Taksa plaćena u gotovu GODINA XXVII — BROJ 49 Kotor-Dubrovnik, 14 decembra 1940 ROVNIK IZLAZI SVAKE SUBOTE Pretplata u Jugoslaviji Din. 48-- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din. 96“-, za Englesku, Ame- POJEDINI BROJ DIN. 1:— riku i Australiju Din. 144-- Dopisi se šalju uredništvu, a pretplata, oglasi i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; nefrankirana pisma se ne pri- maju. javne zahvale i priposlano Din. 7:- za svaki centimetar visine jednog stupca. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za Vlasnik, izdavač i direktor: KRISTO P. DOMINKOVIĆ Osnovan 1892 god. Direkcija i administracija: KRALJICE MARIJE BR. 2. HeHcTHHe H MucTEdEKALHJE »XPBATCKH IHEBHHK“ mocBe- uyjyhu CBOj YBOJIHH WJAHAK FOBO- Py _Fb. K. BucouaucrBa Knesa Hamjecuuka, kaxe ma je Y roBo- PY HCTAKHYTA HEYTPAJIHOCT, Npn- JATEJBCTBO Ca CBUMA cycjeguumM IpkaBaMa, H cojuzapuocr Cp6a- XpBATA-CJIOBEHHIIA Y OBOM TELI- KOM BpeMeHy. OBy IaK NOCIbe1- IbY MHCAO, ,XPBATCKH /[HEBHMK“ KJIACHDuKyje KAO TEKOBHHY IIOJIH- THK€ CIOpa3yMa, KOja Ce HMa Ha- CTABHTH, A OHA je NoKpeHyTa u3 YHYTPAII>HX H CNOJBALIHHX pa3- gora. M3 yHyTpaniwnx 3aTo, za C€ CAPAJIbH Y IPIKABHHM IIOCJIO- BHMA nNpuBeny u XpBaru; a u3 CIIOJBHHX PaBJOora, za ce zotje 1o CMHpP€EA, KaKO Gu Nujema 3eMba MOrJA Ja NOoHece cBa HCKyimeia 4 Ja OTKNOHH 3ajenuMuku cBe Te- IKOhe u HeBoJbe. CacHumM TauHo. H cama uneja cnopasyMa, 6e3 u- KAKBa OG3Hpa Ha BAaIbCKE IpHJIH- Ke KOje €y HAM ra HaMETHyJE, Guna je OuapeuBa u na npsu MAX Ca OJLYIIEBI/B€IbeM IIDHMJIBEHA OJL Nujemora Hapona; aju Ha »a- JOCT TO CE O/IYUICBIBEIE = IIOCTE- NeHO XJIANMJIO, y pasmjepy noBe- o haBama nperjepaHux u HeorpaB- naHux 3axrjesa Opahe. M najmo- cuje cama ueja cnopa3ymMa u Ha- UIer yHyTpanieer ypeljeia, mpn- HyljeHa Bai>CKHM IIPHJHKAMA, HE XKeJeHi4 ga ce HenpekuaHo carH- Ga ucnupen yujeeuBawa Gpahe, TpeCajio je ga ycTyKH€, a ce CIIOPAZYM NIPOBH30pHO IpHxBa- TH, H ZAIBH pan OGycTaBH NO 1O- Gpux BpemeHa. IJaBHu rak pa3- Jor 360r KOra Ce cnopa3yM Hu y najGoskem cayuajy ue 6u 6uo Mo- cBHZHO HH Fb. KpasbeBckoMy Bu- couaHcTBy Kue3sy Hamjecnuky, u CTOFa BPJIO je HeKOPeKTHO HM HE- NOJIHOLIJBHBO, IITO = ,XPBATCKH AHEBHHK“ YBJAUH IberOBO cBMje- TIO HME_Y 2KAJIOCHE HAILE PAZMH- Puue u y mnocao, Koju 360r na- BEJEHHX y3pOka Guo je yuanpn- jea ocyhjen ua Heycnjex. »XPBATCKH IHEBHHK“ KAXe JA Gpaha uujecy caujena, za He Bu- Ze Na CY JIAIBCKHM CITOPAZVMOM »MHPHHM IIYTOM IIOCTHIJIH BHLIC HETO IITO Cy OCTBAPHJIH NOJ Je- zauuheM“; u na cy ,nemenuje Bo- nuau 60p6y 3a yjemuiere (Cua- BOHCK€ u JNaamaTuHcke XpBaTcKe, u 34 TO LOGHJIH CBeEuAaHO OGeha- ibe npuje cBeTckor para“. Ilor- NnyHo Bjepyjemo na je TaKO, H za HH GaH Jemauuh, Hu uKo upyr4 HHje MOrao nohu Bpxa HETpHTA u BjepojoMcTBy Aycrpuje kojoj cy Opaha cbenauku BjepoBaja u ce- | Ge ucnpeg Hapona u ucropuje KOMIpoMATOBaJa. Agu Kaz je Ta- KO, KA CAMH Npu3Hajy na Cy na- HAC IOCTHIJIH HE CAMO OHO IITO Cy nog Ganom JenauuheM 3aMH- UUbAJIH, HETO IITO HHKAZ NOJ Ay- , crpujoM Hujecy