Taksa plaćena u gotovu

GODINA XXVII

Izlazi svake subote,

Pretplata u Jugoslaviji Din,
48 godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 9,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1--

Vlasnik, izdavač i urednik:

KRISTO P, DOMINKOVIĆ

Dubrovnik, 29 juna 1940

Broj 26

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista. |
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Osnovan 1899 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2.

Demokratfizam

Naš dubrovački narod zna da
svuđa u svijetu postoji državna
vlast, na koju sa povjerenjem
gleda svaki čovjek koji priznaje
državu kao društvenu organiza-
ciju i narodnu zajednicu u ko.
joj vlada red, a čija snaga i au-
toritet obezbjeđuju svakome dr-
žavljaninu svoja prava, svoju imo-
vinu i svoj opstanak. Za sve to
treba da svaki od nas voli i po-
štuje svoju državu, da vrši  po-
šteno određene svoje građanske
dužnosti prema njoj, i da je bra-
ni kao svoje dobro, žrtvujući za
nju i svoj život.

U većini država u svijetu, dr-
žavna vlast dobija svojautoritet od
samog svognsroda,upravnjegovom
voljom, a to je demokratizam što
znači vlast naroda, nasuprot arr-
stokratizma, što znači vlast
najboljih, vlast jedne kaste, koja
se ističe svojim plemićskim po-
rijeklom, kao što je nekad bila
u Dubrovniku, koje se naš du-
brovački svijet sa ponosom i po-
štovanjem sjeća, kao svijetle uspo-
mene svoje slavne prošlosti.

Demokratskim dakle uređenjem
države, narod (ravnopravni njeni
podanici) ima vlast da svako svo-
je narodno pitanje i traženje
raspravlja i riješava preko svo-
jih od njega izabranih  pretsta-
vnika u Narodnoj skupštini. Bo-
ljeg i pravednijeg društvenog
uređenja teško se može zamisliti.

Ali kako svaka stvar ima svoje
lice i naličje, tako i demckrati-
zam ima svoje lice kao u naj-
ljepše tkanine glatko i pravilno,
određene boje i izraza, dok na-
ličje može da ponekad bude vr-
lo nejasno, hrapavo i grubo. To
zavisi od naroda kako on taj
demokratizam razumije, koliko
je on sposoban i politički upu-
ćen, da se uspješno njim poslu-
ži. Jer koliko veliku i časnu
ulogu i đužnost ima narod kad
može da sam vodi brigu o svo-
jim narodnim kao i o državnim
poslovima, toliko je velika i nje-
gova odgovornost, ako nije svi-
jestan te svoje dužnosti, svojih

prava i opravdanosti onoga *to
od države traži, čije interese

treba dobro da razumije i štiti
kao svoje lične; da o njima vodi
riječ sa svojim  pretstavnicima,
da on njima, kao tumačima nje
gove misli i želja, daje direktive
kako će na nadležnom mjestu
da ih uspješno zagovara i brani.

Kod nas, naročito u ovim oslo-
bođenim krajevima u kojima 2
narod do juče robovao tuđinu 1
Po njegovim tirjanskim idejama
i pobudama živio i mislio, sve
je naprotiv. Kod mas mnogi la-
žni narodni pretstavnici, niti čuju,

omičan na bram

niti mare za narodno mišljenje, |

nego nameću narodu svoje štetne |

ideje koje on treba samo da
prihvati, pa se onda pozivaju na

kazati da je njegova stara za- |
vjetna misao ispunjena, da je
| njegov narodni ponos uprkos

