Strana 2.



DUBROVAČKI LIST«_ dno i

Predratna potraživanja i dugovanja
naših državljana u italiji.

I ovo je jedno poslijeratno pitanje,
koje se na žalost povlači in aeternum,
Rai je prouzrokovao, istina, u svima
ekonomskim odnošajima zbrku, ali
se ove mogu i moraju lučiti u dvo-
jake: u one koje se ne mogu liječiti
već vremenom, i one, koje se sa ma-
lo dobre volje mogu urediti. Pitanje,
kojega smo se danas dotakli, spada
uu ovo potonje. A od eminentne je važ
nosti za naše primorske krajeve,

Radi se, na ime, u prvome redu o
tome, da naši državljani, koji imaju
potraživanja prama državljanima kra
ljevine Italije, u novo nastalim kra-
jevima bivše Austrougarske monar-.
hije, dogju do svoga novca. Specijal-

|sve sporove glede isplate starih du-
govanja i potraživanja u krunama a
izmegju talijanskih državljana s jed-
ne strane te državljanja Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca, Poljske i
Rumunjske s druge strane,

Sudeći po ovome dekretu, koji gla-
si u početku: »Visto che attualmente
sono in corso dellle tratattive con
gli stati sorti dalla Monarchia Austro
ungarica..... etc.« izgledalo je, da se

kraja 1922 riješiti, ali se sigurno nije
radilo ništa jer tek 6, avgusta 1923
pozvao je Generalni Inspektor Mini-
starstva  Finansija = zainteresovana
lica, da prijave odnosna dugovanja



no mi u Dalmaciji imali smo živahne
veze u prvom redu sa Trstom i usljed
ovih dugogodišnjih veza nastale su
razne obostrane obaveze, koje stu se
u momentu propasti Austrougarske
našle u velikom broju neriješene ili
nedespijele. Radi se naravno i o du-
govanjima naših državljana u ovim
krajevima nove Italije, koji su pro-
gonjeni od svojih vjerovnika,

I baš dok s jedne strane naši dr-
žavljani potražiovaoci ne mogu da do
$ju do svoga novca i nemaju nikako-
ve moći, da svoje dužnike prisile na
likvidaciju, dotle naši državljani duž-
nici bivaju i bili su u više slučajeva
prisiljeni da isplate svoja dugovanja.

Izmjena austrougarskih novčanica
uslijedila je u Trstu sa 60% u lirama,
te dok se je n, pr. jedan naš državlja-
nin prisiljen prijetnjama nagodio na
isplatu predratnog krunskog duga uz
kurs od cirka 50% jednom je našem
vjerovniku megjutim bila ponugjena
nagodba od 20% pa kad je ovaj i na
to pristao dužnik se je povukao ogra-
divši se o dekret talijanske vlade od
14, Maja 1922, kojim je obustavila



i potraživanja u najkraćem roku a
najdalje za mesec dana (službene
Novine broj 182 od 13, avgusta 1923).
Od ovoga poziva evo prošlo je opet
do danas punih 9 mjeseca a da se
ništa nije riješilo a niti se išta javlja,
da li se barem vode pregovori i kada

će se dokončati. Kad se uzme u ob--

zir da je politički sporazum sa Itali-
jom zaključen i ratificiran, onda nas
čudi da se ovo pitanje još povlači.

Osim opće štete koju trpe naši
državljani neriješavanjem ovoga pi-
tanja, vjerovnici su u opasnosti da
izgube kod hipotekarnih  vjeresija

sve one kamate, koje su starije od |

tri godine, jer nemaju mogućnosti da
prisile dužnike barem na plaćanje
kamata a nijesu u stanju da se upuš-
taju u parnicu, koja bi ih zapala na
hiljade lira,

Mi smo ovo iznjeli u želji da se to
Pitanje provede kraju i preporučamo
nadležnima da ga več jednom rije-
še kao ji da jednim službenim saop-
ćenjem obavijeste javnost, na čemu
se ova stvar sada nalazi i kako se
misli u glavnome riješiti.