mMoruu Hu cuuje- rao neduHuruBHo npumMura je | Taj, IuTO je paz oko cnopa3šyma 6e3 cyljenoBaia rmaBHor dakTOo- pa y ZpxaBu, Ccprickora Hapoja, HEIIpaBHJIHO BOljeH u 6e3 iberoBa NpHBOJbeIA NpHxBaheH, OK y #b€MY HMA KPYIHHX NOrpelnaka Koje 31paB pa3yM MOXe H Mopa la ucnpaBu npHje Hero ce nacTa- BH JAIBHM HALIHM ypeljeieM, 1a Ce IIOUHEBEHHM NIOTPELIKAMA HE HAJOBEXY HOB€, JA Ce He za y- 3poKa HeroBjepei»y cpnckora na- pona u 6op6u koja Ga jom jaue HACTYNIHJIA HA NITETY CaMOT CIO- pa3yMa H yrJELA HAIIE IPIKABE. Be3 cymive je Guo noGpo'u TaMETHO Ja Ce ocHyje xpBareKa GaHoBuHa, amu jeuduM TpujesHum H HCKPEHHM, NOLITEHHM CNOpA- 3yMOM, 4 He JIMKTATOM, Y KOME ce KpHjla CaMOBOJBA, jep Ce cro- pa3yM He CTBapa CHJIOM, TAKAB CE Cnopa3yM Huje TpaKu0; a Kal je H343BA40 OTNOp y Hapoly, uje ce BATH, 34INTO He notjy mamac 3a jenaH KOpaK abe OJ TOF TOJIOT, UYCTOT NPH3HABAA, H HE TIpeCTa- Hy ca xaiGaMa u nperjepenuM šaxrjesuma. [llra_ um je KpuBo NaHAC Y HAPOJLHOj IPIKABH, Y KO- joj xuBe y cnroGonu u paBnonpa- BHOCTH Ca cBojuM Gparom, y 6ua- TOCTAE>Y H HECIYheHOM HAIpPETKY HANHORAJIHOM, NPHBPEIHOM H CO- uujauHoM? 3amro cy jom ysujek HE3ACHTIBHBH H HEJIOTHUHH, 34- LITO IbHXOBHM 3aXxTjeBUMA HE npu3HaBajy rpaHuna, 3a1miTo Hu- jecy Hu TOJHKO ymjepeHu H yBH- ljaBHH, a Ce y eu 3a ocBaja- ibeM, H€ Mamlajy Tyhera no6pa? — To ce nanac y 8y/1y IuTa cBa- K4 Ha po10/6y6, Guo CpSun, | XpBaT, HIH C1oBeHau, Koju Tpa- KH HCTHHCKH H Bje4HTH HAPOJHH CNOpa3yM, KOME CHOpa3yM Huje CAMO Ha YCTHMA, HETO H y Cpuy, | KOju Tpaxu jeguucTao 4 npaBe | H Hapoza, a He uujenae u pa- | cyo. Ancypa je u HeHckpeHocT FOBOPHTH O CNOP43YMy, TH Gapukaje HHje NOIITEHO TOBOPHTH O 3aje- AHMIH, a TPAKHTH TepuTOpuja u CTBApaTH NJIaHOBeE 34 zonuuja npenyseha, «Koja (neka Gpaka o TOME HE CYMIbAajY) HHKAKBUM Ce H3BjeLITAUEHHM HAUHHOM, HH JIA- XKHMA, HH NO/BAJAMA HE MOFy H3- RpuuuTH. To cy Gyuuawa, koja npecrajy KaKO NONyCTH FpO3HHIA H yoGpaxewe. MoxJa ce y HeKOM TAKO 2KECTOKOM HACTYIIY FPO3HH- Ne NpuuHuulo ,XpB. IHeBHHKY“, na je r. IlonoBuh y cBoM umaHky y »IlomuTHuu“, ,ca NpH3HaHeM H cnoMeHyo u 6op6y XpBara sa ocnoGotewe“, jep 6ur. IlonoButi Guo uasnauuo u KOjoM ce npuuu- KOM TO zecuno; a uuje y onhe HH FOBOpMO O TPHMA HHAHBH/IY- AJIHOCTHMA. Huje Takolje nmpaBuJno MHII- IbeIbe ,XpB. IHeB.“ ,ga Cp6uja 3HAuH Y NpPBOM peny cpneku ce- IbaK“, KAKO Ce OH OHAKO OTCjeuHO u3pa3Ho, ,3aTo_1uuro je cpneku CEJBAK Y IJIABHOM GHO OHAj Koju ce Gopuo u ruuyo“. Tpe6a ma »XPB. IHEB.“ 3H4, NA Y NOJIHTH- UKOM MHIIJbEIbY IPIKABHOT H HA- | | poznor jenuucTBa, y cxBahaiy | HY2XKHOCTH JA Ce 34 IpiKABY TPe- Ca 6opuTu 4 rHHyTH, nema uaMe- o by namer cena u Bapomiupa3au- Ke. Hapon y Bapomu HcTO Ka0 4 po onaj y ceny, nagaxHyT je jenuom | HCTOM MHCJIH 34 NOGpO oTaNGH- ud Gu1o TO y MHPy, HIH y paTy. | Cepauu cy nakako Gpojuuju, na ; saro je u Hajehu 6poj noruuy- | Tux jynaka, ca cena; amu 6opu | ce 6e3 pasnuke crarexa jejmako | caB apo. HM Kan Gu ce nucan |oumaHKa y ,XpB. IHEB.