Strana 2

DUBROVNIK

Broj .7

blagostanje u tome, da svaki do-
maćin ui svome domu ima obez-
bijeđen pristojan život. U takvom
blagostanju može da bude i sna-
ga Jugoslavije. Dakle, nije samo
u Zagrebu Hrvatska, niti u Beo-
gradu Jugoslavija.
Inače, po svom položaju, Be-
ogradu iza Carigrada nema na
Balkanu ravna. To priznaje i sam
Stjepan Radić u svojoj ,Moder-
.noj kolonizaciji“ ovako:
»Biograd je od vajkada bio
ne samo politička i strategijska
točka, nego i trgovačko središte,
s kojim se po položaju ne da u-
sporediti nijedan grad u Poduna-
vlju i na Balkanu. Da su sve srp-
ske vlade bez izuzetka bar deseti
dio one brige i onoga troška, što

ga posvetiše vojsci i birokratiji,
posvetile domaćoj trgovini, t. j.
odgoju u stručnoj naobrazbi do-
maćih trgovaca, mogao bi danas
Biograd biti stjecište tako bujno-
ga trgovačkoga prometa, da bi
ravnao gospodarskim i financij-
skim životom čitavog Balkana. —
Ali što nije bilo do sada, biće
prije ili kasnije“.

Dakle sama priroda je obez-
bijedila Beogradu prvenstven po-
ložaj na Paka. Poted toga Sr-
bi su zatočnici slobode, i (o ,,na-
rodne i državne slobode“, kako
to i Franjo Rački ističe: ;

»Hrvatska i Bugarska na uz-
maku XI vijeka izgubiše ono zna-
menovanje, koje su imale počet-
kom toga stoljeća: to su još jedi-

no srpske župe čuvale na Bal-
kanskom poluostrvu sveti oganj
državne nezavisnosti. Kada je hr-

 vatskom narodu zapalo sunce, srp-

skom je pucala zora. Malena Zeta
i Raška imale su za zadatak od-
vratiti, da se stijeg državne i na-
rodne slobode ne pokloni Cari-
gradu, no da ga poslije pola sto-
ljeća predadu u krepćije ruke Stje-
pana Nemanje i njegova roda.
Time pređe prvenstvo na Balkan-
skom poluotoku na Srpski narod“.

Srbi su to voćstvo časno za-
služili. Svoje vojne sposobnosti
zasvjedočiše u brojnim ustancima
i oslobodilačkim ratovima, a di-
plomatske u stvaranju Srbije i Ju-
goslavije. Beograd postade svjeti-
onikom i nosiocem ,,stijega naro-

dne i državne slobode“. I Beo-
grad je to takođe časno zaslužio.
Da mu se to mjesto obezbijedi,
dovoljna je odbrana Beograda u
prošlom ratu, koju  ilustruje na-
redba majora Gavrilovića, branio-
ca Beograda: ,,Vojnici, Kralj nas
je odlikovao! Naša jedinica je bri-
sana iz vojnog stanja. Nemate što
da brinete, jer vaši životi više ne
postoje.  Napred, branioci Beo-
grada!“

Beograd je dostojan toga voć-
stva, koje se ne da ničim ospo-
riti. Srbi smatraju državu prošire-
nom zadrugom, pa im to voćstvo
služi da zadrugarima prednjače u
socijalnim, nacionalnim i državnim
dužnostima, a ne da zagospodare
zadrugarima i samom zadrugom.

Povodom dogadjaja na našoj gimnaziji

Neke pojave koje se odigra-
vaju, već dulje vremena, na Du-
brovačkoj gimnaziji, moraju da
ozbiljno zabrinu svakog iskrenog
rodoljuba koji voli Jugoslaviju i
njenog Uzvišenog Vladara, a je-
dnako mora da baci u tešku bri-
gu roditelje djece, koja su povje-
rena na odgoj jednoj kulturnoj
instituciji, kao što je to gimnazi-
ja. Nije posljednji događaj prvina
žalosnih ispada koji se dešavaju
među đacima dubrovačke gimna-
zije. Ali, dok su izvjesni listovi
preko svojih poznatih dopisnika
Dubrovnika, znali da čak izmišlja-
ju kojekakve neozbiljnosti i da od
njih unapred javljaju o nekim ve-
likim ,,aferama“ u prijašnjoj op-
ćini, O ,krađi“ oružja na sreskom
načelstvu i tome slično, dotle su
ti isti ,pisavci“ mudro ćutali o
događajima na našoj gimnaziji,
jer su ih izvodili njihovi sumišlje-
nici, a ima dosta jake sumnje, da
su im u djelovanju kumovali i
sami odgajatelji. Nama je to bilo
nemoguće registrovati i osuditi
zbog poznatih ,,tehničkih“  razlo-
ga, koji su nas prisilili da sa
štampanjem lista emigriramo u
drugu banovinu, kad nas je u
Dubrovniku ,,sporazum“ ovako
bratski stegao.