Njemačka Rustrija skinula zapor na imanjima naših podanika

U mjesecu aprilu 1919, bile su sve
nekretnine i pokretnine naših poda-
nika, koje su se nalazile na terito-
riju nj. a, republike, stavljene pod
sekvestar, Mnogi su naši ljudi, ima-
jući onamo poslovnih veza:i svojih,
depo-a kod raznih banaka, osobito
kod ondašnje Jadranske Banke u
Beču, time bili osjetljivo pogogjeni,
jer nijesu mogli da raspolažu sa svo-
jom imovinom. Neki su time silno
Dubrovčanina nije se naprotiv našla
nikakva vijest, a teško da ikada i
hoće, Pogodba za sliku na Lopudu
iz & 1513. nalazila se naime vjero-
jatno u aktima tamošnjeg kneza, ne-
go baš za spomenutu godinu izgubiše
se dotični spisi. A za drugu sliku u
sv. Mariji na Dančama iz &. 1517.
valjda nije ni sklopljena pismena po-
Sodba, jer je t& godine upravljao tom
crkvom Marin Božidarević,  vjero-
jatno bliži rogjak slikarev, Identič-
nost Božidarevića s Nikolom Du-
brovčaninom proizlazi megjuto iz či-
njenice, što se oltarska slika u ka-
pitulu Dominikanaca u Dubrovniku,
po sačuvanoj  pogodbi nesumnjivo
djelo. Nikole Božidarevića,
podudara u svim detaljima stila, teh-
nike i boji sa signiranim djelima Ni-
kole Dubrovčanina, Pisac pripisuje
istom auktoru još jednu sliku, sada
u maloj zbirci negdašnjeg franjeva.
čkog samostana na Lopudu, Ov&€ če.
tiri slike i navedeni podaci o životu
i kole Božidarevića su sigurna pod-
loga, ma kojoj će valjati rekonstru-
isati  historijsko-umjetničku ličnost
dubrovačkog slikara,

oštećeni, jer su na pr, svojedobno
mogli da povoljno unovče Tanoge au-
strijske vrijednosne papire, koje i
danas imaju a koji prestavljaju baga-
telnu vrijednost u nj. a, krunama, ko-
je su u ono doba još prilično notirale.
To nijesu mogli uprav radi zapora.
Sada je konačno dignut sekvestar,
buduć su konvencije u ovom pitanju
megju Jugoslavijom i Njemačkom
Austrijom utanačene, Za ravnanje in-

korigira još ponekoju atribuciju, Sli-
ka na pobočnom desnom oltaru cr-
kve Dominikanaca, često reprodu-
kovana kao tipično djelo Nikole Du-
brovčanina, zapravo je radnja nekog
Mihajla Kamze, sina doseljenog Ni-
jemca* koji je za sliku dobio, polag
još sačuvane pogodbe, 35 zlatnih du:
kata (g. 1512). A također i lijepa
oltarska slika na drvu i sa zlatnom
pozadinom u Franjevaca u Cavtatu
ne potječe od Nikole Dubrovčanina,
već je djelo slikara Vinćenca, sina
Lovrina (1509). Isti je slikar g. 1510.
uresio afreskima pravoslavni mana-
stir u Trebinju." U opće publikovani
materijal odaje nam vrlo  živahnu
umjetničku djelatnost u Dubrovniku
pod kraj XV, i početkom XVI, vije-
ka, Pisac navagja preko stotine ime.
na slikara, vajara, klesara, drvorez.
bara, zlatara, majstora vještih vezivu

* Otac slikara »Johannes teutonicus« bi.
jaše zlatar; u ovo doba nijesu u Dubro
ku: rijetki njemački
balkanskih rudokopa.

“Sr. sliku ostataka ovih
sniku. Zemaljskog Muzeja z

vni«
doseljenici, obično sa



Materijal publikovan od Kovača

cegovinu«, 1911.,
520,





(sti, koje su

vode pregovori i da će se pitanje do

afreska u >Gla.:
a Bosnu | Her.
Sv. 4,, tabla 1, str, 519



aš čin, kako
teresentima iznašamo . naa
mogii da dobiju natrag svo) v

bile do sada pod zapo-
rom: ,

U ovu svrhu treba da prikažemo
molbu, adresiranu na priena no
to, kod kojeg se nalazi predme i :
zaporom, Molbi treba priložiti a
kaz o jugoslav. državljanstvu (do-
movnicu), na kojoj je ujedno i os
gjeno da dotični na 5. E :
nije bio zavičajem u Njemačkoj (ag
triji, Molba se ima prikazati naj as-
nije do 5, oktobra o, g. Domovnicu
treba da potvrdi sresko poglavars-
tvo i županijska vlast. Konačno ve
to ovjerovljuje poslanstvo Njemačke
Austrije u Beogradu,

Jedan primjer: N, N, imade kod
Adriatische Bank u Beču neke vri-
jednosne papire pod zaporom. Mol-



