\ oo» Strana 9 NS? >»>DUBROVNIK« Broj 25 utakmica. No ova utakmica u nas nije lijepa, ona je vrlo ružna, jer je neistinita i nemoralna, O- na nije stvarna: ona se izražava samo riječima, govori se onako u vjetar. A da je stvarna, ona bi bila uzvišena, i bila bi nam od neizmjerne koristi. Ima naših krajeva, zna ih sva- ko, koji drugim krajevima dovi- kuju: ,Ti si nekulturan, a ja sam kulturan!“ ili ,,/Tvoja je kul- tura od juče, a moja je od 800 pa i hiljadu godina!“ A to je čista neistina, slijepa samoobima- na. Treba samo malo protrljati oči i pogledati neumitnoj istoriji u oči, pa se čovjek mora posti- djeti ovakvih nemoralnih tvrdnji ma od koga one dolazile. Neću da govorim o tome da li je ovakvo govorenje samo po sebi kulturno ili da li je nekul- turno, ili bolje reći da li je pri- stojno ili nepristojno, prikladno ili neprikladno. Narod sam osu- đuje takav rad kad rekne mudro: »Ko se hvali sram na sebe svali““. Zato je jasno da se mora sva- kom otvoreno i glasno reći šta je kulturno šta li nekulturno, pa da već jednom bude jasan pojam o kulturi i o nekulturi. Tako će onda moći svako i o svojim tvrd- njama dati sebi računa, moći će razumjeti da li je onaj kojega on objeđuje nekulturom zaista ne- kulturan ili nije, ili da li što od te objede baš na njega samog ne pada? oJa ću pokušati da svakome u nekoliko tačaka reknem šta je kulturno šta nekulturno pa neka on sam vidi gdje je istina. Evo tih tačaka: 1) Kulturno je voljeti brata i svoj rod, a nekulturno mrziti i brata i rod. 2) Kulturno je služiti se isti- nom i stvarnošću, a nekulturno a osnivati sve na neistini i laži. 3) Kulturno je dičiti se svojim perjem, a nekulturno je pečiti se u tuđoj haljini makar ona bila i od zlata istkana. 4) Kulturno je prihvatiti brata za brata, a nekulturno željeti tu- đina za gospodara, jer je topliji bratov izanđao zubun nego tuđi- nova kabanica od samura. U pr- vom slučaju radi se o slobodi u drugom o ropstvu. 5) Kulturno je vladati se pre- ma onoj svetiteljskoj riječi: ,,Brat je mio ma koje vjere bio“, a ne- kulturno je ,,uzimati brata iz tu- đega jata“. 6) Kulturno je poštovati sva- čiju vjeru, a nekulturno je mrziti drugu vjeru i onoga koji je u. njoj, ma mu on bio i rođeni brat. 7) Kulturno je zbijati narodne snage u jaku cjelinu, a nekultur- no razbijati jaku cjelinu u slabe djelove. 8) Kulturno je biti nesebičan plemenite duše, iskren, srdačan, bratu odan bratski, a nekulturno je biti sebičan, neplemenit, ne- iskren, divalj i samoživ i pod- mukao nebrat. 9) Kulturno je držati se svoje kuće i svoga brata i uzdati se u zajedničku moć, a nekulturno bje- Žžati od svoje kuće u tuđu, od svoga brata tuđinu u zagrljaj, jesti njegov najamnički kruh, a ne vidjeti, da je taj kruh crno mito kojim ti tuđin kuje sindži- re u koje će te sputati. Zato je s—A—M Čije vlasništvo bijaše dubrovačka okolica? Ovo Karamanovo mišljenje o podrijetlu pleterne ornamentike kod nas pročitao je i auktor ,,Lo- puda“ i , Koločepa“, jer se u svojim tvrdnjama o ,,osobitoj hr- vatskoj umjetnosti“ pozivlje, kako već opazih na Karamana, pače izričito na njegovo djelo: ,,Iz kolijevke hrvatske prošlosti“, a ipak uporno ostaje kod onih u- resnih pridjeva za maše dubro- vačke srednjevjekovne umjetničke spomenike. Tome se ne možemo puno da čudimo, jer Lisičar ni- je Dubrovčanin, niti se je do- voljno potrudio — kao ni toliki »novi Dubrovčani“ — da prouči dubrovačku prošlost i da preko nje primi ako će i zeru (malo) dubrovačkog duha, pa da onda govori o Dubrovniku i njegovim etnografskim odnosima. Obratno, on je uzeo da _ piše o prošlosti dubrovačke okolice onako kako to danas traže stanoviti politič- ki pogledi