POŠTARINA PLAĆENA, DUB Urednik: Dr, MATIJA VIDOEVIĆ. Odgovorni urednik: STIJEPO M. BJELOVUČIĆ. 3. MAJA 1924. "Manje protekcije Privredne naše novine posvećuju u zadnje doba osobitu pažnju dvjema pitanjima: našoj industriji i našem radništvu, Za zaštitu njihovu od ino- strane utakmice traži se zaštitnu ca- rinu za industriju a ze radnike naše neprimanje stranih radnika. U tome pravcu glase i brojne resolucije pri- vrednih korporacija, Nama: se čini, da ovakova gospodar- ska politika, voedjena do skrajnosti. dovela bi do propasti industrije, a ne bi po tome ni radništvu koristila. Zaštitne carine koriste industriji sa- mo, kad domaći daju takovu robu, koja po kvalitetu ne zaostaje mnogo Za stranim fabrikatima. Kad i uz vi- soke carine uvozi se roba iz inozem- stva, koje se i u našoj zemlji produ- cira, znak je tada, da domaća roba vrijedi još manje nego joj je cijena. Za to i čujemo često: isplaćuje ram se više naručivati robu izvana, jer je bo- lja, traje više. Bit će tomu uzrok kad- god i predrasuda, ali industrija mora. da i ovom računa, da i nju pobija, a ito može opet samo vrsnoćom svojih produkata, Svak u nas voli kupiti englešku tkaninu nego talijansku, gumi za auto kod jedne firme nego kod druge, stroj njemački nego madžarski, Tomu se niko ne čudi, to dapače nalazi i razložito. Ali kako kupac znade dob- ro razlikovati jednu stranu robu od druge. tako znade razlikovati je- dnu domaću robu od druge, a ovu opet od strane. Kod utak- mice igra dakle ulogu barem toli. ko vrst robe, koliko i njezina cijena, te se prama tomu ne može složiti podizanje industrije sa isključenjem onih elemenata, kojih rad treba da industriju podigne, Tim dakako ne ćemo da kažemo, da naš radnik ne treba zaštite, Ni- komu ne može doći ni na kraj pameti prigovoriti odalečivanju stranih rad- nika ondje. gdje su zbilja suvišni, i gdje ih se može bez ikakve štete na- domjestiti sa domaćim, Ali prosudji- vanje; da li je jedan radnik preduze- ću kojem potrebit ili mije, često je vrlo teška stvar, te ne cijenimo, da način, kojim se sada postupa može dati jamstva industriji. Previše je zah- tijevati od onih, koji sada u tom pi- tanju odlučuju, da budu u sve potan- kosti nekog poduzeća tako upućeni, da mogu prosuditi, je li jednom po- duzeću zbilja potrebito imati stranog radnika, dli ga može zamijeniti dru- gim domaćim, isto tako sposobnim. T uz najbolju volju može doći do kob- nih pogrješaka. Već faj razlog dostatan je. da se izbor radnika nekih kategorija pot- puno prepusti samom preduzeću, ba- rem dotle dok se za naše industrije odgoji podmladak, koji će u svakom obziru moći zamijeniti stranca. Tre- ba pak paziti i na to, da ako želimo da se naša industrija podigne tako, da u njoj stranom radniku ne bude mjesta, 1 to ne za to jer ga ne hoće državna vlast. nego za to, što ga sa- ma industrija ne treba, ne smijemo našem radniku dizati prigodu, da se u stranom svijetu nauči zanatu. Za- branjujuć stranom radniku, da kod nas radi, mi provociramo takovu za- branu i za našeg radnika u inozem- stvu, i to u času, kad naša industri- ja nije u staru, da mu dade prigode da nauči. Na taj način poslići cemo samo to, da ćemo biti uvijek upućeni Na radnu snagu iz inozemstva, Promatrajući dakle stvar 1 sa sa- mo načelnog stanovišta, nastaje pita- nje, da li mi ovakim protekcijoniz- mom koristimo zbilja radniku i indu- striji ili im štetimo. Malo više slobo- de industriji ne bi škodilo a možda bi učinilo suvišnim neke mjere, koje narod kao cjelinu silno zapadaju. a malu korist donose. Jer ako dižemo industriji prirodne uvjete za razvi- tak, kao što bi baš bila sloboda izbo- ra radnika, tada valjda da joj stvara- mo umjetne uvjete, kao što su pre- visoke zaštitne carine, subvencije. bi SEDMIČNI