Taksa plaćena u gotovu GODINA XXVI! — BROJ 50 Kotor-Dubrovnik, 24 decembra 1940 Nin IZLAZI SVAKE SUBOTE Pretplata u Jugoslaviji Din. 48:- godišnje. Polugodišnje i tromjesečno srazmjerno; za strane zemlje Din. 96'-, za Englesku, Ame- POJEDINI BROJ DIN. 1'— riku i Australiju Din. 144" Dopisi se šalju uredništvu, a pretplata, oglasi i javne zahvale adininistraciji lista. Rukopisi se ne vraćaju; nefrankirana pisma se ne pri- maju. Oglasi se plaćaju po dogovoru, a za javne zahvale i priposlano Din. 7'- za svaki centimetar visine jednog stupca. Vlasnik, izdavač i direktor: KRISTO P. DOMINKOVIĆ Osnovan 1892 god. Direkcija i administracija: KRALJICE MARIJE BR. 2. CrBapaTu_nojaM O HeueMy IuTO HHje HHUHM OCHOBAHO, IITO He NOcTOjH, IUTO je HBMHIIBEHO H Ja«HO, TO je npeupacyna. Ona Ce IIOjaB/ba KOJI nojenuHana, a MO- *KE JA ZAXBATH HM BEJIHKO MHOLITBO BY, NOHEKAJL IMO Hapog. Ca npenpacyoM croje ynopezo «4 npasnoBjepune, = Koje ce Koj npocror napona nonpxaBajy y- NopHo, cHarom peuruje. H jezuo H APJTO MOXe 3/paB pa3yM H KYJITYpPA ZA VHHLITH. Tako y jeuuom nujey Hammera | Hapojia, Baga npenpacyna y uc- | noBujenai>y xpucrTjancke Koja je jemua, a Buje cy upkBe, la MHOIH (aHATH30BaHH NpPOCTH CBHjeT naBa BeJIHKY BAXKHOCT HE- KOj CHTHOj pasnuuu u3Meby 1Bu- je upkBe, koja ce cacroju y 06- PenHMa, a paš3nuKa y oGpezuma uma H y CAMOj KATOJIHUKOj IPKBH. H Ta HesnarHa pasnuka Kojy je HOFMATHYHO_ yueibe y cBojuM- TaH- uuHaMa NPOHALIIO, A NOJIHTHUKH AHTATOHH34M H CTpAHAUKC HHTPH- re uckopuiuhyjy, crsopusa je y HalueMy Hapony ja3, Koju 3a- HHTEPeCOBAHH JbY/IH MB CBOjHX Ce- OGuuHux pauyHa_ He zajy ga ce 3ATplla, H&TO Ta cBe jaue npouy- Oibyjy, a HauBHu cBujer _Bjepyje Za OHH TO paze y ume Bora. Mmaju cMO u panuje mpnjiH- Ke la O OBOME TOBOPHMO H zA ocyguMo ćecmuciune Koje ce y TOM NOrJezy y jexuomM nujeny Ha- pona noipxaBajy, Kao 4 o Kpu- Bjepe | | JIO CYMIbe, H KAKE A CPIICKH HA- POJ NaHaC BUAH ea Cy uuTepecH JyrocnaBuje ucroBjeriu ca 1o6po CXBaheHuM HHTEpecuma cpncKkor Hapoja, koju zaje moka3ša cBoje POJIMTHUKE 3Pe1O0CTH, y ONGpaHu APXKABHHX M CPICKHX HHTEpeCA. Ia cMo cayuajao MH CBe OBO HarnucajiH, Guo Gu HaM Ce pekJo Ja CMO XEreMOHHCTH, IA TpaH- MO IPEBJACT Y IPKABH HA IITE- Ty IPyrHX, la MH 34T0_H HE npusnajeMo CNopa3yM HT/L., JOK eTo cana yBaxemu ,O630p“ caM npusnaje koju 1uo Hapoja CxBa- ha KakO Tpe6a npxaBy u ieHe HHTEPECe, KO MM CTOjH HA Gpa- HHKY, H y ueMy je MOpajua cHa- ra cprcKO-mpaBocsaBue xujepap- xuje u emuckona Hukojaja. Xp- Barcka jaBuocr Koja je o Tome KPHBO u3BHjenuTeHa, Tpeća na pa- 3ymnje za je cpneka npaBociaBKa UPKBA HApOlHA UPKBA, KOja CJy- *KH CBOME HADOLY, A HC CIIYKH Hapoj uurepecuma upkBe. KH ona je uwuruheHuua cBora Hapona y CBAKOM IIOTJIeLY 3aTO INTO je Ha POlHA; LOK KATOJIHUKA UPKBA KO- ja uuje napona Hero je yuuBep- 3AJIHA, HE MOXe zA Gyne uiTuhe- HHHa Ma KOF Hapoja KOju Huje KaTOJIHUKH Hapo/, jep OHa pa3J/iH- | Kyje cBujeT mo Bjepu, a ue no HAPOJIHOCTH, OHa HApOJIHOCT He | npusnaje. BOM HEFOBOM CxBahaiy mucuje | NpaBOcJaBHe NupkBene xujepapxn- je; au cMO MOPAJIH ONYCTATH