Taksa plaćena u gotovu

GODINA XXVI! — BROJ 50

Kotor-Dubrovnik, 24 decembra 1940

Nin

IZLAZI SVAKE SUBOTE

Pretplata u Jugoslaviji Din. 48:- godišnje.
Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za
strane zemlje Din. 96'-, za Englesku, Ame-

POJEDINI BROJ DIN. 1'—

riku i Australiju Din. 144"

Dopisi se šalju uredništvu, a pretplata, oglasi
i javne zahvale adininistraciji lista. Rukopisi
se ne vraćaju; nefrankirana pisma se ne pri-
maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za
javne zahvale i priposlano Din. 7'- za svaki
centimetar visine jednog stupca.

Vlasnik, izdavač i direktor: KRISTO P. DOMINKOVIĆ

Osnovan 1892 god.

Direkcija i administracija: KRALJICE MARIJE BR. 2.

CrBapaTu_nojaM O HeueMy IuTO
HHje HHUHM  OCHOBAHO, IITO He
NOcTOjH, IUTO je HBMHIIBEHO H
Ja«HO, TO je npeupacyna. Ona
Ce IIOjaB/ba KOJI nojenuHana, a MO-
*KE JA ZAXBATH HM BEJIHKO MHOLITBO
BY, NOHEKAJL IMO Hapog. Ca
npenpacyoM croje  ynopezo «4
npasnoBjepune, = Koje ce Koj
npocror napona nonpxaBajy y-
NopHo, cHarom peuruje. H jezuo
H APJTO MOXe 3/paB  pa3yM H
KYJITYpPA ZA VHHLITH.

Tako y jeuuom nujey Hammera |
Hapojia, Baga npenpacyna y uc- |

noBujenai>y  xpucrTjancke
Koja je jemua, a Buje cy upkBe,
la MHOIH (aHATH30BaHH NpPOCTH
CBHjeT naBa BeJIHKY BAXKHOCT HE-
KOj CHTHOj pasnuuu u3Meby 1Bu-
je upkBe, koja ce cacroju y 06-
PenHMa, a paš3nuKa y oGpezuma
uma H y CAMOj KATOJIHUKOj IPKBH.
H Ta HesnarHa  pasnuka Kojy je
HOFMATHYHO_ yueibe y cBojuM- TaH-
uuHaMa NPOHALIIO, A NOJIHTHUKH
AHTATOHH34M H CTpAHAUKC HHTPH-
re uckopuiuhyjy, crsopusa je y
HalueMy Hapony ja3, Koju 3a-
HHTEPeCOBAHH JbY/IH MB CBOjHX Ce-
OGuuHux pauyHa_ He zajy ga ce
3ATplla, H&TO Ta cBe jaue npouy-
Oibyjy, a HauBHu cBujer _Bjepyje
Za OHH TO paze y ume Bora.
Mmaju cMO u panuje mpnjiH-
Ke la O OBOME TOBOPHMO H zA
ocyguMo  ćecmuciune Koje ce y
TOM NOrJezy y jexuomM nujeny Ha-
pona noipxaBajy, Kao 4 o Kpu-

Bjepe |

| JIO CYMIbe, H KAKE A CPIICKH HA-

POJ NaHaC BUAH ea Cy uuTepecH
JyrocnaBuje ucroBjeriu ca 1o6po
CXBaheHuM HHTEpecuma cpncKkor
Hapoja, koju zaje moka3ša cBoje
POJIMTHUKE 3Pe1O0CTH, y ONGpaHu
APXKABHHX M CPICKHX HHTEpeCA.
Ia cMo cayuajao MH CBe OBO
HarnucajiH, Guo Gu HaM Ce pekJo
Ja CMO XEreMOHHCTH, IA TpaH-
MO IPEBJACT Y IPKABH HA IITE-
Ty IPyrHX, la MH 34T0_H HE
npusnajeMo CNopa3yM HT/L., JOK
eTo cana yBaxemu ,O630p“ caM
npusnaje koju 1uo Hapoja CxBa-
ha KakO Tpe6a npxaBy u ieHe
HHTEPECe, KO MM CTOjH HA Gpa-
HHKY, H y ueMy je MOpajua cHa-
ra cprcKO-mpaBocsaBue  xujepap-
xuje u emuckona Hukojaja. Xp-
Barcka jaBuocr Koja je o Tome
KPHBO u3BHjenuTeHa, Tpeća na pa-
3ymnje za je cpneka npaBociaBKa
UPKBA HApOlHA UPKBA, KOja CJy-
*KH  CBOME HADOLY, A HC CIIYKH
Hapoj uurepecuma upkBe. KH ona
je uwuruheHuua cBora Hapona y
CBAKOM IIOTJIeLY 3aTO INTO je Ha
POlHA; LOK KATOJIHUKA UPKBA KO-
ja uuje napona Hero je yuuBep-
3AJIHA, HE MOXe zA Gyne uiTuhe-
HHHa Ma KOF Hapoja KOju Huje

KaTOJIHUKH Hapo/, jep OHa pa3J/iH- |

Kyje cBujeT mo Bjepu, a ue no
HAPOJIHOCTH, OHa  HApOJIHOCT He
| npusnaje.

