j

j
d

i

bg

GODINA XXVII

Izlazi svake subote.

Pretplata u Jugoslaviji Din.
48 godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Dojedini broj din 1'-

+ | |

ž

Dubrovnik, 10 avgusta 1940

DRUNK

Broj 31

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik; KRISTO P. DOMINKOVIĆ

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2.

. »Korporativno uređenje

Svaka novina, svaka ideja koja
se začne u čovjeku, nailazi na
dva oprečna raspoloženja u svi-
jetu. Jedno je apsolutni otpor,
nepriznavanje i odbijanje ideje,
bez ikakva pobližeg upoznavanja
i objektivnog njenog prosuđiva-
nja; a drugo je prihvaćanje ide-
je i veliko za nju oduševljenje,
samo zato što je nova, pa je pri-
vlačna, ali bez dubljeg provjera-
vanja da li je i dobra 1 pažnje
dostojna. Nikad pak jedna velika
ideja nije odmah bila shvaćena i
primljena dostojno kako je tre-
balo, dok nije prošla kroz vatru
najljuće borbe i žrtava. Gotovo
bi se mogla već unaprijed adre-
diti vrijednost neke stanovite no-
ve ideje, prema tome kako je
ona u svijetu plasirana; pa ako
se lako prima i usvaja, značilo
bi da ne vrijedi mnogo, a ako
nalazi otpora, ako se javnost po-
dijeli u stranke, ako se digne
buna, pane krv, onda je to za
ideju dobro, znači da zaslužuje
pažnje, i da je na putu da po-
bijedi.

Tako je na primjer i sa kor-
porativnim sistemom uređenja dr-
žava, o kome se toliko govori i
piše, agituje na sve strane, ali
bez razmišljanja da li je ta ideja
tako blagotvorna i za svijet spa-
sonosna, da može da zamijeni
sadanji poredak koji u njemu
vlada, i da li je za svaku drža-
vu, za svaki narod podesna.

Pod imenom »korporacija« ra-
zumijevaju se udruženja članova
istog zanimanja, zanata, iste pro-
fesije, koji bi sprovodili novo
društveno i privredno uređenje u
državi, mjesto današnjeg demo-
kratskog parlamentarizma. Ali u
ta profesionalna udruženja ne
može se Svrstati cijeli jedan
zemljoradnički narod, kome zem-
ljoradnja nije zanat, ni industri-
ja, ni profesija, ona je prirođena
čovjeku od preistorijskog doba
njegova postanja. Zanat, indu-
strija, može samo da uporedo sa
zemljoradnjom živi, da se razvija
koliko ljudska umjetnost može
da dopre, ali neće nikad moći
da dođe u neku konkurenciju i
sukob sa zemljoradnjom, a još
manje da je sebi potčini, ili da
je zamijeni. Naša država neće,
Bogu hvala, nikad biti  indu-
strijska, jer je po prirodi zem-
ljoradnička, pa nećemo naše plo-
dne i bogate zemlje zamijeniti
nikakvom industrijom, koja bi
Svojom. proizvodnjom uvijek bila
ograničena da mamiri samo je-
dan neznatan dio našega naroda,
i jer će uvijek ralo i motika
hraniti svijet, a neće  Krupovi

