Taksa plaćena u gotovu

GODINA XXVII — BROJ 41

Kotor-Dubrovnik, 19 oktobra 1940

DUBROVNIK

IZLAZI SVAKE SUBOTE

Pretplata u Jugoslaviji Din. 48:- godišnje.
Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za
strane zemlje Din. 96'-, za Englesku, Ame-

POJEDINI BROJ DIM. 1'—

riku i Australiju Din. 144.

Dopisi se šalju uredništvu, a pretplata, oglasi
i javne zahvale adrninistraciji lista. Rukopisi
se ne vraćaju; nefrankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za
javne zahvale i priposlano Din. 7'- za svaki
centimetar visine jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i direktor: KRISTO P. DOMINKOVIĆ

Osnovan 1892 god.

Direkcija i administracija: KRALJICE MARIJE BR. 2.

 HcemeHHuRa WTaMNa H HOlIe npujiKo

CraHoBuTa _ xpBaTcKa InTaMIa
HHje 3ZANOBOJBHA IIHCAHEM HCEJbE-
HHUKHX HOBHHA y Amepniuu o za-
HANIbHM NpuuKaMa y XpBarckoj.
H uynu ce ITo Te uce;eHuuKe
HOBHH€ BPJIO pijaBO M HenoTnyHo
Npuka3yjy 4 CAM IOJIHTHUKH AKT
26 aBrycTa_ mp. TOL, a za cy y
ONIITE  HEIpaBHJIHO H3BHjeliTeHe
O pasHum  noraijajama KOL Hac.
Kao y3poK TOMy, HaBOJe Ce Cga-
Ge koMynukanuje usMehy mac u
Amepuke, Koje gajy MoryhuocTH
la HCebeHHUKE HOBHHE 6y1y TA-
uHO M3BMjenene o HamumM Haj-
aKTyeJIHujuM  zorajajuma, u ga
Gyuy y CTaiby za mpocyne mpa-
BHJIHO HALIY OMNTy CuTyauujy.

Mu nuujecMO TOTA  MHIIJbeEbA.
HanpoTuB, MH IPKHMO Za Cy M-
CeJBEHHUKE HOBHHE NOGPO  H3BH-
jeruTeHe, ma M aKO He MOry Za
IpaTe IOTAHKO CBE HACTPAHOCTH
H pasne ciyuajeBe caMOBOJBE KO:
je ce KOJ Hac nemaBajy Kao ro-
CIBEJIHLLA-GECMHCIIEHE = NOJIHTUKE
BeJHKOF Iujema Hamue Gpahe, TO
He 3HauH HHLITA, jep rJIABHH IIPEJI-
MET KOjuM Ce HaxamocT 6aBH
nanac uujema Hania gomaha niraM-
na, yBujek je McTu, 3aTo uro je

4 ynopHocr name 6pae y cBo- |
jam 3axTjeuMa yBujek HcTa; pa- |

3HH Ce Npusopu 4 zgorabaju caMo
UOHABJbAjY, TIa CMO H MH IPHHY-
heHu na ce eTo roguHaMa GaBH-
MO HCTHM ApryMeHTHMa, H jou
No gamac HujecMO CpehHu a 10-
Gpum pa3snosumMa y6ujenuMo Haruy
Gpahy O HEOJIPIKIBHBOCTH  I>HXO-
BHX 3axTjeBa;
IUMO Za TH 3aXTjeBU paACTy CBe
BHIIE M, KAKO MHBIJIENA, HEMA HM
LOrNeNHHX rpaHuua. O TOME HaM
HajGosbe naje nmokaša  ,,O630p“,
Ka Kaxe za 6u npeMa rucaiy
HCEJ6EHHUKHX HOBHHA TpeGaJlO 34-
KIbyuuTu, na XpBaTu nocinje 26
aBr. np. r. He OH HMAJIH = BHIIE
ITA na TPAxe, JOK  HANPOTHB
,0630p“ je MHIILBEA, ZA Taj
uHH ,,Tpe6a npuKka3aTu TeK Kao
NOuEeTAK  KOHAUHOT  Npeypeljeta,
Ha 6a3u CTBapHe paBHONIpaBHOCTH
Tpujy napona“. [lake 3mauu a
he y gaeM paCnpaB;bai»y Guru
joui roBopa O ZA/BHM 34XTjeBHMA

Koju nocanje uujecy jou HH cro-,

MeHyTH, uuja HaM  ,,laJeKOĆe-
%HOCT“ jom Huje mosnara,  6e3
o63upa a JIH. he u To TaHrapa-
TH NpaBa IpyrHx u NoBpnjenuTa
IpHHUHI PABHONPABHOCTH O KOME
Gpaha TaKO palo roBope. Be3 no-
Tpe6e ga cama muckyryjeMo 0 TOJ
NOBPELu NpaBa .ApyrHx, Heocnop-
HO je na y HAPOJY nocToju Be-
JUKA onosuuuja npoT4B  1ocala-
ter ypeljea (a O TOMe je uce-
JbeHHuKA jaBHOCT BPJIO NOGO H3-

