Strana 2 IU >»DUBROVNIK«< s—A-M Čije vlasništv I Zadnjih desetak godina doži- vljavame u našem gradu i po našim selima da se u vrijeme, kad je kod nas stranih gostiju, priređuju kojekakvi bučni iskazi kako bi se što upadnije istaknu- lo ,hrvatstvo“ naših dubrovačkih strana. A što se sve nije pisalo po hrvatskim novinama i preko raznih hrv. književnih društava u istom cilju? Ovako se je, do- bro se toga sjećamo, nekada ra- dilo i pisalo sa stanovite strane ne bi li se prikazalo svijetu da da ovo današnje Jugoslovensko primorje nije slovjensko, i kako na nj neko drugi ima pravo. Slušajući i čitajući sve ovo, što spomenuh, dolažahu mi na pamet dva doživljaja iz mladih mi đačkih dana. Osamdesetih go- dina prošloga vijeka pjevali smo u školi: ,Živjela Hrvatska i nje- zina prava“, ,Živjela junačka na- ša stranka prava“, i razne hrvat- ske ,budnice“, a oci nam po mje- stu: , Onamo, onamo za brda ona“, pJa sam mlada srpkinja“ ,,Gor- kim suzam Milica“, ,,Mi smo bra- ćo slovinskog sinci plemena“ it. d. I dok nas u školi učaše učitelj da smo Hr- vati, doma slušah da smo Du- brovčani, a od starijih po mje- stu da smo Slavjani, a od dru- gih da smo Srbi. Jednog se da- na pojunačih u školi te upitali učitelja zašto smo mi Hrvati. pJer smo katolici“, bio je nje- gov odgovor, i ja tvrdo povjero- vah svome učitelju. Kasnije, u gimnaziji, učeći lekcije iz povi- jesti, dođosmo i do poglavlja o naseljenju naših strana. Tu sta- jaše da Hrvati naseliše i ove na- še strane i osnovaše svoju drža- vu od Raše do Bojane. (Udžbe- nik je bio iz Zagreba) Naš će nam profesor (blagopok. Anto- nije Vučetić) ovako: »Ovo valja da naučite kako je ovdje štam- pano; tako je naređeno; ali ovo nije ništa istina«. U »pučkoj ško- li« ne bjeh toliko junačan pa da zapitam svog učitelja i to, zašto se stariji u mjestu bune na naše pjevanje i pjevaju one druge = pjesme, a mi ih dječurlija treba da pri tome zadirkujemo. Slušajući i gledajući što se, ka- ko spomenuh, danas radi kod nas, dolažahu mi na pamet od- govor mog učitelja i napomena pok. profesora, a jer razumijem za čim se ide ovim nekim dana- šnjim »manifestacijama«, pozaba- vih se malo podrobnije našom dubrovačkom istorijom, koja nam jedina može da bude pravi od- govor ako upitamo, koji je od mojih mastavnika imao pravo. Baveći se tako dubrovačkom prošlošću dođoše mi do ruka i dva »historička i savremena pri- kaza“ o našim ostrvima: Lopu- du i Koločepu, koje je napisao Vicko Lisičar, i to »Lopud, hi- storički i savremeni prikaz“ 1931 god., i »Koločep nekoć i sada« 1932. Sudeći po predgovorima piščevim uz ove radnje, reklo bi se da ih je pisao u cilju »da se svi oni ostaci i ruševine — ti historijski spomenici — što tije- kom vjekova prkose zubu vre- mena«, objasne široj javnosti i o bijaše dubrovačka okolica? strancima.) Vrlo pohvalna stvar, ali kod poglavlja: Stari Lopudi Stari Koločep, vidi se da im je i nešto drugo svrha, a to će se vidjeti iz ovog mog osvrta nanjih. Pored svrhe Lisičar ima i je- dnu želju: ,,Ako ova moja rad- nja naiđe na odobravanje sa stra- ne domaće i strane publike,..... smatraću se obilato nagrađenim za trud, koji sam oko nje uložio“.?) Da mu je želja bila ispunjena uvjerava nas ,ulomcima iz kri- tika“, koje navodi uz radnje ,,Ko- ločep“ i ,,Tri dubrovačka otoči- ća“) A doista je i zaslužio da mu se prizna marljivost kojom je iz dubrovačkog arhiva i lite- rature, koja iznosi dubrovačku arhivsku građu, pocrpio mnoge podatke koji se odnose na pro- šlost ovih ostrva i ovu prikazao. Da li je pak auktor, ,zadojen iskrenom željom da prikaže po- vijest ovih ostrva u pravom i istinskom svijetlu“,“) dvista i pi- sao svako njihovo poglavlja ,is- pravno itačno“,') t.j. objektivno, to'je druga stvar. To će se vi- djeti iz ovoga osvrta. 