Strana 2 >DUBROVNIK« života, ne može neslavno obršiti i propasti! Na žalost divni narod srpski ostao je iza rata bez starog vod- stva i organizacije. Tome su bi- li razni uzroci. Nastale su nove administrativno-političke podjele, propali silom prilika neki stari kuiturni centri, prestale opstoja- ti stare patriotske stranke, ne- stale srpske narodne škole, i t.d. Uz to su mnogi stari i prokuša« ni borci i vođe na bojnom i po- litičkom polju nažalost izginuli ili pomrli, mnogi od prije za sva- ki rodoljubni pothvat požrtvovni ljudi doživjeli materijalnu propast, da i ne spominjemo one straho- vite gubitke života ljudskih i po- sljedice užasnih patnja i progon- stava. Dok su nekima tuđinci du- šmani za njihovo zlo i suviše po- magali i davali im upute i di- rektive, srpski narod ni od svo- ga nije bio pomagan, no u ne- čem od nekoga i odmagan. Sve je ovo ipak srećom i pro- lazno i savladljivo, jedino je od prijeke potrebe vodstvo i orga- nizacija. Glavno je da se sretno i smišljeno zapečne, a drugo će sve već ići i samo po sebi. ,,U- dar nađe iskru u kremenu, bez njega bi u kam očajala!“ Neosporno čestiti prvaci treba da dadu inicijativu, prvo užeg pa šireg dogovora, za čim treba da sljeduje ozbiljan i istrajan rad za dobro srpskog naroda i cjelo- kupne naše države. Tako će se, i -ako kasno, ipak časno, krenuti pravim i spasonosnim putem, ko- ji vodi sreći i napretku naroda našeg i domovine. Krajnje je vri- jeme, da se srpski narod u Ju- goslaviji bez razlike vjera i stra- naka složno pripravi za čas, kad bude nužno, da se čuje i srpski glas za ostvarenje pravog i traj- nog sporazuma među braćom i održanje od vanjskih dušmana. Svako oduljivanje neoprostiv je grijeh i nepopravljiva šteta! Zajednica Jedni hvale jednu od ovih dvi- ju ustanova, a drugi drugu. Pa koja je bolja, povoljnija i kori- snija od ovih dviju? Meni se či- ni da je to i malom djetetu ja- sno, pa ipak, vidimo i kosmate i ćelave glave kojima to nije ja- sno. Ili zar bi drukčije jedni tvr- dili, da im je draga zajednica, a drugi da i glavu daju za pose- bicu? Kad je to tako, mislim, da je potrebno da se umiješamo u ovu raspru, i da dokažemo ko- ja je bolja, upravo jedino dobra, od tih dviju ustanova: zajednica ili posebica ? Današnje je vrijeme čudnovato, ali su ljudi u njemu još čudno- vatiji. Ima ih vrlo mnogo koji s đavolom tikve sade, a ne mi- sle da će im se one razbijati o glavu. Oni i u ovom pitanju o zajednici i posebici idu sa đavo- lom pod ruku, i tvrde da im je spas jedino u posebici, a ne vide kuda ih to vodi: slijepi su kod očiju. Ako im je, bar, sačuvan sluh, ja ih molim, da čuju i do- bro utube što ja mislim o zajed- nici i posebici. Odmah ću reći, da je zajednica, dabome, i kori- snija i bolja od posebice, jer je ona i čvršća i jača; u njoj smo obezbijeđeni. Evo koji primjer. Ko od nas ne znašta je moba, onaj lijepi stari običaj jednođu- šnog rada, porijeklom iz praslo- venskog života? Kada se kakav posao vrši mobom, on se očas otalja, štono riječ, čisto blisne. Srećna su bila ona zlatna vreme- na, kada se mobom radilo i u kući i u polju, veselo i u pjesmi. I zato se uvijek mnogo i uradi- lo. Oranje, kopanje, sjetva, žetva, branje kosidba, komušanje, kru- njenje, prelo it.d, bili su mobi dika i ponos, prava gordost. Na žalost u naše dane moba je za- boravljena, a zamijenila ju je tu- đa nadnica i tuđi kuluk. Kao nasljetstvo od tuđe sile primljeni oni su čak ozakonjeni i pretvo- reni u novac kao namet (na vi- lajet) ili u rad (na silu) — po zapovijesti. Moba je lijep primjer što se može