Strana 2 DUBROVNIK Broj .7 blagostanje u tome, da svaki do- maćin ui svome domu ima obez- bijeđen pristojan život. U takvom blagostanju može da bude i sna- ga Jugoslavije. Dakle, nije samo u Zagrebu Hrvatska, niti u Beo- gradu Jugoslavija. Inače, po svom položaju, Be- ogradu iza Carigrada nema na Balkanu ravna. To priznaje i sam Stjepan Radić u svojoj ,Moder- .noj kolonizaciji“ ovako: »Biograd je od vajkada bio ne samo politička i strategijska točka, nego i trgovačko središte, s kojim se po položaju ne da u- sporediti nijedan grad u Poduna- vlju i na Balkanu. Da su sve srp- ske vlade bez izuzetka bar deseti dio one brige i onoga troška, što ga posvetiše vojsci i birokratiji, posvetile domaćoj trgovini, t. j. odgoju u stručnoj naobrazbi do- maćih trgovaca, mogao bi danas Biograd biti stjecište tako bujno- ga trgovačkoga prometa, da bi ravnao gospodarskim i financij- skim životom čitavog Balkana. — Ali što nije bilo do sada, biće prije ili kasnije“. Dakle sama priroda je obez- bijedila Beogradu prvenstven po- ložaj na Paka. Poted toga Sr- bi su zatočnici slobode, i (o ,,na- rodne i državne slobode“, kako to i Franjo Rački ističe: ; »Hrvatska i Bugarska na uz- maku XI vijeka izgubiše ono zna- menovanje, koje su imale počet- kom toga stoljeća: to su još jedi- no srpske župe čuvale na Bal- kanskom poluostrvu sveti oganj državne nezavisnosti. Kada je hr- vatskom narodu zapalo sunce, srp- skom je pucala zora. Malena Zeta i Raška imale su za zadatak od- vratiti, da se stijeg državne i na- rodne slobode ne pokloni Cari- gradu, no da ga poslije pola sto- ljeća predadu u krepćije ruke Stje- pana Nemanje i njegova roda. Time pređe prvenstvo na Balkan- skom poluotoku na Srpski narod“. Srbi su to voćstvo časno za- služili. Svoje vojne sposobnosti zasvjedočiše u brojnim ustancima i oslobodilačkim ratovima, a di- plomatske u stvaranju Srbije i Ju- goslavije. Beograd postade svjeti- onikom i nosiocem ,,stijega naro- dne i državne slobode“. I Beo- grad je to takođe časno zaslužio. Da mu se to mjesto obezbijedi, dovoljna je odbrana Beograda u prošlom ratu, koju ilustruje na- redba majora Gavrilovića, branio- ca Beograda: ,,Vojnici, Kralj nas je odlikovao! Naša jedinica je bri- sana iz vojnog stanja. Nemate što da brinete, jer vaši životi više ne postoje. Napred, branioci Beo- grada!“ Beograd je dostojan toga voć- stva, koje se ne da ničim ospo- riti. Srbi smatraju državu prošire- nom zadrugom, pa im to voćstvo služi da zadrugarima prednjače u socijalnim, nacionalnim i državnim dužnostima, a ne da zagospodare zadrugarima i samom zadrugom. Povodom dogadjaja na našoj gimnaziji Neke pojave koje se odigra- vaju, već dulje vremena, na Du- brovačkoj gimnaziji, moraju da ozbiljno zabrinu svakog iskrenog rodoljuba koji voli Jugoslaviju i njenog Uzvišenog Vladara, a je- dnako mora da baci u tešku bri- gu roditelje djece, koja su povje- rena na odgoj jednoj kulturnoj instituciji, kao što je to gimnazi- ja. Nije posljednji događaj prvina žalosnih ispada koji se dešavaju među đacima dubrovačke gimna- zije. Ali, dok su izvjesni listovi preko svojih poznatih dopisnika Dubrovnika, znali da čak izmišlja- ju kojekakve neozbiljnosti i da od njih unapred javljaju o nekim ve- likim ,,aferama“ u prijašnjoj op- ćini, O ,krađi“ oružja na sreskom načelstvu i tome slično, dotle su ti isti ,pisavci“ mudro ćutali o događajima na našoj gimnaziji, jer su ih izvodili njihovi sumišlje- nici, a ima dosta jake sumnje, da su im u djelovanju kumovali i sami odgajatelji. Nama je to bilo