. staviti naplatu ove takse počev od “postojalo je pravo općina, da uda- šarinu, iliti bolje na tako zvani »da- obrovački patricijat koji prisvaja i ši nijesu bili svi neophodno potrebni, Ali, u Senatu,p ostupak, kaže se, bio ne jednostavne republike lijepih go- trgovačka, a poslije silom prilika di- “vremena za suvišne razgovore. Po- .ta je ogromno: ono se pstavlja iz- tima-izmegju kuće Austrijske i Fran- POŠTARINA PLAĆENA. DUBI Odgovorni urednik: STIJEPO M. Urednik: Dr. MATIJA VIDOEVIC BJELOVUČIĆ +. GDI A PADA + i... A INŽLi a 47h. Uvozne i izvozne općinske takse. Primijetio sam. — kaže ministar | financija u svom riješenju od 3, marta o. g. br. 8861. — da mnoge općine zbog toga, što im je oduzeto pravo naplate općinske trošarine, kao nak- nadu za ovu. zavode naplatu uvozno- izvozne takse na raznu robu što u stvari nije ništa drugo nego troša- rina, Ovakim radom same općine stvaraju skupoću, jer se ovim cijene raznoj robi povećavaju. Uslijed toga, a da se ne bi skupoća povećavala, rješavam da su u buduće ne odobra- va naplata uvozno-izvozne takse op- ćinama po varošima i varošicama; One općine koje su dobile odobre- nje za naplatu ove takse imaju obu- 1. jula 1924, god, Ovako g. ministar: Da je trebalo urediti i ograničiti pravo općina na raspisivanje ovih taksa, o tomu ne- ma nikakve sumnje. U Dalmaciji pri- je rata nije bilo uopće. dozvoljeno općinama udarati nikakav namet na uvoz # na izvoz jer se je to smatralo ometanje trgovine; najviše bi se kad god dozvolio kakav namet na potro- šak neke robe u području jedne opći- ne, ali za to trebalo je posebni pokra- jinski zakon, a predmeti, na koji bi se namet dozvoljavao, ne bi bili nigda predmeti prijeke potrebe. Koliko se sjećamo, namet se plaćao jedino na alkoholne tekućine. Uz cve posebne općinske namete, raju općinske prireze na državnu tro- zio consumo«. Taj dazio uveli su bi- li Francuzi za kratko doba svoga gos- ja došla, ona je taj namet ostavila, premda u zadnjim decenijima njezina gospodstva, on nije davao državi ni toliko, da je mogla pokriti troškove pobiranja. No kako su na ovaj namet imale pravo udarati prireze i općine i pokrajina, ukinuće državnog name- ta bilo bi poremetilo općinske i po- krajinske financije, a kako je pravo na namet bilo i jednim i drugoj za- jamčeno zakonom, državna uprava, u koliko je smatrala potrebnom, da ukine »dazio consumo« na neke pre- dmete, uvijek bi ujedno naknadila općine i pokrajinu tim, što bi od dr- žavnih prihoda dala pokrajini barem onoliko, koliko je dotad primala u ime prireza od dazio consumo, i što bi općine ovlastile na pobiranje sa- mostalnog nameta barem u visini državnog »dazio consumo««, Tako je bilo prije rata, kada su prilike bile sredjene te prava opći- ua i pokrajine jasno i tačno odredje- na zakonom, Poslije rata nije se ma žalost pazilo na dotad uzakonjena prava općina, Sam ministar financi- ja u svom riješenju spominje, kako se je općinama diglo pravo naplate op- ćinske trošarine, a možemo dodati odmah u pogledu Dalmacije, i pravo naplate općinskih prireza na držav- nu trošarinu. Tim se je u općinski financijama pokazao manjak, koji je rastao s dana na dan zbog toga, što su u povodu socijalne politike drža- ve počeli opadati i drugi prihodi op- ćina. Spomenut ćemo samo ograni- čenja, koja je država nametla vlas- nicima zgrada u pogledu najmovine. Zgrada, koja je bila prije rata unaj- podovanja u Dalmaciji, a vjerojatno zato, što je to bio namet, koji se naj- lakše mogao pobirati, Kad je Austri- mljena za tisuću zlatnih kruna godi- | šnje, davala je općini u naslov pri- | reza prihod od kakvih 140 — 210 OVAČKI i > SEDMIČNI INFORMATIVNI i ! i PRIVREDNI GLASNIK -. LIS Godišnja pretplata 80 Dinara Za inozemstvo 200 Dinara Plativo 4 utuživo u Dubrovniku Oglasi po posebnoj tarili zlatnih kruna godišnje prama visini prireza sada naproitv ona u