Taksa plaćena u gotovu
GODINA XXVII — BROJ 49

Kotor-Dubrovnik, 14 decembra 1940

ROVNIK

IZLAZI SVAKE SUBOTE

Pretplata u Jugoslaviji Din. 48-- godišnje.
Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za
strane zemlje Din. 96“-, za Englesku, Ame-

POJEDINI BROJ DIN. 1:—

riku i Australiju Din. 144--

Dopisi se šalju uredništvu, a pretplata, oglasi
i javne zahvale administraciji lista. Rukopisi
se ne vraćaju; nefrankirana pisma se ne pri-
maju.
javne zahvale i priposlano Din. 7:- za svaki
centimetar visine jednog stupca.

Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za

Vlasnik, izdavač i direktor: KRISTO P. DOMINKOVIĆ

Osnovan 1892 god.

Direkcija i administracija: KRALJICE MARIJE BR. 2.

 HeHcTHHe H MucTEdEKALHJE

»XPBATCKH  IHEBHHK“  mocBe-
uyjyhu CBOj YBOJIHH WJAHAK FOBO-
Py _Fb. K. BucouaucrBa  Knesa
Hamjecuuka, kaxe ma je Y roBo-
PY HCTAKHYTA HEYTPAJIHOCT, Npn-
JATEJBCTBO Ca CBUMA  cycjeguumM
IpkaBaMa, H cojuzapuocr Cp6a-
XpBATA-CJIOBEHHIIA Y OBOM TELI-
KOM BpeMeHy. OBy IaK NOCIbe1-
IbY MHCAO, ,XPBATCKH /[HEBHMK“
KJIACHDuKyje KAO TEKOBHHY IIOJIH-
THK€ CIOpa3yMa, KOja Ce HMa Ha-
CTABHTH, A OHA je NoKpeHyTa u3
YHYTPAII>HX H CNOJBALIHHX pa3-
gora. M3 yHyTpaniwnx 3aTo, za
C€ CAPAJIbH Y IPIKABHHM IIOCJIO-
BHMA nNpuBeny u XpBaru; a u3
CIIOJBHHX PaBJOora, za ce zotje 1o
CMHpP€EA, KaKO Gu Nujema 3eMba
MOrJA Ja NOoHece cBa HCKyimeia
4 Ja OTKNOHH 3ajenuMuku cBe Te-
IKOhe u HeBoJbe. CacHumM TauHo.
H cama uneja cnopasyMa, 6e3 u-
KAKBa OG3Hpa Ha BAaIbCKE IpHJIH-
Ke KOje €y HAM ra HaMETHyJE,
Guna je OuapeuBa u na npsu
MAX Ca OJLYIIEBI/B€IbeM IIDHMJIBEHA
OJL Nujemora Hapona; aju Ha »a-
JOCT TO CE O/IYUICBIBEIE = IIOCTE-
NeHO XJIANMJIO, y pasmjepy noBe-
o haBama nperjepaHux u HeorpaB-
naHux 3axrjesa Opahe. M najmo-
cuje cama ueja cnopa3ymMa u Ha-
UIer yHyTpanieer ypeljeia, mpn-
HyljeHa Bai>CKHM IIPHJHKAMA, HE
XKeJeHi4 ga ce HenpekuaHo carH-
Ga ucnupen  yujeeuBawa  Gpahe,
TpeCajio je ga ycTyKH€, a ce
CIIOPAZYM  NIPOBH30pHO  IpHxBa-
TH, H ZAIBH pan OGycTaBH NO 1O-
Gpux BpemeHa. IJaBHu rak pa3-
Jor 360r KOra Ce cnopa3yM Hu y
najGoskem cayuajy ue 6u 6uo Mo-

cBHZHO HH Fb. KpasbeBckoMy Bu-
couaHcTBy Kue3sy Hamjecnuky, u
CTOFa BPJIO je HeKOPeKTHO HM HE-
NOJIHOLIJBHBO,  IITO = ,XPBATCKH
AHEBHHK“ YBJAUH IberOBO cBMje-
TIO HME_Y 2KAJIOCHE HAILE PAZMH-
Puue u y mnocao, Koju 360r na-
BEJEHHX y3pOka Guo je yuanpn-
jea ocyhjen ua Heycnjex.

