Taksa plaćena u gotovu GODINA XXVII Izlazi svake subote, Pretplata u Jugoslaviji Din, 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 9, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1-- Vlasnik, izdavač i urednik: KRISTO P, DOMINKOVIĆ Dubrovnik, 29 juna 1940 Broj 26 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. | Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. Osnovan 1899 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. Demokratfizam Naš dubrovački narod zna da svuđa u svijetu postoji državna vlast, na koju sa povjerenjem gleda svaki čovjek koji priznaje državu kao društvenu organiza- ciju i narodnu zajednicu u ko. joj vlada red, a čija snaga i au- toritet obezbjeđuju svakome dr- žavljaninu svoja prava, svoju imo- vinu i svoj opstanak. Za sve to treba da svaki od nas voli i po- štuje svoju državu, da vrši po- šteno određene svoje građanske dužnosti prema njoj, i da je bra- ni kao svoje dobro, žrtvujući za nju i svoj život. U većini država u svijetu, dr- žavna vlast dobija svojautoritet od samog svognsroda,upravnjegovom voljom, a to je demokratizam što znači vlast naroda, nasuprot arr- stokratizma, što znači vlast najboljih, vlast jedne kaste, koja se ističe svojim plemićskim po- rijeklom, kao što je nekad bila u Dubrovniku, koje se naš du- brovački svijet sa ponosom i po- štovanjem sjeća, kao svijetle uspo- mene svoje slavne prošlosti. Demokratskim dakle uređenjem države, narod (ravnopravni njeni podanici) ima vlast da svako svo- je narodno pitanje i traženje raspravlja i riješava preko svo- jih od njega izabranih pretsta- vnika u Narodnoj skupštini. Bo- ljeg i pravednijeg društvenog uređenja teško se može zamisliti. Ali kako svaka stvar ima svoje lice i naličje, tako i demckrati- zam ima svoje lice kao u naj- ljepše tkanine glatko i pravilno, određene boje i izraza, dok na- ličje može da ponekad bude vr- lo nejasno, hrapavo i grubo. To zavisi od naroda kako on taj demokratizam razumije, koliko je on sposoban i politički upu- ćen, da se uspješno njim poslu- ži. Jer koliko veliku i časnu ulogu i đužnost ima narod kad može da sam vodi brigu o svo- jim narodnim kao i o državnim poslovima, toliko je velika i nje- gova odgovornost, ako nije svi- jestan te svoje dužnosti, svojih prava i opravdanosti onoga *to od države traži, čije interese treba dobro da razumije i štiti kao svoje lične; da o njima vodi riječ sa svojim pretstavnicima, da on njima, kao tumačima nje gove misli i želja, daje direktive kako će na nadležnom mjestu da ih uspješno zagovara i brani. Kod nas, naročito u ovim oslo- bođenim krajevima u kojima 2 narod do juče robovao tuđinu 1 Po njegovim tirjanskim idejama i pobudama živio i mislio, sve je naprotiv. Kod mas mnogi la- žni narodni pretstavnici, niti čuju, omičan na bram niti mare za narodno mišljenje, | nego nameću narodu svoje štetne | ideje koje on treba samo da prihvati, pa se onda pozivaju na kazati da je njegova stara za- | vjetna misao ispunjena, da je | njegov narodni ponos uprkos narod, kao za jamstvo da je na- | rod s njima složan, i da oni sve rade po njegovom uvjerenju. Na- ročito u velikim pitanjima u ko- Jima narod nije dovoljno upućen, oni govore s visoka, sa_ nekom uobraziljom vrlo pametnih i vrlo uplivnih ljudi, koji od nevješta naroda i ne traže njegovo mi- šljenje. O nekom tako važnom narodnom poslu kao što je n. p. sporazum, oni govore tako ge- nerično, kao da bi narodu po- stavljali pitanje, da li bi želio i pristajao da mu svake godine rodi dobro Šenica 1 vinova lozica, ili da se sačuva od grada i po- plavice, ili što tako. Pa onda sa nekoga višega gledišta govore mu o nekoj slobodi koju prosto- dušan narod shvaća kao sinonim raskalašenog, razuzdanog života, da svak živi mimo reda i za- kona, kako mu se bolje sviđa, jer me može da razumije koju bi slobodu još mogao da traži preko one koju već ima u svojoj državi. Ali on ne zna da je sloboda pojam vrlo rastežljiv, da mu se ta riječ na vješt način podmeće | zum već stvoren pred 22 godine svačijih intrig4 ostao nepomućen i svijetao, da je narodni spora- svečanim aktom, koji je ujedi- njeni narod sazidao u temelje ove naše države onda kad se gradila na vječna vremena; da o tom aktu vodi računa Istorija i da je svaki drugi sporazum bespotreban, jer je suvišan. A ko hoće da onaj svečani akt uni- šti, treba da sruši ovu našu | divnu zgradu do temelja, a to će moći samo preko izginulog na- roda, preko posljednjeg njegovog sina, koji će je znati junački odbraniti. Više iskrene saratinje Imali smo prilike da konsta- | tujemo jednu neosporno utješlji- | vu pojavu, ne toliko kod nekih | [ljudi koji vode, već baš kod na- | da je tumači kako hoće, jer ne= | ma ko, pa ni sama vlast da joj | ma