Taksa plaćena u gotovu GODINA XXVII Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno: za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Austrakju Din 144'— Pojedini broj din 1- Dubrovnik, 4 maja 1940 t "ri > lj Šu aa ki 3 1 a e A SPRNJA rar s rr o Jyrgoma LI DM MZ Broj sA mje Pr Popisi se im UreGnRivU a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukozisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. »EK SPE RT i« Na adresu gospode proi. univer. d-ra Mihaila Nića i d-ra Đorda Tasića Od oslobođenja stalno se kod nas spominju eksperti, stručnja- ci, za izvjesne probleme. Imali smo brojne eksperte za razna privredna pitanja, koji su godi- nama na račun svoje »stručnosti« . zauzimali vrlo unosne položaje. Među njima je bilo i Srba i Hr- vata, ali su se u našim stranama uvijek spominjali samo Srbi. Me- đutim, da navedemo samo jedan primjer, dovoljno će biti da se sjetimo jednog takvog »stručnja- ka« Dalmatinca, sada velikog Hrvata, koji je godinama kriti- kovao jednu našu visoku novča- nu ustanovu, da bi onda iz ru- ku »protunarodnog režima« pri- mio skoro najviši položaj u njoj, a uzto i sve ono što taj polo« žaj sobom nosi. Imali smo i broj- nih stručnjaka za neka pokrajin- ska ili plemenska politička pita- nja, koji su mnogo zla nanijeli našoj zemlji. A u posljednje vri- jeme dobili smo ,,eksperte“, ko- ji su kao pravni naučnici bili potrebni političarima da izvedu sve ono što se danas naziva srp- Skohrvatskim sporazumom. Kad god se u našim stranama amijeralo srbijanskim političkim judima za neke njihove ustupke, vijek nam se odgovaralo da to ijesu vjerni pretstavnici one rave Srbije, koju smo od prije poznavali i u koju smo vjerovali. ri tome se skoro uvijek isticalo ako u Srbiji ima vrlo mnogo posobnih i čestitih ljudi koji ikako ne odobravaju loše po- tupke svojih političara, i kako aš među naučnicima treba tra- iti takve ljude. I skoro uvijek u se spominjala neka imena, 0- obito iz krugova beogradskih ravnika. Nama je to bilo milo, r nikada nijesmo sumnjali u rbiju, i vjerovali smo da će no- e generacije ipak jednom do- Ći do izražaja. Kada su prošle godine u apri- u prekinuti u Zagrebu prego- ori oko rješavanja unutrašnjeg )reuređenja Jugoslavije, bili smo adovoljni. Tada se, naime, bilo konstatovalo đa bi to preuređenje ilo ispalo monstruozno. Odmah se javili protesti na raznim ranama, pisani su članci i bro- re da se svrati pažnja držav im pretstavnicima na sve loše I osljedice takvih riješenja. I za eko vrijeme pregovori su zasta- , a mi smo bili uvjereni da će drugi put nastaviti sa više zbiljnosti i boljeg poznavanja aših problema. Zaista, preko ljeta su pregovo- nastavljeni, ali nisu ih više dili samo političari. Doznalo da na tome rade i tri ugled- na beogradska pravnika, svi iz | Srbije, čija su se imena često spominjala i u nauci, i u jav- nom životu, i za koje se govo- rilo da vode mlađe, slobodoum- nije i borbenije generacije svojih bivših đaka. To nas je umirilo, jer smo očekivali da će se ko- načno pokazati razlika između političara i naučnika u Srbiji, o kojoj se toliko govorilo. Ali su nas nade iznevjerile, jer ono što se 26 augusta 1939 objavilo, ja- sno nam je pokazalo da, ako već može da se opravda nekim poli- tičkim razlozima, nikako ne može da se odobri ni pravno, ni nau- čno. Beogradski ,,eksperti“ uči- nili su vrlo lošu uslugu i nauci, lemike između g. Tasića i g. | Dra Fr. Žilića, šefa pravnog o- i svom Pravnom fakultetu i onoj | Srbiji u koju se kod nas vjeruje. | Za dva-tri mjeseca poslije pot- pisa Cvjetković-Mačekova spora- zuma čitali smo stalno povoljna mišljenja o njemu ne samo u li- stovima stranaka, koje su ga pot- pisale, nega i u onom listu ,,Na- pred“, koji u Beogradu izdaje grupa g. prof. Mihaila Ilića, a koji za svoj publicitet u našim stranama ima najviše da zahvali što su njegove članke o sporazu- mu preštampavale ili vladine no- vine (čak i ,,Obzor“) ili one ko- je joj stoje sasvim blizu. Da li je to preštampavanje vršeno pc nekoj tarifi, to ne znamo, ali da je ono traženo sa izvjesne strane, to je svakome jasno. Međutim se u isto vrijeme, osobito među Sr- bima, sve više ispoljavalo mneza- dovoljstvo sa potpisom tzv. spo- razuma, pa su se javljale oštre kritike i od ljudi koji stoje ma vrhovima javnog i naučnog živo- ta u Beogradu. Ovo je malo trglo naše pravne ,eksperte“, pa se prvi počeo ja- vljati g. Dr. Đ. Tasić svojim do- sta nejasnim člancima u ,,Politi- ci“, u kojima je pisao o federa- cijama u drugim zemljama, o kompetencijama parlamenta i hr- vatskog sabora, o velikim stran- kama na cijelom državnom po- dručju, o nekoj zajedničkoj pro- svjetnoj politici i sličnom. Koli- ko se dalo zaključiti iz tih stil- ski dosta zapletenih članaka, vidjeli smo da g. Tasić pomalo daje pravo kritičarima sporazuma na kome je i sam sarađivao. Pre- plašio se, izgleda, za cjelinu