Taksa plaćena u gotovu

GOĐINA XXVII

Izlazi svake subote.

Pretplata'u Jugoslaviji Din.
48 godišnje. Polugodišnje
i tromjesečno srazmjerno;
za strane zemlje Din 96'-,
za Englesku, Ameriku i
Australiju Din 144'—

Pojedini broj din 1:-

Dubrovnik, 31 avgusta 1940. <

ire odletoni

M

Brof 34

Dopisi se šalju uredništvu
a pretplata, oglasi i javne
zahvale administraciji ista.
Rukopisi se ne vraćaju: ne-
frankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po
dogovoru, a za javne za-
hvale i priposlano Din 7'-
za svaki centimetar visine
jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i urednik; KRISTO P. DOMINKOVIĆ

Osnovan 1892 god.

Uredništvo i administracija: Kraljice Marije br. 2.

Pred proslavu rođendana
njegova Veličanstva Petra II

6. nastajnog septembra “vrši
sedamnaest godina života najve-
ća naša narodna uzdanica, mladi
i čili naš nacionalni kralj i vla-
đar Petar II.“ Tad. On ulazi u
zadnju godinu pred svoje sretno,
akobogda, puuoljetstvo i preuzi-
manje u svoje ruke kormila dr-
žavnog. Sve što se više približu-
je taj željno očekivani čas, sve
jače i silnije biju naša srca, sve
nas veće želje obuzimlju, da nam
taj dan svane u miru i punoj
unutrašnjoj  sređenosti i jačini;
sve se nade naše krjepče svode
i stiječu u uzvišenoj Njegovoj o-
sobi, kao glavnom osnovu, uvje
tu, simbolu i garanciji međusob-
nog našeg sklada i svetih nera-
združivih veza pravog i iskrenog
bratstva i zajednice. Silan je ovo
i potresan momenat za sve one
koji pravo misle našoi nacional-
noj državi, koji destojno cijene
prekrvavo stečenu našu slobodu.
Dirljiviji je u toliko, što nam i
sam po sebi dozivlje u pamet sve
ono vrijeme od mučeničke smrti
našeg neprežaljenog viteškog Kra-
lja Aleksandra I. Ujedinitelja,
koje je i suviše osjetno 1 teško
proteklo i za sve nas podanike
Jugoslavije i mladog našeg Kra-
lja, ioš nedoraslog. Dijelili smo
i još dijelimo s Njim zajedničku
sudbinu, kao prava siročad za
svojim ocem, dobrotvorom, mud-
rim upravljačem, putevođom i za-
štitnikom. Te osjećaje naše još
jače potencira fakat, što se nala-
zimo u novom ratu, i ako izvan
naših granica, mnogo težem i
strašnijem od minulog, i što će
sretno — ako Bog da! — puno-
ljetstvo zateći i nas i našeg u-
zvišenog mladog Kralja, po svim
znacima sudeći, u još mnogo go-
rem i težem ratnom stanju zara-
ćenih država, od čeg i mi već i
do sad osjećamo poteže ekonom-
ske posljedice.

Pred ovaj znameniti dan na-
rodne proslave nižu nam se živo
u. uspomeni svi ratovi za naše o-
slobođenie i ujedinjenje, od bal-
kanskog rata 1912-13, sve do kra-
ja groznog minulog svjetskog ra-
ta. Bude nam se u mislima sve
one pregoleme žrtve, sve ljute
patnje pod tuđinom, i progonstva.
U prvom redu lebdi nam pred
očima divni lik Velikog mašeg
Oslobodioca, Kralja Petra 1, u-
zornog borca za slobodu, njezi-
na idealnog zatočnika, jamca 1
zaštitnika; pa dičnog, mudrog,
odvažnog i miroljubivog Viteš-
kog Ujedinitelja. Pred duhovnim
našim očima promiču crni kao

pakao likovi groznih domaćih i
stranih krvopij: Kralja Muč.ni-
ka, koje pratimo gnušanjem i

| stvu i slobodi.

