Taksa plaćena u gotovu GODINA XXVII izlazi svake subote. Pretplata'u Jugoslaviji Nin. 48. godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din 96'-, za Englesku, Ameriku i Australiju Din 144'— Pojedini broj din 1'- | Ž » ss koa ra“ Dubrovnik, 24 avgusta 1940 niko SEBE NETA NZ 9 a SRA SO O A A Broj 35 Dopisi se šalju uredništvu a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; ne- frankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne za- hvale i priposlano Din 7- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i urednik; KRISTO P. DOMINKOVIĆ Osnovan 1892 god. Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2. Najbliži put pravom sporaz umu Ne upuštamo se u genezu našeg naroda, ni u razno mijenjanje njegova istorijskog života, ni nje- govih granica. To su prema i- storiskim podacima, sve poznate stvari. Srpski se narod nekad sa- stojao iz više plemena, a kad je došao u ove krajeve svako je pleme zadržalo svoje staro ime, kao Dragovići, Sagudati, Brsija- ci, Vojinići 1.td., ili se pro- zvalo po imenu rijeka uz koje se nastanio, kao Timočani, Stru- mujani, Moravci, Neretljani; tre- ći opet po oblastima, kao Tra- vunjani, Dukljani, Zahumljani, Rašani, Mačvani_ itd. Pod tim [su ih imenima i njihovi su- sjedi zvali, više nego pod opštim imenom Srbi. Sva su dakle ta plemena, sastavni dijelovi jednog, srpskog naroda. Zna se da su uz Srbe _ došli na Balkan 1 njihova braća Hrva- ti, izna se gdje su .s> naselili i gdje su bile njihove granice. Pa se zna 1 kad su Turci došli na Balkan i osvojili srpske ze- mlje i više vjekova u njima go- spodovali, i kako su Hrvati do- lazili god razne tuđe gospodare. I zna se da Srbi, otkako su iz- gubili carstvo, uvijek su se bo- rili za svoju slobodu; i tu je bor- bu podržavala narodna svijest i uspomena njihove slavne pro- šlosti, a vjera ih je krijepila. Samo je jedan mali dio naroda silom prevrnuo vjerom, ali se na- rod nije odnarodio, on nije po- metnuo svoj maternji jezik, gla- vno obilježje svakog naroda, ne- go je ostae uvijek onaj isti na- rod kakav je i bio. Hrvati su potpali pod jačeg duš- manina, nego Srbi. Možda je bio uglađeniji u formi, ali je u srcu bio okrutniji, svirepiji. Pod sugestijom vjerske istovjetnosti, tuđin je opravdao svoje nasilje prema njima i stezao jače nji- hovo ropstvo, ubijao njikovu du- Šu, njihovo narodno osjećanje. Ono što je Srbima vjera po- magala i sokolila ih u svetoj bor- bi protiv tuđina, — = Ipak došlo je vrijeme i za Hrvate, da polovinom prošloga vijeka, ilirskim pokretom probudi se u njima začmala narodna svi- jest, čiji se značaj najbolje i- Spoljio 1848 g. kad su zbrati- mljeni Srbi i Hrvati krenuli u borbu protiv zajedničkog dušma- nina, Međutim tu kratku epizodu, kao i svaki docniji pokušaj zbli- ženja Srba i Hrvata, dušmanin je znao osujetiti, ili iskoristiti za Svoje daleke planove. Ali da ne zalazimo dalje u istoriske doga- đaje, ni u naše međusobne svađe pod Austrijom, koje ne želimo spominjati. Mi vjerujemo da se ni jedan narod ne da uništiti, dok u njemu tinja i sama jedna i- skra čovječje svijesti i ponosa, 1 ljubavi prema svome rodu. — I kako se sve ove stare srpske o- blasti raznih plemenskih imena i državnih formacija nalaze da- nas okupljene u srećnoj zajed- nici, prožete jednom misli zajed- ničkog porijekla, kao sastavni dijelovi jedinstvene svoje države tako se i braća Hrvati, oslobo- đeni tuđeg ropstva nadčovječan- skim naporima i teškim žrtvama svoga brata, nalaze danas s njim u srećnoj bratskoj zajednici, ne- razdjeljivoj za vječita vremena. I Dubrovnik je, kao na poru- gu svoga više nego hiljadugodi- šnjeg slobodnog i slavnog živo- ta, dopao austriskog ropstva. A- li tu opačinu jednog silnika ko- ji mu je uništio slobođu 1 zatim ga predao na milost i nemilost goremu od sebe, osvetila je vje- čna pravda i povratila Dubrovni- ku njegovu slobodu, u zajedni- čkoj državi njegova naroda, ouo- ga istoga autohtonog naroda, koji je i sam život dao Dubrov- niku onda, kada su ga epida- varske izbjeglice na njegovoj pri- morskoj Dubravi osnovale. Dubrovnik ima svoju istorijsku prošlost, koja nije pukim sluča- jem, ni nasiljem stečena, nego istrajnim njegovim radom, nje- govom kulturom, državničkom mudrošću, i teškom mukom kroz vjekove = branjenom = slobodom. Ta se prošlost ne može zatajiti i ni od koga uništiti, ni drugomu ustupiti, ili prodati. Ona