»XPBATCKH IHEBHHK“ KAXe JA
Gpaha uujecy caujena, za He Bu-
Ze Na CY JIAIBCKHM CITOPAZVMOM
»MHPHHM IIYTOM IIOCTHIJIH BHLIC
HETO IITO Cy OCTBAPHJIH NOJ Je-
zauuheM“; u na cy ,nemenuje Bo-
nuau 60p6y 3a yjemuiere (Cua-
BOHCK€ u JNaamaTuHcke XpBaTcKe,
u 34 TO LOGHJIH CBeEuAaHO OGeha-
ibe npuje cBeTckor para“.  Ilor-
NnyHo Bjepyjemo na je TaKO, H za
HH GaH Jemauuh, Hu uKo upyr4
HHje MOrao nohu Bpxa HETpHTA u
BjepojoMcTBy  Aycrpuje kojoj cy

Opaha cbenauku BjepoBaja u ce- |

Ge ucnpeg Hapona u ucropuje
KOMIpoMATOBaJa. Agu Kaz je Ta-
KO, KA CAMH Npu3Hajy na Cy na-
HAC IOCTHIJIH HE CAMO OHO IITO
Cy nog Ganom JenauuheM 3aMH-
UUbAJIH, HETO IITO HHKAZ NOJ Ay-

, crpujoM Hujecy mMoruu Hu cuuje-

rao  neduHuruBHo  npumMura je |

Taj, IuTO je paz oko cnopa3šyma
6e3 cyljenoBaia rmaBHor dakTOo-
pa y ZpxaBu, Ccprickora Hapoja,
HEIIpaBHJIHO BOljeH u 6e3 iberoBa
NpHBOJbeIA  NpHxBaheH, OK y
#b€MY HMA KPYIHHX NOrpelnaka
Koje 31paB pa3yM MOXe H Mopa
la ucnpaBu npHje Hero ce nacTa-
BH JAIBHM HALIHM ypeljeieM, 1a
Ce IIOUHEBEHHM  NIOTPELIKAMA HE
HAJOBEXY HOB€, JA Ce He za y-
3poKa HeroBjepei»y cpnckora na-
pona u 6op6u koja Ga jom jaue
HACTYNIHJIA HA NITETY  CaMOT CIO-
pa3yMa H yrJELA HAIIE IPIKABE.

Be3 cymive je Guo noGpo'u
TaMETHO Ja Ce ocHyje xpBareKa
GaHoBuHa, amu jeuduM TpujesHum
H HCKPEHHM, NOLITEHHM  CNOpA-
3yMOM, 4 He JIMKTATOM, Y KOME
ce KpHjla CaMOBOJBA, jep Ce cro-
pa3yM He CTBapa CHJIOM, TAKAB CE
Cnopa3yM Huje TpaKu0; a Kal je
H343BA40 OTNOp y Hapoly, uje ce

BATH,  34INTO He notjy mamac 3a
jenaH KOpaK abe OJ TOF TOJIOT,
UYCTOT NPH3HABAA, H HE TIpeCTa-
Hy ca xaiGaMa u nperjepenuM
šaxrjesuma. [llra_ um je KpuBo
NaHAC Y HAPOJLHOj IPIKABH, Y KO-
joj xuBe y cnroGonu u paBnonpa-
BHOCTH Ca cBojuM Gparom, y 6ua-
TOCTAE>Y H HECIYheHOM HAIpPETKY
HANHORAJIHOM, NPHBPEIHOM H CO-
uujauHoM? 3amro cy jom ysujek
HE3ACHTIBHBH H HEJIOTHUHH,  34-
LITO  IbHXOBHM  3aXxTjeBUMA HE
npu3HaBajy rpaHuna, 3a1miTo Hu-
jecy Hu TOJHKO ymjepeHu H yBH-
ljaBHH, a Ce y eu 3a ocBaja-
ibeM, H€ Mamlajy Tyhera no6pa?
— To ce nanac y 8y/1y IuTa cBa-