INFORMATIVNI I PRIVREDNI GLASNIK i VačKI LIST POJEDINI BROJ 1.50, DIN. Mi odgajamo tada biljku u stakleni- | ku, koja nije za slobodni zrak, Ito se dakako, u nekoj mjeri, mo- že. ai sumnjamo, da je naša država, u svojoj tjeskobi za industriju, već išla dalje, nego joj snage dopuštaju. Zaštitne carine plaćaju konsumenti, i to dvojako: državi, koja ih pobire, i industrijalcu, koji zbog zaštitnih cari- na može da nametne robi veću cije- nu, Takvo teretenje konsumenta ima nekih granica, te se može protegnuti ovakova zaštita na sve industrije, već samo na one, bez kojih se očito ne možemo proći, kao što bi bile kod nas poljoprivredne industrije i indu- strije u svezi sa narodnom obranom. Pri tomu ne bi imalo odlučivati u- poredjivanje sa predratnim stanjem i sa onim što druge države čine. Je- dan dio naše države pripadao je pri- je rata državi, gdje je industrija bila tako razvijena, da je potrebe pučan- stva podmirivala. Pučanstvo dakle zaštitne carine nije osjećalo onako, kako ih sada osjeća; ako sada ono |su snage ograničene, Godišnja preiplata 80 Dinara. Za inozemstvo 200 Dinara. - Plativo | utuživo u Dubrovniku, Oglasi po posebnoj tariti. BROJ 14 - GOD. 1 mora da plaća 900 Dinara, gdje je prije plaćalo 100 zlatnih kruna, cari- na je sada doista manja nego prije, ali je onda plaćao samo onaj, koji uz ć priznate domaće produkte kapricirao se na stranu robu a sad je plaća više ili manje svak; teret je dakle sada veći. To vrijedi s drugih razloga i za predratnu Srbiju, koja je njezine ca- rine bila udesila prema ondašnjem stanju svoje industrije, a ova je u ra- tu propala. Uporedjivati dakle predratno sta- nje sa sadanjim ne može se, isto ta- ko pogrješno bi bilo ravnati se pra- ma državama, koje imadu već neke grane svoje industrije tako razvijene, da i bez državne zaštite mogu živje- ti, pa za to državna uprava može da deki na to. dai druge industrije P9- digne. Ali u nas ne možemo tražiti jednaku zaštitu za jednu tvornicu dugmeta ili češalja, kao za drvenu ili mlinsku industriju, Tu zaštitu tre- ba da plati konsumenat, a njegove X . Otvorenjem željezničkog saobta- ćaja sa gruškom lukom izvozničari bosanskih proizvoda kušali su na sve moguće načine da izvoze željeznu ru- daču, mangan, ocjel, jelove grede, pi- lanu jelovinu i bukovo drvo, Ovi po- kušaji bili su izvedeni najracionalni- je, a pogodovani naročitim, vrlo sni- ženim, tarifama, Rezultat ovih pokusa bio je taj, da je pilana jelovina bila jedini pro- izvod, koji je mogao da se takmi sa svjetskim tržištem, dok svaki posao sa ostalim pomemutim proizvodima bio je neisplativ. Tako je bosanskim tvorničarima preostalo jedino da iz- voze što im se isplaćuje. U tu svr- hu bila je iskorišćena čitava obala koja se prostire pred željezničkom stanicom. Gruška luka bila je na da- radi i sredstava za utovarivanje robe, Mo- že se reći, da je baš uslijed ovih raz- leko čuvena načina, brzine i Gradnje u Gruškoj Luci loga nosila rekord nad svim ostalim tržištima. drva. God, 1919. čitav ovaj prostor bio je prenatrpan barakama koje su bile potrebne i podigle se jedino: u svrhu da se smjesti roba koja je u ono doba stizala i bila od prijeke potrebe, po- čevši od brašna pa sve do tkanina, ali sad već kad su se prilike sredile, nema više potrebe od tih baraka. Nevješti u trgovini kao i u svakom drugom poslu naprave teške pogri- ješke. Jedna je od takovih 1 gradnja onih magazina betonom koje su po- digli na najnezgodnijem mjestu i ona- ko škrtom prostoru gruške obale. Da se je s onim novcem nadogradila i produžila obala, bilo bi se dobilo znatno na prostoru, a to ono što je baš najglavnije 1 najveća potreba Sruške luke: veća obala i veći prostor. Gradnjom \ovih magazina, oduzima | se trgovini drvom znatan prostor, a | Dubrovnik