Strana 2 DUBROVNIK" Broj 8 ima pečat provinciske politike, a ne državne. Hrvatski političari do sada nijesu bili u stanju da se od lokalnog autonomističkog patri- otizma vinu do državnog palrio- tizma. Stoga i u vladi vode pro- vincisku politiku, a ne državnu. »Kada lokalni patriotizam — ka- ko veli S. Delajl Berne — posta- ne provincijonalizovana istorija i seoska politika, rezultat je čitava komedija“. Dubrovačke mase i hrvatsko ime U dubrovačkim narodnim ma- sama nije se ni znalo za hrvatsko ime, a kamo li da se tu neko o- sjeća ili nazivao Hrvatom, sve do sadamdesetih godina prošlog sto- ljeća, sve do negdje pred okupa- ciju Bosne i Hercegovine, kada se pojavljuju velikohrvatske ideje, čiji je nosilac bio Ante Starčević, pohrvaćeni Srbin, čak mu je i majka bila pravoslavna Srpkinja. I otada nastaje razdor između Sr- ba i Hrvata. Izvor ovog razdora nalazi se u tome što su Hrvati počeli pretendovati na srpske ze- mlje. Stvarajući stranku prava, Starčević je stao negirati ne sa- mo srpsko istorisko pravo na Bo- snu, Hercegovinu, Dubrovnik, Ju- žnu Dalmaciju, Srijem, pa čak i na Crnu Goru, već je negirao i same Srbe kao posebnu narodnost, smatrajući ih dijelom hrvatske na- cije. Po njegovom shvatanju Srbi su pravoslavni Hrvati. Srpske vla- daoce Nemanjiće on je nazivao hrvatskim vladaocima. Te tako od njegove pojave hrvatsko ime po- činje da se propagira među srp- skim katoličkim stanovništvom u Dubrovniku, Dalmaciji, Slavoniji, Srijemu i Lici, a u Bosni i Her- cegovini od doba njihove oku- pacije. U službu Starčevićeve veliko- hrvatske ideje bila se stavila i ka- tolička crkva. Ona je propovije- dala da _ je pripadnik hrvatskog naroda svaki onaj katolik koji go- vori srpskim jezikom. Prvi pro- pagator pomenute ideje u Dalma- ciji bio je pop Mihovil Pavlino- vić; sa njime nastaje pohrvaćiva- nje srpskog katoličkog dalmatin- skog stanovništva. Tom idejom bio je zahvaćen i Dubrovnik. Te otada i pojedini Dubrovčani po- činju se nazivati Hrvatima, iden- tifikujući narodnost i vjeru, naime misleći da je jedno isto: hrvatstvo i katoličanstvo, a srpstvo i pravo- slavlje, ne znajući da ima i Srba, katolika, što priznaje i sama Sve- ta Stolica, i to još od davnina, još 1067, kada je osnovana srp- ska katolička arcibiskupija, . Dakle, narodne mase, seljaci, u Dubrovniku i njegovoj okolini, kao i u cijeloj Dalmaciji, sve do Starčevića, čiji je nasljednik Stje- pan Radić, nisu znale za Hrvate. Cak ni danas Hrvatsko ime u na- rodnim dalmatinskim masama nije odomaćeno, jer da je ono i sada tu tako dobro poznato, ne bi Hr- vati Dalmaciju nazivali Dalmatin- ska Hrvatska. Srbi Crnu Goru nikada nisu nazivati Crnogorska Srbija, pošto je u njoj srpsko ime vjekovima živjelo. Prema tome, hrvatstvo Dubrovčana nije plod njihove nacionalne svijesti, već odjek velikohrvatske političke pro- pagande, a to nije ni hrvatstvo srpskog katoličkog stanovništva u Bosni, Dalmaciji, Liki, Srijemu, Slavoniji i Bačkoj. Aleksandar Martinović rom. Interes_ko- bi stanaje nije Popa * same “smo im razgovorima bili glavni pFed zazvao naročito Velik interes i u stranom svijetu. Kritična vreme- na u kojima se danas, ne samo mi već, čitav svijet nalazi, daje o- vakovim sastancima naročiti zna- čaj, koji u stvari i postoji. Jer ne samo da se vodi rat nerava, rat armija, već i rat diplomacije. Ova | posljednja vrsta rata može pone- kada da bude značajnija i presu- dnija i od rata nerava pa i od rata