najbo- ljem slučaju može da dade koju stoti- nu papirnatih dinara. Troškovi opći- ina pak, kako su se prihodi umanji- vali, rasli su, što je bilo i očekivati poslije dugog rata, kroz koji se nije moglo ni šta da uradi zbog nestašice materijala i radnih ruka, Nije zato nikakvo čudo, da su op- ćine počele tražiti novaca, gdje ih nagju, i da se je u izmišljaju općinskih nameta došlo do prave virtuoznosti unekim općinama. U većini općina ograničili su se na namet na uvoz i izvoz iz područja općine. koji je za općine bio utoliko podesan, jer je davao obično znatan prihod, tako da može da privredu vrlo osjetlivo po- godi, poglavito stoga uzroka, što ni- je općeniti namet, za svakoga u ci- jeloj državi jednak, a znamo, da obrt i trgovina po mogućnosti traže mjes- ta, gdje se mari namet plaća, Ali pogibeljan! Mi smo čuli da se trgov- ci mnogo više tuže na takse i name- namete, koje im općina udara. Mož- da je tomu razlog i to, što svaki pri- vrednik ima neposredne koristi od cnoga, što općina radi, ali još više to, što su općinski nameti ipak pra- vednije rasporedieni nego državni, koji dok s jedne strane terete pri- vrednike do takove mjere. da je pos- levanje skoro nemoguće, s druge šte- de druge porezovnike, Nije ispravno dovoditi u svezu sku poću sa općinskim nametima, Što op- ćina ubere, to se opet izda i potroši u mjestu. Nije ispravno pak pogoto- vo onda, kad se znade da država na- da se na istu robu dok dodje od proi- se manjak mogao pokriti. Taj namet.| koji je namet lak, i koji namet nije- te koje im je država udarila, nego na plaćiva 800 po sto azija na carinu, BROJ 11 - GOD. 1. zvodjača do konsumenta plaća po nekoliko puta porez na poslovni pro- met, da je trgovina na svakomu ko- raku praćena nametima po zakonu o taksama, da se i na nekim pred- metima prijeke potrebe plaća drža- vi sada u ime državne trošarine, sa- da u ime monopolske takse jednu trećinu onoga što roba vrijedi, Pra- ' ma tim silmwim državnim nametima 14%. dotično 1% općinskog nameta skoro ni ne dolazi u obzir. Ali i kad bi ovaj općinski namet skupoću os- jetlivo povećavao, treba naći načina, da se pokrije manjak u općinskim računima, koji je nastao, kako smo gore kazali, poglavito u povodu so- cijalnih mjera državne uprave. Jednu zabranu pobiranje trošarine zbog raz lega poskupivanja životnih namirni- ca mogli bismo razumjeti, kad bi bila potekla od Ministra socijalne Politi- ke, ali Ministar Finansija nije se mo- gao ograničiti na to, da žatvori opći-. nama jedno vrelo prihoda, a da im ujedno ne otvori drugo. Ono preko milijun dinara, što n. pr, općina Dub- rovnik prima od općinskog nameta na uvoz i izvoz, mora da ih uzme drugovdje, miš Ovako se dakle ne mogu rješavati finansijska pitanja. Mi smo opet po- navljamo, protivni ovoj vrsti nameta, ali novaca Za uzdržavanje općine tre “ba naći. U nas se sve govori o nekim autonomijama, ali autonomija bez uredjenih finansija nema, a eto vidi- mo, da ni sam Ministar Finansija ne misli na to. kako će oblasti, srezovi i općine moći živjeti, kad je država zaplijenila za sebe sva vrela prihoda, NAŠA RIVIJERA. : U uskrsnom prilogu izaći će neko- liko vrlo uspjelih slika sa dubrovač- ke rivijere. Dubrovnik i Ženeva. G, CH. LOISEAU. (2) Napominjem takogjer da ovaj du- PREDAVANJE prenosi vlast nije se morao služiti ri- ječitošću da ju uzdrži. Prenos javne vlasti nije zavisio od milosti i nemi- losti osjetljivosti svjetine koja akla- mira govornika, Drugi napredak nad običajima jednog mnogo slavnijeg ćrada buduć da se radi o Atemi, gdje se je, vi znate, suviše dobro govori- lo — to jest previše za pojednostav- niti. Ja promišljam da su se čuli raz- govori na Placi tada, kao i danas ko- je kratak, i bilo kako bilo republika svetoga Vlaha nije ostavila glas jed- vernika, U ostalom ona je imala drugih stvari da radi. Intezivnost njezinog vanjskog života, koja je