Pred

imenom u-

1
|

| nuka prvog našeg Kralja, kog |

prokletstvom. Sve nam samo: po

sebi iskače pred oči; dušmani i
strani i unutrašnji, gori, pogani-
ji, žučljiviji i mnogo pogibeljni-
ji, no smo ih imali za doba ro-
bovanja kletom tuđinu; sve ono
što su demonske i bezdušne duše

nam je, dotadašnjim robovima

mrskog i prokletog tuđina, udi- |

jelila bila božija pravda i gole-

; me uprav strahovite, nigda i ni-

kadre bile da preduzimlju u ze- |
(je da bude nikome draži i pre-

mlji i izvan nje tuđim poticajem
protiv mira, reda,
stva 1 zajednice, kao i života naj-
idealnijeg, najuzornijeg  zalaga-
oca i pregaoca za opće dobro i
sreću svih sinova Jugoslavije, ko-
ji nije pravio razlike od nikoga,
ni hajao manje za jednog no za
drugoga. I sve ostalo što je za-
tim nastalo i što nam u mnogom
budi nemile uspomen« Izbog dje-
lovanja nedostojniu slobode i
bratskog imena, u ovim časovima
nam oživljava u sjećanju. Sve to
za nas ima osnov i korijen u ve-
likoj brizi i ljubavi za divnu na-
šu zajedničku domovinu i našeg
mladog vladara, u kom koncen-
trišemo sve naše nade i ufanja.

Dan 6. septembra biće najbo-
lje, najstalnije i najočitije, ne-
prevarno mjerilo: ljubavi, jedin-

sloge, jedin- |

gdje dotad neviđene žrtve divnog
našeg Pijemonta, mučeničke he-
rojske Srbije, sve razlike i su-
protnosti i nesuglasice treba da
prestanu i iščeznu. Niko ne smi-

či od glavue vsobe u državi, do
koje ne smije da dopre ni sama
loša pomisao, a kamo li zlo i
izdajničko, bogohulno i protuna-
rodno djelo. Lijepo je i pleme-
nito po zasluzi poštovati i svoje
čestite vođe i prvake, svoje za-
služne članove naroda ito sve
u mjeri i načinu, koliko kome
priliči i pripada. Sve može i mo-
ra biti ljubljeno i čašćeno, što za-
služuje i koliko zaslužuje, ali u
prvom redu pak i najviše onaj,
koji je najprvi među prvima, ko-
jije uzvišen nad svima, i do
kog ne smiju da dopiru ni mr-
žuje, ni osvete ,ni ikakve dušman-
ske spletke i tuđinske mahina-
cije. Ko podjednako ljubi sve
svoje podanike treba da bude
i on ljubljen od njih i poštovan

|
|
1

više svega i iznad svijeh, Ko
protivno radi, tim najbolje otkri-
va svoje pogubne namjere i izla-
že se bez milosti i oproštaja naj-
gorem preziru i prokletstvu sva-
kog pravog i dostojnog člana na-
roda i države.

Na 6. septembra nek se svi
pravi sinovi Jugoslavije, bez raz-
like vjere, plemena, socijalnog
položaja 1 drugih spoljašnih raz-
lika, ujedinjeni ljubavlju otadž-
bini i općem dobru, združe u to-
ploj molitvi Nebeskom  Tvorcu
pred oltarom domovine. Nek se
srdačno i iskreno pomole Isto-
čniku svakog dobra, sreće i ma-
pretka, za zdravlje, dug život i
svaku sreću i napredak najveće
naše uzdanice, mladog kralja na-
šeg Petra II., da u dugu i u sve-
mu uspješnu vladanju steče do-
voljnu nadoknadu za i suviše
rano prekraćeno doba bezbrižnog
djetinjstva i dječačke dobi, a mi
u njemu dočekamo dostojnog za-
mjenika Njegova uzvišenog oca,
a našeg Viteškog Ujedinitelja!
Bože čuj, zaštiti i spasi kralja
našeg Petra II,, državu mašu i
sve prave i dostojne sinove veli-
ke i moćne naše zajedničke maj-
ke — Jugoslavije!

