adis POŠTARINA PLACENA. : Urednik: Dr, Odgovorni urednik: 17. MAJA 1924. industrija U. U uskrsnom sam broju »Dubrovač- koga lista« obećao da ću opisati po- tanej talijansku organizaciju industri je stranaca e da se po njenom uzoru i mi Dubrovačani gledamo organizi- sati. Nijesam izabrao Italiju stoga što je njena industrija bila najbolje organi- zirana, jer možda zaostaje za Udru- | ženim Sjeveroameričkim Državama što se tiče grandiosnosti i tehničke spreme a i za Švicarskom, što se tiče pripreme pojedinih hotelijera, već za to što su prilike, u kojima bi se mo- rala razviti kod nas hotelska indus- trija, najsličnije talijanskim. Sjeverni Američanin žive mnogo više od Evropljanina u hotelu, on se — netom mu financijalne prilike do- puste — povuće sa kućom iz grada, a kroz radne dane, kada se mora da zadrži u njemu, žive u hotelu, a mno- gi se opet sasvim zahvalio na »kuć- nom životu«, kojeg uživa jedino u vlastitoj kućici, ma ladanju, za vrije- me ferija. Nadodamo li k tome veliki organizacioni kapacitet Američana, te obilje kapitala, prirodno je da su se tu razvili i jaki hotelski trustovi, koji sindiciraju po veliki broj hotela, megju kojima ima i zgrada od 1500 do 2000 soba, A opet su i sama že- ljeznička poduzeća morala da zgra- de na svoj račun mnoge hotele, poš- “to su im po turizam interesantni kra- MATIJA VIDOEVIĆ, : STIJEPO M. BJELOVUČIĆ. | stranaca. — pretežno malenog familijarnog ho- tela. Da mi ne bi koji čitalac, naučan na velike hotele S. Moritza, Pentre- sine, Davesa ili Rigia, zamjerio da sam netačan, donosim statistiku, ko- ju je izdala »Socičte Suisse des Ho- teliers« za godinu 1912. Ukupno hotela 3585. Od toga: sa t do 50 soba...., sa 51 do 100 soba. sa 101 do 200 soba. ,..7, 2% sa 201 do 300 soba. ..., 1, 4% preko 300 soba 0, 8% 1912 sa onom 1884, kada je bilo u- kupno samo 561 hotela, konstatirati ćemo da su postotne cifre pojedinih kategorija skoro jednake, dočim u svim ostalim državama malei hoteli ustupaju mjesto većim. To je dokaz da je švajcarski hotel našao već svo- je prave dimensije, dimensije, koje mogu đa služe iznimno za Švicarsku, jer se ona nalazi u srcu Evrope, me- Sju tri (prije rata megju četiri) velike države, Kroz nju prolaze sve glavne željezničke pruge megju sjevernom i južnom Evropom, te je tako rekuć na domaku svakoga, pak ne treba Bog zna kakove organizacije za privlače- nje stranaca i stvaranje uslova za razvitak hotelske industrije, Ona se stvara i napreduje sama po sebi, jer su joj svi uslovi veoma povoljni. Du- brovnik se žalibože ne nalazi u tako zavidnom geografskom položaju, pak prema tome; sa tipom malenog hote- jevi, kao Yellowstone, * Colorado, Springs, pak plaže Floride i ostali, veoma daleki od glavnih centara u čemu je turizam veoma skopčan sa željezn, prometom, Ali glavni oslon američkog hotela nije turizam već promet i trgovina, te je hotelska in- dustrija koncentrirana više u pro- metnim, nego u turističkim cemtrima. Jasno je dakle da nam Anferika ne može da služi za uzor, pošto su naše prilike kudikamo različite. Švajcarska se naprotiv specijalizi- rala u sasvim protivnom tipu hotela, bilo radi njegovog oslona — čisto tu- rističkog, bilo radi njegove veličine la, nebi bio nikada stvorio nešto što bi se moglo nazivati industrijom stranaca. Ntalija se nalazi u nekom osred- njem položaju, megju Sjeverotmerič- kim Udruženim Državama i Švajcar- skom, Baza njezine hotelske indu- strije počiva mal da ne isključivo u turizmu, Hoteli su pretežno srednje veličine od 50 do 150 soba, ali se po- čimlju već da javljaju trustovi za izgradnju velikih hotela, kao rimska U. N. LT. I. (Unione Nazionale In- dustrie Turistiche Italiane) i veneci- janska »Compagnia dei Grandi Alber SEDMIČNI INFORMATIVNI I PRIVREDNI GLASNIK Ako pak prispodobimo statistiku | ma tso POJEDINI