'Tačne su Lisičareve tvrdnje za koje iznosi građu koju je cr- pio iz dubrovačkog arhiva i iz crkvenih knjiga župskih crkava Lopuda i Koločepa; ali kad go- vori o porijeklu stanovništva 0- vih ostrva i o tome kako su ona došla u posjed dubrovačke repu- blike, zaboravlja i na objektiv- nest i na svoju iskrenu željuda ito prikaže u pravom i istini- tom svijetlu, pa oboje prikazuje u takovom, koje je samo u skla- du sa onim duhom, što ga prije istaknuh. Jednako je tako objek- tivan i onaj njegov kritičar koji napisa da je Lisičar ,točnom a- nalizom vijesti dubrovačkih po- vjesničara i kroničara mogao ri- ješiti pitanje o tome, da je Ko- ločep, kao i Lopud i Šipan, bio vlasništvo hrvatskih kraljeva“.“) Opažam ovdje da Lisičar nije ni kojeg analistu dubrovačkog ana- lizirao i na osnovu te analize nešto riješio; on je jednostavno uzeo njihovo pričanje za suho zlato i ustvrdio nešto, što mu je časovito konveniralo, a da se ni- je ni obazreo na to, da li oni doista pričaju sve onako, kako on prikazuje da pričaju. Ovu piščevu = neobjektivnost hoću da ustvrdim ovim osvrtom. Smatram potrebitim da se to u- čini, ali ne zato, da bi se od naših Savla napravilo Pavle, to ne; neka oni hrvatuju do mile volje, neka robuju stranačkoj strasti i uskoći shvaćanja — (u našim su se gradovima nekada mase zanosile nekim drugim pa- rolama i da su u onom času o- dlučivale, što bi danas bilo od nas?) — nego zato da naš du- brovački puk vidi, kako se neke stare dubrovačke priče promi- šljeno prikazuju kao historijske istine svrhom, kako bi ga se la- 1) Lisičar: Lopud, historički i savremeni pri- kaz, Dubrovnik 1951, str. 5 i 4 Idem, Koločep nekoć i sada, Dubrovnik 1952, str. 4. 2) Idem, Lopud, 1951 str. 4 8) Idem, Koločep str. 192; Tri dubrova- čka otočića, Dubrovnik, str. I-XYI 4) Idem, Koločep str. 24 5) Idem, Koločep str. 4 $) Idem, Tri dubrov. otočića str. XII-XIH kše sasvim otuđilo njegovoj du- brovačkoj prošlosti, i kako se i naš i strani svijet hoće da zavo- di u bludnju netačnim i tende- cioznim prikazivanjem dubrova- čke prošlosti i njegovih umjet- ničkih spomenika. Neobjektivne Lisičareve tvrdnje koje hoću da istaknem — koje bi tobože bile rezultat neke nje- gove analize vijesti dubrovačkih historika, kojom je riješio pita- nje nekadašnje pripadnosti du- brovačkih ostrva hrvatskoj državi — jesu ove: 1. ,Ovi čisto hrvatski spome- nici i građevine (starinske crkvi- ce i ornamentika na njima) go- vore jasnije od svih pisanih do- kumenata, da je na Lopudu već u IX stoljeću postojala izgrađe- na hrvatska narodna kultura, da je tu živio hrvatski narod“.) 2.,Ali i hrvatska nam povi- jest kazuje, da je ostrvo Lopud bilo vlasništvo hrvatskih kralje- va, od kojih je vladara jedan u U NEW-YORK: .>Roma« 10. VI. iz Trsta; 11, Vl,izD nika. — >Conte di Savoia«< 11. VI. iz Ga U BUENOS AIRES: ; »Virgilio“ 12. VI. iz Genove. — ,V 19; VL iz Trsta; 19. VI. iz Splita, s U VALPARAISO : » Oceania“ 21. VI. iz Genove, n. Informacije : i »IZALIA“ - Lloyd Triesti DUBROVNIK 2, Obala | ž E jedanajestom stoljeću darovao | brovniku ostrvo Lopud sa Kq čepom i Šipanom, što to pot đuju i dubrovački kroničari : (Q. va, Restić, Appendini i Skurla! 