BOM HEFOBOM  CxBahaiy  mucuje |

NpaBOcJaBHe NupkBene xujepapxn-
je; au cMO MOPAJIH ONYCTATH OJI
cBoje  Ny2KHOCTH LA
HAPO/IY O/ITOHHMO TMHHE HCIPEJI
ouu, jep cy name pujeuu o ne-
Kora pljaso 6nue cxBaheHe, ma
HM Ce NaBAJIO 3HAuee Koje HH-

3ABENEHOM |

»O630p“ je cacBuM Guo y
npaBy, Kar je Ty CKOpO IIPeKOpPHO
capajeBckH ,KaToJImuKkH TjegHuK“
KOju je ka3sao za 6u XpBarTuma
Omo najreKe cmopa3ymMjeTu ce ca
CpGumMa, Kaz Gu HX NPETCTABJbA-
Ja. CPIICKO-NIPABOCIIABHA | UPKBeHA
xujepapxuja, ma 3aro neka Cp6u
IOMHCJIE KAKO OH UM GHJIO, KAJ
6u C IbHMA y HMe XpBara_ upe-

| roBapasu karojimuku_6uckyn, Mu

KaKO HujeCy maje. Am Hucruna |

ce Hena 34Taj4T4, OHA pyluH  ca-
Ma cBe mperpane Koje joj ce cy-
NPOTCTABIBAjY H KpuH CeGn riyTa.
Can nam je ca cpehom zoimao y
noMoh u sarpe6auku ,O0630p“,
Koju GpaHu. mamac 0Ho, y ueMy
ce jyqe uuje c nama C1arao, u MH
heMO BPJIO palo a ripedeceMo
IbETOBE_MHCJIH.

,O630p“ KaKe JA Cy CBE Ge3 |
| Bulue. nonpniire anuujux uHTPH-

pasluke cprcke crpanke jezuo1y-
IUH€, KAL Cy Y IIHTAHbY  BUTAJIHH
uHTEpecu CprICKOT HapOzA; ZA je
NaHac Cprneku Hapojt = KOMIAKTAH
u ga he 1yxoBHoM

OKYTIJBAHJ" |

CpGa aru CHaxHy NOJPIIKY CPIT- |

CKO-ITPABOCIIABHA NPKBEHA Xnjepap- |

xuja, uuja je jemuojyiiHocr ca
cprickuM CTpaHKAMA Bek 1aJla e-
IbeHHX. pešyTaTa.  Kleruue .poo-
J6YOIbBE HP OJWIJUHOCT CPIICKOP HA-
pona, o ueMy uuje uukazr Hu 6u-

CMO MehyTuM yBjepeun na 64 TO
HILIIO BPJIO JAKO, CAMO Ka/l GH
GuckyriH _cxBahaju rpaBu CMHCaO
H BAKHOCT CBOje MHCHje, ONPAB-
NaHOCT 3axTHjeBa O KOjuMa._ ce
BOJIM paCnpaBa, H IpaBu  ojHoc
KOju u MOpao a nocroju u3Me-
by iHx ca jezine, “ Hapoja u Ip-
XKaBe ca upyre crpane. TpeGajo
Gu za Gyay yGOujeljeuu, na je na-
nac BamkaH npenopoljeH, za uuje

ra, za Bjepckoj nponaranjiu Kojy
je sasonusja Aycerpuja' 3a cBoje
CBpXe, He MOXe za Buie Gyne
MjecrTa.

Hexa Gpaha nociyiuajy rac
IGHXOBE :6Y/ICKE CABjeCTH, MH OZI-
Gane cBe 1uro pyuu napojino je-
nuHcTBO, jep je ua TOM NpHniun-
Ny M NOJL THM YC/IOBOM CTBOpeHA
HaIa  JIpiKaBA; Heka = nomryjy
(upyro ce u ue TpaxKH) KAO KY4-

| TYPHH .by/lH CBETOCABCKY UPKBY,
, 6e3 koje ue 6u  zanac Guo na-
| dera Hnapoja, ue 6u Guo uu Cp-
Ga, Hu XpBara. Heka uamrTe za
Tpe6a na uMaMO Ha yMy He €r0-
HCTHUH€ HHTEPECE, HETO  HHTEpE-
ce ujemuHe, unaue kan Gu crTpa-

NAJIH ONNITH, IPXKABHH HHTEpeCH, |
nuponaju 6u 6e3 cymie u noje- |

HcTuHa ce Hena 3aTajuTu

NHHauHH, 3aTO ce naMehe norpe-
Ca H IJKHOCT, Za OTCTPAHHMO
cBe muTo je rylja CaMOBO/bA HAJ
HaMa H3BPILIHJIA, NA He OCTAHE HH
Tpara weroBe rupannje u caMo-
Bobe. To je jeguuu HauuH mMetyy-
coGHuor cnopa3yMa, 6paTcke /by-
CaBu u yc1oBa Hauer cpehaujer
XKHBOTA.

