“ x
dk. Gočatia DBA“ daa bana pik i ši 2%









POŠTARINA PLAĆENA,



D BROV





Odgovorni urednik:

Urednik; Dr, MATIJA VIDOEVIĆ.
STIJEPO M. BJELO





19: APRILA 1924. 0

VUČIĆ.



SEDMIČNI INFORMATIVNI
I PRIVREDNI GLASNIK



K

O VAJ BROJ 3 DINARA.

i5

«if





Kk Godišnja



< hrane) 80. Dinara. Za ino daska
. Plativo | utuživo u Dubrovniku, Oglasi po pose

.
posebnoj tariti.







Nešto što bi Gružu trebalo.

“ Zagrebačke i “beogradske novine
donose često vijesti o uredjenju Su-
šaka za promet i trgovinu. Trebalo
je mnogo učiniti, jer riječki legionaši
i fašisti mijesu štedili Detle ni druge
objekte, za koje se je moglo misliti,
da će pripasti Jugoslaviji, ali kako
nam potvrdjuju i očevici, učinilo se
u razmjerno malo vremena dosta,
Ima dapače znakova, da što se radi,
čini se prama nekom odredjenom pra
vecu. Tako je n. p. prošlih dana bila na
Sušaku komisija Narodne Banke, da
priredi sve što je potrebno za ure-
djenje podružnice na Sušaku, a poz-
nato je iz polemike. koja se razvi-
la po novinama, da se radi ili o osnut-
jedne nove Trgovačke Obrtničke Ko-
more u Sušaku ili o uredjenju jedne
ekspoziture Trg, Obrtničke Komore
u Zagrebu. Akcija ne svršava dakle
na uređenju tehničkih pitanja pro-
meta, već se proteže i na stvaranje
ustanova trgovačkih,

Spomenuli smo ove dvije činjenice
j zato, jer svaka je od njih značajna,
Nastojanje Trg. Obrtničke Komore u
Zagrebu, da susački kotar bude pri-
družen njoj, pokazuje najbolje, koju
znamenitost daje Zagreb Sušaku, On
se u zagrebačkim privrednim krugo-
vima smatra kao izlaz. Zagreba na
more, pa veliki utjecaj, koji Zagreb
bez sumnje ima u privrednom svije-
tu naše države, dolazi u prilog Su-
šaku. Da to mnogo znači, pokazuje

. osnivanje podružnice Narodne Ban-

ke na Sušaku... Mi ovdje ima
5 godina da. tražimo podružnicu u
Dubrovniku, jer je to velika potreba
za razvitak naše trgovine. Ispočetka
su nas tješili obećavanjima, a sada

nema više ni toga. Sušak naprotiv
dobit će izgleda podružnicu Narod-
ne Banke već mjesec dana poslije
nego je promet otvoren, premda te
podružnice obzirom na blizinu Za-
greba manje trebuje nego mi ovdje
na jugu, koji smo toliko udaljeni od
naših privrednih centara,

Na ovako brzo i povoljno riješenje
ekonomskih zahtjeva Sušaka djeluje
sigurno i blizina Rijeke te obveze,
koje je naša država preuzela prema
Italiji Ali Sušak je u mnogo povolj-
nijem položaju nego Gruž i stoga uz-
roka, što on ima svoje ekonomsko
zaledje u Zagrebu, a mi takova zale-
dja nemamo.

Gruž je izlaz na more željezničke
mreže, središte koje je u Sarajevu,
Pa bi trebalo očekivati,
pomoć, koju daje Zagreb Sušaku, da-
ti Dubrovniku Sarajevo. No to, kako
je opće poznato, nije istina, U Sa-
rajevu smatra se bez ikakva razloga
svaki razvitak Gruža u pravcu, da
može udovoljiti potrebama bosanske
izvozne trgovine kao protivan pra-
vim interesima Bosne, Projekti Sara-
jevske Direkcije željeznica idu za
tim, da se gradi u Pločama posebna
duka za izvoz bosanske robe, a pruga
od Gabele do Gruža imala bi, kako je
ono nedavno rekao ravnatelj gosp.
Prokić, služiti za razvitak Dubrov-
nika kao naše Rivijere, ali ne kao
trgovačkoga grada,

Ovaj nesporazumak smeta nama,
ali ga skupo plaća i Bosna, U 5 godi-
na nije su u Gružu ništa učinilo, da
se proširi obala, te tako barem pro-
vizorno stvori mogućnost za tovare-



nje one robe, koju bosanska željezni-

da će svu



ca može preko Ivana da prenese na
more, U nestašici obale u Gružu mo-
rao se sniziti podvoz na željeznici do
Zelenike, da trgovina drvljem nadje
oduška no toj strani. To pokazuje,
koju bi ogromimm korist bila imala
bosanska drvna industrija, da je svo-
je sile uložila mješte u propagandu
Za novu luku u Pločama, u propagan-
du, da se dade najprvo Gružu ono,
što mu prije ili poslije treba dati