i Ženeva. Predavanje g, Ch. Loiseau. (4). Stare male države. republikanske iorme, bile se često zatočišta za po- danike viših država, koji su bili ne- " zadovoljni ili izagnani, koji su se ise- lili tražeći sigurnost ili su bil; žrtve kojeg dogagjaja što ih je prisilio da traže sredstva izdržavanja izvan svo- je domovine. To je, čini mi se, još je- dna zajednička tradicija i Dubrovni- ku:i Ženevi, U Ženevi, ima već četiri vijeka, drži se časnim i smatra se politikom primati bjegunce iz svih strana Ev- rope. Tako su redom pribjegli u Ženevu Fragcuzi zastrašenj = krvoprolićem Bartolomejske noći ili primorani na iseljenje god, 1685. uslijed opoziva Nantskog edikta; Talijani kad su se prepirali s vojvodom Milanskim ili vladom Florentinskom; kasnije Po- ljaci, kad im je domovina stvršetkom XVIIL-og vijeka bila .raskomadana; | lenog kođeksa sloboština što ih je M tijekom XIX.-og stoljeća, preteče ru- ske revolucije, koje se u ona vreme- na nazivalo nihilistima; u isto vrije- me, drugi Francuzi koji su god. 1871. uzeli učešća u pariškoj komuni, a bez sumnje sam zaboravio mnoge. U kratko, žrtve, nadareni i glasoviti ljudi, za koje će grad kasnije bit sre- tan da ih je primio. koji će pomla- diti njegovu bujnost, obnoviti i raz- viti industriju, ujedno s osobama ko- je moderni način izražaja nazivlje »nepoželjnim«. Zavjernici od za- nata ili obični mangupi, koji nijesu za njih nego od tereta ili od zanoveti. Ženevski je eklektizam u ovim odno- sima veoma širok. Osim zločinaca po |, Z općem pravu on ne odbija nego anar- hista po zanimanju iki uhode tekom rata, | Ovo je tumačenje zakona gosto- primstva veoma staro u Ženevi. Ono potiče još iz jednog municipalnog statuta iz god, 1387, Dopustite “ da Vam pročitam jedan ulomak; iz ma- dao ženevskoj zajednici biskup Ade- mar Fabri — »Svaki svećenik ili svje- tovnjak, svaki gragjenin ili stranac (zabilježite ovaj širi smisao, jer zna- čajan za epohu) bit će 1 ostati će u sigurnosti on i njegova dobra u gra- du i okolici. Bude li u spomenutim mjestima nanesena kome sila gra- Sjani, buržuji, stanovnici i općinski naučnici moći će sa svim svojim si- lama i nekažnjeno uzeti u obranu povrijegjenog samo ako on pristane da izagje pred sud časnika ili njego- va poručnika«. Eto prava zakloništa, koje je postavljeno ne samo pod sta- ranje mjesnoga redarstva, kako bi se danas reklo, već moi i go- tovo polaznika. Kad bi se ovo pravo zakloništa vršilo u korist političkog pribjeglice, država iz koje bi ovaj umakao pod- nijela bi predstavku ženevskom ma- gistratu a kadšto bi i tražila njegovo izručenje, Tako sutradan po njemač- koj revoluciji 1848. godine, zatraži veoma silovito njemački suveren iz- tučenje čovjeka, koji je bio podigao u Prusiji republikansku zastavu f ko- ji se je hvalio za a, života da je neprijatelj Bismarka. a to je bila ka- ko vidite jedna iznimka, Ah; uzalud je pruski Kralj podizao svoj oštri glas; malena republika odbi izruče- nje svoga gosta, koji se je u ostalom megjutim oženio Ženewljankom. Po- znavao sam njihova sina, zvao se Geg. On je ostao nešto malo Nije- mac, ali toliko bolji Ženevljanin. Kako ne uporediti ovu epizodu bjegstva s historičnim činom mnogo starijim i mnogo značajnijim, kad na- ime dubrovački Senat odbi zahtijev sultana Murata Il, da mu izruči srp- skog kneza Gjorgja Brankovića, koji se bio zaklonio pod njegovu zaštitu? Radilo se je o sigurnosti republike; ali ona stavi čast na vagu i dogagjaj joj dade pravo. Dubrovačko gosto- primstvo imalo je mnogo drugih prilt- ka da se u svakoj epohi izkaže, I u ova vremena, bijes ruske revolucije doveo j je u zidine grada ruske pribje- glice, čija nesreća kao i dostojan- stvo: kojim je podnose zaslužuju . znanje poštovanja, 2 u (Nastavit će se).