I sami ovakovi žalosni doga-
đaji na našem gimnaziju, u glav-
nom svom dijelu, rezuitat su o-
vog i ovakovog ,,sporazuma““. Jer
od 26 avgusta 1939 gospodnje
godine, pa unapred, ,,sporazum“
je dao tolikog maha ulici, da su
vlasti bile toj uličkoj raspojasano-
sti prosto podređene. Jer, što je
ulica tražila, vlasti su odobravale
i tada su nastala, u ime ,,spora-
zuma“, sva ona nezapamćenja
progonstva nacionalnog elementa
u Dubrovniku pri svim nadleštvi-
ma. Tom diktatu ulice pala je žr-
tvom i naša gimnazija. Tri četvr-
tine profesorskog kadra, koji je
bio nacionalan, koji je đake učio
o bratskoj ljubavi, o uzajmnoj tr-
peljivosti, o slozi, o odanosti pre-
ma Kralju i Jugoslaviji, morao je
da seli iz Dubrovnika_i da pre-
pušti mjesto novim, mlađim, u-
pravo mladim kolegama, tako da
od nekada poznatog odličnog pro-

fesorskog zbora dubrovačke gim-
nazije, sada je uglavnom, sastav-
ljen od još neiskusnih mlađih. si-
la, većinom partijski preveć zagri-
ženih, što utječe loše i na same

đake, a što je, kako nas izvješću-
ju, stvorilo nepodnošljivu atmo-
sferu između samih profesora. Da-
kle, diktat ulice stvorio je ovaj i
ovakav ambijent nastavničkog o-
soblja pri našoj gimnaziji, jer su
tome diktatu išli na ruku vlasti,
koje su sa naše gimnazije skla-
njali starije, oprobane, uprav ru-
tinirane profesore, kojima ie kul-
turni zadatak uvijek bio glavna a
ne sporedna dužnost, koji nijesu,
gotovo na silu, kroatizirali svako-
ga ko je katolik, i koji su ispred
đaka uvijek znali sačuvati svoje
nastavničko dostojanstvo koliko u
predavanjima toliko iu ocjeni
sposobnosti svojih starijih ili mla-
đih kolega, naročito u očima đaka.

U posljednje vrijeme, a pogo-
tovo odkako postoji takozvani
sporazum, u Dubrovniku se sve
okrenulo tumbe, pa u tome nije
pošteđena ni naša gimnazija. On-
da nije čudo, što su među dake
počele, gotovo nesmetano, da pro-
diru tuđe nastrane i čak revoluci-
onarne ideje, a da ne bi to bilo
uočljivo, sve se prikriva hrvat-
skim patriotizmom. Stvaraju se i
đačka i omladinska udruženja sa
vjerskim ,,cimerom““, a kako se u
tim udruženjima ta mladost od-
gaja, imali smo više puta prilike
da se uvjerimo, a koliko su nam
»tehnički“ razlozi dozvoljavali, po-
nekad ih i registrovali.

Posljednji događaji na našoj
gimnaziji, kada su na onaj način
oskrnavljene slike najsvetije nam
žive ličnosti, pokazuju da u Dan-
skoj ima — ne nešto, nego —
mnogo trula. Tu trulež treba ra-
dikalno i što brže otkloniti. Kriv-
ci, kojih je više, moraju bez če-
kanja da osjete zasluženu kaznu.
Neko istraživanje sa upadljivim
odugovlačenjem značilo bi da se
želi čitavu stvar zataškati i dati
mogućnosti da se ovaj i ovakav
razorni duh i dalje podržava i me-
đu đacima i nekim profesorima.
Da je ovaj događaj izveden u je-
dnoj uređenoj državnoj jedinici
on bi već do danas uglavnom bio
i likvidiran i onemogućen, a 1f0-
voj veseloj banovini on se oteže,
izmotava i, izgleda, upućuje prav-
cem, kao da je ovo jedna obična
i nedužna epizoda, čak dječji
nestašluk.

Iskreni i jaki apel bana g. dr.
Subašića nastavnicima dubrovačkih
škola neće vratiti tok odgajanja

đaka na pravi put, jer obično a-
pel nema snage, pa on bio i od
g. Bana, da sredi sadašnje, sa
moralnog i kulturnog gledišta, de-
zolatno stanje naših škola, već tu
trebaju efikasne mjere koliko za
popravak stanja toliko za primjer
svima onima koji putem škole u-
tiču na ovako strašan i destrukti-
van način na našu omladinu; ina-
če se razvija vrlo rđava perspek-
tiva budućnosti.