He CaMO HErOo BH- |

BujetuTeHa), ma caMa  JIOTHUHOCT
3axTujeBa ja Ce Ha TO CBpaTH
Naba H, KAL NpHIHKe y CBHje-
Ty 6yly ZonycTHJe, ga ce Bpa-
TAMO MAJIO HaTpar M npoBjepuMo
OHO iuTO je samu ypatjeHo, a He
na, KaMYJIHpAaEbeM HANPACHO CBP-
IIEHOT IOCA, ZAMYTHMO MH OHO
muTO je joni HETaKHYTO, H ZAJBHM
IIpeMjepuBarbeM H IIOBHHH3MOM
KOMIpoMHTyjeMO = uujeto Hare
ypetjete.

To Gu saxrujeBazo najoGuuuu-
je s6BynckO Kpurepuje. Amu xp-
BaTcka jaBHOCT Ha TO He IpuCTA-
je, Hero Tpaxu za HCeJBEHHUKA
IITaMIA NpomMujeu cBoje MHNIJBE-
Ibe, la Ce OLJIICBIBABA H>eHHM
(banTasujaMa u HamjepaMa pyuie-
Iba_JaHaIlEber _NopeTKa, a To je
HACHIB€ KOME HH HCEJBEHMUKE HO-
BHH€, HHTH HKaKBa Ipyra C1060-
NOyMHA jaBHOCT HE MOXKE JA Ce
IpHJaro id.

XpBarTcka ce jauocT  oGapa
Ha KOMYHHCT€E HM ONOMHIBE HCe-
J6EHHKE ZA HX Ce uyBajy, Na 6y-
ly Onpe3uu, za ce He yBYyKy y
I>HXOBA HAPOJHA IPYIITBA; 4 MU

NHTAMO ZA JIH HMA pa3/IMKE H3-
Meijy KOMyHucTa H jezuor  nuje-
ja name 6pahe koja pyniH cBe:
ce6e, 4 PYIITBO H BJACT; BPIIH
CAMOBO.bY H NUKTATYPY, He IO-
wryjy Tyija. upaBa, cujy Bjepcky
MPXIby HTIL.?  ]luruuTe_uM ako
XOheTe KOMYHHCTHUKO HM€, AJIH
CymuiruHa je ucra; ra 4 y TOM 6u
C1yuajy KOMYHH34M HMaO ITIpe1-
HOcT, jep onGanyje INOBHHH34M H
METAJIOMAHHJY, H€ H3WFPABA HCTO-

pujy, nomryje CTaBHy NponnmocT |

M CBETHIb€ CBAaKOME KO HX HMA.

To uce.beHuiuiH, Koju xuBe JaJe- | z
| JIHIBEHHM AMEp. IpaBaMA jejuo

KO OJL OBOF Haller amOujeHTa, pa-

aa kona BA kon oj HH HCCJBEHHKA  OJL LEHALHOHAJIH
MOFry Ce CJIOKHTH CA MHULBEIbEM | Korani dai
| sauuje (sic!) u xpBarcko cBeheH-

Nanamiber 1ujena ckyueHe u 3a-
poG.;bene xpBarcke jauocTu. H-

Ce/beHHIIH  HMAjy Ipyre BHIHKE |

KOju He nmojuinje»ky  MEHTAJIMTETY
»XpBaTcKe Gparcke  3sajezauune“,
KOjy Gpaha xohe ua nozpxaBajy

H ozajeue mmro je Buie mMoryhe |

OL VIMIHBA /BYAH KOjH NpaBO MH-
ce, a Koje ou cMarpajy 3a pa-
30pHe eleMeHTe.  OHu Kaxy za
Mely XpPBATCKHM HCeJbEHHIHMA y
Amepuuu pa3Buja cBoj ycnjemaH

Pal HEKA ,,XPBaTCKA  KATOJIHUKA
3ajenuuua“. Mu cMo ysjepeHu na
CY TY OKYI/BEHM CaMO OHH KOjH
CY Y CBOM EKCKJIY3HBH3MY TAKO
3anynaHu, za He zajy npucryna
HHKOME KO HHje KAO H OHM; HB3-
pa3suTu Tupanu, na Ty cBojy 3a-
jexuuuy osnauyjy KATOJIHUKOM, JA
HX CBAK IpaBHJIHO pašluKyje Og
UpyrHx eleMenara, 4 ma eBeHTy-
AIHO HEKH Cp6uu se 6u cBojumM
NpPHCTYNOM NOKBAPHO KApAKTED H
XapMoHujy Te ujeajne 3ajenuune.
H saro je — odu Kay — y Cje-