BROJ-12 - GOD..1.
aw

Omet4 razvitak (Gruža i još neri-
ješeno pitanje jadranske . željeznice.
U očekivanju te gradnje. ne gradi ni
ono, što bi se uz mali trošak moglo
učiniti, da se išcrpi sva moguća ko-
rist od.hosanske željeznice,

Ova protivljenje Dubrovnik ne mo-
že da svlada sa vlastitim silama, On
treba da traži i da nadje oslona, ka-
ko ga je Sušak našao u Zagrebu, ako
neće da izađe iz Qve nametnute mu
borbe. za opstanšk prikraćen.













Dubrovačko kmetstvo.

(7).

Izvješće od 7/XII, 1814, od mjesnog
Poglavarstva Vladi u Zadru = Dalle
ricerche fatte sulla materia mi & ri-
sultato che nelli rapporti esitenti tra
li padroni e contadimi non vi era ve-
runa legge, ma che questi vengono
regolati da inveterata consuetudine,

Che I'origine della servita delle 90

giornate si perde nei tempi antichi,
Ma si puo sostenere con asseveranza
čhe non č una servitu personale, Il
contadino ha facolta libera di testa-
re, di contrattare, di  maritarsi, di
negoziare come tutti gli altri citta-
dini, e pud far da testimonio contro
il padrone. medesimo im cause civili
e.penali. A Ragusa generalmente si
considera la servitu prestata dai con-
tadini come un inđennizzazione pel
fitto di casa. Le prestazioni sono
puramente _ regolate da
contratti Nessuna violenza, nes-
suna estorsione & permessa al padro-
ne verso il colono dalla legge che li
accorda la facolta di citare in giudi-
zio il proprietario che volesse lede-
re i di lui diritti.



. Naredba pokr, austr. Vlade Pogla-
varstvu glede nadležnosti u. kmet-
skim sporovima = i coloni di Ragu-
Sa non possono essere uquagliati ai
Sudditi delle Signorie degli Stati ere-
ditari, giacchč in tutto' il circolo non
esiste alcun feudo o altra proprieta
giurisdizionale.

Sudovi Austr, sudili su da za kmet-
ske datke nema trogodišnje zastare
po 8 1480. gr. zak, jer da se ne radi
o kakvoj  periodičnoj  kontribuciji,
već o dijelu godišnjeg ploda, što je
ortak radnik dužan ortaku vlasniku.

Vrhovni Sud u Beču = navagja:
che il diritto del proprietario di far-
si prestare il lavoro sulle Carine ver-
soil contadino che abita la sua ca-
sa colonica, non & un diritto di so-
vranita sulla persona del contadino,
ma invece una rendita reale, rappre-
sentante il prezzo della pigione. Is-
ti Sud = da spirito di questa istitu-
zione contadinesca — služba — par-
tiva del principio di economia agri-
cola di procurare ai proprietari di
fondi coltivati a conto proprio, la
possibilita di avere operai verso il
correspettivo della  costituzione e



Dubrovnik i Ženeva.

Predavanje g, Ch. Loiseau
(3)

U njihovim prepirkama 's biskupi-
ma Ženevljani su češto trebali vanj-
skog oslona, drugčije rečeno — vanj-
sku politiku, I ova politika možda ni-
je zahtijevala manje dobrog smisla i
takta, na jednom mjestu mnogo da-
ljem i mnogo različitijem, od mjesta
dubrovačkog gospodstva.

Ako je istina da je Dubrovnik mo-
rao da održi svoju nezavisnost i.svo-
ju ravnotežu u vrtlogu sila koje su se
negda prepirale na Balkanu, megju
vladaricom Jarana i gotovo svjetskim
carstvom — (ovdje mislim na borbe
XV og i XVI og vijeka izmegju krš-
ćanstva i Islama), Ženeva je morala
da riješi jedan problem više oštar, ali
jednak, obuhvaćena, kako je bila, iz-
megju vojvodine Savojske, Francus-

.ke i već uregjenih kantona centralne

i istočne Švajcarske;

Savoja je bila trajni neprijatelj, ko-
ji je vrebao na plijen. Francuska mo-
narhija bila je susjed, koji je pod ne-
kim vladama bio slavohlepan, i čija
je naklonost postala sasvim sumnji-
va od časa kad su vjerski ratovi i nji-
hove posljedice prisilile mnoštvo
francuskih protestanata da  pregju
granicu i da se zaklone u Ženevu,