bila najprvo plomatska, nije joj ostavila ni malo lje manevara dubrovačkih diploma- megju Venecije i Habsburga, izmegju Papstva k Islama, izmegju Porte i Austrije i takogjer u nekim momen- cuske. Što se tiče taktike riječ: tran- stormizam bila je kasnije stavljena u modu u Italiji, ali stvar je obična i nazad sedam osam vijekova ljudima koji su snosili breme sudbine Du- brovnika. Oni su pregovarali sa ci- jelim' svijetom, promjenjuju često na- čin saveza, prelaze od jednog zašti- tnika k drugom i uređe na taj način da ih imaju više na jednom, a da ni- kada, i toje glavna tačka, nijesu sku- čili svoju neovisnost. U srednjem vi- jeku Republika pregovara sa srp- skim i hrvatskim knezovima. Vidimo je kasnije gdje plaća danak Turskoj, saveznicom Karla V., zaštićenom od carstva, Ona se je provukla-kroz sve opasnosti, i za čudo njezina sloboda svršava da je zauzeta na jedan neo- čekivan način, da tako rečem bila je u mengjelima dviju Velevlasti, koje se nijesu nikada sukobljavale i koje će sto godina kasnije postati savez- nice: Francuska i Rusija od god. 1806, | Unutarnji život uregjen, vanjski život. politički i diplomatski inten- zivan. Što je duša svega toga? Patri- otizam u isto vrijeme sabran i blis- tav, koji osobito u osudnim momen- tima, uzimlje ozbiljno propis napi- san na ulazu velikog Vijeća »Oblite privatorum publica curate«, Patrio- Io tizam koji se u zgodama uzdiše do heroizma, jer, u nekim epohama a osobito s Turcima nije se vodila di- plomacija čipkasta. Ja mislim na smrt poslanika republike Nikole Bo- ne u tamnicama Silistrije, onog ve- likog gragjanina, koji je radije, nego da popusti zahtjevima ultimatuma Porte god. 1677. podnio sve vrsti muka i tako sačuva sa svojim neu- strašivim držanjem dostojanstvo i sudbinu svoje zemlje. Mi ćemo naći, pored kojih protiv- nosti: koje padaju u oči, više nego jednom ovakovih slika kroz politič- ku historiju Ženeve. “ Glavna je razlika da je Ženeva prama sredim šesnaestog vijeka vla- dana po feudalnom sistemu Zapada. Suverensku vlast tu je obnašao knez biskup, taj je crkovni beneficij, kako se kaže u današnjem jeziku, preno- sio bez ikakvog učešća narodne vo- lje, a i bez kontrole ili ratifikacije jednog tijela koje predstavlja autoh- tonu elitu uporedjivu dubrovačkoj aristokraciji, Sve što može da učini narod buržoazija, radmištvo i seljaci ostaje u tome da zahtijeva za se ma- li dio učešća u legislativi i u mjesnim upravama, kao jamstvo protiv sa- movolje, dakle začetak onog, što će se kasnije zvati selfgovermenti, Čas se ovaj narod, koji se svrhom XIII og vijeka uredi u općini, namjeri u poslovanju na biskupa dobre volje, na liberali duh, na patriotu u smis- lu ženevskom i postigne od njega je- dnu vrst isprave, koja se označuje imenom sloboština: one sloboštine koje njemu dade Ademar Fabri jesu na čast muzerenu i epohi. Mi ćemo dati jedan primjer o teme. Čas se naprotiv namjeri na biskupa koji u zahtijevima naroda ugleda samo pokušaj diranja u njegovu vlast; te (us- lijed toga on suprostavlja pravo i duh feudalni duhu demokratskom, auto nomističnom i da tako rečemo parla- mentarnom. Što je gore, taj je biskup često stranac u gradu, pa i još gore koljenović vojvodske savojske poro- dice, koja otvoreno hlepi za malemm gradom Ženevom, i radi kroz pet sto- ljeća na tome da ga bilo silom bilo lukavštinom prisajedini svojim vlas- titim državama. Ženeva, dakle za razliku od Dubrovnika ne će početi sebi stvarno da pripada, to jest da. bude država vladana vlastitim zako- nima već istom poslije udarca što ga ' reforma zadade biskupskoj vlasti. Vježba je u:javnoj slobodi ovdje duga i tvrda, Ali na uzvrat, kad je ta vjež- ba jednom dokančana, narod nema više potrebe da povjerava aristokra- ciji brigu svojih poslova, on je već zreo da sam to oprema, a to se nika- ' da nije zbilo u starom Dubrovniku. (< (Nastavit će se)