Strana 2. DUBROVAČKI LIST«_ dno i Predratna potraživanja i dugovanja naših državljana u italiji. I ovo je jedno poslijeratno pitanje, koje se na žalost povlači in aeternum, Rai je prouzrokovao, istina, u svima ekonomskim odnošajima zbrku, ali se ove mogu i moraju lučiti u dvo- jake: u one koje se ne mogu liječiti već vremenom, i one, koje se sa ma- lo dobre volje mogu urediti. Pitanje, kojega smo se danas dotakli, spada uu ovo potonje. A od eminentne je važ nosti za naše primorske krajeve, Radi se, na ime, u prvome redu o tome, da naši državljani, koji imaju potraživanja prama državljanima kra ljevine Italije, u novo nastalim kra- jevima bivše Austrougarske monar-. hije, dogju do svoga novca. Specijal- |sve sporove glede isplate starih du- govanja i potraživanja u krunama a izmegju talijanskih državljana s jed- ne strane te državljanja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Poljske i Rumunjske s druge strane, Sudeći po ovome dekretu, koji gla- si u početku: »Visto che attualmente sono in corso dellle tratattive con gli stati sorti dalla Monarchia Austro ungarica..... etc.« izgledalo je, da se kraja 1922 riješiti, ali se sigurno nije radilo ništa jer tek 6, avgusta 1923 pozvao je Generalni Inspektor Mini- starstva Finansija = zainteresovana lica, da prijave odnosna dugovanja no mi u Dalmaciji imali smo živahne veze u prvom redu sa Trstom i usljed ovih dugogodišnjih veza nastale su razne obostrane obaveze, koje stu se u momentu propasti Austrougarske našle u velikom broju neriješene ili nedespijele. Radi se naravno i o du- govanjima naših državljana u ovim krajevima nove Italije, koji su pro- gonjeni od svojih vjerovnika, I baš dok s jedne strane naši dr- žavljani potražiovaoci ne mogu da do $ju do svoga novca i nemaju nikako- ve moći, da svoje dužnike prisile na likvidaciju, dotle naši državljani duž- nici bivaju i bili su u više slučajeva prisiljeni da isplate svoja dugovanja. Izmjena austrougarskih novčanica uslijedila je u Trstu sa 60% u lirama, te dok se je n, pr. jedan naš državlja- nin prisiljen prijetnjama nagodio na isplatu predratnog krunskog duga uz kurs od cirka 50% jednom je našem vjerovniku megjutim bila ponugjena nagodba od 20% pa kad je ovaj i na to pristao dužnik se je povukao ogra- divši se o dekret talijanske vlade od 14, Maja 1922, kojim je obustavila i potraživanja u najkraćem roku a najdalje za mesec dana (službene Novine broj 182 od 13, avgusta 1923). Od ovoga poziva evo prošlo je opet do danas punih 9 mjeseca a da se ništa nije riješilo a niti se išta javlja, da li se barem vode pregovori i kada će se dokončati. Kad se uzme u ob-- zir da je politički sporazum sa Itali- jom zaključen i ratificiran, onda nas čudi da se ovo pitanje još povlači. Osim opće štete koju trpe naši državljani neriješavanjem ovoga pi- tanja, vjerovnici su u opasnosti da izgube kod hipotekarnih vjeresija sve one kamate, koje su starije od | tri godine, jer nemaju mogućnosti da prisile dužnike barem na plaćanje kamata a nijesu u stanju da se upuš- taju u parnicu, koja bi ih zapala na hiljade lira, Mi smo ovo iznjeli u želji da se to Pitanje provede kraju i preporučamo nadležnima da ga več jednom rije- še kao ji da jednim službenim saop- ćenjem obavijeste javnost, na čemu se ova stvar sada nalazi i kako se misli u glavnome riješiti. Njemačka Rustrija skinula zapor na imanjima naših podanika U mjesecu aprilu 1919, bile su sve nekretnine i pokretnine naših poda- nika, koje su se nalazile na terito- riju nj. a, republike, stavljene pod sekvestar, Mnogi su naši ljudi, ima- jući onamo poslovnih veza:i svojih, depo-a kod raznih banaka, osobito kod ondašnje Jadranske Banke u Beču, time bili osjetljivo pogogjeni, jer nijesu mogli da raspolažu sa svo- jom imovinom. Neki su time silno Dubrovčanina nije se naprotiv našla nikakva vijest, a teško da ikada i hoće, Pogodba za sliku na Lopudu iz & 1513. nalazila se naime vjero- jatno u aktima tamošnjeg kneza, ne- go baš za spomenutu godinu izgubiše se dotični spisi. A za drugu sliku u sv. Mariji na Dančama iz &. 