topovi,

Kod nas dakle korporativno
uređenje nema smisla, i ne samo
da ne bi bilo podesno, nego bi
bilo štetno. Nego ima stanovitih
kod nas ljudi, političara, koji ni
sami nijesu mnogo očarani kor-
poracijom, ali kako im je glavna
misao i cilj života zadovoljenje
svojih stranačkih interesa, smi-
šljaju kako bi i pri eventualnom
prihvaćanju korporativnog uređe-
nja kod nas, oni mogli da ipak
navrate vodu na svoj mlin. Da u
svojoj privremenoj rezervisanosti
opravdcju na vrijeme svoj budu-
ći definitivni pristup takom ure-
đenju, oni uvjeravaju narod »da
je danas na redu problem drža-
ve koja je u krizi; da je oblik
državni devetnaestog vijeka do-
trajao, stari oblik države da ne
valja, da se stvara novi; da se-
ljak nema interesa za ovu iova-
kvu državu, zato što ona i nije
njegova; da on još nije imao svo-
je države koju bi osjećao i volio.
Nju on nije stvorio, on osjeća
državu kao nešto tuđe, nešto što
mu je natureno, a samo seljački
narodi mogu stvoriti seljačku dr-
žavu«. I tako dalje, u ovakom
tonu ti ljudi govore, i čovjek ne
zna zapravo o kojim državama i
narodima govore; možda zabo-
ravljaju sa kojim narodom i u
kojoj državi oni žive, pa da tako
misle i strpavaju sve narode i
države u jedan kalup, a ne kažu,
ili ne znaju, da nijesu ni svi
baš tako nesrećni, kako nji-
ma izgleda, da ima i među nji-
ma časnih iznimaka, u prvom
redu srpski narod i država koja
je njegovo djelo; da je taj narod
Žživ i svijestan svoje sposobnosti
i svojih prava na život, da stoji
na braniku otadžbine i države i
da neće dopustiti nikome da je
lakoumnim eksperimentima skre-
će sa prava puta kojim odlučno
ide u susret svojoj velikoj bu-
dućnosti.

Ali uzaludno je govoriti ljudi-
ma kojima nije do zajednice, ni
do seljačkog naroda o kome to-
liko drobe. Oni traže da se u
selo ugnijezdi partijska strast,
kojoj treba da  podlegne svaki
ljudski razum, da se narod u
pitanju korporativnog uređenja
orijentiše prema njihovim stra-
načkim  prohtjevima i da se to
uređenje izvede kroz cjedilo sta-
novite njihove stranke, koja bi
po njima trebala da bude u sve-
mu mjerodavna. U svojoj mega-
lomaniji oni se povode za pri-
mjerima nekih velikih sila, koje
su na modernim doktrinama za
uređenje svijeta krenule sa svoje
specijalne tačke gledišta: rušenja
dosadanjeg poretka u Evropi, da

tako nameinu svoje  prohtjeve
ekspanzije i prevlast u svijetu, u
kome danas vlada tako nastroje-
nje, da:

sve se čovjek bruka sa čovjekom,
gleda majmun sebe u zrcalo! —

(P. Petrović-Njegoš)

|

Bilo bi svakako poželjno, da
ti naši ljudi u ovim sudbono-
snim momentima, zabace svaku
ideju koja bi se priječila narod-
nom jedinstvu, na kome je 0-
snovano i državno. Svako otstu-
panje od tih principa, bilo be
štetno naročito po njihove interesi"

U/Prenimo se

U ovim današnjim preteškim
momentima, i ako je relativno
manji dio svijeta još do sad u
direktnom ljutom i nemilosnom
međusobnom ratu, cio ostali, broj-
no znatno veći dio, i ako neuple-
ten u krvavo ratovanje, osjeća i-
pak, neko jače, a neko slabije,
efekte strašnog pokolja, kome se
ne mogu nikako predvidjeti ni
kraj, ni rezultat, ni posljedice.
Svi se boje, da ne budu silom
prilika zaneseni u vrtlog groznog
jada i iskušenja, da ne panu žr-
tvom rata, bolesti i glada, da se
ne iskopaju i ne upropaste u
borbi s dušmanima, ili u građan-
skim bunama i ratovima.