III
Kolika je narodna svijest kod
Srba i osjećanje dužnosti, najbo-
lje karakteriše Vojvoda Marko Mi-
ljanov, iznoseći ovaj primjer: Kad

Drekalovića, predloži im, da po-
nesu carski barjak pred vojskom
na Drekaloviće, pa će im poklo-
niti život. Drekalovići odgovoriše:
| ,I[ ja ću što Đula, a nikako bar-
jak protiv svoje braće! — reče I-
o veza i pođe k vješalima“. Takih
i sličnih primjera ređalo se u o-

je skadarski paša zarobio dvojicu ,
| cionalne svijesti uhvatio je u pero

slobodilačkim ratovima kao obi-
čna pojava.
I Dr. Imbro Tkalac razlikuje '

pravo junaštvo od lažnog ili od
kukavičluka. On kaže: ,Buna, is-
stina, nije posao za kukavice, ne-
go za junake. Ima ljudi koji mi-
sle da je junaštvo navaliti po za-
povijedi, kao nijema životinja, na
careva protivnika ne znajući ni
zašto ni pošto, i ubiti ga ili dati
se mirno ubiti. Da je tako bili bi
i psi, koji lava, jelena _ ili divlju

prasad love, veliki junaci. No ima |

i drugig junaštva... Šaka Srba u-
stala je protiv turskoga carstva,
da si izvojuje slobodu državnu
i vjersku. Eto vam drugog i pra-
vog junaštva. Nema junaštva do
onog, koje se za svetinju narodnu,
za slobodu, narodnost, vjeru svo-
ju bori, a ovo junaštvo treba da
vi tek dokažete pred Evropom....
Stidio sam se do dna svog srca,
kada sam na strani u tuđim zem-
ljama slušao, kako se o mome
narodu misli i govori, i kako je
negdje slavno ime hrvatsko da-
nas u Francuskoj, Italiji i Njema-
čkoj grdnom psovkom postalo, a
sve tako misliti i govorit će se 0
vama dok Evropi ne pokažete či-
nom, da ste junaci, a ne plaćene
ubojice slobode i napretka“.

Na žalost, Tkalčeve se želje
ne ispuniše. U tadanjim ratovima
(oko 1866) borili su se protiv
tuđe ,slobode i napretka“, a u
prošlom ratu i protiv svoje i svo-
je braće ,slobode i napretka“. Sr-
be ne treba u odlučnim časovima

Hrvatske predrasude i zablude

Onako kako ih sami Hrvati prikazuju

niko da opominje na dužnosti, o-
ni ih vrše nagonski.  Stihijska je
snaga u samopouzdanju našeg na-
roda. Pri tom je malena snaga
ćesarevina. I ta snaga prožima či-
tavu naciju. Taki jedan primjer na-

i fra Grga Martić, a iznosi ga u
svojim ,zapamćenjima“. U jesen
1878 godine predvodio je depu-
taciju*caru u Beč. Pred Banjalu-
kom, kod kadine vode, svrate
Srbinu, čiči Panteliji, da prenoće.
Kraj vatre zametnuo se između ira
Grge i čiča Pantelije ,diplomat-
ski“ razgovor:

»Kako to bi, vi ste  fratrovi
pametni ljudi, da kaurin Bosnu
uzima ?

»A, bi li volio Turčina?“

»A, Boga mi, svejedno je, zu-
lumćar-ovo, zulumćar ono. Ovo
je srpska zemlja.

»To starac od 90 godina, a ja

| zubima grizem i pljuvačku žderem“.

Ko isle pozna prilike, nije mo-
gao ni očekivati drugi odgovor.
Krajišnici digoše ustanak i u svom
» Proglasu narodu Bosne“ od 20
avgusta 1876  označiše kao cilj
svog ustanka: oslobođenje Bosne
i sjedinjenje sa Srbijom, a usta-
nak u Hercegovini: oslobođenje
Hercegovine i prisajedinjenje Cr-
noj Gori. I srpske kneževine radi
istog cilja objaviše rat Turskoj po-
četkom jula 1876 gođine. Ali Hr-
vati, u svom utopizmu,  vikli su
da negiraju i stvarnost. | nauku
staviše u službu nacionalnom u-
topizmu. Eto Vjekoslav Klaić u
svojoj ,Bosni“ tvrdi: ,Žitelji Bo-
sne i Hercegovine, izuzev nešto
malo drugih plemena, samo su
Hrvati. Ovo se ime do duše ma-
lo čuje, jer je narodna u narodu
zamrla...“ Međutim Vaso Pelagić,
govoreći o značaju Ustaškog pro-
grama za Srbe naročito podvlači:
.Kroz taj program je tek svijet
uvidio, da ustanak nije hajdučka
igra... da je srpski narod sposo-
ban za kulturni život, dostojan da-
našnjeg napretka duha vremena“.

Klaić dalje prikazuje ,do kog