1517. valjda nije ni sklopljena pismena po- Sodba, jer je t& godine upravljao tom crkvom Marin Božidarević, vjero- jatno bliži rogjak slikarev, Identič- nost Božidarevića s Nikolom Du- brovčaninom proizlazi megjuto iz či- njenice, što se oltarska slika u ka- pitulu Dominikanaca u Dubrovniku, po sačuvanoj pogodbi nesumnjivo djelo. Nikole Božidarevića, podudara u svim detaljima stila, teh- nike i boji sa signiranim djelima Ni- kole Dubrovčanina, Pisac pripisuje istom auktoru još jednu sliku, sada u maloj zbirci negdašnjeg franjeva. čkog samostana na Lopudu, Ov&€ če. tiri slike i navedeni podaci o životu i kole Božidarevića su sigurna pod- loga, ma kojoj će valjati rekonstru- isati historijsko-umjetničku ličnost dubrovačkog slikara, oštećeni, jer su na pr, svojedobno mogli da povoljno unovče Tanoge au- strijske vrijednosne papire, koje i danas imaju a koji prestavljaju baga- telnu vrijednost u nj. a, krunama, ko- je su u ono doba još prilično notirale. To nijesu mogli uprav radi zapora. Sada je konačno dignut sekvestar, buduć su konvencije u ovom pitanju megju Jugoslavijom i Njemačkom Austrijom utanačene, Za ravnanje in- korigira još ponekoju atribuciju, Sli- ka na pobočnom desnom oltaru cr- kve Dominikanaca, često reprodu- kovana kao tipično djelo Nikole Du- brovčanina, zapravo je radnja nekog Mihajla Kamze, sina doseljenog Ni- jemca* koji je za sliku dobio, polag još sačuvane pogodbe, 35 zlatnih du: kata (g. 1512). A također i lijepa oltarska slika na drvu i sa zlatnom pozadinom u Franjevaca u Cavtatu ne potječe od Nikole Dubrovčanina, već je djelo slikara Vinćenca, sina Lovrina (1509). Isti je slikar g. 1510. uresio afreskima pravoslavni mana- stir u Trebinju." U opće publikovani materijal odaje nam vrlo živahnu umjetničku djelatnost u Dubrovniku pod kraj XV, i početkom XVI, vije- ka, Pisac navagja preko stotine ime. na slikara, vajara, klesara, drvorez. bara, zlatara, majstora vještih vezivu * Otac slikara »Johannes teutonicus« bi. jaše zlatar; u ovo doba nijesu u Dubro ku: rijetki njemački balkanskih rudokopa. “Sr. sliku ostataka ovih sniku. Zemaljskog Muzeja z vni« doseljenici, obično sa Materijal publikovan od Kovača cegovinu«, 1911., 520, (sti, koje su vode pregovori i da će se pitanje do afreska u >Gla.: a Bosnu | Her. Sv. 4,, tabla 1, str, 519 aš čin, kako teresentima iznašamo . naa mogii da dobiju natrag svo) v bile do sada pod zapo- rom: , U ovu svrhu treba da prikažemo molbu, adresiranu na priena no to, kod kojeg se nalazi predme i : zaporom, Molbi treba priložiti a kaz o jugoslav. državljanstvu (do- movnicu), na kojoj je ujedno i os gjeno da dotični na 5. E : nije bio zavičajem u Njemačkoj (ag triji, Molba se ima prikazati naj as- nije do 5, oktobra o, g. Domovnicu treba da potvrdi sresko poglavars- tvo i županijska vlast. Konačno ve to ovjerovljuje poslanstvo Njemačke Austrije u Beogradu, Jedan primjer: N, N, imade kod Adriatische Bank u Beču neke vri- jednosne papire pod zaporom. Mol- + ADRIATISCHE BANK — WTEN Unter Berufung auf die einschli. gige Verordnung des Osterreichi. schen Buudesministeriums fiir Finan. zen vom 17. April 1924, ersuche ich Sje. die. Aulhebung der auf Grund = $ 23 der III Vollzungsanweisun : des d. 6, Staatsamtes der Finanzen vom 14, April 1919. St. G. BI. No, 230 tiber mein Depot bezw. Gutha. ben verhingten Sperre zu veranlas. sen und die Freigabe des Depots bezw, Guthabens gemass $S 2 und 4 der Verordnung vom 17, April 1924. B. G. BL No, 115 zu erwirken, ich bin jugoslavischer Staatsbiir. fer und hatte am 5, April 1924. in Osterreich keinen Wohnsitz, N.N. Mi ćemo ua eventualna pitanja u ovoj stvari najpripravnije odgovara. bu mora da šalje ovoj banci: ti, Rasprodaja ugljena ui Gružu. Kako smo otrag nekoliko sedmi- ca bili izvijestili naše čitaoce, sad, kad nam je poznat rezultat licitacije održane u Sarajevu 16, februara o. $ osvrnućemo se malo opširnije, u današnjem broju, na: gornje pitanje, koliko radi opšteg interesa toliko, radi neugodne činjenice, što ovo ni- je prvi put, da pri riješavanju gor- njeg predmeta Ministarstvo Šuma i Rudnika nije vodilo nikakvog raču- na o ponudama domaćih tvrtka iz Gruža, premda smo to s pravom 0- čekivali, kako će se čitaoci sami u- vjerit