BROJ 1.50, DIN. Godišnja pretplata Plativo i utuživo u velikih hotela u glavnim turističkim centrima, Hotelska industrija se broji megju najvažnije talijanske industrije; u nju je uloženo oko 7 milijarda ital, lira. Lako je dakle zamisliti kakovu je tešku štetu nanijela privredi Italije duga kriza ove industrije, za vrijeme rata i prvih poratnih godina, te je prirodno da su time osjetivo pogogje- ni koli vlasti, toli turističke organi- zacije, tražile sve načine da se ista što biže i lakše prebrodi. Ova kriza, kao uopće svaka kriza, ostavila je dobrih posljedica, pošto lošiji propa- daju da ustupe mjesto boljima. U o- vom slučaju, kriza je ostavila još neš- to: vanrednu organizaciju, nadasve što se tiče propagandističke strane. Hotelijeri su se življe sakupili oko svoje klasne organizacije, te su akti- vno djelovali na kongresu u Monaku 1921, gdje se ustanovila »Aliance Internatinale de 1 Hotelerie«, Ovaj savez, uz koji su pristale organizacije Antantskih država (megju njima i »Savez jugoslovenskih krčmarsko- gostioničarskih zadruga«) i nekih neutralnih država, ustanovljen je da se oslobodi predratnoga »Internatio- nal Hotelbesitzer Verein« iz Kodlna, koji je bio pod čisto njemačkim upli- vom, te nakon rata nebi za sigurno gledao jednako interese svih člano- Van < Hotelijerima je pak svom silom priskočio u pomoć i talijanski »To- uring Club«, koji je danas sa svojih 270.000 članova najjači touring-club Evrope, Ogroman je rad T. C, na po- lju propagande za prirodne ljepote i povijesne znamenitosti Italije, na polju sivaranja i potpomaganje turiz- ma, na polju pobolšavanja malenih hotela, organizirajući zajedno sa E. N. I. T. (Ente Nazionale Industrie Tu- ristiche) o kojem ćemo poslije go- voriti, stručne škole, te razne natje- čaje. Nekoliko cifara će dati jasnu sliku njegovog djelovanja. Osim revije »Le vie d'Italia«y koja je prepuna sjajnih ilustracija, manje poznatih pre 80 Dinara. Za inozemstvo 200 Dinara. Dubrovniku, Oglasi po posebnoj tariii. BROJ 16 - GOD. 1 ghi«, koji osnivaju kojih dvadesetak , 150.000 primjeraka, rasturio je u svi- jet mnoštvo vodića kroz Italiju, na , italijanskom, francuskom, engleskom njemačkom i španjolskom jeziku, Samih karata o raznim predijelima predijelima Italije izdao je do svršet- ka 1923. do 2 milijona komada; izdao je 1922 i 1923 400 hiljada primjera- ka Turističkog Kompasa od 1100: stranica; Organizirao je — isto za- jedno sa »Enitom« preko 80 »pro Loco«, neka vrst našeg »Dub«-a, kao f# društva za promet stranaca, ali koje sve kao skupina, dijeluju pod centralnim vodstvom Touringa. Kao da nije bio dostatan rad T, C. došla je u pomoć i vlada, ali ne daje kakove monopole nekojim akaio- narnim društvima, već — ukazom od 12. oktobra 1919, kojim je ustano- vljen »Enit« da pazi na sve što ima odnosa sa industrijom stranaca, te da ju unapregjuje. »Enit« je odmah počeo radom, bilo savjetima istoj vla- di, bilo propagandom i ostalim prak- tičnim dijelvanjem. Ustanovio je na pr. po svim turističkim centrima _i većim gradovima cijelog svijeta svo- je tourist-ofsices, koji su kroz samu 1922 godinu (ne poznam daleko važ- nije cifre 1923.) izdali preko 250.000 besplatnih pismenih informacija i prodali za 44 milijona Lira putničkih karata. Rasturio je preko svojih a- gencija preko tri .milijona , raznih publikacija. Interesantno je vidjeti porast njegovog reklamnog rada: u 1920 godini izdaje 1.710.000 stranica u 1921 godini idaje 7.741.000 stranica u 1922 godini izdaje 8.844.000 stranica. Ali ni to nije dosta: pisana riječ ne uvjerava toliko koliko živa riječ. Poslao je dakle nekoliko ponajboljih (i ne samo talijanskih) govornika u glavne centrume da predavaju o pri- 4 rodnim 'i umjetnim lijepotama Italije, pak je angažirao i pjevačice, koje su u raznim varieteima pijevale napulj- ske »canzonette«, dok bi se. prikazi- vali filmovi najljepših predjela, Time sam prikazao nepotpunu sli- ku onoga što se čini u Italiji za in- dustriju stranaca, A kod nas, dijela Italije, a raspačavana_ je u O tome drugi put.