,Obzorove“ kontradikcije

Zagrebački »Obzor« koji se
neotstupno drži ideje trijalizma i
naro “nog razjedinjenja, govoreći
o godišnjem radu Banovine Hr-
vatske, kaže da je postignut ve-
liki uspjeh tim, što je ,,dat živi
potstrek hrvatskoj narodnoj misli,
na svima poljima javne djelatno-
sti, da je izvršeno čišćenje činov-
ničkog kadra od protuhrvatskih
elemenata, i da je učinjeno sve
što je bilo moguće da se naro-
čito seljaku i radviku omogući
život dostojan čovjeka“. Ne zna-
mo o kome seljaku ,,Obzor“ go-
vori, jer uaš seljak nije nikad
bio, niti je danas u tako ža:
losnoni moralnom ni materijalnom
stanju. Naprotiv, naš seljak kao
ozbiljan i razuman čovj+k, bavi
se marljivo svojim poslom, svo-
jom zemljoradnjom, zadovoljan je

svojim stanjem, jer uspijeva da
svojim poštenim radom obilno
podmiri svoje skromne životne

potrebe, i da vršeći tačno svoje
dužnosti prema državi, uživa i
sva građanska prava, pa može
da u njoj živi kao dobro situi-
ran čovjek i slobodan građanin.
Da čovjeku stane pamet, kad

pomisli kako prema  Obzorovim
riječima mora da je bio  kuka-
van život ujegova seljaka sve do
sporazuma, a kakav mu se tek
sada sprema, ako ga njegovi po-
litičari ne upute na realniji ži-
vot, u slozi 1
bratom.
»Obzor“ žali što se u ovoj go-
dini rada nije i više postiglo, ali
se tješi tim, što je trebalo ,,po-
kopati centralističko - hegemoni-

ljubavi sa svojim ,
| tim primjera radi, vidimo iz bu-

|
1
1
1
|
1

|
|
|
|

stički sistem“, i što je tim uspje- |

hom sada. ,,otvoren put ostvare- |
nju još i drugih narodnih zahtje-
va“. — Očigledno  ,,Obzor“ ne

zna da sporazum ne bi imao bi-
ti za to da jedna narodna misao
progoni i tjera drugu, niti bi mu
morala biti zadaća da se vrši či-
šćenje činovničkog kadra od ne-
hrvatskih elemenata, nego briga
da svaki činovnik bude sposoban
da vrši pošteno svoju dužnost,
jer ni za Hrvata, ni za Srbina,
narodno ime ne stvara nikakvu
veću kvalifiku, ni uslov za nje-
govo namještenje i karijeru. Ako
Obzor“ misli protivno, onda on
opravdava hegemoniju koju je
malo prije osuđivao, ako ona ide

na korist njegovih ljudi; a ako
ide na korist drugih, onda je
osuđuje.

Odnosno centralizacije, znamo
da se sve do sastavljanja budže-
ta tvrdilo, a i danas se govori
o koristi decentralizacije; među-

džeta, da ga sami personalni iz-
daci terete sa preko 53%, dok
materijalni niti za 47%. Tako je
danas dok imamo samo činovni-
štvo banske vlasti, njene isposta-
ve, banskih ustanova i nekoliko
činovnika seoskih općina; a ko-
ji će razmjer između ličnih i ma-
terijalnih izdataka tek onda biti,
kad se po novoj reorganizaciji ta
decentralizacija još više  voveća
uvođenjem i sreskih, oblasnih,
oKkotarskih“, ili kako drukčije,
samoupravi? — Ipak iz velike
svoje bojazni  ,oživljavanja cen-
tralističkih tendencija“  »Obzor«
traži da se što prije nastavi sa
daljim uređenjem, bez obzira na
onu ,vis major“ koja za sada to
spriječava.

U ostalom Obzorove aluzije na
hegemoniju, centralizam, korupci-
ju it.d., sve je to zarđalo gvožđe,