šta prigovori, jer je bezazlena i tako primamliiva, a fantazija je svačija, naročito nje- govih vođa, bezgranična. I zato narod koji o zlu ne misli, pri- staje ma sve što mu neki baju, očaran = unaprijed blaženstvom srećnijeg života koji ga čeka. A ko se tome protivi, ko u intere- | su samog naroda i nekog real | \ pravcem kuda je masa okrenula, nog i trajnog sporazuma kriti- kuje i svraća pažnju na nu opravdane i potrebne izmjene koje nipošto ne tangiraju su tako | neke | štinu realnog i poštenog spora: | zuma, taj je za njih neprijatelj | sporazuma, i neprijatelj narođa i države, tai je hegemonist, cen: tralist, korupcionaš itd. | Ali kad se maš dugo zavođeni narod konačno probudi iz mrtvila, kad se razmisli ko je onajte se za slobođu i ujedinjenje svega našega naroda vjekovima borio i svojim žrtvama sve to izvojevao, on će kazati svojim vođama u kom kraju caruje Sloboda i kako je treta poštovati i čuvati; uka- zaće im ko stoji budan i nepo- ku otadžbine, 1 ljudima koji ne poznaju naš na+ rod i n u : w vrijednost, koji nemaju svojih tradicija pa hoće .da se zaodjenu plaštom veličine 1 slave koji ne pristaje na njihova leđa; on će e zmaju cijeniti njegovu rodnih masa. Teške i sudbosne prilike u Evropi, koje su po svom razvoju nametnule i nama dužnost ozbiljnijih i većih briga u očuvanju naše slobode i ekzi- stencije, mnogo su pravilnije i | tačnije djelovale na ispravno dr- žanje naših masa bez domaja vjere i plemena, nego što to po- kazuju mnogi od onih ljudi, koji | su te iste mase predvodili i vo- dili putevima potpuno oprečnim | od onih koje nam sadašnje sud- | bonosne prilike nameću kao jedino | ispravne, a kojim su naše mase | same, po svom prirodnom osje- | ćaju ljubavi gotove na sve | žrtve u momentima, kada postoji | ma i prirodna mogućnost opa- | snosti po našu narodnu ekzisten- | ciju, po našu slobodu. Ovo, na- | zovimo ga instiktivno, rodoljubno | držanje narodnih masa, registro- | vala je cjelokupna naša štampa, | jer nije mogla ni smjela da mi- moiđe ovaj uočljivi fakat. Ne samo to, već je i onaj dio štam- | pe, koji zna da vrluda, okrenuo ali, nažalost, jedan njezin dio ne | može a da i tada ue ispolji svo- ju pravu ćud, svoje prikrivene | osjećaje, jer sve vidimo ali ne | vidimo prave iskrene volje za | zajedničku saradnju. Taj dio štampe naročito ističe vrlo teško | stanje, koje i nas prisiljava na zajedničku slogu, na zajedničku borbu protiv svakog eventualnog zavojevača. Ali — taj apel ova štampa uslovljava svojim nekim, ne baš preveć patriotskim pro- htjevima; a da bi se došlo _ do | što brže i sigurnije realizacije | tih prohtjeva, i samu spoljnu opasnost po naše »biti ili ne biti potencira do ekstremnosti, kao da time žele da narod pri- sile da se pokori njihovom dik- tatu. Naročito ovih dana u jednom dijelu domaće štampe članaka iz kojih i najobičniji laik može da utvrdi kako se pro- 3 1 čitamo | | Kompaktnost narodnih | radi posebnih političkih soci- računano vrluda,ispoljuje neiskre- nost i uzimlje poza diktatora. Zar može iko a da sa veseljem i olakšanjem ne pročita n. pr. ovo što piše »Obzor«: Danas su prilike u svijetu takove, da se, osobito u malo brojčanim naro- dima ne mogu bez veoma velike štete za narodne energije u sitnim sporovima. A sve ono što danas nije vezano sa narodnim opstan- kom, sve je to od relativne va- žnosti. Zato se potrebi narodnog opstanka mora danas žrtvovatt sve ono, što nije s tim sKkopčano, pa makar to u drugim vremeni- ina i pretstavljalo vijednost, za koju bilo vrijedno boriti se i trošiti narodnu snagu. Danas je | nužda narodnog opstanka vrhovni zakon, a na to se mora gledati kroz krutu zbilju sadašnjice i | prema njoj odrediti svoje drža- nje i svoj rad. Bilo bi dakle od velike štete, kad bi se na pr. danas rušila redova jalnif ili Kulturni pogleda. Te posebne poglede treba neizbježi- vo podrediti pitanju naše na- | rodne budućnosti. Jer što vrijedi | naprimjer, raspravljati o kućnom namještaju, ako nijesmo sigurni | za svoju Kuću ?« Ili, zar da se ne utješite na pisanje zagrebačkog »Jugosl. Lloyda«, kada govoreći e vanj- | sko političkim sudbonosnim do- gođajima, kaže: »U našoi zemlji prate se ti događaji tolikim in+ teresom, da su sva važna unutarnja pitanja ostavljena brizi državnih mjerodavnih faktora, dok se Ci- | jela javnost sve više nadafinjuje, | dufom KoleKtivne povezanosti i Kofhezije, u kojoj moramo da če- kamo i susrećemo daljnje doga- đaje i njihove konačne učinke i da se prema njima opredjelju- jemo u saglasnosti s interesima, koji su nama svima zajednički i vrhovni.« Sličnih apela, da se u današ- njim sudbonosnim prilikama otre- seno svega onoga iz naše unu- trašnje politike, što bi kočilo našu slogu i gotovost zajedničke