— ti jota. Glikar Nikoli Duhrovčunin 1 njecovo dobi. U godišnjaku 1922. (doštamp. 24, V, 1923.) krasno i bogato uređenog »Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku«, izdana od Fr _ Buli. ća'iM Abramića, ima na str, 105.—152.. članak Dra Ljuba Karamana >O nekim novijim publikacijama o historiji. umjetnosti u Dalmaciji«, gdje se u krupnim cr- tama prikazuje sadržaj, odnosno podvrgavaju se kritici rezultati no- vijih onih publikacija stranih i naših istraživalaca, Na str, 124.—128. nalazi se Kara- manova recenzija jedne znamenite radnje pk. Karla Kovača, vri- jednog arhivara dubrovačkog repu- blik, arhiva, koji poginu god, 1917, u svjetskom ratu, U »Jahrbuch des Kunsthistorischen Institutes«, Wien, 1917, Beiblatt., str. 794. on je obje- lodanio svoju radnju »Nikolaus Ragusinus und seine Zeit«, gdje, iznoseći materijal što ga je na- šao u ovom arhivu, popunja osjetlji- vu prazninu u dosadašnjem prouča- vanju naših domaćih spomenika, Za nas je od interesa i ova recen- zija, svojom konciznošću a ujedno jasnoćom, pa nalazimo za zgodno ovdje je donijeti, : * U crkvama Dubrovnika i negda- šnjeg teritorija republike imamo či- tavu seriju interesantnih slika 1z spomenute perijode (XV. i prve po- lovice XVI vijeka). Samo dvije iz- među njih — jedra u crkvi Sv. Ma- rije na Dančam u Dubrovniku, a druga u dominikanskoj crkvi na Lo- pudu — signirane su od auktora g. 1517., dotično 1513., i samo po tim potpisima znali smo dosada da su sve bolje izmegju spomenutih slika atribuisane: Nikoli Dubrovča- ninu. . Njegovo je ime tako postalo oznakom za čitavo jedno razdoblje domaće umjetnosti u Dubrovniku, Pridane su mu slike razne po dobi i stilu: oltarske svetačke ikone sa starinskom zlatnom pozadinom i iko- ne svetaca slobodnije grupisanih pred pozadinom, iz koje proviruje pajsaž, Odatle dosada i poteškoća da se ovom slikaru označi mjesto u historiji umjetnosti i da se ustanovi škola i drugi faktori, što odrediše njegov stil Neko ga proglasuje ka- snim imitatorom konservativne ško- le Vivarini-a, neko ga upoređuje s pravcem Crivelli-a, a neko opeta upozoruje na dodirne tačke njegova umjetničkog rada sa slikarskom ško- lom u Jakinu, pače Rima i Napulja. 1 Sr, Fitelberger R., Die mittelalterlichen Kunstdenkunale Dalmatiens, Wien 1884, str, za slikara Nikolu Dubrov- čanina Kako je o ostalim slikama falio svaki podatak o njihovu auktoru i datumu, zbilo se, 337—338; Gelcich G, Dello sviluppo Civile di Ragusa, Ragusa 1884, str, 79; Jackson G. T., Dalmatia, the Quarnero and Istria, Ox- ford 1887, Il. str. 385.; Villari L., The repu- Kovaču je uspjelo identificirati Nikolu Dubrovčanina sa slikarom Nikolom Božidarevićem, sinom Bo- židara Vlatkovića, takogjer slikara u Dubrovniku, Božidarević, čija je obitelj porijetlom regbi sa Lopuda, stupio je g. 1476. u zanat kod maj- stora Petra Ognjanovića u Dubrov- niku: Odnosni ugovor glasio je na 3 godine, nego Božidarević otide već iza samih pet mjeseci u Mletke, U Dubrovniku ga opeta nalazimo g. 1494, Odtada možemo ga po doku- mentima pratiti, uvijek u Dubrovni- ku, kao uglednog i zaposlenog maj- stora do smrti, to jest do konca 1517. I brat mu Vlaho, te sin Kristofor spominu se kao slikari; Toliko se doznaje iz arhiva o njegovu životu. O dvama slikama s potpisom Nikole: blic of Ragusa, London 1904, str, 364; Voj- nović L., Dubrovnik, Beograd 1917. str. 112; Dvoržak M. u Dalmatien hg. v. Briickner, Wien 1911 str. 187; Venturi A,, Storia dell! arte italiana, Milano 1914, VII, 3. str, 346; Dudan A., La Dalmazia nell' arte italiana, TI, 1922, Milano, str. 375. ž