Taksa plaćena u gotovu
GODINA XXVII

Izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din.
48 godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno:
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Austrakju Din 144'—

Pojedini broj din 1-

Dubrovnik, 4 maja 1940 t

"ri

> lj Šu aa
ki
3

1 a e A SPRNJA

rar s rr o Jyrgoma LI

DM MZ

Broj

sA

mje Pr

Popisi se im UreGnRivU
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukozisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2.

»EK SPE RT i«

Na adresu gospode proi. univer. d-ra Mihaila Nića i d-ra Đorda Tasića

Od oslobođenja stalno se kod
nas spominju eksperti, stručnja-
ci, za izvjesne probleme. Imali
smo brojne eksperte za razna
privredna pitanja, koji su godi-

nama na račun svoje »stručnosti« .

zauzimali vrlo unosne položaje.
Među njima je bilo i Srba i Hr-
vata, ali su se u našim stranama
uvijek spominjali samo Srbi. Me-
đutim, da navedemo samo jedan
primjer, dovoljno će biti da se
sjetimo jednog takvog »stručnja-
ka« Dalmatinca, sada velikog
Hrvata, koji je godinama kriti-
kovao jednu našu visoku novča-
nu ustanovu, da bi onda iz ru-
ku »protunarodnog režima«  pri-
mio skoro najviši položaj u njoj,
a uzto i sve ono što taj polo«
žaj sobom nosi. Imali smo i broj-
nih stručnjaka za neka pokrajin-
ska ili plemenska politička pita-
nja, koji su mnogo zla nanijeli
našoj zemlji. A u posljednje vri-
jeme dobili smo ,,eksperte“, ko-
ji su kao pravni naučnici bili
potrebni političarima da izvedu
sve ono što se danas naziva srp-
Skohrvatskim sporazumom.

Kad god se u našim stranama
amijeralo srbijanskim političkim
judima za neke njihove ustupke,
vijek nam se odgovaralo da to
ijesu vjerni pretstavnici one
rave Srbije, koju smo od prije
poznavali i u koju smo vjerovali.
ri tome se skoro uvijek isticalo
ako u Srbiji ima vrlo mnogo
posobnih i čestitih ljudi koji
ikako ne odobravaju loše po-
tupke svojih političara, i kako
aš među naučnicima treba tra-
iti takve ljude. I skoro uvijek
u se spominjala neka imena, 0-
obito iz krugova beogradskih
ravnika. Nama je to bilo milo,
r nikada nijesmo sumnjali u
rbiju, i vjerovali smo da će no-
e generacije ipak jednom do-
Ći do izražaja.
Kada su prošle godine u apri-
u prekinuti u Zagrebu  prego-
ori oko rješavanja unutrašnjeg
)reuređenja Jugoslavije, bili smo
adovoljni. Tada se, naime, bilo
konstatovalo đa bi to preuređenje
ilo ispalo monstruozno. Odmah

se javili protesti na raznim
ranama, pisani su članci i bro-
re da se svrati pažnja držav
im pretstavnicima na sve loše
I osljedice takvih riješenja. I za

eko vrijeme pregovori su zasta-

, a mi smo bili uvjereni da će

drugi put nastaviti sa više
zbiljnosti i boljeg poznavanja
aših problema.

Zaista, preko ljeta su pregovo-

nastavljeni, ali nisu ih više

dili samo političari.  Doznalo

da na tome rade i tri ugled-

na beogradska pravnika, svi iz |

Srbije, čija su se imena često
spominjala i u nauci, i u jav-
nom životu, i za koje se govo-
rilo da vode mlađe, slobodoum-
nije i borbenije generacije svojih
bivših đaka. To nas je umirilo,
jer smo očekivali da će se ko-
načno pokazati razlika između
političara i naučnika u Srbiji, o
kojoj se toliko govorilo. Ali su
nas nade iznevjerile, jer ono što
se 26 augusta 1939 objavilo, ja-
sno nam je pokazalo da, ako već
može da se opravda nekim poli-
tičkim razlozima, nikako ne može
da se odobri ni pravno, ni nau-
čno. Beogradski ,,eksperti“ uči-
nili su vrlo lošu uslugu i nauci,

lemike između g. Tasića i g.

