j j d i bg GODINA XXVII Izlazi svake subote. Pretplata u Jugoslaviji Din. 48 godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Dojedini broj din 1'- + | | ž Dubrovnik, 10 avgusta 1940 DRUNK Broj 31 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; KRISTO P. DOMINKOVIĆ Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. . »Korporativno uređenje Svaka novina, svaka ideja koja se začne u čovjeku, nailazi na dva oprečna raspoloženja u svi- jetu. Jedno je apsolutni otpor, nepriznavanje i odbijanje ideje, bez ikakva pobližeg upoznavanja i objektivnog njenog prosuđiva- nja; a drugo je prihvaćanje ide- je i veliko za nju oduševljenje, samo zato što je nova, pa je pri- vlačna, ali bez dubljeg provjera- vanja da li je i dobra 1 pažnje dostojna. Nikad pak jedna velika ideja nije odmah bila shvaćena i primljena dostojno kako je tre- balo, dok nije prošla kroz vatru najljuće borbe i žrtava. Gotovo bi se mogla već unaprijed adre- diti vrijednost neke stanovite no- ve ideje, prema tome kako je ona u svijetu plasirana; pa ako se lako prima i usvaja, značilo bi da ne vrijedi mnogo, a ako nalazi otpora, ako se javnost po- dijeli u stranke, ako se digne buna, pane krv, onda je to za ideju dobro, znači da zaslužuje pažnje, i da je na putu da po- bijedi. Tako je na primjer i sa kor- porativnim sistemom uređenja dr- žava, o kome se toliko govori i piše, agituje na sve strane, ali bez razmišljanja da li je ta ideja tako blagotvorna i za svijet spa- sonosna, da može da zamijeni sadanji poredak koji u njemu vlada, i da li je za svaku drža- vu, za svaki narod podesna. Pod imenom »korporacija« ra- zumijevaju se udruženja članova istog zanimanja, zanata, iste pro- fesije, koji bi sprovodili novo društveno i privredno uređenje u državi, mjesto današnjeg demo- kratskog parlamentarizma. Ali u ta profesionalna udruženja ne može se Svrstati cijeli jedan zemljoradnički narod, kome zem- ljoradnja nije zanat, ni industri- ja, ni profesija, ona je prirođena čovjeku od preistorijskog doba njegova postanja. Zanat, indu- strija, može samo da uporedo sa zemljoradnjom živi, da se razvija koliko ljudska umjetnost može da dopre, ali neće nikad moći da dođe u neku konkurenciju i sukob sa zemljoradnjom, a još manje da je sebi potčini, ili da je zamijeni. Naša država neće, Bogu hvala, nikad biti indu- strijska, jer je po prirodi zem- ljoradnička, pa nećemo naše plo- dne i bogate zemlje zamijeniti nikakvom industrijom, koja bi Svojom. proizvodnjom uvijek bila ograničena da mamiri samo je- dan neznatan dio našega naroda, i jer će uvijek ralo i motika hraniti svijet, a neće Krupovi topovi, Kod nas dakle korporativno uređenje nema smisla, i ne samo da ne bi bilo podesno, nego bi bilo štetno. Nego ima stanovitih kod nas ljudi, političara, koji ni sami nijesu mnogo očarani kor- poracijom, ali kako im je glavna misao i cilj života zadovoljenje svojih stranačkih interesa, smi- šljaju kako bi i pri eventualnom prihvaćanju korporativnog uređe- nja kod nas, oni mogli da ipak navrate vodu na svoj mlin. Da u svojoj privremenoj rezervisanosti opravdcju na vrijeme svoj budu- ći definitivni pristup takom ure- đenju, oni uvjeravaju narod »da je danas na redu problem drža- ve koja je u krizi; da je oblik državni devetnaestog vijeka do- trajao, stari oblik države da ne valja, da se stvara novi; da se- ljak nema interesa za ovu iova- kvu državu, zato što ona i nije njegova; da on još nije imao svo- je države koju bi osjećao i volio. Nju on nije stvorio, on osjeća državu kao nešto tuđe, nešto što mu je natureno, a samo seljački narodi mogu stvoriti seljačku dr- žavu«. I tako dalje, u ovakom tonu ti ljudi govore, i čovjek ne zna zapravo o kojim državama i narodima govore; možda zabo- ravljaju sa kojim narodom i u kojoj državi oni žive, pa da tako misle i strpavaju sve narode i države u jedan kalup, a ne kažu, ili ne znaju, da nijesu ni svi baš tako nesrećni, kako nji- ma izgleda, da ima i među nji- ma časnih iznimaka, u prvom redu srpski narod i država koja je njegovo djelo; da je taj narod Žživ i svijestan svoje sposobnosti i svojih prava na život, da stoji na braniku otadžbine i države i da neće dopustiti nikome da je lakoumnim eksperimentima skre- će sa prava puta kojim odlučno ide u susret svojoj velikoj bu- dućnosti. Ali uzaludno je govoriti ljudi- ma kojima nije do zajednice, ni do seljačkog naroda o kome to- liko drobe. Oni traže da se u selo ugnijezdi partijska strast, kojoj treba da podlegne svaki ljudski razum, da se narod u pitanju korporativnog uređenja orijentiše prema njihovim stra- načkim prohtjevima i da se to uređenje izvede kroz