“ TOTPYIHO | Zo Georpanckor yuuBepsnreTa, 4 | NOTJELAO OH€ y3HnaHE BeJIUKE NJlOoue Ha KOjuMA Cy ype3ana cBH- | jerna uMmeHa oHe dazanre caMHx | yauBep3uTeTckux Haka KOju cy y | PATy CNABHO NAJ 34 OTAaNGuHy, | Cuo Gu noBoHo na ce ynjepn. Hrvatske predrasude i zablude Onako kako ih sami Hrvati prikazuju li Hrvatska duša treperi između iluzionizma i ,hrvatskog jala“. Čim su veće iluzije, tim su razočaranja teža. Ima svijeta koga ni sva ra- zočaranja u toku istorije nijesu u Stanju da privedu razumu i stvar- nosti. Tako je slučaj i s ,hrvat- skim historijskim državnim pra- vom“. Hrvati nastoje da utuve i sebi i drugima da je Jugoslavija Versajski poklon. Kad se radi o poklonu, braća. Vele, kad smo braća, onda | treba i braći dati dio poklona. No kad bi bratski, i Bogom im pro- | sto! Ali, Hrvati stavili na tezulju »Hrvatsko historisko državno pra- Vo“, pa vele: ovoliko da mi od- vagneš! Ubiše se Srbi dokazujući im da to nije nikakav poklon, me- go da je to ljuto krvlju plaćeno. Hrvati ni da čuju. Sva ta doku- | menta jednostavno krste. balkan- skim ili bizantinskim falsifikatima. Ito ,hrvatsko pravo“ hoće da pozoblje sve što _ je krvlju od Švabe oslobođeno. Pa i to im je malo, nego traže još povrhu toga | H 1u3a- | štogod u gotovu. NpOTHB ApP)KaBE; | A sa srpske strane, nije baš mnogo koštala, gotovi su da im s reda sve daju i, bogme, | već dosta i suviše dadoše. E, pa šta je to ,Hrvatsko hi- | storijsko državno pravo“? To su ti srednjevjekovne tapije na ze- mlju, koju je koji vladar stekao | ili mira- zom. Pravi vlasnici zagubili tapi- | na maču, ili nasleđem, onda su Srbi i Hrvati | oni koje ova naša muka | o0je, a Hrvati ih pronašli negdje u | Svabinom muzeju, pa ti sad na | temelju tih tapija svojataju zemlje i gradove. Davno su države pre- stale biti dinastične prćije. Dr. Im- | bro Tkalac, stari revolucionar, do- zivlje Hrvate pameti, da se manu | ćorava posla, pa veli: | »Ne osniva se budućnost i ne | utemeljuju se države na starim | hartijama i na ,virtuelnim“ teri- | torijalnim tražbinama... Kad bi se | Srbi u današnjoj kneževini, ustav- | ši na Turke, bili pozivali na Du- | šanovo ili Lazarevo carstvo i na osvoje stare hartije, i na jošte ne | znam kakva historijska prava, ja- | mačno bi bili ostali jadna turska raja. No oni su ustali u ime na- | rodnosti, vjere i slobode na ne- | prijatelja svoga i u tome postigli | su sve svojom hrabrošću i posto- janošću. — Ovo je nauk, koji Hr- | vati nisu na um uzeli. Nije dakle | čudo što nisu ništa postigli“. (Pi- tanje austrijsko. — Pariz, 1866). | I Stjepan Radić savjetuje isto: | »U toj je stvari moguće naći pra- višput samo tako, da se posvema | riješimo historije, pisane na per- | gamenama, i da čitamo samo u | živoj povjesti puka“. (Narodno je- dinstvo južnih Slavena — Hrvat- | ska Misao — Zagreb, 1904 sv. 2). No zaludu je slijepcu govoriti o ljepoti sunčane svijetlosti i, glu- | vu šaputati! | Hrvatsko voćstvo ima zahval- ne slušaoce. Nedavno se je jedan od vođa hvalio, kako je Radić vi- še osvojio tamburicom, nego dru-