| Dra Fr. Žilića, šefa pravnog o-

i svom Pravnom fakultetu i onoj |
Srbiji u koju se kod nas vjeruje. |

Za dva-tri mjeseca poslije pot-
pisa Cvjetković-Mačekova spora-
zuma čitali smo stalno povoljna
mišljenja o njemu ne samo u li-
stovima stranaka, koje su ga pot-
pisale, nega i u onom listu ,,Na-
pred“, koji u Beogradu izdaje
grupa g. prof. Mihaila Ilića, a
koji za svoj publicitet u našim
stranama ima najviše da zahvali
što su njegove članke o sporazu-
mu preštampavale ili vladine no-
vine (čak i ,,Obzor“) ili one ko-
je joj stoje sasvim blizu. Da li
je to preštampavanje vršeno pc
nekoj tarifi, to ne znamo, ali da
je ono traženo sa izvjesne strane,
to je svakome jasno. Međutim se
u isto vrijeme, osobito među Sr-
bima, sve više ispoljavalo mneza-
dovoljstvo sa potpisom tzv. spo-
razuma, pa su se javljale oštre
kritike i od ljudi koji stoje ma
vrhovima javnog i naučnog živo-
ta u Beogradu.

Ovo je malo trglo naše pravne
,eksperte“, pa se prvi počeo ja-
vljati g. Dr. Đ. Tasić svojim do-
sta nejasnim člancima u ,,Politi-
ci“, u kojima je pisao o federa-
cijama u drugim zemljama, o
kompetencijama parlamenta i hr-
vatskog sabora, o velikim stran-
kama na cijelom državnom po-
dručju, o nekoj zajedničkoj pro-
svjetnoj politici i sličnom. Koli-
ko se dalo zaključiti iz tih stil-
ski dosta zapletenih članaka,
vidjeli smo da g. Tasić pomalo
daje pravo kritičarima sporazuma
na kome je i sam sarađivao. Pre-
plašio se, izgleda, za cjelinu dr-
ve i njezinu unutrašnju kohezi-
onu snagu, što je sve bilo dove-
deno u pitanje već kod  prego-
varanja u proljeće 1939, a što
je kasnije sankcionisano aktima
od 26 augusta, koji su bili do-
neseni uz pristanak i potpise beo-
gradskih pravnih naučnika. Tada
je već došlo i do novinske po-

djela banovine Hrvatske, u kojoj
se raspravljalo da li centralna
vlada može sužavati kompetenci-
je Banske vlasti ili ne. G. Ta-
sić je dokazivao da se to može
dogoditi, a g. Žilić je to  majo-
dlučnije odbijao. Žilićevu tezu
poduprle su, naravno, sve hrvat-
ske novine, jer se u Zagrebu
odmah osjetilo da se baš na to-
me pitanju zasniva sve ono što
im je sporazumom dato i da će
to biti najvažnije pitanje u bu-
dućim odnosima Zagreba i Beo-
grada. Oba polemičara bila su
prešla i na filološku raspravu o
značenju riječi ,kao što su“, i
umalo što se od toga nije izro-
dila jedna nova borba, kao ona
oko riječi filloque, zbog koje se
u svoje vrijeme odvojiše istočna
i zapadna crkva. Ova je polemi-
ka pokazala svima nama da smo
bili u pravu kada smo već od
prvoga početka loše mislili o
tekstu sporazuma. Pokazalo se,
eto, da ni glavniakteri u njemu
nemaju tačne poglede na najo-
snovnije pitanje, i dok jedni mi-
sle da uredba o ustrojstvu bano-
vine Hrvatske ima istu snagu
kao i zemaljski Ustav, dotle dru-
gi tvrde da se njezina vlast mo-
že u svako doba  sužavati  pro-
stim odlukama centralne vlade.
Žalosno je za sve nas ,,nestručnja-
ke“ kada vidimo koliko je ne-
solidno, površno i nepravnički
sastavljen tekst sporazuma, jer
samo četiri mjeseca poslije nje-
gova potpisa iznose sasvim su-
protna mišljenja njegovi sastavlja-
či. A kako li je tek sastavljeno
sve ono ostalo što je 26 augu-
sta potpisano ?