cjedilo sta- novite njihove stranke, koja bi po njima trebala da bude u sve- mu mjerodavna. U svojoj mega- lomaniji oni se povode za pri- mjerima nekih velikih sila, koje su na modernim doktrinama za uređenje svijeta krenule sa svoje specijalne tačke gledišta: rušenja dosadanjeg poretka u Evropi, da tako nameinu svoje prohtjeve ekspanzije i prevlast u svijetu, u kome danas vlada tako nastroje- nje, da: sve se čovjek bruka sa čovjekom, gleda majmun sebe u zrcalo! — (P. Petrović-Njegoš) | Bilo bi svakako poželjno, da ti naši ljudi u ovim sudbono- snim momentima, zabace svaku ideju koja bi se priječila narod- nom jedinstvu, na kome je 0- snovano i državno. Svako otstu- panje od tih principa, bilo be štetno naročito po njihove interesi" U/Prenimo se U ovim današnjim preteškim momentima, i ako je relativno manji dio svijeta još do sad u direktnom ljutom i nemilosnom međusobnom ratu, cio ostali, broj- no znatno veći dio, i ako neuple- ten u krvavo ratovanje, osjeća i- pak, neko jače, a neko slabije, efekte strašnog pokolja, kome se ne mogu nikako predvidjeti ni kraj, ni rezultat, ni posljedice. Svi se boje, da ne budu silom prilika zaneseni u vrtlog groznog jada i iskušenja, da ne panu žr- tvom rata, bolesti i glada, da se ne iskopaju i ne upropaste u borbi s dušmanima, ili u građan- skim bunama i ratovima. Ovaj rat, mnogo teži i strašni- ji od minulog svjetskog rata, po svima očitim znacima sudeći bi- će.dug i zahvatiće vrlo velike razmjere. Bojna sprema i materi- jalna jačina neće ipak odlučivati definitivnom sudbinom pojedinik naroda, pa ma oni bili i dosta slabiji od momentalnih pobjedni- ka. Pobijeđen će biti konačno samo onaj, koji je i u mirno do- ba nosio u sebi klicu propasti radi unutrašnje svoje pokvareno- sti i truleža, kao i onaj koji je svu svoju moć bazirao na uzur- patorstvu i tlačenju manjih i sla- bijih. Opametiće se nakon ovog rata svi oni, koji su na mirov- nim konferencijama zlonamjerno ostavljali u svoje egoističke svrhe klice novih razdora, mržnje i ri- vendikacija među narodima. Zlo neće biti nikad potpuno iskorije- njeno, jer se tome protivi sama narav ljudska, koja se može sa- mo u nečem ispraviti, ali nikad potpuno izmijeniti u svojim fon- damentalnim osnovama; ali ko preživi sve ove strahote, moći će biti miran i za se i zao mnoge buduće generacije od novih ovak- vih ili gorih zapleta i sukoba. Naši su stari govorili: ,,Radi kao da ćeš svevjek živjeti, a mo- li se Bogu, kao da ćeš sjutra u- mrijeti“. I narodi, koji su dosad samo u ekonomskom ratu ili u unutrašnjim nesuglasicama ili ne- sređenosti, nek ovo slobodno vri- jeme smatraju vrlo kratkim, pa nek se pribiru, ispravljaju naglo i energično što se dade ispraviti; i udružujino! nek udružuju sile, smiruju stra- sti, i ne dopuste da ih sudbono- sni časovi zateknu nesložne, ne- pripravne. Ove riječi namjenjujemo u pr- vom redu svima pravim sinovima Jugoslavije, koji imaju pred oči- ma više svega Kralja i Otadžbinu, državno i narodno jedinstvo, a potom svim Srbima bez razlike, pošto su oni najjači stup države, najkrepča obrana prekrvavo ste- čene slobode naše. To je i pri- rodno: ko je i za se i za braću morem krvi junačke izvojevao slobodu,' on će uvijek biti getov da j: čuva i brani po cijenu još i veće krvi, od svih unutrašnjih dušmana i izvanjskih zlotvora. Mi smo potpuno uvjereni, da nijedan pravi Srbin u odlučnom času ne bi pogrdio svoje očeve, djedove i dalje pretke u obrani narodnih svetinja, i ako mnogi razočarani i sa strane odakle se nijesu nikad nadali, i s one od koje su i od prije dosta zla bili dočekali, pokazuju očite znakove zlovolje i apatije. Mnoga teška razočaranja uzroč- na su ovoj mučnoj dizorijentaciji i apatiji među Srbima. Iza onih i onakih žrtava, iza onakve ne- blagodarnosti i živim i mrtvim, i od bližih i od najbližih, nije ču- da što nije i gore. Ali, i u pot- puno normalnim vremenima sva- ki iole uman i razborit Srbin, koji pozna slavnu istoriju maše prošlosti, nije smio nikad smeta- ti s uma, da je zdrava svijest na- rodna uvijek bila jača i trajnija ed prolazne sile odroda i izdaji- ća, uopće nedostojnika narodnih, i da nikakvoj sili i tiraniji Sr- bin nije nikad podlegao, ni du- go ih trpio. I tuđi gospodari što su više tlačili Srbe, sve su na veći otpor nailazili, sve ih više sjedinjavali za obranu njihovih svetinja. S druge strane neosnevana mržnja i osveta meblagodarnika, mjesto da štetno djeluje, pomete, zastraši, svrne s pravoga puta, sve jače krijepi i čeliči one ko- ji su im izloženi, te im mjesto odmaganja pomaže da napuste mnoge svoje unutrašuje razlike i zbiju svoje redove u korist oLra-