Taksa plaćena u gotovu

GODINA XXVII

izlazi svake subote.

Pretplata'u Jugoslaviji Nin.
48. godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1'-

|
Ž »

ss

koa ra“
Dubrovnik, 24 avgusta 1940

niko

SEBE NETA NZ 9 a SRA SO O A A

Broj 35

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji lista.
Rukopisi se ne vraćaju; ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik;

KRISTO P. DOMINKOVIĆ

Osnovan

1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2.

Najbliži put pravom sporaz

umu

Ne upuštamo se u genezu našeg
naroda, ni u razno mijenjanje
njegova istorijskog života, ni nje-
govih granica. To su prema i-
storiskim podacima, sve poznate
stvari. Srpski se narod nekad sa-
stojao iz više plemena, a kad je
došao u ove krajeve svako je
pleme zadržalo svoje staro ime,
kao Dragovići, Sagudati, Brsija-
ci, Vojinići 1.td., ili se  pro-
zvalo po imenu rijeka uz koje
se nastanio, kao Timočani, Stru-
mujani, Moravci, Neretljani; tre-
ći opet po oblastima, kao Tra-
vunjani, Dukljani, Zahumljani,
Rašani, Mačvani_ itd. Pod tim
[su ih imenima i njihovi su-
sjedi zvali, više nego pod opštim
imenom Srbi. Sva su dakle ta
plemena, sastavni dijelovi jednog,
srpskog naroda.

Zna se da su uz Srbe _ došli
na Balkan 1 njihova braća Hrva-
ti, izna se gdje su .s> naselili
i gdje su bile njihove granice.
Pa se zna 1 kad su Turci došli
na Balkan i osvojili srpske  ze-
mlje i više vjekova u njima go-
spodovali, i kako su Hrvati do-
lazili god razne tuđe gospodare.
I zna se da Srbi, otkako su iz-
gubili carstvo, uvijek su se bo-
rili za svoju slobodu; i tu je bor-
bu podržavala narodna svijest
i uspomena njihove slavne pro-
šlosti, a vjera ih je krijepila.
Samo je jedan mali dio naroda
silom prevrnuo vjerom, ali se na-
rod nije odnarodio, on nije po-
metnuo svoj maternji jezik, gla-
vno obilježje svakog naroda, ne-
go je ostae uvijek onaj isti na-
rod kakav je i bio.

Hrvati su potpali pod jačeg duš-
manina, nego Srbi. Možda je
bio uglađeniji u formi, ali je u
srcu bio okrutniji, svirepiji. Pod
sugestijom vjerske istovjetnosti,
tuđin je opravdao svoje nasilje
prema njima i stezao jače nji-
hovo ropstvo, ubijao njikovu du-
Šu, njihovo narodno osjećanje.
Ono što je Srbima vjera po-
magala i sokolila ih u svetoj bor-
bi protiv tuđina,

— = Ipak došlo je vrijeme i za
Hrvate, da polovinom prošloga
vijeka, ilirskim pokretom probudi
se u njima začmala narodna svi-
jest, čiji se značaj najbolje i-
Spoljio 1848 g. kad su zbrati-
mljeni Srbi i Hrvati krenuli u
borbu protiv zajedničkog dušma-
nina, Međutim tu kratku epizodu,
kao i svaki docniji pokušaj zbli-
ženja Srba i Hrvata, dušmanin
je znao osujetiti, ili iskoristiti za
Svoje daleke planove. Ali da ne

zalazimo dalje u istoriske doga-
đaje, ni u naše međusobne svađe
pod Austrijom, koje ne želimo
spominjati. Mi vjerujemo da se
ni jedan narod ne da uništiti, dok
u njemu tinja i sama jedna i-
skra čovječje svijesti i ponosa, 1
ljubavi prema svome rodu. —
I kako se sve ove stare srpske o-
blasti raznih plemenskih imena
i državnih formacija nalaze da-
nas okupljene u srećnoj zajed-
nici, prožete jednom misli zajed-
ničkog porijekla, kao sastavni
dijelovi jedinstvene svoje države
tako se i braća Hrvati, oslobo-
đeni tuđeg ropstva nadčovječan-
skim naporima i teškim žrtvama
svoga brata, nalaze danas s njim
u srećnoj bratskoj zajednici, ne-
razdjeljivoj za vječita vremena.

I Dubrovnik je, kao na poru-
gu svoga više nego hiljadugodi-
šnjeg slobodnog i slavnog živo-
ta, dopao austriskog ropstva. A-
li tu opačinu jednog silnika ko-
ji mu je uništio slobođu 1 zatim
ga predao na milost i nemilost
goremu od sebe, osvetila je vje-
čna pravda i povratila Dubrovni-
ku njegovu slobodu, u zajedni-
čkoj državi njegova naroda, ouo-

ga istoga autohtonog naroda,
koji je i sam život dao Dubrov-
niku onda, kada su ga epida-
varske izbjeglice na njegovoj pri-
morskoj Dubravi osnovale.
Dubrovnik ima svoju istorijsku
prošlost, koja nije pukim sluča-
jem, ni nasiljem stečena, nego
istrajnim njegovim radom, nje-
govom kulturom,  državničkom
mudrošću, i teškom mukom kroz
vjekove = branjenom = slobodom.
Ta se prošlost ne može zatajiti i
ni od koga uništiti, ni drugomu
ustupiti, ili prodati. Ona je pri-
je svega naša, dubrovačka, pa je
zatim opšta, cijeloga našeg naro-
da, kome treba kulturno da po-
služi. Ona je jedna jedinstvena
klasična knjiga, koju treba da
svi mi bez razlike ozbiljno i sa
ljubavi učimo i crpimo iz nje
sve što može da posluži vaspi-
tanju našega uma i srca. Ta je
dakle knjiga sopstvenost i naša
i cijeloga naroda, pa kako sve
što je naše, treba i ona da nam
bude zajednička, ali samo ako smo
jedan narod. Ako smo tri naro-
da, kako neko hoće, onda red
je da se svakome narodu da ono
što je bitno njegovo od starine

što je sim stvorio, jer to je nje-
govo pravo koje ie sim zaslužio.
To je uostalom i za bolje  razli-
kovanje triju naroda čak i po-
trebno.