postići zajedničkim, družin- skim radom, i kako se obezbje- i posebica đuje život od nazadovanja i od propadanja. Uz mobu pristaje kao divan primjer zajedničkog rada još na- ročito Zadruga, praiskona ustano- va našeg naroda, iz koje su se redom razvijala plemena i kne- žine, župe i t.d. pa, najzad, iz nje se razvila i država sa svojom složenošću i korišću za pojedin- ca i cjelinu. Naš narod je mnogo cijenio zadružni život. Zadruge su bile u prošlosti i glavite i voljene. Bilo ih je svuda u našim. kraje- vima. One su bile i ponosite svojim imanjem i, naročito, 1ano- gobrojnošću svojih članova. No vremenom crv posebice i nespo- razuma podgrizao je njima teme- lje i zbrisao im mnogobrojnost, ali im se trag nije utro još ni danas, i gdje se još koja zadru- ga nailazi lijepo se vidi kako njena ljepota otskače u svome sjaju od bijede u posebice, gdje se zacarila nemaština i siromaštvo. Pored onih zadruga iz starih dobrih vremena, umjesto njih, pojavile su se novovremene, mo- derne zadruge (gospodarske, zem- ljoradničke, pčelarske, vinogra- darske, zdravstvene it.d.) Narod ih je drage volje prihvatio, jer u njima vidi svoj spas. Narod zna i lijepo kaže da ,nema mo- ći bez pomoći nit užitka bez pro- fitka“. A profita u posebici niti je ikad bilo niti će ga ikada bi- ti. Čovjek sam i samohran, ino- kosan i osamljen, jeste to isto što i go plast na _ vjetrometini, on je ,,sirak tužan bez iđe iko- ga“, upravo, on je ,,slamka me- đu vihorove“. Bježanje iz zadruge (dijeljene) dovelo je do nestašice radne sna- ge koja se ne može nadoknađiti ili plaćanjem nadnica ili nadni- čenjem drugom za nadnice za se, to jest, mora se rad odraditi. Po- vrh svega toga siromašenje se ne da zaustaviti, i ono davi sve- tovećma. Poslije mobnog i zadružnog primjera zajednice najsavršeniji primjer ljudske zajednice jeste država. U državi se ogledaju isti oni uređaji kakove imamo i u mobi i u zadruzi. Cista i primjer- na slika narodne mobe vidi se u potpunosti u narodnoj i dr- žavnoj odbrani, u narodnoj voj- sci. U njoj je cio narod jedno- dušno na radu. Nju jedinu, t. j. vojsku, prožima ljubav i volja za odbranu svete grude u svoj sna- zi njenoj. U njoj je oživotvoreno načelo: ,Jedan za sve svi za jednog“. Država kao zajednica, najkori- snija je i najjeftinija ustanova čovjeku za slobodan i miran nje- gov živet, ako se pametno uredi i ako se razumno upravlja ujo- me, i povrh toga, ako se u njoj metne svaki na svoje mjesto ko- jem je dorastao, a on da zna da je to mjesto njegovo za nj pri- vremeno t.j. da je samo mjesto vječno, a on privremen na njemu. Često, dabogme, sve to ne biva. Sebičnost ljudska i sujeta, a i plitkoumnost unazađuju državu, poskupljuju njen život, slabe njen napredak i polet, i stvaraju ne- prilike, dovode u pitanje sam državni opstanak. To se vidi na- ročito onda kada se izgubi smi- sao za državu, ili ako ga ni ne- ma, ili ga nije nikada ni bilo, kao ni sposobnosti za stvaranje narodne države, za njene održa- vanje i njeno razvijanje, niti pret- stave za jaču i svijetliju narodnu budućnost. U ovakvom umnom raspoloženju, ili bolje reći, rastroj- stvu, sebičnost je nezasita, a su- jeta ožeđala. U takvom stanju stvaraju se nepotrebne i za za- jednicu štetne posebice; ustanov- ljavaju se nova i opasna lega u kojima se legu zmije, izviru novi i skupi izvori (nepotrebni polo- žaji) i još skuplje ustanove kojih izdržavanje opterećava i onako teško izdržavanje državnog stro- ja. Stvaraju se izapletena uprav- na tijela da bi se neko njima u- vajdio! Sve to postaje upravo o- nako kao i u