K4 Ha po10/6y6, Guo CpSun, |

XpBaT, HIH C1oBeHau, Koju Tpa-
KH HCTHHCKH H Bje4HTH HAPOJHH
CNOpa3yM, KOME CHOpa3yM Huje

CAMO Ha YCTHMA, HETO H y Cpuy, |
KOju Tpaxu jeguucTao 4 npaBe |
H Hapoza, a He uujenae u pa- |

cyo. Ancypa je u HeHckpeHocT
FOBOPHTH O CNOP43YMy,
TH  Gapukaje
HHje NOIITEHO TOBOPHTH O 3aje-
AHMIH, a TPAKHTH TepuTOpuja u
CTBApaTH  NJIaHOBeE 34 zonuuja
npenyseha, «Koja (neka Gpaka o
TOME HE CYMIbAajY) HHKAKBUM Ce
H3BjeLITAUEHHM HAUHHOM, HH JIA-
XKHMA, HH NO/BAJAMA HE MOFy H3-
RpuuuTH. To cy Gyuuawa, koja
npecrajy KaKO NONyCTH FpO3HHIA

H yoGpaxewe. MoxJa ce y HeKOM
TAKO 2KECTOKOM HACTYIIY FPO3HH-
Ne NpuuHuulo ,XpB. IHeBHHKY“,
na je r. IlonoBuh y cBoM umaHky
y »IlomuTHuu“,  ,ca NpH3HaHeM
H cnoMeHyo u 6op6y XpBara sa
ocnoGotewe“, jep 6ur. IlonoButi
Guo uasnauuo u KOjoM ce npuuu-
KOM TO zecuno; a uuje y onhe
HH FOBOpMO O TPHMA HHAHBH/IY-
AJIHOCTHMA.

Huje Takolje nmpaBuJno MHII-
IbeIbe ,XpB. IHeB.“ ,ga Cp6uja
3HAuH Y NpPBOM peny cpneku ce-
IbaK“, KAKO Ce OH OHAKO OTCjeuHO
u3pa3Ho, ,3aTo_1uuro je cpneku
CEJBAK Y IJIABHOM GHO OHAj Koju
ce Gopuo u ruuyo“. Tpe6a ma
»XPB. IHEB.“ 3H4, NA Y NOJIHTH-
UKOM MHIIJbEIbY IPIKABHOT H HA-

|

| poznor jenuucTBa, y  cxBahaiy
| HY2XKHOCTH JA Ce 34 IpiKABY TPe-
Ca 6opuTu 4 rHHyTH, nema uaMe-
o by namer cena u Bapomiupa3au-
Ke. Hapon y Bapomu HcTO Ka0 4
po onaj y ceny, nagaxHyT je jenuom
| HCTOM MHCJIH 34 NOGpO oTaNGH-
ud Gu1o TO y MHPy, HIH y paTy.
| Cepauu cy nakako Gpojuuju, na
; saro je u Hajehu 6poj noruuy-
| Tux jynaka, ca cena; amu 6opu
| ce 6e3 pasnuke crarexa jejmako
| caB apo. HM Kan Gu ce nucan
|oumaHKa y ,XpB. IHEB.“ TOTPYIHO
| Zo Georpanckor yuuBepsnreTa, 4
| NOTJELAO OH€ y3HnaHE  BeJIUKE

NJlOoue Ha KOjuMA Cy ype3ana cBH-
| jerna uMmeHa oHe dazanre caMHx
| yauBep3uTeTckux Haka KOju cy y
| PATy CNABHO NAJ 34 OTAaNGuHy,
| Cuo Gu noBoHo na ce ynjepn.