iz niže navedenih razloga, Sa pitanjem rasprodaje ugljena u Gružu iz državnih bosansko-herce- govačkih ugljenokopa stoji danas ta- ko, da će biti raspisana ponovna li- citcija što bi odgovarala treća po re- du i možda još ne posljednja, dok se Ovo pitanje konačno riješi, Megjutim današnje društvo, koje obavlja gor- nji posao, crpi i nadalje koristi jed. ne koncesije, koje je valjanost istek- la još koncem 1922, Za ilustraciju pri- lika u kojim živimo, navešćemo, da je spomenuto društvo tu koncesiju dobilo još od bivše monarhije, koja je dobro znala, kako, da njemački ka- pital i svoje ljude potpomogne na štetu našega naroda, Neko vrijeme Poslje sloma, dotično društvo Han- dels und Transport Aktien Geseli- schaft jednostavno prevede svoje ime na jugoslovenski, kojem sveča- nom činu kumovale su neke sarajev- i ukrašivanju rukopisa itd,: umjetnici |. i zanatlije, po imenu sve sami naši ljudi do par doseljenih Talijanaca, Od većine nam je sačuvano samo ime, od nekih i po koje djelo. Lovru Marinovu iz Kotora, dobrom maj- storu iz druge polovice XV, vijeka, mogu se dosuditi 3 slike, još i danas u crkvama Dubrovnika i okolice,“ A slika u crkvici sv. Stjepana u Rijeci dubrovačkoj, koju je Radić držao Za »vrlo rijedak Spomenik iz hrvat. Sko-romaničke umjetnosti XIII, vije- ka«, u istinu je osrednje djelo majsto- XVI, stoljeća, Franje Matijina; odno- sna pogodba je iz £. 1534, Osim toga doznajemo iza čednije majstore za- poslene kod Pomanjih radnja dovr. šavanja Kneževa Dvora. Neki Bogo- salić i Pribilović izragjuju g, 1445 kamene klupe u Predvorju i sve na okolo Dvora, Godinu kasnije“ drvo. oim Vukčić dobiy oi Vena, gvozdo, ji i vrata Dvora, As ao ben sar Vladislav Bogoević desi : si rištu, koja je još danas na mjestu . 4 Slika“ nad i do pa Pre ć Tu crkve na Dančama . M ; slika franjevačkog samostana u Rijeci dia a 46 Petpera za: nacionalizirano društvo pod zaštitom moćnih. kumova uzima u našoj naci- onalnoj državi svako pokroviteljstvo odlučujućih faktora u Beogradu u vom pitanju. Medju natjecateljima raznih tvrtka iz Gruža, kod dosada- njih licitacija, bilo je dobrovoljaca, članova tvrtka, koje su materijalno mnogo stradale iz patriotskih razlo- ga pod ancien regimom a jedne je član bio strijeljan u Erceg-Novome, kao mučenik i heroj svoga naroda, Ve- ćinom kao članovi firama, kojima su njihovi stari bili trgovci, svi su ovi dokumentovali dovoljnu spremu za vodjenje gornjeg posla. Bivša pokra- jinska uprava za Dolmaciju u Splitu a kako čujemo i Rudarski Odsjek u Sarajevu, bili su svojedobno izrazili mišljenje kome, da se povijeri u Gru- žu vodjenje gornjeg posla, ali razumi- je se, njihov predlog u Beogradu nije se ni najmanje uvažio i uvijek se je našlo nekog razloga za raspis ponov-. ne licitacije, Žalosno je, da se na ova. kav način mimoilaze interesi najlo- jalnih gradjana i mi apelujemo na Mi- nistarstvo Šuma i Rudnika, da se već jednom udovolji praydi i posao podi- jeli zasluženim natjecateljima iz Gru- ža, koji su inače uvijek bili pripravni, da preuzmu jednake obaveze a bilo ih je koji su nudili državi bolje uvjete od vanjskih natjecatelja, Ako se nadležni ipak odluče za Ponovni raspis, želimo istaknuti. o Publikovanje arhivalnog materija la sa strane Kovača interesantno je, napokon, i poučno Za kulturnu po- vijest u opće, Ono.nam daje uvid u Posebne prilike ; uvjete života maj- stora i umjetnika one dobe; otkriva nam strpljivo, zanatlijsko vaspitanje ondašnjih majstora, priča nam o nji- hovim platam, o njihovu savjesnom i solidnom radu, pa i o njihovim če- stim parbam i staleškom u bi maciji, pa ćemo biti opre- i ! Prosugjivanju ; usvajanju . alnih tradicija, koje svaku nešto olju sliku naših crkava ojim zvučnim komorskih umjetnika, Crkava u ono doba s vom redu namirivali u Splitu ; Šibeniku _ il; Ugrinovići, raje Ognjanovići itd. u Dubrovni- u, koji sada iz zaboravljenih arhiva dolaze na vidjelo, dovađaju u imenom pre- igurno su u pr- razni Vuškovići ni Dubrovniku slikara PO prvi put gurno Postojalo ve« Se spominje udruženje & 1509, aki je ono si- Prije toga, t Broj 1 s ske banke i od to doba to strano sad _— Potrebe naših -