna je ne-
osporiva istina, koju nikakve
predrasude ne mogu oboriti; a
da smo tako pomiješani, da bi
svaka selekcija bila iluzorna i
praktički nemoguća, o tome se
svakog dana sve više uvjerava-
mo, to nam dokazuje i nečiji u-
mišljeni individualizam, kome ne
bi trebalo nikakve borbe ni stva-
ranje nereda u državi, kad bion
zaista opstojao i bio opravdan,
te ne bi bilo potrebno da se a-
firmiše.

go loga, što treba učiniti. Sada
se ptuža najzgodnija prilika, da
se ojača državna zajednica na
taj način, da se u što većoj
mjeri zadovolje Hrvati«.

Ovaj posljednji pasus morali
smo jače podvući, jer on nekako
nije u skladu sa prije istaknu.
tom rečenicom, da freba odstra«
njivati sve smetnje konsolidaciji
prilika. Jer, ako je  »hrvatsko
pitanje do sada bilo najosjetlji.
vija tačka Jugoslavije, to ne zna.
či da u Jugoslaviji nema i dru.
gih, i te kako, osjetljivih tačaka
koje bi trebalo udovoljiti. Ali ih
»Hrvatski dnevnik« baš sada, u
ovim najtežim momentima, iline
vidi ili neće da ih vidi, a, po:
znavajući se, više vjerujemo o
vom posljednjem. Zadovoljiti »
što većoj mjeri“ samo Hrvate
odno.no 3 milijuna naroda, a 0
stalih 12 milijuna ostaviti sa
svim po strani kao nešto o čem
je suvišno voditi računa, misli
mo da nije nimalo pametan po
stupak »da se ojača državna za
jednicu na taj način«, a još ma
nje da se »sada pruža najzgod
nija prilika«, sem ako oni sada
šnju priliku ne misle da iskori
ste samo i jedino za sebe, a t
nikako ne može da pretstavlj
čitavu državnu zajednicu.

Jer, ako prilike nekoga pris
ljavaju da mijenja dlaku, te ist
prilike trebale bi da ga prisil
barem unekoliko, — —
—, inače kako možemo da vj
rujemo u iskrenost nekih izjavi
kao što su one koje su dr“ M
ček i dr. Krnjević dali list
» Tribune des Nations«, —»Tii
je izjavama, kaže »Jugosl. Lloyd
pred cijelim svijetom dokazan
kako je Hrvatska tijesno, dapal
nerazdruživo povezana s Jugi
slavijom i KaKo nikakva druš
peza ni Kombinacija ne možeb
ti ni svrha ni sredstvo hrvatsk
narodne politike«.

Ako je ovo doista tako, oni
su u najmanju ruku neumjest
baš u ovim časovima, onaki
spadi organa g. dr. Mačeka.

Inače mjesto one ocjene 1
hovim izjavama kakvu im je đ
»Jugosl. Lloyd«, moglo bi izg
dati, da su one, silom prilika,

u

Šesti razvovor uodni
dvaju političara

A. — Mislio sam da si se već
nasitio mojih razglabanja, a ono
opet si došao na razgovor!

B. — A kako i ne bih. Moja
je dužnost da te izveđem na pra-
vi put, te da o našim ljudima
stekneš bolje mišljenje.

$s
()

tajte
»Dubrovnik“

Širite "Dubrovnik"

B. — Ne boj se za njih, oni
“su se već pomirili, da su poli-
tički Hrvati i ako su još grčko-
nesjeđinjeni.

Sjetite se ,Dubrovnika“

B. — Opet si pao u jarost.
Pa zar može katolik da bude Sr-

bin, mani se ćorava posla!

Čitajte ,Dubrovnik'

o o rr ga — Petar !
radović kao austriski  ofieir

mogao po činu napredovati