Taksa plaćena u gotovu GODINA XXVII — BROJ 41 Kotor-Dubrovnik, 19 oktobra 1940 DUBROVNIK IZLAZI SVAKE SUBOTE Pretplata u Jugoslaviji Din. 48:- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din. 96'-, za Englesku, Ame- POJEDINI BROJ DIM. 1'— riku i Australiju Din. 144. Dopisi se šalju uredništvu, a pretplata, oglasi i javne zahvale adrninistraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; nefrankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne zahvale i priposlano Din. 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i direktor: KRISTO P. DOMINKOVIĆ Osnovan 1892 god. Direkcija i administracija: KRALJICE MARIJE BR. 2. HcemeHHuRa WTaMNa H HOlIe npujiKo CraHoBuTa _ xpBaTcKa InTaMIa HHje 3ZANOBOJBHA IIHCAHEM HCEJbE- HHUKHX HOBHHA y Amepniuu o za- HANIbHM NpuuKaMa y XpBarckoj. H uynu ce ITo Te uce;eHuuKe HOBHH€ BPJIO pijaBO M HenoTnyHo Npuka3yjy 4 CAM IOJIHTHUKH AKT 26 aBrycTa_ mp. TOL, a za cy y ONIITE HEIpaBHJIHO H3BHjeliTeHe O pasHum noraijajama KOL Hac. Kao y3poK TOMy, HaBOJe Ce Cga- Ge koMynukanuje usMehy mac u Amepuke, Koje gajy MoryhuocTH la HCebeHHUKE HOBHHE 6y1y TA- uHO M3BMjenene o HamumM Haj- aKTyeJIHujuM zorajajuma, u ga Gyuy y CTaiby za mpocyne mpa- BHJIHO HALIY OMNTy CuTyauujy. Mu nuujecMO TOTA MHIIJbeEbA. HanpoTuB, MH IPKHMO Za Cy M- CeJBEHHUKE HOBHHE NOGPO H3BH- jeruTeHe, ma M aKO He MOry Za IpaTe IOTAHKO CBE HACTPAHOCTH H pasne ciyuajeBe caMOBOJBE KO: je ce KOJ Hac nemaBajy Kao ro- CIBEJIHLLA-GECMHCIIEHE = NOJIHTUKE BeJHKOF Iujema Hamue Gpahe, TO He 3HauH HHLITA, jep rJIABHH IIPEJI- MET KOjuM Ce HaxamocT 6aBH nanac uujema Hania gomaha niraM- na, yBujek je McTu, 3aTo uro je 4 ynopHocr name 6pae y cBo- | jam 3axTjeuMa yBujek HcTa; pa- | 3HH Ce Npusopu 4 zgorabaju caMo UOHABJbAjY, TIa CMO H MH IPHHY- heHu na ce eTo roguHaMa GaBH- MO HCTHM ApryMeHTHMa, H jou No gamac HujecMO CpehHu a 10- Gpum pa3snosumMa y6ujenuMo Haruy Gpahy O HEOJIPIKIBHBOCTH I>HXO- BHX 3axTjeBa; IUMO Za TH 3aXTjeBU paACTy CBe BHIIE M, KAKO MHBIJIENA, HEMA HM LOrNeNHHX rpaHuua. O TOME HaM HajGosbe naje nmokaša ,,O630p“, Ka Kaxe za 6u npeMa rucaiy HCEJ6EHHUKHX HOBHHA TpeGaJlO 34- KIbyuuTu, na XpBaTu nocinje 26 aBr. np. r. He OH HMAJIH = BHIIE ITA na TPAxe, JOK HANPOTHB ,0630p“ je MHIILBEA, ZA Taj uHH ,,Tpe6a npuKka3aTu TeK Kao NOuEeTAK KOHAUHOT Npeypeljeta, Ha 6a3u CTBapHe paBHONIpaBHOCTH Tpujy napona“. [lake 3mauu a he y gaeM paCnpaB;bai»y Guru joui roBopa O ZA/BHM 34XTjeBHMA Koju nocanje uujecy jou HH cro-, MeHyTH, uuja HaM ,,laJeKOĆe- %HOCT“ jom Huje mosnara, 6e3 o63upa a JIH. he u To TaHrapa- TH NpaBa IpyrHx u NoBpnjenuTa IpHHUHI PABHONPABHOCTH O KOME Gpaha TaKO palo roBope. Be3 no- Tpe6e ga cama muckyryjeMo 0 TOJ NOBPELu NpaBa .ApyrHx, Heocnop- HO je na y HAPOJY nocToju Be- JUKA onosuuuja npoT4B 1ocala- ter ypeljea (a O TOMe je uce- JbeHHuKA jaBHOCT BPJIO NOGO H3- He