7) Lisičar: Lopud, 16; Koločep, 22. | 8) Idem, Lopud 16; Koločep 22 i 25, | F STRAHOTE RATA Na zapadu su se rasplamsali teški i krvavi bojevi. Vodi se borba na život i smrt. Nenadanim i naglim u- padom i prodorom kroz Holandiju i Belgiju njemačkih bojnih snaga, razvio se je nenadano vrlo žestoki rat na zapadu. Taj rat nazvan je to- talitarni, jer su u nj angažovane sve moguće tehničke ratne naprave a vodi se jednako na suvu, vodi i u graku. Nove vrsti oružja koje je -teh- nika metnula u službu rata, izmijeni- le su gotovo iz osnova način rato- vanja u upoređenju sa prošlim, je- dnako strašnim, svjetskim ratom. Dok su se u prošlom ratu, nakon jakih sudara, vodile takozvane pozicione borbe, sada su te borbe pokretne, jer glavne prodore izvršuju tenkovi potpomognuti sa snagama iz vazdu- ha, da za njima, na pročišćenom te- renu nastupi pješadija. Njemačka voj- ska je zaista pokazala veliku spre- mu u naletu, jer je njezino naoruža» ne potpuno, gotovo savršeno, a dej- stvo pojedinih rodova oružja prije je dovoljno ispitano, sigurno na ve- likim predratnim vježbama. S toga nije čudo ako je naglo prodiranje Nijemaca prema zapadu donekle metnulo u zabunu saveznike i upra- vljače njihovih vojnih sila. Baš ova konstatacija dovela je do promjena u voćstvu koliko kod Engleza toliko još više Rod Francuza. Premoć Roju su pokazali Nijemci koliko u snazi vojne spreme toliko i u izvježbano- sti vođenja rata sa najmodernijim o- ružjem, pokazuje se toliko efikasna, da su i saveznici bili prisiljeni, da se prema novom načinu borbe i oni na jednak način suprotstave. Imenovanje generala Vegana za glavnog komandanta'savezničkih voj“ nih sila posljedica je nekih neuspje- ha savezničke vojske koji se nijesu smjeli ni dogoditi ni previdjeti. Za generala Vegana se kaže, da je on jedan vojskovođa koji nikada nije izgubio rat, i, prema uvjeravanju sa- vezničke štampe, postavljanjem gene- rala Vegana za glavnoRkomandajućeg Rod saveznika vlada uvjerenje po“ zitivne Ronačne pobjede savezničkih vojnih snaga. Nalet njemačkih snaga izgleda da je zaustavljen. Da li će oni moći i dalje da napreduju i preko kan Lamanša i prema Parizu, to Ka vidjeti kroz kratko vrijeme. Sigu je da saveznički vojni krugovi sp maju neku odmazdu. Kako i nal jem mjestu to se ne zna, ali se s kako može unaprijed zmati, da tada doći do jednog sudara, kaki svijet još do sada nije doživio. | Svakako, posljedni uspjesi njem kog nadiranja metnuli su i Engle i Francusku u vrlo “rđav polo jer kao da se ipak nije računalo: tako brzo likvidiranje i Holand Belgije. Njemačka vojska sa Rap lacijom Belgije stoji na obalama. nala Lamanša i nalazi se u ne srednoj blizini Engleske, sa mn više izgleda u uspijeh direktne: vale na samu Englesku. Istina kapitulacija Belgije i njemačko U jezdivanje na obalama kanala it đu Francuske i Engleske, nije jo liki uspjeh njemačke vojske, d se moglo govoriti i o konačnoj! bjedi, jer još ima mnogo krvi di prolije dok neko Ronačno pobi ili poklekne. Još nije došlo do f nog sudara zaraćenih sirana, 0 tek sprema. Ma kakav kraj bio glavnom sudaru opet je teško! rovati, da će se njime završiti Jer doRklegod postoji materijalnih! stava za vođenje rata on se! svršiti, te koja strana bude ja produkciji modernog rainog m jala, na toj će strani da završi ! bjeda. Jer, izgleda, ne vodi se I računa o ljudskim žrtvama # da se održe u premoći sva m na sredstva, kojima se rat v njihova premoć a ne ljudska, di do konačne pobjede. Kad bi ske žrtve imale da uslove kra on je morao već svršiti, jer njemačkih trupa Roštao je nje vrlo velikih žrtava u ljudstvu su daleko veće i teže _ od prošlom pri glavnim sudarima ovom ratu do glavnog sudđf nije došlo. Da li će taj strahoviti sudar # ti i kraj ratu ili će on tek da priprema nečem još strašnijem pitanje nedaleke budućnostli neizvjesnost nalaže svakome nalazi za sada izvan domašaja: krvoprolića, da bude na optć istovremeno bude spreman na! eventualnost, jer nas ništa ne iznenaditi.