Ovaj rat, mnogo teži i strašni-
ji od minulog svjetskog rata, po
svima očitim znacima sudeći bi-
će.dug i zahvatiće vrlo velike
razmjere. Bojna sprema i materi-
jalna jačina neće ipak odlučivati
definitivnom sudbinom pojedinik
naroda, pa ma oni bili i dosta
slabiji od momentalnih pobjedni-
ka. Pobijeđen će biti konačno
samo onaj, koji je i u mirno do-
ba nosio u sebi klicu propasti
radi unutrašnje svoje pokvareno-
sti i truleža, kao i onaj koji je
svu svoju moć bazirao na uzur-
patorstvu i tlačenju manjih i sla-
bijih. Opametiće se nakon ovog
rata svi oni, koji su na mirov-
nim konferencijama zlonamjerno
ostavljali u svoje egoističke svrhe
klice novih razdora, mržnje i ri-
vendikacija među narodima. Zlo
neće biti nikad potpuno iskorije-
njeno, jer se tome protivi sama
narav ljudska, koja se može sa-
mo u nečem ispraviti, ali nikad
potpuno izmijeniti u svojim fon-
damentalnim osnovama; ali ko
preživi sve ove strahote, moći će
biti miran i za se i zao mnoge
buduće generacije od novih ovak-
vih ili gorih zapleta i sukoba.

Naši su stari govorili: ,,Radi
kao da ćeš svevjek živjeti, a mo-
li se Bogu, kao da ćeš sjutra u-
mrijeti“. I narodi, koji su dosad
samo u ekonomskom ratu ili u
unutrašnjim nesuglasicama ili ne-
sređenosti, nek ovo slobodno vri-
jeme smatraju vrlo kratkim, pa
nek se pribiru, ispravljaju naglo
i energično što se dade ispraviti;

i udružujino!

nek udružuju sile, smiruju stra-
sti, i ne dopuste da ih sudbono-
sni časovi zateknu nesložne, ne-
pripravne.

Ove riječi namjenjujemo u pr-
vom redu svima pravim sinovima
Jugoslavije, koji imaju pred oči-
ma više svega Kralja i Otadžbinu,
državno i narodno jedinstvo, a
potom svim Srbima bez razlike,
pošto su oni najjači stup države,
najkrepča obrana prekrvavo ste-
čene slobode naše. To je i pri-
rodno: ko je i za se i za braću
morem krvi junačke izvojevao
slobodu,' on će uvijek biti getov
da j: čuva i brani po cijenu još
i veće krvi, od svih unutrašnjih
dušmana i izvanjskih zlotvora.

Mi smo potpuno uvjereni, da
nijedan pravi Srbin u odlučnom
času ne bi pogrdio svoje očeve,
djedove i dalje pretke u obrani
narodnih svetinja, i ako mnogi
razočarani i sa strane odakle se
nijesu nikad nadali, i s one od
koje su i od prije dosta zla bili
dočekali, pokazuju očite znakove
zlovolje i apatije.

Mnoga teška razočaranja uzroč-
na su ovoj mučnoj dizorijentaciji
i apatiji među Srbima. Iza onih
i onakih žrtava, iza onakve ne-
blagodarnosti i živim i mrtvim, i
od bližih i od najbližih, nije ču-
da što nije i gore. Ali, i u pot-
puno normalnim vremenima sva-
ki iole uman i razborit Srbin,
koji pozna slavnu istoriju maše
prošlosti, nije smio nikad smeta-
ti s uma, da je zdrava svijest na-
rodna uvijek bila jača i trajnija
ed prolazne sile odroda i izdaji-
ća, uopće nedostojnika narodnih,
i da nikakvoj sili i tiraniji Sr-
bin nije nikad podlegao, ni du-
go ih trpio. I tuđi gospodari što
su više tlačili Srbe, sve su na
veći otpor nailazili, sve ih više
sjedinjavali za obranu njihovih
svetinja.

S druge strane  neosnevana
mržnja i osveta meblagodarnika,
mjesto da štetno djeluje, pomete,
zastraši, svrne s pravoga puta,
sve jače krijepi i čeliči one ko-
ji su im izloženi, te im mjesto
odmaganja pomaže da napuste
mnoge svoje unutrašuje razlike i
zbiju svoje redove u korist oLra-