CaMO HErOo BH- | BujetuTeHa), ma caMa JIOTHUHOCT 3axTujeBa ja Ce Ha TO CBpaTH Naba H, KAL NpHIHKe y CBHje- Ty 6yly ZonycTHJe, ga ce Bpa- TAMO MAJIO HaTpar M npoBjepuMo OHO iuTO je samu ypatjeHo, a He na, KaMYJIHpAaEbeM HANPACHO CBP- IIEHOT IOCA, ZAMYTHMO MH OHO muTO je joni HETaKHYTO, H ZAJBHM IIpeMjepuBarbeM H IIOBHHH3MOM KOMIpoMHTyjeMO = uujeto Hare ypetjete. To Gu saxrujeBazo najoGuuuu- je s6BynckO Kpurepuje. Amu xp- BaTcka jaBHOCT Ha TO He IpuCTA- je, Hero Tpaxu za HCeJBEHHUKA IITaMIA NpomMujeu cBoje MHNIJBE- Ibe, la Ce OLJIICBIBABA H>eHHM (banTasujaMa u HamjepaMa pyuie- Iba_JaHaIlEber _NopeTKa, a To je HACHIB€ KOME HH HCEJBEHMUKE HO- BHH€, HHTH HKaKBa Ipyra C1060- NOyMHA jaBHOCT HE MOXKE JA Ce IpHJaro id. XpBarTcka ce jauocT oGapa Ha KOMYHHCT€E HM ONOMHIBE HCe- J6EHHKE ZA HX Ce uyBajy, Na 6y- ly Onpe3uu, za ce He yBYyKy y I>HXOBA HAPOJHA IPYIITBA; 4 MU NHTAMO ZA JIH HMA pa3/IMKE H3- Meijy KOMyHucTa H jezuor nuje- ja name 6pahe koja pyniH cBe: ce6e, 4 PYIITBO H BJACT; BPIIH CAMOBO.bY H NUKTATYPY, He IO- wryjy Tyija. upaBa, cujy Bjepcky MPXIby HTIL.? ]luruuTe_uM ako XOheTe KOMYHHCTHUKO HM€, AJIH CymuiruHa je ucra; ra 4 y TOM 6u C1yuajy KOMYHH34M HMaO ITIpe1- HOcT, jep onGanyje INOBHHH34M H METAJIOMAHHJY, H€ H3WFPABA HCTO- pujy, nomryje CTaBHy NponnmocT | M CBETHIb€ CBAaKOME KO HX HMA. To uce.beHuiuiH, Koju xuBe JaJe- | z | JIHIBEHHM AMEp. IpaBaMA jejuo KO OJL OBOF Haller amOujeHTa, pa- aa kona BA kon oj HH HCCJBEHHKA OJL LEHALHOHAJIH MOFry Ce CJIOKHTH CA MHULBEIbEM | Korani dai | sauuje (sic!) u xpBarcko cBeheH- Nanamiber 1ujena ckyueHe u 3a- poG.;bene xpBarcke jauocTu. H- Ce/beHHIIH HMAjy Ipyre BHIHKE | KOju He nmojuinje»ky MEHTAJIMTETY »XpBaTcKe Gparcke 3sajezauune“, KOjy Gpaha xohe ua nozpxaBajy H ozajeue mmro je Buie mMoryhe | OL VIMIHBA /BYAH KOjH NpaBO MH- ce, a Koje ou cMarpajy 3a pa- 30pHe eleMeHTe. OHu Kaxy za Mely XpPBATCKHM HCeJbEHHIHMA y Amepuuu pa3Buja cBoj ycnjemaH Pal HEKA ,,XPBaTCKA KATOJIHUKA 3ajenuuua“. Mu cMo ysjepeHu na CY TY OKYI/BEHM CaMO OHH KOjH CY Y CBOM EKCKJIY3HBH3MY TAKO 3anynaHu, za He zajy npucryna HHKOME KO HHje KAO H OHM; HB3- pa3suTu Tupanu, na Ty cBojy 3a- jexuuuy osnauyjy KATOJIHUKOM, JA HX CBAK IpaBHJIHO pašluKyje Og UpyrHx eleMenara, 4 ma eBeHTy- AIHO HEKH Cp6uu se 6u cBojumM NpPHCTYNOM NOKBAPHO KApAKTED H XapMoHujy Te ujeajne 3ajenuune. H saro je — odu Kay — y Cje- Oz najjauux ynopuiuira y o6pa- CTBO, H npyxGa uacHHx cecTapa, CBH BPJIO 341OBO/bHH CBOjHM pa- NOM H ycnjexoM. Mu um To 3a- NOBOJbCTBO HeEHeMO KBAPHTH, HH HA i>beMy 3aBujijeTu. Mu ce caMo pa- nyjeMO INTO BHAHMO JA Ce H Ca- MH XPBATCKH HCe/beHHIH OCOGA- bajy npenpacyna. u ocyhyjy | KPHBy, HEOpaTCKY IIOJIHTHKY CBO- , jux cynapoguuka u y Amepauu u y cBojoj orauGuuH. Dvije riječi beogradskom listu ,Napred“ »Napred“ se osvrnuo na naše pisanje o sporazumu i posljedica- .ma nesuglasica