i osnove; dakle ,,po planu“. Ali što je kod ovog naj- ljepše jest to, da Lisičar navode- ći Karamana u prilog svojih tvrd- nji, navodi jedan njegov pasus kojim sam sebe pobija, a da to nije ni primjetio, Na str. 14 svo- je radnje o Lopudu uzimlje iz Karamanova djela: ,,Crkvica sv. Mihajla kod Stona“ ovo: U tim crkvicama, a u vezi s njihovom pojavom u doba hrvatskih narod- nih vladara u Dalmaciji (god. 800-1102) htio se je često vi- djeti poseban naš nacionalni slog, makar da regionalno do- sezanje tih crkvica uključuje jed- naročito kulturno navikavati svo- ju djecu na ljubav i bratstvo, na. odanost svojoj svetoj grudi za koju se mora žrtvovati i krv i život, a sasvim je nekulturno u- čiti ih mržnji na brata samo za- to što je druge vjere i pretpo- stavljati mu čak i tuđina samo ako je iste vjere koje su oni, pa zato da mu se pribjegavaju i na- vikavaju na pomoć iz tuđinskih ruku od kojih su u jednoj mito a u drugoj hukagije. 10) Kulturan je onaj narod ili, koji mu dio, ili samo njegov ne- znatan djelić, koji se u svojoj sadašnjici brine za svoju buduć- nost imajući na umu onu narod- nu: ,Ko gotovu ruši kuću manj- kaće na križepuću“, ili onu ,,Ko danas ne misli na sutra nestaće mu i posljednjeg jutra“. Eto šta je kulturno šta nekul- turno, što kulturna što nekultura, biće svakom jasno iz navedenih tačaka, Meni zato nije stalo više do toga da dokazujem što je bo- lje; kultura ili nekultura. Sva- kojako ne bih htio tuđu kulturu svojom svojatati; makar se njome kitila i gomila gospode, iznikla iz naroda pa ga se odrekla, pa trajalo to i hiljadu godina. Na- rodna kultura počinje od onoga trenutka otkad je narod stao na svoje noge i otkad se kiti svojim perjem. Ne mogu na ino a da ne rek- nem, da se kultura ne vgleda u »ivalisavoj kulturi“, nego u slo- zi i složnom radu našeg čovjeka od Triglava do Bjelašice. ; Dr. Nikola Vučetić nako djelove hrvatskog teritorija i primorske romanske gradove Dalmacije, i makar da njihova pojava prelazi na jugu grani- ce hrvatske države“. . Još je nešto zanimivo. Lisičar uz prije spomenuti citat iz Ka- ramana navodi odmah i drugi, gdje Karaman odbija tezu o bi- zantinskom = stilu dalmatinskih srednjevjekovnih crkvica (central- ne građevine). Taj mu citat nije ondje trebao, kad nije uopće ni- gdje spomenuo da ove građevine neki naučnjaci pripisuju vizantin- skom uplivu. Ali ovo mu je za- cijelo bilo u potsvijesti dok je isticao »hrvatski stil«, jer, za Boga, da bi se moglo i pomisli- ti da ovdje kod nas može Vizant (Istok) da ima bilo kojeg uticaja! 1V Da utvrdi hrvatstvo ostrva: Ko- ločepa, Lopuda i Šipana ili Elap- hita, kako ih Plinije nazivlje, Lisičar se, pored stila srednje- vjekovnih građevina na njima i pleterne ornametike na njihovim crkvicama, pozivlje i na pisane dokumente iako su ti dokumenti jedino kronike. Na osnovu tih kronika Lisičar tvrdi »da nam i povijest kazuje da su ova ostrva bila vlasnost hrvatskih kralje- va«""). Pričanje starih dubrovačkih kroničara o tome kako su Du- brovčani stekli Elaphite, u uskoj su vezi sa njihovim pričanjem o stečenju područja: Župe, Gruža, Rijeke i Zatona, koje mazivahu »Astarea«. Kada bi se pričanje o steče- nju »Astaree« moglo utvrditi kao povjesnički neprikosnoveno, a ne da je nečija izmišljotina, moglo bi se uzeti za istinito i ono o stečenju »Elaphita« i obratno jer su oboje djelovi starog Zahumlja. Tvrdnja Lisičareva nije nova. Ona se povlači naročito od vre- mena kada je u našim stranama, Po rascijepu »Narodne stranke«, pomalo uzelo maha Pravaštvo, jer mu je ona trebala da utre put u našim stranama, gdje u narodu nije bilo poznato hrvatsko ime. Ma da je ova tvrdnja već onda bila