“ x dk. Gočatia DBA“ daa bana pik i ši 2% POŠTARINA PLAĆENA, D BROV Odgovorni urednik: Urednik; Dr, MATIJA VIDOEVIĆ. STIJEPO M. BJELO 19: APRILA 1924. 0 VUČIĆ. SEDMIČNI INFORMATIVNI I PRIVREDNI GLASNIK K O VAJ BROJ 3 DINARA. i5 «if Kk Godišnja < hrane) 80. Dinara. Za ino daska . Plativo | utuživo u Dubrovniku, Oglasi po pose . posebnoj tariti. Nešto što bi Gružu trebalo. “ Zagrebačke i “beogradske novine donose često vijesti o uredjenju Su- šaka za promet i trgovinu. Trebalo je mnogo učiniti, jer riječki legionaši i fašisti mijesu štedili Detle ni druge objekte, za koje se je moglo misliti, da će pripasti Jugoslaviji, ali kako nam potvrdjuju i očevici, učinilo se u razmjerno malo vremena dosta, Ima dapače znakova, da što se radi, čini se prama nekom odredjenom pra vecu. Tako je n. p. prošlih dana bila na Sušaku komisija Narodne Banke, da priredi sve što je potrebno za ure- djenje podružnice na Sušaku, a poz- nato je iz polemike. koja se razvi- la po novinama, da se radi ili o osnut- jedne nove Trgovačke Obrtničke Ko- more u Sušaku ili o uredjenju jedne ekspoziture Trg, Obrtničke Komore u Zagrebu. Akcija ne svršava dakle na uređenju tehničkih pitanja pro- meta, već se proteže i na stvaranje ustanova trgovačkih, Spomenuli smo ove dvije činjenice j zato, jer svaka je od njih značajna, Nastojanje Trg. Obrtničke Komore u Zagrebu, da susački kotar bude pri- družen njoj, pokazuje najbolje, koju znamenitost daje Zagreb Sušaku, On se u zagrebačkim privrednim krugo- vima smatra kao izlaz. Zagreba na more, pa veliki utjecaj, koji Zagreb bez sumnje ima u privrednom svije- tu naše države, dolazi u prilog Su- šaku. Da to mnogo znači, pokazuje . osnivanje podružnice Narodne Ban- ke na Sušaku... Mi ovdje ima 5 godina da. tražimo podružnicu u Dubrovniku, jer je to velika potreba za razvitak naše trgovine. Ispočetka su nas tješili obećavanjima, a sada nema više ni toga. Sušak naprotiv dobit će izgleda podružnicu Narod- ne Banke već mjesec dana poslije nego je promet otvoren, premda te podružnice obzirom na blizinu Za- greba manje trebuje nego mi ovdje na jugu, koji smo toliko udaljeni od naših privrednih centara, Na ovako brzo i povoljno riješenje ekonomskih zahtjeva Sušaka djeluje sigurno i blizina Rijeke te obveze, koje je naša država preuzela prema Italiji Ali Sušak je u mnogo povolj- nijem položaju nego Gruž i stoga uz- roka, što on ima svoje ekonomsko zaledje u Zagrebu, a mi takova zale- dja nemamo. Gruž je izlaz na more željezničke mreže, središte koje je u Sarajevu, Pa bi trebalo očekivati, pomoć, koju daje Zagreb Sušaku, da- ti Dubrovniku Sarajevo. No to, kako je opće poznato, nije istina, U Sa- rajevu smatra se bez ikakva razloga svaki razvitak Gruža u pravcu, da može udovoljiti potrebama bosanske izvozne trgovine kao protivan pra- vim interesima Bosne, Projekti Sara- jevske Direkcije željeznica idu za tim, da se gradi u Pločama posebna duka za izvoz bosanske robe, a pruga od Gabele do Gruža imala bi, kako je ono nedavno rekao ravnatelj gosp. Prokić, služiti za razvitak Dubrov- nika kao naše Rivijere, ali ne kao trgovačkoga grada, Ovaj nesporazumak smeta nama, ali ga skupo plaća i Bosna, U 5 godi- na nije su u Gružu ništa učinilo, da se proširi obala, te tako barem pro- vizorno stvori mogućnost za tovare- nje one robe, koju bosanska željezni- da će svu ca može preko Ivana da prenese na more, U nestašici obale u Gružu mo- rao se sniziti podvoz na željeznici do Zelenike, da trgovina drvljem nadje oduška no toj strani. To pokazuje, koju bi ogromimm korist bila imala bosanska drvna industrija, da je svo- je sile uložila mješte u propagandu Za novu luku u Pločama, u propagan- du, da se dade najprvo Gružu ono, što mu prije ili poslije treba dati BROJ-12 - GOD..1. aw Omet4 razvitak (Gruža i još neri- ješeno pitanje jadranske . željeznice. U očekivanju te gradnje. ne gradi ni ono, što bi se uz mali trošak moglo učiniti, da se išcrpi sva moguća ko- rist od.hosanske željeznice, Ova protivljenje Dubrovnik ne mo- že da svlada sa vlastitim silama, On treba da traži i da nadje oslona, ka- ko ga je Sušak našao u Zagrebu, ako neće da izađe iz Qve nametnute mu borbe. za opstanšk prikraćen. Dubrovačko kmetstvo. (7). Izvješće od 7/XII, 1814, od mjesnog Poglavarstva Vladi u Zadru = Dalle ricerche fatte sulla materia mi & ri- sultato che nelli rapporti esitenti tra li padroni e contadimi non vi era ve- runa legge, ma che questi vengono regolati da inveterata consuetudine, Che I'origine della servita delle 90 giornate si perde nei tempi antichi, Ma si puo sostenere con asseveranza čhe non č una servitu personale, Il contadino ha facolta libera di testa- re, di contrattare, di maritarsi, di negoziare come tutti gli altri citta- dini, e pud far da testimonio contro il padrone. medesimo im cause civili e.penali. A Ragusa generalmente si considera la servitu prestata dai con- tadini come un inđennizzazione pel fitto di casa. Le prestazioni sono puramente _ regolate da contratti Nessuna violenza, nes- suna estorsione & permessa al padro- ne verso il colono dalla legge che li accorda la facolta di citare in giudi- zio il proprietario che volesse lede- re i di lui diritti. . Naredba pokr, austr. Vlade Pogla- varstvu glede nadležnosti u. kmet- skim sporovima = i coloni di Ragu- Sa non possono essere uquagliati ai Sudditi delle Signorie degli Stati ere- ditari, giacchč in tutto' il circolo non esiste alcun feudo o altra proprieta giurisdizionale. Sudovi Austr, sudili su da za kmet- ske datke nema trogodišnje zastare po 8 1480. gr. zak, jer da se ne radi o kakvoj periodičnoj kontribuciji, već o dijelu godišnjeg ploda, što je ortak radnik dužan ortaku vlasniku. Vrhovni Sud u Beču = navagja: che il diritto del proprietario di far- si prestare il lavoro sulle Carine ver- soil contadino che abita la sua ca- sa colonica, non & un diritto di so- vranita sulla persona del contadino, ma invece una rendita reale, rappre- sentante il prezzo della pigione. Is- ti Sud = da spirito di questa istitu- zione contadinesca — služba — par- tiva del principio di economia agri- cola di procurare ai proprietari di fondi coltivati a conto proprio, la possibilita di avere operai verso il correspettivo della costituzione e Dubrovnik i Ženeva. Predavanje g, Ch. Loiseau (3) U njihovim prepirkama 's biskupi- ma Ženevljani su češto trebali vanj- skog oslona, drugčije rečeno — vanj- sku politiku, I ova politika možda ni- je zahtijevala manje dobrog smisla i takta, na jednom mjestu mnogo da- ljem i mnogo različitijem, od mjesta dubrovačkog gospodstva. Ako je istina da je Dubrovnik mo- rao da održi svoju nezavisnost i.svo- ju ravnotežu u vrtlogu sila koje su se negda prepirale na Balkanu, megju vladaricom Jarana i gotovo svjetskim carstvom — (ovdje mislim na borbe XV og i XVI og vijeka izmegju krš- ćanstva i Islama), Ženeva je morala da riješi jedan problem više oštar, ali jednak, obuhvaćena, kako je bila, iz- megju vojvodine Savojske, Francus- .ke i već uregjenih kantona centralne i istočne Švajcarske; Savoja je bila trajni neprijatelj, ko- ji je vrebao na plijen. Francuska mo- narhija bila je susjed, koji je pod ne- kim vladama bio slavohlepan, i čija je naklonost postala sasvim sumnji- va od časa kad su vjerski ratovi i nji- hove posljedice prisilile mnoštvo francuskih protestanata da pregju granicu i da se zaklone u Ženevu, Švajcarci su najzad bili prijeko po- trebni saveznici teških dana, s kojim su uglavljivali ugovore sugragjanstva i koji će postati saveznici u najlojal- nijem i najpotpunijem