narod, kao za jamstvo da je na- |

rod s njima složan, i da oni sve
rade po njegovom uvjerenju. Na-
ročito u velikim pitanjima u ko-
Jima narod nije dovoljno upućen,
oni govore s visoka, sa_ nekom
uobraziljom vrlo pametnih i vrlo
uplivnih ljudi, koji od nevješta
naroda i ne traže njegovo mi-
šljenje. O nekom tako važnom
narodnom poslu kao što je n. p.
sporazum, oni govore tako ge-
nerično, kao da bi narodu po-
stavljali pitanje, da li bi želio
i pristajao da mu svake godine
rodi dobro Šenica 1 vinova lozica,
ili da se sačuva od grada i po-
plavice, ili što tako. Pa onda sa
nekoga višega gledišta govore
mu o nekoj slobodi koju prosto-
dušan narod shvaća kao sinonim
raskalašenog, razuzdanog života,
da svak živi mimo reda i za-
kona, kako mu se bolje sviđa,
jer me može da razumije koju bi
slobodu još mogao da traži preko
one koju već ima u svojoj državi.
Ali on ne zna da je sloboda
pojam vrlo rastežljiv, da mu se
ta riječ na vješt način podmeće

| zum već stvoren pred 22 godine

svačijih intrig4 ostao nepomućen
i svijetao, da je narodni spora-

svečanim aktom, koji je ujedi-
njeni narod sazidao u temelje
ove naše države onda kad se

gradila na vječna vremena; da

o tom aktu vodi računa Istorija
i da je svaki drugi sporazum
bespotreban, jer je suvišan. A
ko hoće da onaj svečani akt uni-
šti, treba da sruši ovu našu

| divnu zgradu do temelja, a to će

moći samo preko izginulog  na-
roda, preko posljednjeg njegovog
sina, koji će je znati junački
odbraniti.

Više iskrene saratinje

Imali smo prilike da konsta- |
tujemo jednu neosporno utješlji- |
vu pojavu, ne toliko kod nekih |

[ljudi koji vode, već baš kod na- |

da je tumači kako hoće, jer ne= |
ma ko, pa ni sama vlast da joj |

ma šta prigovori, jer je
bezazlena i tako primamliiva, a
fantazija je svačija, naročito nje-
govih vođa, bezgranična. I zato
narod koji o zlu ne misli, pri-
staje ma sve što mu neki baju,
očaran = unaprijed  blaženstvom
srećnijeg života koji ga čeka. A

ko se tome protivi, ko u intere- |

su samog naroda i nekog real |
\ pravcem kuda je masa okrenula,

nog i trajnog sporazuma kriti-
kuje i svraća pažnju na nu
opravdane i potrebne izmjene
koje nipošto ne  tangiraju su

tako |

neke |

štinu realnog i poštenog spora: |

zuma, taj je za njih neprijatelj |

sporazuma, i neprijatelj narođa i
države, tai je hegemonist, cen:
tralist, korupcionaš itd. |

Ali kad se maš dugo zavođeni
narod konačno probudi iz mrtvila,
kad se razmisli ko je onajte se
za slobođu i ujedinjenje svega
našega naroda vjekovima borio i
svojim žrtvama sve to izvojevao,
on će kazati svojim vođama u
kom kraju caruje Sloboda i kako
je treta poštovati i čuvati; uka-
zaće im ko stoji budan i nepo-
ku otadžbine, 1
ljudima koji ne poznaju naš na+
rod i n u : w
vrijednost, koji nemaju svojih
tradicija pa hoće .da se zaodjenu
plaštom veličine 1 slave koji ne
pristaje na njihova leđa; on će

e zmaju cijeniti njegovu

rodnih masa. Teške i sudbosne
prilike u Evropi, koje su po
svom razvoju nametnule i nama
dužnost ozbiljnijih i većih briga
u očuvanju naše slobode i ekzi-
stencije, mnogo su pravilnije i |
tačnije djelovale na ispravno dr-
žanje naših masa bez domaja
vjere i plemena, nego što to po-