Švajcarci su najzad bili prijeko po-
trebni saveznici teških dana, s kojim
su uglavljivali ugovore sugragjanstva



i koji će postati saveznici u najlojal-
nijem i najpotpunijem smislu, Ali do-
tle, trebalo je pogagjati se s katolič-
kim Friburgom, te .s reformovanim
Bernom i Cirihom, trebalo je podsta-
knuti sudjelovanje, često ih i platit,
te paziti — a osobito sa Bernjanima,
koji su bili prava politička i vojnička
sila u XV om i XVI om vijeku — da
pokrovitelj ne postane gospodar, Že-
nevska se dakle diplomacija, tako da
rečem, ne odalečuje mnogo u tehnici
od dubrovačke,

U praktičnom se životu izmegju
ostalih ispoljila ta razlika, da Žene-
va nije imala službenu diplomaciju
već istom od časa kad je oko 1635
postala grad država, kojom upravlja-
hu sindici, predstavnici egzekutive, i
vijeća, predstavni representativne i
parlamentarne moći. Isprva njezinu
vanjsku politiku vodio je onaj isti svi
jet koji.se je borio kadšto i po uli-
cama sa strijelcima biskupa i vojvo-
de savojskoga; svijet koji bi smo mi
danas nazvali agitatorima, podstre-
kačima buna »graditeljima  barika-
da.« Kad bi nadošao čas teške opas-
nosti, oni bi krenuli na konju često
kroz mnogo pogibli za Friburg ili
Bern, I tu bi se dali, kako bi se danas
reklo, i na propagandu i na pregova-
ranje u pravom smislu riječi, tako bi
jedno djelovanje podpomagalo drugo.



Mjesna je historija pobožnošću saču-



vala imena Žana Pokola, Berteliea
koji su u mukama poginuli, kao mu-
čenici ženevske slobode, zatim Be-
sansona Igea a nada sve Bonivarda,
Ko malo pozna Švajcarsku zastalno
je posjetio u Šilonu, na obalama Le-
mana, mračnu tamniću u kojoj je
stranka  savojskog vojvode držala
pet godina okovana ovog patriotu,
kad se je njega domogla pri diplo-
matskom putovanju. Ovo nas malo
sjeća na postupanje kojemu je Kara
Mustafa podvrgao dubrovačke posla
nike Nikolu Bunića i Marojicu Kabo-

\gu,

Kad se je Ženeva 1636 oslobodila
biskupske vlasti i organizovala u slo-
bodni grad, morala je, kao svaka vla-
da, stupiti u službene odnose sa ne-
kim silama, Ne vjerujem da su ti od-
nosi bili uvijek trajni. Ipak iz gale-
rije glasovitih ljudi u XVI om vijeku
iskače nam pojava Mišela Rozea, ko-
jemu je republika povjerila tešku mi-
siju kod švajcarskih saveznika, fran-
cuskog kralja, vojvode savojskoga, te
na početku XIX og vijeka ona Piktea
Rošmona koji pokriva časno mjesto u
diplomatskoj povijesti Zapada, i koji
zastupa Ženevu godine 1815 na beč.
kom kongresu, te koji je zatim pre-
govarač kod velikih sila za pridru-
ženje Ženeve švajcarskoj konfedera-
ciji,

Dubrovnik i Ženeva nalaze tako,
gotovo u svakoj epohi, ljude koji bra-
ne interese njihove vanjske politike,



a čiji je patriotizam jednak umnoj
snazi; kad su pak iscrpljena diplomat.
sredstva, kad se treba latiti oružja,
jednaki se. patriotizam  ispoljuje i u
buržuaziji i u malom narodu uporedo
s onim vojnika. Često je Dubrovnik
zategao . verige svoje malene luke,
kad su otomanske galije bile na vidi-
ku. Jednako je tako i Ženeva sa stra-
ne svoga jezera podizala obrambena
sredstva, Brižno je pak čuvala s kop-
na svoje utvrde. One je spasiše god.
1601 od zasjednog udarca, što joj ga
spremahu čete savojskog vojvode, 4
koji je ostao glasovit pod imenom
penjanja na ljestvicama (I'escalade).

Dugujem erudiciji jednog od vaših
boljih savremenih historičara Luja
conte Vojnovića jednu bilješku, koja
savršeno služi interesima moje po-
redbe, Dvije godine nakon uzaludnog
pokušaja da se zauzmu bedemi Žene-
ve, Karlo Emanuel Savojski, koji se
je takogjer mješao u politiku Istoka,
kad posumnja da mu je dubrovačka
republika protivnik u njegovim nam-
jerama, smisli kako da njom zagospo-
dari, i nagje regbi zavjerenika megju
patricijatom one epohe, Vlastela, do-
bro upučena, otkriše zavjeru i zavje- -
renicf Karla Emanuela biše pohvata-'
ni, kako kaže historija, od samog rek
tora za vrijeme krabuljnog plesa —
jer ih je bilo već i onda i uvijek će ih
biti.

(Nastavit će se)



a