OJI cBoje Ny2KHOCTH LA HAPO/IY O/ITOHHMO TMHHE HCIPEJI ouu, jep cy name pujeuu o ne- Kora pljaso 6nue cxBaheHe, ma HM Ce NaBAJIO 3HAuee Koje HH- 3ABENEHOM | »O630p“ je cacBuM Guo y npaBy, Kar je Ty CKOpO IIPeKOpPHO capajeBckH ,KaToJImuKkH TjegHuK“ KOju je ka3sao za 6u XpBarTuma Omo najreKe cmopa3ymMjeTu ce ca CpGumMa, Kaz Gu HX NPETCTABJbA- Ja. CPIICKO-NIPABOCIIABHA | UPKBeHA xujepapxuja, ma 3aro neka Cp6u IOMHCJIE KAKO OH UM GHJIO, KAJ 6u C IbHMA y HMe XpBara_ upe- | roBapasu karojimuku_6uckyn, Mu KaKO HujeCy maje. Am Hucruna | ce Hena 34Taj4T4, OHA pyluH ca- Ma cBe mperpane Koje joj ce cy- NPOTCTABIBAjY H KpuH CeGn riyTa. Can nam je ca cpehom zoimao y noMoh u sarpe6auku ,O0630p“, Koju GpaHu. mamac 0Ho, y ueMy ce jyqe uuje c nama C1arao, u MH heMO BPJIO palo a ripedeceMo IbETOBE_MHCJIH. ,O630p“ KaKe JA Cy CBE Ge3 | | Bulue. nonpniire anuujux uHTPH- pasluke cprcke crpanke jezuo1y- IUH€, KAL Cy Y IIHTAHbY BUTAJIHH uHTEpecu CprICKOT HapOzA; ZA je NaHac Cprneku Hapojt = KOMIAKTAH u ga he 1yxoBHoM OKYTIJBAHJ" | CpGa aru CHaxHy NOJPIIKY CPIT- | CKO-ITPABOCIIABHA NPKBEHA Xnjepap- | xuja, uuja je jemuojyiiHocr ca cprickuM CTpaHKAMA Bek 1aJla e- IbeHHX. pešyTaTa. Kleruue .poo- J6YOIbBE HP OJWIJUHOCT CPIICKOP HA- pona, o ueMy uuje uukazr Hu 6u- CMO MehyTuM yBjepeun na 64 TO HILIIO BPJIO JAKO, CAMO Ka/l GH GuckyriH _cxBahaju rpaBu CMHCaO H BAKHOCT CBOje MHCHje, ONPAB- NaHOCT 3axTHjeBa O KOjuMa._ ce BOJIM paCnpaBa, H IpaBu ojHoc KOju u MOpao a nocroju u3Me- by iHx ca jezine, “ Hapoja u Ip- XKaBe ca upyre crpane. TpeGajo Gu za Gyay yGOujeljeuu, na je na- nac BamkaH npenopoljeH, za uuje ra, za Bjepckoj nponaranjiu Kojy je sasonusja Aycerpuja' 3a cBoje CBpXe, He MOXe za Buie Gyne MjecrTa. Hexa Gpaha nociyiuajy rac IGHXOBE :6Y/ICKE CABjeCTH, MH OZI- Gane cBe 1uro pyuu napojino je- nuHcTBO, jep je ua TOM NpHniun- Ny M NOJL THM YC/IOBOM CTBOpeHA HaIa JIpiKaBA; Heka = nomryjy (upyro ce u ue TpaxKH) KAO KY4- | TYPHH .by/lH CBETOCABCKY UPKBY, , 6e3 koje ue 6u zanac Guo na- | dera Hnapoja, ue 6u Guo uu Cp- Ga, Hu XpBara. Heka uamrTe za Tpe6a na uMaMO Ha yMy He €r0- HCTHUH€ HHTEPECE, HETO HHTEpE- ce ujemuHe, unaue kan Gu crTpa- NAJIH ONNITH, IPXKABHH HHTEpeCH, | nuponaju 6u 6e3 cymie u noje- | HcTuHa ce Hena 3aTajuTu NHHauHH, 3aTO ce naMehe norpe- Ca H IJKHOCT, Za OTCTPAHHMO cBe muTo je rylja CaMOBO/bA HAJ HaMa H3BPILIHJIA, NA He OCTAHE HH Tpara weroBe rupannje u caMo- Bobe. To je jeguuu HauuH mMetyy- coGHuor cnopa3yMa, 6paTcke /by- CaBu u yc1oBa Hauer cpehaujer XKHBOTA. III Kolika je narodna svijest kod Srba i osjećanje dužnosti, najbo- lje karakteriše Vojvoda Marko Mi- ljanov, iznoseći ovaj primjer: Kad Drekalovića, predloži im, da po- nesu carski barjak pred vojskom na Drekaloviće, pa će im poklo- niti život. Drekalovići odgovoriše: | ,I[ ja ću što Đula, a nikako bar- jak protiv svoje braće! — reče I- o veza i pođe k vješalima“. Takih i sličnih primjera ređalo se u o- je skadarski paša zarobio dvojicu , | cionalne svijesti uhvatio je u pero slobodilačkim ratovima kao obi- čna pojava. I Dr. Imbro