Tahsa plaćena u gotovu GODINA XXVII Izlazi svake subote. Pretplata'u Jugoslaviji Nin. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Austrakju Din 144'— Pojedini broj din 1- Dubrovnik, 25 maja 1940 Broj 21 Dopisi se šalju uredništvu a preiplata, eglasi i javne zahvale administraciji lista: Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogoveru, a za javne za- hvale i pripeslano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; DOMINKOVIĆ P. KRISTO Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. a : Uobrazilje i sila Uobrazilja ili mašta, sposob- ost je zamišljanja nečega što e postoji; ona je dakle, kratko | ečeno, jedna laž, sa tom razli- om, da ako je uobrazilja beza- lena, ili neka duševna bolest, | reba je požaliti, i ako se može liječiti: ali ako je neka svije: na, smišljena tvrdnja namjerom a se nekoga prevari, da ga se | bmane na svoju korist, a na | uđu štetu, onda je za osudu kao | vaka ordinarna laž; ona vrijeđa | ak i dostojanstvo svakog pošte- | og čovjeka, ako se i jednom | jom poslužio. Taka uobrazilja, o u svakom slučaju morbozno tanje čovjeka, može da spopane jojedinca, kao i veći broj ljudi, eće slojeve; može da zahvati itave krajeve i provincije kao cuga, sve zavisi kakvo je zemlji- te na koje je palo sjeme, pa da roklija i da se razvije krepka nladika. : Ali wobrazilja je što i korov, coji me služi ni čovjeku ni živo- inji, a štetan je, jer na obrađe- jom zemljištu ometa razvijanje corisnog rastinja, dok ne dođe jetelac, da ga jednim mahom svojom oštrom kosom ne pokosi ne odstrani od dobrog i kori- snog zrnja. Mnoge tako štetne ideje niču | hvataju maha kod mnoštva lju- li takom lakoćom, kojem ne bi ni neka najsjajnija ideja, ili naj- uzvišeniji princip, za koji se či- fav jedan narod borio i žrtvovao. [ uzalud su svi napori da se te ljude dovede do ubijeđenja da su na krivom putu, ako drže da še svijet može zavarati izmišljo- tinama ; da se istorija može is- kriviti i da joj se može podmet- nuti mešto što nije dobro prore- Ketano i utvrđeno. Ko se u po- litičke svrhe služi izmišljotinama, li nađuvenim i netačno navede- im događajima, taj samo daje dokaza, da ga uobrazilja još ni- e napustila, da je njegova bolest | eizlječiva. Ipak na pijesku se | = ne gradi. | Ko može da govori o nekim | broja odlikama, po kojima stva- ra neke zahtjeve na štetu dru- oga koji od svoje strane ne 1sti- e nikakve odlike ni preimućstva, iti ima zahtjeva? Bez sumnje bvaj drugi, koji ni svoja prel- ućstva, ni svoje zasluge za na- od i državu i ne spominje, niti to za njih traži; dok onaj koji o odlikama najviše govori, nema aš nikakvih spomena vrijednih, | a koje bi mu narod imao biti | Ako možda u tome ma, (a koje jeisam nekad imao | ali ih je vremenom napustio 1 | sasvim izgubio) nalazi neku svo- ju odliku, pa zbog nesnošljivosti zajedničkog života hoće da se od onoga drugoga rastavi, treba | da zna da se odlike ne stječu negativnim načinom, njihovim | | napuštanjem, nego njihovim oču- vanjem. Gubitak odlika ili prei- mućstava, znači degenerisanje, jedan nedoslatak, a ne vrlinu. Mnogi znameniti ljudi u svije- tu, opijeni svojum silom i veli- činom, smatrali su kao da su od Boga poslani da upravljaju cije- lim svijetom i da mu nameću svoju vlast. Ali suština njihove pom«amne čežnje za uređenjem | svijeta, bila je uvijek prevelika njihova sujeta i egoizam. I naj- | kulturniji narodi davali su pri- | mjera njihove lažne kulture i | uobrazilje, da su oni neki izabra- fi" narod, vlastan da bez skrupu- la uredi svijet kako mu se belje svidi. Ali daleko je od tih ljudi bio razum, boji bi ih morao u- bijediti o mogućnostima toga u- ređenja nekim kulturnijim nači- nom (kad su se već razmetali toliko svojom velikom kulturom), nego što je sila i pokolj. Za tim varvarskim nagonom velikih, po- vođe se obično i mali ljudi, ko- ji imaju ambiciju da vode glavnu riječ i davaju direktive kako se w teškim prilikama treba vladati; pa mjesto da smire uzbuđene duhove kojima najpreča dužnost i briga treba da bude očuvanje države, oni nalaze za potrebno da se narod još jače uzbuđuje agitacijama, koje u časovima op- — —=—3—=—-— mada | šte zabrinutosti, mogu najmanje biti poželjne. Danas u svijetu vlada i suviše veliko uzbuđenje, a nikad svijet nije bio složan kao danas u pri- znavanju potrebe općeg mira i rada, jer u tome nalazi jedinu osnovu života i napretka cije- log > čovječanstva. Da se to postigne, ljudi su našli da je naj- bolje sretstvo ukrštavanje oružja ižmeđu dva ljudska tabora, koji jednako uvjeravaju da će tako da urede svijet i da neće odustati od borbe