armija. U tome i stoji sav značaj ovakovih sastanaka između vodećih ličnosti, a pogotovo kad takovi sastanci gotovo iznenade. Razvoj ratnih događaja došao je do te granice, da je on silom prilika daleko više raširio svoj te- ren nego što se je u početku mi- slilo. Današnji rat više sliči nekoj epidemiji koju se, kraj svih pro- filaktičkih sretstava, ne.da lokali- zovati. JOš jedino nezaraženo mje- sto na tom terenu ostaje do da- met,» već je on + | nas Jugoslavija, ali to ne znači da je tog jere je ona imuna, već ga, što sa svojim geo- grafs položajem s jedne strane isa svojim prirodnim bogatstvima s druge strane sili susjedne zaraćene strane, da našu državu, ne zbog nas već zbog sebe, do krajnih granica po- | štede, i održe je izvan direktnog ratnog učešća. Ali prilike bi se mogle razviti i na taj način, da bi ta — nazovimo je egoistička — obazrivost velikih sila mogla da nas jednoga dana metne pred alternativu: ili da se direktno an- gažujemo za jednu od ratujućih strana, pa da se od nas dogodi ono što se je već drugome do- godilo, ili da se latimo oružja u obranu svoje sopstvene slobode i svog kutnjeg praga bilo proti kome ko na nas ili preko nas hoće da nasrne. U tom slučaju naš narod je vičan da bez golema jada mre za svoju slobodu, za svoj kutnji prag. U Jugoslaviji mogu na “vladi biti ljudi ma i najmanjih sposobnosti za upravljanje sa ovom zemljom, ali ih. nikada i nikako ne može biti takovih, koji bi u pitanju o- čuvanja naše nezavisnosti, naše krvlju stečene slobođe, drukčije mislili i osjećali nego što narod, — koji je svoju krv prolijevao za ovu državu — misli i osjeća. S toga, ma kako se prilike u svi- jetu i oko nas razvijale, ma na kakve dogovore ili sami išli ili nas drugi pozivali, ni u kom slu- čaju ne može naš stav biti nego samo jedan: neutralnost i mir. Ko bi htio da nam silom name- tne nešto što je protiv tog našeg stava, što bi ugrožavalo našu slo- bodu, naše državne granice, naš državni suverenitet, tad će naići na jedan narodni sporazum krvi, osjećaja i bratstva od 15 milijo- na duša i dva milijona heroja — bez golema mrijet vični jada. I ako možda iz shvatljivog o- portuniteta, naša javnost nije u- pućena u detalje razgovora u Berghofu, opet možemo biti sigur- ni da se je na tom sastanku od- razio eho domovinskih osjećaja čitave Jugoslavije, i da je taj eho izazvao i odgovarajuće uvaženje i. poštivanje. Boj se bije... Koliko se više približujemo. proljeću toliko više raste ratna nervoza jer se mnogo predviđa, a sve neizvjesno i sa razumljivim strahovanjem. Nije samo Evropa, čitav svijet je u ratnoj groznici. Sve se priprema na jedan strašan, orkanski sudar, koji će da potre- se čitavu zemaljsku kuglu. Prema onome što se i sa je- dne i sa druge ratujuće strane na- govještava, i čime jedni druge kao da hoće da zaplaše, dosadanje o- peracije, ma koliko im se ne mo- že sporiti značaj i čak _ predznak rezultata tog strašnog sudara, opet im se pridaje sekundarna vrijed- nost, barem sa one strane za ko- ju današnji razvoj ne pretkazuje najbolje šanse. Ratovanje u Africi i u Alba- niji ne samo što se ne razvija u prilog sila osovine, već, izgleda, takav razvoj podosta koči da se sa strane sila osovine izveđe onaj manevar i udar, koji bi izgledao mnogo drukčiji kada bi stvari u Africi i Albaniji stajale drukčije nego što su u stvari. Da bi se pariralo to nezgo- dno stanje pribjegava se diplomat- skom ratovanju, te se sa izvjesnih strana