Tkalac razlikuje ' pravo junaštvo od lažnog ili od kukavičluka. On kaže: ,Buna, is- stina, nije posao za kukavice, ne- go za junake. Ima ljudi koji mi- sle da je junaštvo navaliti po za- povijedi, kao nijema životinja, na careva protivnika ne znajući ni zašto ni pošto, i ubiti ga ili dati se mirno ubiti. Da je tako bili bi i psi, koji lava, jelena _ ili divlju prasad love, veliki junaci. No ima | i drugig junaštva... Šaka Srba u- stala je protiv turskoga carstva, da si izvojuje slobodu državnu i vjersku. Eto vam drugog i pra- vog junaštva. Nema junaštva do onog, koje se za svetinju narodnu, za slobodu, narodnost, vjeru svo- ju bori, a ovo junaštvo treba da vi tek dokažete pred Evropom.... Stidio sam se do dna svog srca, kada sam na strani u tuđim zem- ljama slušao, kako se o mome narodu misli i govori, i kako je negdje slavno ime hrvatsko da- nas u Francuskoj, Italiji i Njema- čkoj grdnom psovkom postalo, a sve tako misliti i govorit će se 0 vama dok Evropi ne pokažete či- nom, da ste junaci, a ne plaćene ubojice slobode i napretka“. Na žalost, Tkalčeve se želje ne ispuniše. U tadanjim ratovima (oko 1866) borili su se protiv tuđe ,slobode i napretka“, a u prošlom ratu i protiv svoje i svo- je braće ,slobode i napretka“. Sr- be ne treba u odlučnim časovima Hrvatske predrasude i zablude Onako kako ih sami Hrvati prikazuju niko da opominje na dužnosti, o- ni ih vrše nagonski. Stihijska je snaga u samopouzdanju našeg na- roda. Pri tom je malena snaga ćesarevina. I ta snaga prožima či- tavu naciju. Taki jedan primjer na- i fra Grga Martić, a iznosi ga u svojim ,zapamćenjima“. U jesen 1878 godine predvodio je depu- taciju*caru u Beč. Pred Banjalu- kom, kod kadine vode, svrate Srbinu, čiči Panteliji, da prenoće. Kraj vatre zametnuo se između ira Grge i čiča Pantelije ,diplomat- ski“ razgovor: »Kako to bi, vi ste fratrovi pametni ljudi, da kaurin Bosnu uzima ? »A, bi li volio Turčina?“ »A, Boga mi, svejedno je, zu- lumćar-ovo, zulumćar ono. Ovo je srpska zemlja. »To starac od 90 godina, a ja | zubima grizem i pljuvačku žderem“. Ko isle pozna prilike, nije mo- gao ni očekivati drugi odgovor. Krajišnici digoše ustanak i u svom » Proglasu narodu Bosne“ od 20 avgusta 1876 označiše kao cilj svog ustanka: oslobođenje Bosne i sjedinjenje sa Srbijom, a usta- nak u Hercegovini: oslobođenje Hercegovine i prisajedinjenje Cr- noj Gori. I srpske kneževine radi istog cilja objaviše rat Turskoj po- četkom jula 1876 gođine. Ali Hr- vati, u svom utopizmu, vikli su da negiraju i stvarnost. | nauku staviše u službu nacionalnom u- topizmu. Eto Vjekoslav Klaić u svojoj ,Bosni“ tvrdi: ,Žitelji Bo- sne i Hercegovine, izuzev nešto malo drugih plemena, samo su Hrvati. Ovo se ime do duše ma- lo čuje, jer je narodna u narodu zamrla...“ Međutim Vaso Pelagić, govoreći o značaju Ustaškog pro- grama za Srbe naročito podvlači: .Kroz taj program je tek svijet uvidio, da ustanak nije hajdučka igra... da je srpski narod sposo- ban za kulturni život, dostojan da- našnjeg napretka duha vremena“. Klaić dalje prikazuje ,do kog