Idemo da vidimo, što je sve
moguće da se u ovamošnjim kra-
jevima, koje je ,sporazum“ strpao
u jednu vreću, može dešavati, e
da bi oni koji su svoju krv lili
za našu slobodu, mogli biti mir-
ni; da im žrtve nijesu bile uzalu-
dne. Teško onoj zemlji gdje po-
koljenje ruši temelje krvlju  sazi-
dane, a još teže ako to rušenje
nijesu u stanju da spriječe oni
koji se tako uporno održavaju
na vlasti!

ee _— we _ o
Riječi i —

U dva maha govorio je pret-
sjednik vlade g. Dragiša Cvetko-
vić, i oba puta istakao je potrebu
sabiranja konstruktivnih snaga za
očuvanje mira. Te svoje govore
prvo je održao prilikom otvaranja
radiostanice u Skoplju, te pretsta-
vnicima štampe prilikom dvogo-
dišnjice njegove vladavine.

U Skoplju je kazao i istakao
da je za očuvanje mira potreban
u prvom redu unutrašnji mir, koji
niko ne smije remetiti. Tako je
govorio pretsjednik, a potpredsje-
dnikov organ ,Hrvatski dnevnik“,
osvrćući se na ove riječi g. pret-
sjednika, kaže: ,I zaista, ako ika-
da, ono je sigurno danas potre-
ban svima nama unutrašnji mir i
red. Vapose je potreban nama
Hrvatima, jer dolaze vremena,
kad će naša unutrašnja snaga,
sloga i disciplina biti stavljena
na vagu“.

Od dana ,sporazuma“ vlada-
jući Hrvati stavili su zaista na va-
gu svoju unutrašnju snagu, slogu
i disciplinu. Ta vaga pokazala je
da su vrlo snažni, složni i disci-
plinovani u progonima kroz bano-
vinu Hrvatsku svega ono što na-
cionalno osjeća, misli i radi, i ti-
me mješte daje postignut i utvr-
đen među svima nama unutra-
šnji mir i red, izazvan je još ja-
či unutrašnji nemir i nered, nego
što je bio za prijašnjeg vremena,
takozvane ,hegemonije“ Srba i
raznih njihovih režima. Taj unu-
trašnji nemir nije izazvan samo
gonjenjem i uništavanjem svega
srpskog i hrvatskog što je nacio-
nalno i jugoslavenski osjećalo i
mislilo, već je on  potenciran i
zbog otimanja oko  ispražnjenih

stvarnost

mjesta, koje je mastalo između sa-
mih progonitelja. Dakle uporno
uvjeravanje i tvrđenje da je tako
zvani sporazum od 26 avgusta
1939 zaveo u zemlji unutrašnji
mir, samo su riječi koje su dale-
ko od stvarnosti. To jasno vidi
svaku zemlji a to jednako, a
možda i još tačnije i jasnije, vide
i oni preko naših granica.

Prilikom dvogodišnjice svoga
rada, kao ministar pretsjednik g.
Dragiša Cvetković dao je novina-
rima izjavu, u kojoj je, odmah u
početku, kazao: ,Vlada koju sami
obrazovao 9 februara 1939 godi-
ne, imala je jasan i određen za-
datak: da prekine sa svima onim
teškim i izvanrednim unutrašnjim
prilikama, koje su posljednjih go-
dina našu zemlju u pogledu nje-
nog unutrašnjeg steđivanja iz os-
nova potresali... Glavni i centralni
problem svih tih neredovnih pri-
lika sastajao se u teškim odnosi-
ma, koji su postojali između Sr-
ba i Hrvata u našoj zajedničkoj
domovini još od početka njenog
osnivanja... Ja lično sa svoje stra-
ne trudio sam se da unesem ono
što je u svima dotadanjim poku-
šajima nedostajalo: da unesem pu-
nu iskrenost i da uspostavim duh
povjerenja izmedju srpskog i hr-
vatskog naroda, koji je za pro-
teklih dvadeset godina bio iz os-
nova pokoleban“.

Mi gospodinu Pretsjedniku ne
osporavamo najbolje intecije, kad
se je sa svoje strane trudio da u-
nese punu iskrenost i duh povje-
tenja između srpskog i hrvatskog
naroda, ili, kako bi smo mi tač-
nije kazali između Srba i Hrvata.
Drugo je pak pitanje da li je on