je pri- je svega naša, dubrovačka, pa je zatim opšta, cijeloga našeg naro- da, kome treba kulturno da po- služi. Ona je jedna jedinstvena klasična knjiga, koju treba da svi mi bez razlike ozbiljno i sa ljubavi učimo i crpimo iz nje sve što može da posluži vaspi- tanju našega uma i srca. Ta je dakle knjiga sopstvenost i naša i cijeloga naroda, pa kako sve što je naše, treba i ona da nam bude zajednička, ali samo ako smo jedan narod. Ako smo tri naro- da, kako neko hoće, onda red je da se svakome narodu da ono što je bitno njegovo od starine što je sim stvorio, jer to je nje- govo pravo koje ie sim zaslužio. To je uostalom i za bolje razli- kovanje triju naroda čak i po- trebno. Dubrovnik i njegov kraj, kad je izgubio svoju slobodu i neza- visuost, nije prestao biti nacio- nalno ono što je uvijek bio. Nje- gov narod nije mogao da mijenja svoju fizionomiju zato što ga je tuđin neko vrijeme potčinio svo- JOJISKU. es NJE me loma mwm s“ Nevenka Filičić prodaja kuća i ZEMLJIŠTA Ima na prodaju vila, kuća i , Dubrovniku i okolici zemljišta u uz povoljne uvjete G o Događaji u svijetu izazivaju reperkusiju na naš javni život kao god i naša osjećanja. To je prirodno i razumljivo. Srcem i razumom mne možemo ostati iz- van najveće katastrofe u istoriji mođernog čovječanstva. Ali za to ne moramo postati paket ne- rava koji se svakodnevno navija prema vihoru najraznovrsnijih vijesti, koje ponekad ubacuju do- bronamjerne dobričine, a kadikad i zlonamjerni ljudi. Posljednih dana Šire se najfantastičnije i najčešće nemoguće vijesti. One u psihi naših ljudi izazivaju vr- lo često neopravdani optimizam, a kadikad i pretjeranu klonulost. Mi ne možemo da ne usianemo kako protivu širenja neosnovanih vijesti, tako i protivu lakovjernog njihovog prijema. To ne odgo- vara ni našem narodnom karak- teru, ni ozbiljnosti same situaci- je. Mi smo dužni sačuvati i svje- žinu duha i moć praviluog ra- zmišljanja. Ne trebaju nam ni i- njekcije arsenika da bi srce u- daralo jače, ni hladni tuševi da bi utulili unutrašnji žar. Sve ve- like i »obaviještene« specialiste treba da držimo podalje od nas pogotovu ono što nam oni često p»stručno“ i ,autentično“ saopšte re glave »stručnjaci“ ili objasne! Takvi razoravati mogu samo duhovno narodne mase i činiti zločeste usluge narodnoj stvari. Mi se najzad moramo pomiriti sa činje- nicom, da po pravilu zaboravlja- ju svoju dužnost oni, koji su pla ćeni da je vrše. Ako ne može- mo dobiti direktive i obavješte- nja sa strane, koja je po prirodi stvari pozvana da ih daje, treba da se obraćamo mašoj mudrosti, našoj dobroj svijesti, pa da njih pitamo da li su izvjesne vijesti vjerovatne ili nisu! Skorih dana po Beogradu i po cijeloj zemlji, kruže čudne vije- sti o sudbini i položaju naše zem- lje. Sve su one, u glavnom, lan- sirane od strane domaćih ili stra- nih »stručnjaka« i »znalaca«. I baš stoga, i po pravilu, one ni- su.ni vjerovatne ni istinite. Na- ša zdrava svijest treba da nam kaže, da naša zemlja nije prčija za jevtinu diobu, kao što narod nije objekat za strane ideološke eksperimente. Čvršća je država i jači je narod i njegova socialna struktura nego što to mnogima izgleda. To će ubrzo uvidjeti i sve nevjerne Tome, kao što to narod već vjeruje. Treba najzad već jedared da upamtimo, da po- e red vlade i pored činovništva u Jugoslaviji postoji i narod. A taj narod je ido sad svojom snagom ispravljao mnoge grube “ i teške pogreške svoje uprave. U koliko ih bude, a zacijelo će ih biti, kao što se to već vidi, ispravljaće ih i od sad. To je njegov krst, a i njegova dužnost, jer je ovo zemlja njegova i od njene sudbine zavisi i sudbina njegova. S toga se i obraćamo narodu i njegovom razumu. O- braćamo se jer vjerujemo u nj. Neka on svojom trezvenom gla- vom promisli o ovoj činjenici: Za svih dvadeset godina i po- red svih vrlo teških pogrešaka, Jugoslavija još postoji, Ona po- stoji i ona će postojati. | Nismo je razorili mi sami sa svim svo- jim pogreškama, neće je razoriti ni njeni neprijatelji. Neće iz pro- stog razloga što to nećemo mi sami, a neće najzad ni drugi. Jer, ima ih i koji žele da ona ostane. Nju brani i treba da je brani narod svojim unutrašnjim snagama, a ako za to bude po- treba braniće je i njeni prijate- lji. Mi ne mislimo da naročito imenujemo ni njene neprijatelje, ni vjerovatne prijatelje. Naš _na- rod ih vrlo dobro poznaje. Ali,