nastoji, milom ili silom, da se pridobiju male države, koje su na smetnji izvođenju raznih ratnih planova. Naročito su uzete na ni- šan balkanske države, koje su još znale i imale snage, da se održe od direktnog ratnog vrtloga. O- | blijetanje oko njih vrlo je intezi- vno, ali za sada nema izgleda da će ih se uvući u rat, jer to one neće; neće narod koji je već iskusio ra- tne strahote, a pogotovo neće da se zbog drugoga krvavi. Ali to još ne znači da se ti narodi i te države odriču rata pod svaku ci- jenu. To ne! Jer, ako se neko u- sudi da njih ili preko njih gazi, iada će svi kao jedan da se za- krve za obranu svoje zemlje i nje- ne nezavisnosti. Može da se na- de i plaćenika za tuđ račun, ali oni nikad neće biti u stanju da narod za sobom povuku. ili da ga, upute i uvuku u neku avanturu: za tuđu korist. Jugoslavija je dosta jaka i pot- puno pripremna da se uspješno suprotstavi svakom pokušaju tu- deg udara na njenu nezavisnost. Zadnja deklaracija, koju je pred malo dana izdala Turska i Bugar- ska, u kojoj izjavljuju da neće je- dna drugu napasti i u kojoj se spominje iskrenost i prijateljski duh koji među njima vlada, od velikog je značaja, ne toliko po svojoj formi koliko po vrijednosti koju su joj dale same prilike koje se oko Balkana razvijaju. Ta de- klaracija znači da, do sada od ra- ta sačuvani dio Balkana, neće do- pustiti da bude oružje u ma čijim tuđim rukama, i da neće dopu- stiti, da se. preko njegovih , leđa drugi biju i tuku. Godišnjica smrti je- dnog rodoljuba Pred osam dana navršila se je prva godina od smrti blagopočiv- šeg Ljubomira Davidovića. U o- vom momentu potrebno se je sje- titi čovjeka, koji se ,svome rodu odužio isvoj rod zadužio“. Nama, kao Srbima, uspomena na ovog rodoljuba, čestitog Srbina, umnog političara i državnika, uvijek će biti sveta i gledaćemo je sa du- žnim pjetetom i poštovanjem. O njemu kao vođi jedne stranke ne- ćemo da govorimo, o tome će njegova stranka da dade detaljan izvještaj i sud, a-mi možemo i moramo samo da konstatujemo, da je pok. Ljubomir Davidović obio toliki Srbin i patriota, da je svoj i svoje stranke rad uvijek podređivao dobru opšte narodne stvari. U vremenu. kad partizan- stvo igra glavnu ulogu a na šte- tu opštih ideala, mnogo znači bi- ti toliko čestit, karakteran i patri- ot, pa sve lične i stranačke am- bicije podrediti opštem, zajednič- kom dobru. Takav je bio pok. | Davidović. Njemu su pred očima uvijek bili u prvom redu opšti interesi zemlje, pa se je prema tome u svome i svoje stranke ra- du i vladao. I to ga je napravilo velikim, toliko velikim, da je nje- gov gubitak ostavio za sobom veliku prazninu, koju je teško is- puniti. Jer, sa njegovom smrću nije ga izgubila samo stranka; njega je izgubila Otadžbina, za koju se je on. svom svojom du- šom i preko svoje stranke zala- gao. To i jest razlog, da su čak i za života, a pogotovo nakon nje- gove smrti, i sami njegovi proti- vnici cijenili karakter, poštenje i ispravan stav pok. Davidovića. Danas, nakon godine dana po njegovoj smrti, dužnost nam je da se sa pijetetom sjetimo čovje- ka onako velikih moralnih kvali- teta, i da ga istaknemo pokolje- njima kao primjer poštenja, kara- ktera, pregalaštva i patriotizma. Generacije "koje podu njegovim tragom, ma kojoj partiji pripađale, garancija su da će opšti interesi naše zemlje i naroda poći. ispra- vnim putem i donijeti pozitivne rezultate. | Neka je vječna slava pok. Lju- bi Davidoviću!