smislu, Ali do- tle, trebalo je pogagjati se s katolič- kim Friburgom, te .s reformovanim Bernom i Cirihom, trebalo je podsta- knuti sudjelovanje, često ih i platit, te paziti — a osobito sa Bernjanima, koji su bili prava politička i vojnička sila u XV om i XVI om vijeku — da pokrovitelj ne postane gospodar, Že- nevska se dakle diplomacija, tako da rečem, ne odalečuje mnogo u tehnici od dubrovačke, U praktičnom se životu izmegju ostalih ispoljila ta razlika, da Žene- va nije imala službenu diplomaciju već istom od časa kad je oko 1635 postala grad država, kojom upravlja- hu sindici, predstavnici egzekutive, i vijeća, predstavni representativne i parlamentarne moći. Isprva njezinu vanjsku politiku vodio je onaj isti svi jet koji.se je borio kadšto i po uli- cama sa strijelcima biskupa i vojvo- de savojskoga; svijet koji bi smo mi danas nazvali agitatorima, podstre- kačima buna »graditeljima barika- da.« Kad bi nadošao čas teške opas- nosti, oni bi krenuli na konju često kroz mnogo pogibli za Friburg ili Bern, I tu bi se dali, kako bi se danas reklo, i na propagandu i na pregova- ranje u pravom smislu riječi, tako bi jedno djelovanje podpomagalo drugo. Mjesna je historija pobožnošću saču- vala imena Žana Pokola, Berteliea koji su u mukama poginuli, kao mu- čenici ženevske slobode, zatim Be- sansona Igea a nada sve Bonivarda, Ko malo pozna Švajcarsku zastalno je posjetio u Šilonu, na obalama Le- mana, mračnu tamniću u kojoj je stranka savojskog vojvode držala pet godina okovana ovog patriotu, kad se je njega domogla pri diplo- matskom putovanju. Ovo nas malo sjeća na postupanje kojemu je Kara Mustafa podvrgao dubrovačke posla nike Nikolu Bunića i Marojicu Kabo- \gu, Kad se je Ženeva 1636 oslobodila biskupske vlasti i organizovala u slo- bodni grad, morala je, kao svaka vla- da, stupiti u službene odnose sa ne- kim silama, Ne vjerujem da su ti od- nosi bili uvijek trajni. Ipak iz gale- rije glasovitih ljudi u XVI om vijeku iskače nam pojava Mišela Rozea, ko- jemu je republika povjerila tešku mi- siju kod švajcarskih saveznika, fran- cuskog kralja, vojvode savojskoga, te na početku XIX og vijeka ona Piktea Rošmona koji pokriva časno mjesto u diplomatskoj povijesti Zapada, i koji zastupa Ženevu godine 1815 na beč. kom kongresu, te koji je zatim pre- govarač kod velikih sila za pridru- ženje Ženeve švajcarskoj konfedera- ciji, Dubrovnik i Ženeva nalaze tako, gotovo u svakoj epohi, ljude koji bra- ne interese njihove vanjske politike, a čiji je patriotizam jednak umnoj snazi; kad su pak iscrpljena diplomat. sredstva, kad se treba latiti oružja, jednaki se. patriotizam ispoljuje i u buržuaziji i u malom narodu uporedo s onim vojnika. Često je Dubrovnik zategao . verige svoje malene luke, kad su otomanske galije bile na vidi- ku. Jednako je tako i Ženeva sa stra- ne svoga jezera podizala obrambena sredstva, Brižno je pak čuvala s kop- na svoje utvrde. One je spasiše god. 1601 od zasjednog udarca, što joj ga spremahu čete savojskog vojvode, 4 koji je ostao glasovit pod imenom penjanja na ljestvicama (I'escalade). Dugujem erudiciji jednog od vaših boljih savremenih historičara Luja conte Vojnovića jednu bilješku, koja savršeno služi interesima moje po- redbe, Dvije godine nakon uzaludnog pokušaja da se zauzmu bedemi Žene- ve, Karlo Emanuel Savojski, koji se je takogjer mješao u politiku Istoka, kad posumnja da mu je dubrovačka republika protivnik u njegovim nam- jerama, smisli kako da njom zagospo- dari, i nagje regbi zavjerenika megju patricijatom one epohe, Vlastela, do- bro upučena, otkriše zavjeru i zavje- - renicf Karla Emanuela biše pohvata-' ni, kako kaže historija, od samog rek tora za vrijeme krabuljnog plesa — jer ih je bilo već i onda i uvijek će ih biti. (Nastavit će se) a