U to se već bio počeo javljati
i ,Napred“ s nekim rezervama i
primjedbama na sporazum i na
sve ono što se poslije njegova
potpisa događalo u Hrvatskoj.
Ti članci, naravno, nisu preštame
pavani kao prije, a to po onoj:
Cirkuski je igrač odigrao svoju
ulogu, pa može da ide...

Ali ovo triježnjenje beogradskih
pravnika nastupilo je dosta kasno
i to pod uticajem svega onoga
što se za to vrijeme događalo ua
srpskoj strani, osobito u  Beo-
gradu. Tu su se već u toku je-
seni formulisale zamjerke na tekst
sporazuma, a u naučnim krugo-
vima iznosile su se vrlo oštre
kritike, koje su najviše pogađa-
le beogradske ,,eksperte''. Kona-
čno se tačno doznalo i za mi-
šljenje g. Slobodana Jovanovića,
najboljeg poznavaoca državnog
prava kod nas, koji je neke za-
mjerke o tome i javno iznio. Sve

je to trglo gospodu ,,eksperte“,
pa su osjetili "potrebu da i oni
nešto kažu i da sa sebe zbace
odgovornost. Otada i ,,Napred“,

i g. Tasić, i g. Ilić (vidi »Poli-
tiku od 17 marta) sve više izno-
se misli koje su već od prvog
početka zastupali razni kritičari
sporazuma od 26 augusta. Mora
da se jako neugodno osjećaju
beogradski ,,eksperti“ kada, mje-
sto da predvode i da s ponosom
pokazuju na svoje djelo, moraju
da kasaju za drugima i da tuđim
razlozima kritikuju svoje vlastito
čedo. Sada i oni traže da se za-
jednica ojača, da se očuva što
više zajedničkih elemenata cen-
tralnoj vladi i pri tome se muče
dokazujući kako ,,federalizam ni-
je uopšte sistem onih koji žele
da se razjedine“. Jačanje zajed-
nice bio je uvijek ideal sviju nas
koji volimo i želimo ovu našu
ujedinjenu zemlju, a o karakteru
federalizma lijepo je odgovorio
g. Milan. Grol_ (,,Politika“, 30
marta), koji je tim svojim član-
kom pokazao da i jedan  profe-
sor književnosti može o tome
tačnije rezonovati od one trojice
profesora Pravnog fakulteta. Do-
bro bi bilo da članak g. Grola
prouče ne samo dosadašnji prav-
nici ,,eksperti“, nego i onaj mla-
di pravnik, koji polagano ulazi
među pomenutu trojku, a koji se
prošlih mjeseci umorio pišući
članke i predavajući o američkom
i drugom federalizmu, i o njego-
vim prednostima, zaboravljajući
da nije dobro svaki sistem pre-
nijeti u svaku sredinu. Da su
beogradski ,,eksperti“ bolje po-
znavali naše prilike i motive zbog
kojih neki naši ljudi i krajevi
traže federaciju Jugoslavije, i da
su pri sastavljanju raznih ureda-
ba od 26 augusta pazili na one
elemente koje g. Grol spominje
u svome članku, ne bi se danas
javljali člancima i predavanjima
da nekako zbace sa sebe svaku
krivicu za ovo što svi vidimo da
u pisanom sporazumu mne valja.
Ako su pak neki drugi razlozi
tražili da se sve ono baš onako
prihvati, naučnici su trebali da
se povuku. Onj nijesu političari,
da mogu praviti prepade i revo-
lucije, nego naučnici-pravnici, ko-
ji to nikako ne smiju, i ne mogu.
Za njih je bilo časnije da su već
onda otvoreno kazali ovo što sa-
da naknadno iznose, pogotovo
što su morali znati kako o tim
pitanjima, osobito o S 1i6 Usta-
va, misle drugi naučnici, daleko
veći od njih. Ako su ih kakvi
lični obziri od toga zadržavali,
trebali su se sjetiti govora pok.
Pavla Šppovića na proslavi gim-