Dubrovnik i njegov kraj, kad
je izgubio svoju slobodu i neza-
visuost, nije prestao biti nacio-
nalno ono što je uvijek bio. Nje-
gov narod nije mogao da mijenja
svoju fizionomiju zato što ga je
tuđin neko vrijeme potčinio svo-
JOJISKU. es NJE me loma

mwm s“

Nevenka Filičić
prodaja kuća
i ZEMLJIŠTA
Ima na prodaju vila,

kuća i

, Dubrovniku i okolici

zemljišta u

uz povoljne uvjete

G o

Događaji u svijetu izazivaju
reperkusiju na naš javni život
kao god i naša osjećanja. To je
prirodno i razumljivo. Srcem i
razumom mne možemo ostati iz-
van najveće katastrofe u istoriji
mođernog čovječanstva. Ali za
to ne moramo postati paket ne-
rava koji se svakodnevno navija
prema vihoru najraznovrsnijih
vijesti, koje ponekad ubacuju do-
bronamjerne dobričine, a kadikad
i zlonamjerni ljudi. Posljednih
dana Šire se najfantastičnije i
najčešće nemoguće vijesti. One
u psihi naših ljudi izazivaju vr-
lo često neopravdani optimizam,
a kadikad i pretjeranu klonulost.
Mi ne možemo da ne usianemo
kako protivu širenja neosnovanih
vijesti, tako i protivu lakovjernog
njihovog prijema. To ne odgo-
vara ni našem narodnom karak-
teru, ni ozbiljnosti same situaci-
je. Mi smo dužni sačuvati i svje-
žinu duha i moć praviluog ra-
zmišljanja. Ne trebaju nam ni i-
njekcije arsenika da bi srce u-
daralo jače, ni hladni tuševi da
bi utulili unutrašnji žar. Sve ve-
like i »obaviještene«  specialiste
treba da držimo podalje od nas
pogotovu ono što nam oni često
p»stručno“ i ,autentično“ saopšte

re glave

»stručnjaci“

ili objasne! Takvi
razoravati

mogu samo duhovno
narodne mase i činiti zločeste
usluge narodnoj stvari. Mi se
najzad moramo pomiriti sa činje-
nicom, da po pravilu zaboravlja-
ju svoju dužnost oni, koji su pla
ćeni da je vrše. Ako ne može-
mo dobiti direktive i obavješte-
nja sa strane, koja je po prirodi
stvari pozvana da ih daje, treba
da se obraćamo mašoj mudrosti,
našoj dobroj svijesti, pa da njih
pitamo da li su izvjesne vijesti
vjerovatne ili nisu!

Skorih dana po Beogradu i po
cijeloj zemlji, kruže čudne vije-
sti o sudbini i položaju naše zem-
lje. Sve su one, u glavnom, lan-
sirane od strane domaćih ili stra-
nih  »stručnjaka« i »znalaca«. I
baš stoga, i po pravilu, one ni-
su.ni vjerovatne ni istinite. Na-
ša zdrava svijest treba da nam
kaže, da naša zemlja nije prčija
za jevtinu diobu, kao što narod
nije objekat za strane ideološke
eksperimente. Čvršća je država i
jači je narod i njegova socialna
struktura nego što to mnogima
izgleda. To će ubrzo uvidjeti i
sve nevjerne Tome, kao što to
narod već vjeruje. Treba najzad
već jedared da upamtimo, da po-

e

red vlade i pored činovništva u
Jugoslaviji postoji i narod. A
taj narod je ido sad svojom

snagom ispravljao mnoge grube “

i teške pogreške svoje uprave.
U koliko ih bude, a zacijelo će
ih biti, kao što se to već vidi,
ispravljaće ih i od sad. To je
njegov krst, a i njegova dužnost,
jer je ovo zemlja njegova i od
njene sudbine zavisi i sudbina
njegova. S toga se i obraćamo
narodu i njegovom razumu. O-
braćamo se jer vjerujemo u nj.
Neka on svojom trezvenom gla-
vom promisli o ovoj činjenici:
Za svih dvadeset godina i po-
red svih vrlo teških pogrešaka,
Jugoslavija još postoji, Ona po-
stoji i ona će postojati. | Nismo
je razorili mi sami sa svim svo-
jim pogreškama, neće je razoriti
ni njeni neprijatelji. Neće iz pro-
stog razloga što to nećemo mi
sami, a neće najzad ni drugi.
Jer, ima ih i koji žele da ona
ostane. Nju brani i treba da je
brani narod svojim unutrašnjim
snagama, a ako za to bude po-
treba braniće je i njeni prijate-
lji. Mi ne mislimo da naročito
imenujemo ni njene neprijatelje,
ni vjerovatne prijatelje. Naš _na-
rod ih vrlo dobro poznaje. Ali,