kazuju mnogi od onih ljudi, koji |

su te iste mase predvodili i vo-
dili putevima potpuno oprečnim |
od onih koje nam sadašnje sud- |
bonosne prilike nameću kao jedino |
ispravne, a kojim su naše mase |
same, po svom prirodnom  osje- |
ćaju ljubavi gotove na sve |
žrtve u momentima, kada postoji |
ma i prirodna mogućnost opa- |
snosti po našu narodnu ekzisten- |
ciju, po našu slobodu. Ovo, na- |
zovimo ga instiktivno, rodoljubno |
držanje narodnih masa, registro- |
vala je cjelokupna naša štampa, |
jer nije mogla ni smjela da mi-
moiđe ovaj uočljivi fakat. Ne
samo to, već je i onaj dio štam- |
pe, koji zna da vrluda, okrenuo

ali, nažalost, jedan njezin dio ne |
može a da i tada ue ispolji svo-
ju pravu ćud, svoje prikrivene |

osjećaje, jer sve vidimo ali ne |
vidimo prave iskrene volje za
| zajedničku saradnju. Taj dio

štampe naročito ističe vrlo teško |
stanje, koje i nas prisiljava na
zajedničku slogu, na zajedničku
borbu protiv svakog eventualnog
zavojevača. Ali — taj apel ova
štampa uslovljava svojim nekim,
ne baš preveć patriotskim  pro-
htjevima; a da bi se došlo _ do |
što brže i sigurnije realizacije |
tih prohtjeva, i samu spoljnu
opasnost po naše »biti ili ne
biti potencira do  ekstremnosti,
kao da time žele da narod  pri-
sile da se pokori njihovom  dik-
tatu. Naročito ovih dana
u jednom dijelu domaće štampe
članaka iz kojih i  najobičniji
laik može da utvrdi kako se pro-

3 1
čitamo |

| Kompaktnost narodnih
| radi posebnih političkih soci-

računano vrluda,ispoljuje neiskre-
nost i uzimlje poza diktatora.
Zar može iko a da sa veseljem
i olakšanjem ne pročita n. pr.
ovo što piše »Obzor«: Danas su
prilike u svijetu takove, da se,
osobito u malo brojčanim  naro-
dima ne mogu bez veoma velike
štete za narodne energije u sitnim
sporovima. A sve ono što danas
nije vezano sa narodnim opstan-
kom, sve je to od relativne va-
žnosti. Zato se potrebi narodnog
opstanka mora danas žrtvovatt
sve ono, što nije s tim sKkopčano,
pa makar to u drugim vremeni-
ina i pretstavljalo vijednost, za
koju bilo vrijedno boriti se i
trošiti narodnu snagu. Danas je

| nužda narodnog opstanka vrhovni

zakon, a na to se mora gledati
kroz krutu zbilju sadašnjice i

| prema njoj odrediti svoje drža-

nje i svoj rad.

Bilo bi dakle od velike štete,
kad bi se na pr. danas rušila
redova

jalnif ili Kulturni pogleda. Te
posebne poglede treba neizbježi-
vo podrediti pitanju naše na-

| rodne budućnosti. Jer što vrijedi
| naprimjer, raspravljati o kućnom

namještaju, ako nijesmo sigurni

| za svoju Kuću ?«

Ili, zar da se ne utješite na
pisanje zagrebačkog  »Jugosl.
Lloyda«, kada govoreći e vanj-

| sko političkim sudbonosnim  do-

gođajima, kaže: »U našoi zemlji
prate se ti događaji tolikim in+
teresom, da su sva važna unutarnja
pitanja ostavljena brizi državnih
mjerodavnih faktora, dok se Ci-

| jela javnost sve više nadafinjuje,
| dufom KoleKtivne povezanosti i

Kofhezije, u kojoj moramo da če-
kamo i susrećemo daljnje doga-
đaje i njihove konačne učinke
i da se prema njima opredjelju-
jemo u saglasnosti s interesima,
koji su nama svima zajednički i
vrhovni.«

Sličnih apela, da se u današ-
njim sudbonosnim prilikama otre-
seno svega onoga iz naše unu-
trašnje politike, što bi  kočilo
našu slogu i gotovost zajedničke