nemoguće registrovati i osuditi zbog poznatih ,,tehničkih“ razlo- ga, koji su nas prisilili da sa štampanjem lista emigriramo u drugu banovinu, kad nas je u Dubrovniku ,,sporazum“ ovako bratski stegao. I sami ovakovi žalosni doga- đaji na našem gimnaziju, u glav- nom svom dijelu, rezuitat su o- vog i ovakovog ,,sporazuma““. Jer od 26 avgusta 1939 gospodnje godine, pa unapred, ,,sporazum“ je dao tolikog maha ulici, da su vlasti bile toj uličkoj raspojasano- sti prosto podređene. Jer, što je ulica tražila, vlasti su odobravale i tada su nastala, u ime ,,spora- zuma“, sva ona nezapamćenja progonstva nacionalnog elementa u Dubrovniku pri svim nadleštvi- ma. Tom diktatu ulice pala je žr- tvom i naša gimnazija. Tri četvr- tine profesorskog kadra, koji je bio nacionalan, koji je đake učio o bratskoj ljubavi, o uzajmnoj tr- peljivosti, o slozi, o odanosti pre- ma Kralju i Jugoslaviji, morao je da seli iz Dubrovnika_i da pre- pušti mjesto novim, mlađim, u- pravo mladim kolegama, tako da od nekada poznatog odličnog pro- fesorskog zbora dubrovačke gim- nazije, sada je uglavnom, sastav- ljen od još neiskusnih mlađih. si- la, većinom partijski preveć zagri- ženih, što utječe loše i na same đake, a što je, kako nas izvješću- ju, stvorilo nepodnošljivu atmo- sferu između samih profesora. Da- kle, diktat ulice stvorio je ovaj i ovakav ambijent nastavničkog o- soblja pri našoj gimnaziji, jer su tome diktatu išli na ruku vlasti, koje su sa naše gimnazije skla- njali starije, oprobane, uprav ru- tinirane profesore, kojima ie kul- turni zadatak uvijek bio glavna a ne sporedna dužnost, koji nijesu, gotovo na silu, kroatizirali svako- ga ko je katolik, i koji su ispred đaka uvijek znali sačuvati svoje nastavničko dostojanstvo koliko u predavanjima toliko iu ocjeni sposobnosti svojih starijih ili mla- đih kolega, naročito u očima đaka. U posljednje vrijeme, a pogo- tovo odkako postoji takozvani sporazum, u Dubrovniku se sve okrenulo tumbe, pa u tome nije pošteđena ni naša gimnazija. On- da nije čudo, što su među dake počele, gotovo nesmetano, da pro- diru tuđe nastrane i čak revoluci- onarne ideje, a da ne bi to bilo uočljivo, sve se prikriva hrvat- skim patriotizmom. Stvaraju se i đačka i omladinska udruženja sa vjerskim ,,cimerom““, a kako se u tim udruženjima ta mladost od- gaja, imali smo više puta prilike da se uvjerimo, a koliko su nam »tehnički“ razlozi dozvoljavali, po- nekad ih i registrovali. Posljednji događaji na našoj gimnaziji, kada su na onaj način oskrnavljene slike najsvetije nam žive ličnosti, pokazuju da u Dan- skoj ima — ne nešto, nego — mnogo trula. Tu trulež treba ra- dikalno i što brže otkloniti. Kriv- ci, kojih je više, moraju bez če- kanja da osjete zasluženu kaznu. Neko istraživanje sa upadljivim odugovlačenjem značilo bi da se želi čitavu stvar zataškati i dati mogućnosti da se ovaj i ovakav razorni duh i dalje podržava i me- đu đacima i nekim profesorima. Da je ovaj događaj izveden u je- dnoj uređenoj državnoj jedinici on bi već do danas uglavnom bio i likvidiran i onemogućen, a 1f0- voj veseloj banovini on se oteže, izmotava i, izgleda, upućuje prav- cem, kao da je ovo jedna obična i nedužna epizoda, čak dječji nestašluk. Iskreni i jaki apel bana g. dr. Subašića nastavnicima dubrovačkih škola neće vratiti tok odgajanja đaka na pravi put, jer obično a- pel nema snage, pa on bio i od g. Bana, da sredi sadašnje, sa moralnog i kulturnog gledišta, de- zolatno stanje naših škola, već tu trebaju efikasne mjere koliko za popravak stanja