dok to ne postignu. A čovječanstvo zaprepašteno ovim užasnim riješenjem, vjerujući da će ovo biti posljednji trzaji, po- sljednji pokušaji grube sile da zavlada svijetom, čeka samo po- bjedu pravde i morala. Jugoslavija i U Moskvu je nedavno naša delegacija da pregovara sa pretstavnicima velike Rusije o potrebi razmjene dobara između Jugoslavije i našeg velikog sje- vernog brata. Dakle, da se dođe do trgovinskog ugovora. Prošlo je čitave dvije decenije kako između nas i bratske Ru- sije nije bilo potpuno nikakve povezanosti, osim duhovne. Da li su takovi odnosi između nas i Rusije bili opravdani ili ne u to nećemo ulaziti niti zbog toga nekoga kuditi, odnosno hvaliti. Opravdanje za takav odnos, koji se je opravdavao zbog sigurnosti pravilnijeg razvoja naših unutra- Šnjih prilika, još je najjači argu- menat. Sistem vladanja u Rusiji, koji je gravitirao i preko grani“ ca nekadašnjeg velikog carstva i u tome nadiranju preko svojik granica relativno donekle uspio, stajao je ma putu, kako i u dru- gim državama, tako i kod nas normalnom razvoju unutrašnjih prilika. Ta penetracija duha vla- davine iz Rusije na tuđe terito- rije nije primljena u njenom is- tinskom ideološkom smislu, ni u njenom pozitivnom djelovanju, već baš u negativnvm smislu ra- | zaranja i nereda. Poslijeratna psi- hoza bila je vrlo pogodna da primi brzo, lako i gotovo sa o- oduševljenjem, nešto novo što e- voluiše sistem upravljanja sa svi- jetom, bez obzira da li takav si- stem odgovara duhu narodnom, i da li mu je svaka zemlja i na- rod u njoj zgodno tlo za razvi- janje. Pogotovo, ako se iz nove ideologije upravljanja sa narodi- ma apsorbiraju samo loše strane, onda je razumljivo, da su se sve pošla. zemlje oko velike Rusije morale agraditi kineskim zidom, da is- kvareno tumačenje i prakticiranje komunizma ne izvrši penetraciju u njihove zemlje i zahvati im narod. Svakako, bio to glavni razlog ili ne, Jugoslavija zvanično nije podržavala veze sa Rusijom kroz puna dva decenija. Ali to nepo- državanje veza, koje je bilo u- slovljeno, svakako, dosta jakim razlozima, nije prekinulo niti je moglo prekinuti one trađicijonal- ne veze krvi i jezika koje su, i pokraj ove, recimo otuđenosti, vezivale duhovno nas i Rusiju. "Teške današnje prilike u Evro- pi krenuli su nas sa mrtve tačke, da se približimo velikoj Rusiji i da se sa njome otpočne razgo- vor kako razgovara brat s bratom. I došlo je do toga. Počelo se je sa trgovinskim pregovorima, da se iz njih razvije sve ono što će i nas i Rusiju brzo dovesti u o- naj uzajamni položaj koji je me- đu našoj zajedničkoj slavenskoj krvi i jezikom i prije vladao. Naša delegacija bila je i vrati- la se iz Moskve — zadovoljna. Ali nije zadovoljna samo ona, zadovoljna je cijela zemlja, jer krv nije voda, jer se brat s bra- tom opet sastao. Uspostavljanje odnosa između naše zemlje i Ru- sije bit će sigurno od obostrane koristi ne samo trgovinske već i političke, duhovne i moralne. O- vo nam daje neku garanciju u obezbijeđenju našeg međunarod- nog položaja. S druge strane 0- vo uspostavljanje odnosa sa Ru- sijom otrijezniće i neke naše lje- vičarske elemente, i razuvjeriti ih u sprovađanju njihovih ideja na način kako su to oni zami- šljali, jer su iz doktrine tuđih pi Rusija ideja upili samo negativne stra- ne, koje su kod nas značile zu- šenje reda i mira. Sada će ima- ti prilike da se uvjere da su — za sebe možda idealno — svaka- ko bili na rđavom putu u shva- tanju primjena onih ideja, za ko- je su se zalagali a koje su im- portirame primili iz Rusije. .Jer svi ideali su dobri kada u svojoj primjeni daju pozitivan rezultat progresa, blagostanja, mira i re- da, inače su samo nesreća po pojedince, narod i državu. Stoga je vrlo razumljivo što je uspostavljanje odnosa sa Ru- sijom naišlo u svima slojevima našega naroda na oduševljeni pri- jem, ne samo u onim koji u to- me vide praktičnu trgovačku 0- bostranu korist, ili kod svih ko- ji se iz krvnog i jezičnog srod- stva vesele ovom bratskom pri- bližavanju, nego i kod onih koji su cijenili da su već davno ve- zani za Rusiju više iz povezano- sti novih od nje primljenih nače- la nego iz tradicionalnog krvnog i jezičnog, dakle slavenskog, srod- stva. U ovim teškim danima iskuše- nja, kada svi strepimo pred sud- bonosnim događajima i ulažemo sve da ih spremni dočekamo — kako nas pointa ne bi pro- klinjalo — postigli smo jedan uspjeh koji mam još jače krijepi duh, koji nam još više daje ga- rancije, da ćemo biti kadri opri- jeti se svakom nasrtaju ma oda- kle on dolazio, jer nas i braće Rusa ima preko 200 milijona. đa