Zadruzi kad se iz nje izdvajaju braća od braće, si- novi od oca, vjerujući tvrdo da će se tako živjeti i bolie i jefti- nije i lakše. Stvarnost je, među- Broj 39 tim, grka i pregrka. Ona laky. mislenost i sebičnost ljuto kaz. njava; ona pouči da ne bude lak. še jer se brzo malakše. Osam. ljenost je grka, gotovo siroma. štvo, pa uskoro stvara bijedu. Da li to ljudi znaju? Da li su razmišljali o tome? Ako jesu morali bi znati. Do duše, Svima je poznato, ne samo ljekarima da ima ljudi sa bistrim očima kad ih pogledate, pa su ipak, ; kod bistrih očiju, slijepi: unu. trašnjost njihovih očiju je bole. sna. No i obični, svakidanji ljudi iako potpuno zdravih očiju, če. sto su do nevjerovatnoće slijepi, Ti i takvi ljudi ne viđe šta je ja. Ka zajednica: oni je slabe svo. jom posebicom. Tako postaju ku. kavne posebice i čvrste zajednice, ali tako i jake i čvrste zajednice slabe i gube svoj ugled i svoju snagu. No te kukavne posebice, uobražene u svoju ljepotu, na potsmjeh su pametnom svijetu; još ako im se pretrgne i posljed. nja vezica koja ih je vezivala sa jakom i složnom zajednicom, pro- đu kao ,slamka među vihorove“, ili bolje reći, ,,budu plijenom vrana gavrana, ili morskog pa- sjana“. Izgleda mi da se mudrac ba: dava trudi da našem čovjeku sklo- ri onu lijepu 1 mudru izreku; ,Slogom rastu male stvari, a ne: sloga i velike kvari“. Čovjek je, čini mi se, u sebi. čnosii nezajažljiv, u sujeti nepo« pravljiv, u ludosti neizlječiv au samoljublju nedostižljiv, zato je on č-sto i kod očiju slijep, i kod u- šiju gluv. Eto, zato on i neće ine može da uvidi, šta vrijedi zajed: nica, čvrsta, složna i jaka zajed: nica; šta vrijedi bratu mu ili ocu, šta i samom njemu. Neće i ne mo- že! Pa, ipak, mora mu se reći: »Osvijesti se čovječe!« No nije gt lako osvijestiti, a to je suva šte: ta i za njega i za cjelinu, pau prvom redu za njega kao poje dinca najveća, Dr. Nikola Vučetić Pred Ratni izvještaji javljaju o vaz- đušnim navalama koje s jedne strane preduzimlje njemačka a s druge strane engleska avijaci- ja. Njemačka avijacija u svom naletu dolazi u sudar sa engle- skom najviše u kanalu Lamanš i na istočnim obalama Engleske, dok engleska avijacija vrši veo- ma jake napade na njemačke gradove i mjesta gdje se nalaze razne fabrike i slagališta ratnog materijala i na aerodrome. Sukoki na kanalu Lamanš ve- ćeg su zamaha i oni se ponav- ljaju već nekoliko dana. Koliko jedna toliko i druga strana isti ču i objavljuju svoju premoć; jer dok po njemačkim izvještajima teško strada engleska avijacija i konvoji lađa za Englesku, dotle engleski izvještaji donose o veli- koj premoći engleske avijacije i potpunom neuspjehu njemačkih navala, te o velikom broju obo- renih njemačkih aviona. Svakako ove avijatičke borbe zimu većeg zamaha učestale su ovih dana. Jesu li one posljednji jači pokušaji pred opšti sudar i na valu na Englesku sa njemačke strane, kao što se je to već na goviještavalo, ili s: to samo jače borbe koje bi imale da završe »ratnu ljetnu sezonu«, jer sti one zimi gotovo nemoguće; to će se vidjeti još za ovih nekoliko dana. Ima više izgleda da su ov samo veći udarci pred zimu, koja će donijeti ratno zatišlje ali zat velika revoluciju u ishrani Evro pe, pogotovo zaraćenih zemaljs Kao posljednje iznenađenje je opet Balkan. Engleske novit donose o velikim nemirima " Albaniji, a pogibiju na stotioć talijanskih vojnika, a talijansk? novine to demantuju i svode 9% beznačajne ispade grčkih ustaši prema nekim albanskim prvs€ ma. — Ako se i na Balkanu P" čelo da krvavi, onda vidimo vilo rđav — omen.