Oz najjauux ynopuiuira y o6pa-

CTBO, H npyxGa uacHHx cecTapa,
CBH BPJIO 341OBO/bHH CBOjHM pa-
NOM H ycnjexoM. Mu um To 3a-
NOBOJbCTBO HeEHeMO KBAPHTH, HH HA
i>beMy 3aBujijeTu. Mu ce caMo pa-
nyjeMO INTO BHAHMO JA Ce H Ca-
MH XPBATCKH HCe/beHHIH OCOGA-

bajy  npenpacyna. u ocyhyjy

| KPHBy, HEOpaTCKY IIOJIHTHKY CBO-
, jux cynapoguuka u y Amepauu

u y cBojoj orauGuuH.

Dvije riječi beogradskom
listu ,Napred“

»Napred“ se osvrnuo na naše
pisanje o sporazumu i posljedica-

.ma nesuglasica između Srba i Hr-

|
|
|

vata, pa kaže da ,ne bi bilo pra-
vo bacati na Hrvate svu krivicu
za izbjegavanje saradnje srpskoga
naroda na sporazumu; drugi su
uzroci i to na srpskoj strani što
do nje nije došlo“.

Ne znamo, ali pretpostavlja-
jući da je to tačno, pogrešno je
primati za pravovaljano sve što
se aktom od 26-8 riješilo, kad je
pretresanje vođeno u otsutnosti
srpskoga naroda, dakle na nele-
galnoj osnovi. Ma koga teretila
ta krivnja, srpski narod ne može
da snosi posljedice tuđih pogre-
šaka, kojima on nije nipošto kriv.
Te pogreške treba da se isprave,
a ne da se na njima sankcioniše
jedan tako važan narodni akt, koji
nas jače danas odjeljuje nego i-
kad, i stvara nemogućnost među-
sobnog sporazuma i zajedničkog
života. Jer to nije bila neka po-
greška forme koja se slučajno pri
raspravljanju desila, a koja bi ipak
zahtijevala poništenje  riješenog
djela, ili bar njegovo ispravljanje;

nego je u ovom slučaju bilo smi-
šljeno, namjerno izbjegavanje sa-
radnje srpskoga naroda, glavnog
faktora, bez koga se nije zapravo
smjelo ni započinjati pretresanje
sporazuma.

Mi ne diramo ni u čija prava,
nego svakome svoje  priznavamo
i poštujemo, ali tražimo da se ta
prava konstatuju da su legalna, a
za taka prava ne treba sporazuma,
jer dokazano pravo ima istu sna-
gu što i zakon. Drugo je spora-
zum. Tu može da bude raznih u-
stupljenja koja možemo i mora
mo da učinimo, ali ne da se srp-
ski narod liši svojih prava, da tim
namiri ma čije neopravdane za-
htjeve. Nijedan narod ne smije da
se razmeće ni svojim pravima, ni
svojom imovinom, kao ni svaki
privatan čovjek, jer bi u lakom
slučaju bio smatran kao rasipnik,

i sud bi mu odredio skrbnika. Sa- |

mo za odbranu svojih legitimnih
prava, a ne da ošteti tuđa ima-
ginarna, ustaje danas srpski narod,
a hrvatskoj je braći krivo što su
u ime toga Srbi danas na okupu.

Mi smo uvijek tražili da Du-

sti

brovnik bude i Srba i Hrvata, da
ga poštuju i njim se ponose i je-
dni i drugi, jer je Dubrovnik in-
karnacija narodnog jedinstva; ali
kad se danas to jedinstvo ne pri-
znaje, kad se dijeli teritorija naše
države koja nam je zajednička,
Dubrovnik se izdvaja iz šake a-
malgame i pridružuje se svome
prirodnom elementu; mi ne damo
našega grada nikome nego ono-
me čiji je od njegova postanja
bio i ostao do danas. To je nje-
govo istorijsko i narodno pravo
koje treba da se poštuje, jer ne-
priznavanje toga prava bilo bi
nasilje.

Mi nijesmo krivišto su Hrvati
bili pod tuđom državom. Mogu
li to isto kazati o sebi i sami Hr-
vati, ostavljamo njihovom  razbo-
ru, njihovoj savjesti da sudi. Ka-
ko bilo, naša je ambicija da damo
braći više nego što su ikad ima-
la, ali sve u svojim granicama.
Pa kad Srbin daje svome bratu
potpunu ravnopravnost u svojoj
kući, neka i za Hrvata bude am-
bicija što je sa Srbinom jedno, na
ravnoj nozi, a ne tuđi izmećar.