naučno pobijana, i ma daje pomalo prelazila u zaborav, iako su u Dubrovniku dvije političke novine — kada se je Pravaštvo rasulo — nosile natpis »Crvena Hrvatska« i »Prava Crvena _ Hr. vatska«, Lisičar se opet njome služi; treba mu kad se piše »po planu«. Ta se tvrdnja osniva na navo- dima nekih dubrovačkih analista (kroničara) ma da oni, kao i svi stari Dubrovčani nemaju ama baš ništa zajedničkog sa današnjim hrvatovanjem kod nas. Spominju- ći oni te vladare i njihove po- klone, zacijelo ni u suu ne po- misliše da će se iko tim poslu- žiti u cilju rušenja njihove Slo- vinske misli i odvajanja Dubro- vnika i njegova kraja od prirod- nog mu zaleđa. Vidjećemo kako Dubrovčani dobro znadijahu čija bješe zemlja, koju im ti tobožnji hrvatski vladari pokloniše. Da ovi stari ljetopisci svoje pričanje nijesu osnivali na nekim pouz- danim dokumentima, poznato je danas svakome, ko se je imalo bavio dubrovačkom poviješću. “Ta u XIV vijeku nije bilo u Du- brovniku baš nikakvih auten- tičnih isprava starijih od godine 1000, pa još dalje do 1300 god. bilo ih je tek malo.“) Njihovo je pričanje nastalo tek u .XIV vijeku, a osnov mu je kazivanje ljetopisa popa Dukljanina. Mađarski historičar, ugarski Nijemac Ivan Krstitelj Engel, u svojoj Povijesti dubrovačke re- publike o darovima raznih teri- torija Dubrovčanima, piše ovo: »Kaže se da je Stjepan Vojislav, obnovitelj Srbije i njen oslobo- ditelj od vrhovne vlasti vizanti- ske oko 1040—1050 god., iz prijateljstva prema Dubrovčani- ma, njima darovao Župu, Rijeku Gruž i cijelo Primorje do Ora- ša... . Isto tako darežljiv, kažu, da je bio i Stjepanov sin Mihail (1050—1080) prema Du- brovčanima svojim saveznicima, On im darova ostrva Koločep, Lopud i Sipan«“) Navodeći ovo mjesto iz Engela, Lisičar ističe da to čini »radi svoje objektivno- sti i zadnjom iskrenom željom, da prikaže povijest otoka Kolo- čepa u pravom i istinskom svi- jetlu«,*) a odmah za tim odriče svaku važnost Engelovu pisanju. Ali to on ne čini na osnovu ne- kog uvjerenja, utvrđena povje- sničkim činjenicama, već napro- sto stoga »jer se (Engel) ne obazire na iskaze domaćih du- brovačkih kroničara, pa miti na ljetopisca popa Dukljanina, na kojega se osvrću i davaju mu neku važnost skoro svi naši do- maći povjesničari, kao i dr. Ji- reček....<, jer da »Dukljanin takođe tvrdi, da je: Silvestar, praunuk Stjepana kralja Hrvat- ske i Dalmacije, darovao dotične otoke Dubrovniku«.*“) Po ovoj Lisičarevoj zamjerci Engelu _ (ži- vio je 1770-—1814) moglo bi se promisliti da nije bio objektivan pišući dubrovačku povijest i da je sa nekom naročitom tenden:* cijem pisao onako. Protivno, En- gel je znalački radio svoj posao. Poznavao je dubrovačke analiste pa, ako nije usvojio njihovo pri- čanje o poklonima hrvatskih (upravo bosanskih) vladara Du- brovniku, znači da nije mogao; a prenio ih je na srpskoga kra- lja Vojislava i njegova sina Mi- hajla stoga, što je za ove imao oslona u historiji. Oni su doista u ono doba vladali Primorskom Srbijom i bili gospodari Zahum- lja i Trebinja od kojih su obla sti Dubrovčani doista i dobili one predjele koji postadoše osnov njihove državice. I dubrovački kroničar Cerva (1744), govoreći da svi dubrovački kroničari, osim Gundulića, tvrde da su. Dubrov- čani primili Elaphite od kralja Silvestra, ističe da treba istražiti vrijeme toga kralja. A. »nakou ovog iskaza zaključuje, da su te otoke Dubrovčani primili na dar | 50) Lisičar, Koločep 88 31) N Nodilo, Prvi ljetopisi i drevna histo“ riografija Dubrovnika. — Rad Jugosl ARad. knj. 65. 32) Engel, Povijest dubrov. republike ; Du“ brovnik, 1905 str. 16. 35) Lisičar, Koločep 24 34) Idem, Koločep 94-95