između Srba i Hr- | | | vata, pa kaže da ,ne bi bilo pra- vo bacati na Hrvate svu krivicu za izbjegavanje saradnje srpskoga naroda na sporazumu; drugi su uzroci i to na srpskoj strani što do nje nije došlo“. Ne znamo, ali pretpostavlja- jući da je to tačno, pogrešno je primati za pravovaljano sve što se aktom od 26-8 riješilo, kad je pretresanje vođeno u otsutnosti srpskoga naroda, dakle na nele- galnoj osnovi. Ma koga teretila ta krivnja, srpski narod ne može da snosi posljedice tuđih pogre- šaka, kojima on nije nipošto kriv. Te pogreške treba da se isprave, a ne da se na njima sankcioniše jedan tako važan narodni akt, koji nas jače danas odjeljuje nego i- kad, i stvara nemogućnost među- sobnog sporazuma i zajedničkog života. Jer to nije bila neka po- greška forme koja se slučajno pri raspravljanju desila, a koja bi ipak zahtijevala poništenje riješenog djela, ili bar njegovo ispravljanje; nego je u ovom slučaju bilo smi- šljeno, namjerno izbjegavanje sa- radnje srpskoga naroda, glavnog faktora, bez koga se nije zapravo smjelo ni započinjati pretresanje sporazuma. Mi ne diramo ni u čija prava, nego svakome svoje priznavamo i poštujemo, ali tražimo da se ta prava konstatuju da su legalna, a za taka prava ne treba sporazuma, jer dokazano pravo ima istu sna- gu što i zakon. Drugo je spora- zum. Tu može da bude raznih u- stupljenja koja možemo i mora mo da učinimo, ali ne da se srp- ski narod liši svojih prava, da tim namiri ma čije neopravdane za- htjeve. Nijedan narod ne smije da se razmeće ni svojim pravima, ni svojom imovinom, kao ni svaki privatan čovjek, jer bi u lakom slučaju bio smatran kao rasipnik, i sud bi mu odredio skrbnika. Sa- | mo za odbranu svojih legitimnih prava, a ne da ošteti tuđa ima- ginarna, ustaje danas srpski narod, a hrvatskoj je braći krivo što su u ime toga Srbi danas na okupu. Mi smo uvijek tražili da Du- sti brovnik bude i Srba i Hrvata, da ga poštuju i njim se ponose i je- dni i drugi, jer je Dubrovnik in- karnacija narodnog jedinstva; ali kad se danas to jedinstvo ne pri- znaje, kad se dijeli teritorija naše države koja nam je zajednička, Dubrovnik se izdvaja iz šake a- malgame i pridružuje se svome prirodnom elementu; mi ne damo našega grada nikome nego ono- me čiji je od njegova postanja bio i ostao do danas. To je nje- govo istorijsko i narodno pravo koje treba da se poštuje, jer ne- priznavanje toga prava bilo bi nasilje. Mi nijesmo krivišto su Hrvati bili pod tuđom državom. Mogu li to isto kazati o sebi i sami Hr- vati, ostavljamo njihovom razbo- ru, njihovoj savjesti da sudi. Ka- ko bilo, naša je ambicija da damo braći više nego što su ikad ima- la, ali sve u svojim granicama. Pa kad Srbin daje svome bratu potpunu ravnopravnost u svojoj kući, neka i za Hrvata bude am- bicija što je sa Srbinom jedno, na ravnoj nozi, a ne tuđi izmećar.