Hrvatske predrasude i zablude

Onako kako ih sami Hrvati prikazuju

li

Hrvatska duša treperi između
iluzionizma i ,hrvatskog jala“. Čim
su veće iluzije, tim su razočaranja
teža. Ima svijeta koga ni sva ra-
zočaranja u toku istorije nijesu u
Stanju da privedu razumu i stvar-
nosti. Tako je slučaj i s ,hrvat-
skim historijskim državnim  pra-
vom“. Hrvati nastoje da utuve i
sebi i drugima da je Jugoslavija
Versajski poklon. Kad se radi o
poklonu,

braća. Vele, kad smo braća, onda |

treba i braći dati dio poklona. No

kad bi bratski, i Bogom im pro- |

sto! Ali, Hrvati stavili na tezulju
»Hrvatsko historisko državno pra-
Vo“, pa vele: ovoliko da mi od-
vagneš! Ubiše se Srbi dokazujući
im da to nije nikakav poklon, me-
go da je to ljuto krvlju plaćeno.

Hrvati ni da čuju. Sva ta doku- |

menta jednostavno krste. balkan-
skim ili bizantinskim falsifikatima.
Ito ,hrvatsko pravo“ hoće da
pozoblje sve što _ je krvlju od

Švabe oslobođeno. Pa i to im je
malo, nego traže još povrhu toga |

H 1u3a- | štogod u gotovu.

NpOTHB  ApP)KaBE; |

A sa srpske
strane,
nije baš mnogo koštala, gotovi su

da im s reda sve daju i, bogme, |

već dosta i suviše dadoše.

E, pa šta je to ,Hrvatsko hi- |

storijsko državno pravo“? To su
ti srednjevjekovne tapije na ze-

mlju, koju je koji vladar stekao |
ili mira-
zom. Pravi vlasnici zagubili tapi- |

na maču, ili nasleđem,

onda su Srbi i Hrvati |

oni koje ova naša muka |

o0je, a Hrvati ih pronašli negdje u
| Svabinom muzeju, pa ti sad na
| temelju tih tapija svojataju zemlje
i gradove. Davno su države pre-
stale biti dinastične prćije. Dr. Im-
| bro Tkalac, stari revolucionar, do-
zivlje Hrvate pameti, da se manu
| ćorava posla, pa veli:
| »Ne osniva se budućnost i ne
| utemeljuju se države na starim
| hartijama i na ,virtuelnim“ teri-
| torijalnim tražbinama... Kad bi se
| Srbi u današnjoj kneževini, ustav-
| ši na Turke, bili pozivali na Du-
| šanovo ili Lazarevo carstvo i na
osvoje stare hartije, i na jošte ne
| znam kakva historijska prava, ja-
| mačno bi bili ostali jadna turska
raja. No oni su ustali u ime na-
| rodnosti, vjere i slobode na ne-
| prijatelja svoga i u tome postigli
| su sve svojom hrabrošću i posto-
janošću. — Ovo je nauk, koji Hr-
| vati nisu na um uzeli. Nije dakle
| čudo što nisu ništa postigli“. (Pi-
tanje austrijsko. — Pariz, 1866).
| I Stjepan Radić savjetuje isto:
| »U toj je stvari moguće naći pra-
višput samo tako, da se posvema
| riješimo historije, pisane na per-
| gamenama, i da čitamo samo u
| živoj povjesti puka“. (Narodno je-
dinstvo južnih Slavena — Hrvat-
| ska Misao — Zagreb, 1904 sv. 2).
No zaludu je slijepcu govoriti
o ljepoti sunčane svijetlosti i, glu-
| vu šaputati!
| Hrvatsko voćstvo ima zahval-
ne slušaoce. Nedavno se je jedan
od vođa hvalio, kako je Radić vi-
še osvojio tamburicom, nego dru-