toliko za primjer svima onima koji putem škole u- tiču na ovako strašan i destrukti- van način na našu omladinu; ina- če se razvija vrlo rđava perspek- tiva budućnosti. Idemo da vidimo, što je sve moguće da se u ovamošnjim kra- jevima, koje je ,sporazum“ strpao u jednu vreću, može dešavati, e da bi oni koji su svoju krv lili za našu slobodu, mogli biti mir- ni; da im žrtve nijesu bile uzalu- dne. Teško onoj zemlji gdje po- koljenje ruši temelje krvlju sazi- dane, a još teže ako to rušenje nijesu u stanju da spriječe oni koji se tako uporno održavaju na vlasti! ee _— we _ o Riječi i — U dva maha govorio je pret- sjednik vlade g. Dragiša Cvetko- vić, i oba puta istakao je potrebu sabiranja konstruktivnih snaga za očuvanje mira. Te svoje govore prvo je održao prilikom otvaranja radiostanice u Skoplju, te pretsta- vnicima štampe prilikom dvogo- dišnjice njegove vladavine. U Skoplju je kazao i istakao da je za očuvanje mira potreban u prvom redu unutrašnji mir, koji niko ne smije remetiti. Tako je govorio pretsjednik, a potpredsje- dnikov organ ,Hrvatski dnevnik“, osvrćući se na ove riječi g. pret- sjednika, kaže: ,I zaista, ako ika- da, ono je sigurno danas potre- ban svima nama unutrašnji mir i red. Vapose je potreban nama Hrvatima, jer dolaze vremena, kad će naša unutrašnja snaga, sloga i disciplina biti stavljena na vagu“. Od dana ,sporazuma“ vlada- jući Hrvati stavili su zaista na va- gu svoju unutrašnju snagu, slogu i disciplinu. Ta vaga pokazala je da su vrlo snažni, složni i disci- plinovani u progonima kroz bano- vinu Hrvatsku svega ono što na- cionalno osjeća, misli i radi, i ti- me mješte daje postignut i utvr- đen među svima nama unutra- šnji mir i red, izazvan je još ja- či unutrašnji nemir i nered, nego što je bio za prijašnjeg vremena, takozvane ,hegemonije“ Srba i raznih njihovih režima. Taj unu- trašnji nemir nije izazvan samo gonjenjem i uništavanjem svega srpskog i hrvatskog što je nacio- nalno i jugoslavenski osjećalo i mislilo, već je on potenciran i zbog otimanja oko ispražnjenih stvarnost mjesta, koje je mastalo između sa- mih progonitelja. Dakle uporno uvjeravanje i tvrđenje da je tako zvani sporazum od 26 avgusta 1939 zaveo u zemlji unutrašnji mir, samo su riječi koje su dale- ko od stvarnosti. To jasno vidi svaku zemlji a to jednako, a možda i još tačnije i jasnije, vide i oni preko naših granica. Prilikom dvogodišnjice svoga rada, kao ministar pretsjednik g. Dragiša Cvetković dao je novina- rima izjavu, u kojoj je, odmah u početku, kazao: ,Vlada koju sami obrazovao 9 februara 1939 godi- ne, imala je jasan i određen za- datak: da prekine sa svima onim teškim i izvanrednim unutrašnjim prilikama, koje su posljednjih go- dina našu zemlju u pogledu nje- nog unutrašnjeg steđivanja iz os- nova potresali... Glavni i centralni problem svih tih neredovnih pri- lika sastajao se u teškim odnosi- ma, koji su postojali između Sr- ba i Hrvata u našoj zajedničkoj domovini još od početka njenog osnivanja... Ja lično sa svoje stra- ne trudio sam se da unesem ono što je u svima dotadanjim poku- šajima nedostajalo: da unesem pu- nu iskrenost i da uspostavim duh povjerenja izmedju srpskog i hr- vatskog naroda, koji je za pro- teklih dvadeset godina bio iz os- nova pokoleban“. Mi gospodinu Pretsjedniku ne osporavamo najbolje intecije, kad se je sa svoje strane trudio da u- nese punu iskrenost i duh povje- tenja između srpskog i hrvatskog naroda, ili, kako bi smo mi tač- nije kazali između Srba i Hrvata. Drugo je pak pitanje da li je on