dr- ve i njezinu unutrašnju kohezi- onu snagu, što je sve bilo dove- deno u pitanje već kod prego- varanja u proljeće 1939, a što je kasnije sankcionisano aktima od 26 augusta, koji su bili do- neseni uz pristanak i potpise beo- gradskih pravnih naučnika. Tada je već došlo i do novinske po- djela banovine Hrvatske, u kojoj se raspravljalo da li centralna vlada može sužavati kompetenci- je Banske vlasti ili ne. G. Ta- sić je dokazivao da se to može dogoditi, a g. Žilić je to majo- dlučnije odbijao. Žilićevu tezu poduprle su, naravno, sve hrvat- ske novine, jer se u Zagrebu odmah osjetilo da se baš na to- me pitanju zasniva sve ono što im je sporazumom dato i da će to biti najvažnije pitanje u bu- dućim odnosima Zagreba i Beo- grada. Oba polemičara bila su prešla i na filološku raspravu o značenju riječi ,kao što su“, i umalo što se od toga nije izro- dila jedna nova borba, kao ona oko riječi filloque, zbog koje se u svoje vrijeme odvojiše istočna i zapadna crkva. Ova je polemi- ka pokazala svima nama da smo bili u pravu kada smo već od prvoga početka loše mislili o tekstu sporazuma. Pokazalo se, eto, da ni glavniakteri u njemu nemaju tačne poglede na najo- snovnije pitanje, i dok jedni mi- sle da uredba o ustrojstvu bano- vine Hrvatske ima istu snagu kao i zemaljski Ustav, dotle dru- gi tvrde da se njezina vlast mo- že u svako doba sužavati pro- stim odlukama centralne vlade. Žalosno je za sve nas ,,nestručnja- ke“ kada vidimo koliko je ne- solidno, površno i nepravnički sastavljen tekst sporazuma, jer samo četiri mjeseca poslije nje- gova potpisa iznose sasvim su- protna mišljenja njegovi sastavlja- či. A kako li je tek sastavljeno sve ono ostalo što je 26 augu- sta potpisano ? U to se već bio počeo javljati i ,Napred“ s nekim rezervama i primjedbama na sporazum i na sve ono što se poslije njegova potpisa događalo u Hrvatskoj. Ti članci, naravno, nisu preštame pavani kao prije, a to po onoj: Cirkuski je igrač odigrao svoju ulogu, pa može da ide... Ali ovo triježnjenje beogradskih pravnika nastupilo je dosta kasno i to pod uticajem svega onoga što se za to vrijeme događalo ua srpskoj strani, osobito u Beo- gradu. Tu su se već u toku je- seni formulisale zamjerke na tekst sporazuma, a u naučnim krugo- vima iznosile su se vrlo oštre kritike, koje su najviše pogađa- le beogradske ,,eksperte''. Kona- čno se tačno doznalo i za mi- šljenje g. Slobodana Jovanovića, najboljeg poznavaoca državnog prava kod nas, koji je neke za- mjerke o tome i javno iznio. Sve je to trglo gospodu ,,eksperte“, pa su osjetili "potrebu da i oni nešto kažu i da sa sebe zbace odgovornost. Otada i ,,Napred“, i g. Tasić, i g. Ilić (vidi »Poli- tiku od 17 marta) sve više izno- se misli koje su već od prvog početka zastupali razni kritičari sporazuma od 26 augusta. Mora da se jako neugodno osjećaju beogradski ,,eksperti“ kada, mje- sto da predvode i da s ponosom pokazuju na svoje djelo, moraju da kasaju za drugima i da tuđim razlozima kritikuju svoje vlastito čedo. Sada i oni traže da se za- jednica ojača, da se očuva što više zajedničkih elemenata cen- tralnoj vladi i pri tome se muče dokazujući kako ,,federalizam ni- je uopšte sistem onih koji žele da se razjedine“. Jačanje zajed- nice bio je uvijek ideal sviju nas koji volimo i želimo ovu našu ujedinjenu zemlju, a o karakteru federalizma lijepo je odgovorio g. Milan. Grol_ (,,Politika“, 30 marta), koji je tim svojim član- kom pokazao da i jedan profe- sor književnosti može o tome tačnije rezonovati od one trojice profesora Pravnog fakulteta. Do- bro bi bilo da članak g. Grola prouče ne samo dosadašnji prav- nici ,,eksperti“, nego i onaj mla- di pravnik, koji polagano ulazi među pomenutu trojku, a koji se prošlih mjeseci umorio pišući članke i predavajući o američkom i drugom federalizmu, i o njego- vim prednostima, zaboravljajući da nije dobro svaki sistem pre- nijeti u svaku sredinu. Da su beogradski ,,eksperti“ bolje po- znavali naše prilike i motive zbog kojih neki naši ljudi i krajevi traže federaciju Jugoslavije, i da su pri sastavljanju raznih ureda- ba od 26 augusta pazili na one elemente koje g. Grol spominje u svome članku, ne bi se danas javljali člancima i predavanjima da nekako zbace sa sebe svaku krivicu za ovo što svi vidimo da u pisanom sporazumu mne valja. Ako su pak neki drugi razlozi tražili da se sve ono baš onako prihvati, naučnici su trebali da se povuku. Onj nijesu političari, da mogu praviti prepade i revo- lucije, nego naučnici-pravnici, ko- ji to nikako ne smiju, i ne mogu. Za njih je bilo časnije da su već onda otvoreno kazali ovo što sa- da naknadno iznose, pogotovo što su morali znati kako o tim pitanjima, osobito o S 1i6 Usta- va, misle drugi naučnici, daleko veći od njih. Ako su ih kakvi lični obziri od toga zadržavali, trebali su se sjetiti govora pok. Pavla Šppovića na proslavi gim-