+

ADRIATISCHE BANK — WTEN

Unter Berufung auf die einschli.
gige Verordnung des Osterreichi.
schen Buudesministeriums fiir Finan.
zen vom 17. April 1924, ersuche ich
Sje. die. Aulhebung der auf Grund
= $ 23 der III Vollzungsanweisun :
des d. 6, Staatsamtes der Finanzen
vom 14, April 1919. St. G. BI. No,
230 tiber mein Depot bezw. Gutha.
ben verhingten Sperre zu veranlas.
sen und die Freigabe des  Depots
bezw, Guthabens gemass $S 2 und 4
der Verordnung vom 17, April 1924.
B. G. BL No, 115 zu erwirken,

ich bin jugoslavischer  Staatsbiir.
fer und hatte am 5, April 1924. in
Osterreich keinen Wohnsitz, N.N.
Mi ćemo ua eventualna pitanja u
ovoj stvari najpripravnije odgovara.



bu mora da šalje ovoj banci:

ti,

Rasprodaja ugljena ui Gružu.

Kako smo otrag nekoliko sedmi-
ca bili izvijestili naše čitaoce, sad,
kad nam je poznat rezultat licitacije
održane u Sarajevu 16, februara o.
$ osvrnućemo se malo opširnije, u
današnjem broju, na: gornje pitanje,
koliko radi opšteg interesa toliko,
radi neugodne činjenice, što ovo ni-
je prvi put, da pri riješavanju gor-
njeg predmeta Ministarstvo Šuma i
Rudnika nije vodilo nikakvog raču-
na o ponudama domaćih tvrtka iz
Gruža, premda smo to s pravom 0-
čekivali, kako će se čitaoci sami u-
vjerit iz niže navedenih razloga,

Sa pitanjem rasprodaje ugljena u
Gružu iz državnih  bosansko-herce-
govačkih ugljenokopa stoji danas ta-
ko, da će biti raspisana ponovna li-
citcija što bi odgovarala treća po re-
du i možda još ne posljednja, dok se
Ovo pitanje konačno riješi, Megjutim
današnje društvo, koje obavlja gor-
nji posao, crpi i nadalje koristi jed.
ne koncesije, koje je valjanost istek-
la još koncem 1922, Za ilustraciju pri-
lika u kojim živimo, navešćemo, da
je spomenuto društvo tu koncesiju
dobilo još od bivše monarhije, koja je
dobro znala, kako, da njemački ka-
pital i svoje ljude potpomogne na
štetu našega naroda, Neko vrijeme
Poslje sloma, dotično društvo Han-
dels und Transport Aktien Geseli-
schaft jednostavno prevede svoje
ime na jugoslovenski, kojem sveča-
nom činu kumovale su neke sarajev-

i ukrašivanju rukopisa itd,: umjetnici |.

i zanatlije, po imenu sve sami naši
ljudi do par doseljenih Talijanaca,
Od većine nam je sačuvano samo
ime, od nekih i po koje djelo. Lovru
Marinovu iz Kotora, dobrom maj-
storu iz druge polovice XV, vijeka,
mogu se dosuditi 3 slike, još i danas
u crkvama Dubrovnika i okolice,“
A slika u crkvici sv. Stjepana u Rijeci
dubrovačkoj, koju je Radić držao
Za »vrlo rijedak Spomenik iz hrvat.
Sko-romaničke umjetnosti XIII, vije-
ka«, u istinu je osrednje djelo majsto-
XVI, stoljeća, Franje Matijina; odno-
sna pogodba je iz £. 1534, Osim toga
doznajemo iza čednije majstore za-
poslene kod Pomanjih radnja dovr.
šavanja Kneževa Dvora. Neki Bogo-
salić i Pribilović izragjuju g, 1445
kamene klupe u Predvorju i sve na
okolo Dvora, Godinu kasnije“ drvo.
oim Vukčić dobiy oi
Vena, gvozdo, ji i

vrata Dvora, As ao ben
sar Vladislav Bogoević desi : si
rištu, koja je još danas na mjestu .
4 Slika“ nad i

do pa Pre

ć Tu crkve na Dančama
. M ;
slika franjevačkog samostana u Rijeci dia

a 46 Petpera za:

nacionalizirano društvo pod zaštitom
moćnih. kumova uzima u našoj naci-
onalnoj državi svako pokroviteljstvo
odlučujućih faktora u Beogradu u
vom pitanju. Medju natjecateljima
raznih tvrtka iz Gruža, kod dosada-
njih  licitacija, bilo je dobrovoljaca,
članova tvrtka, koje su materijalno
mnogo stradale iz patriotskih razlo-
ga pod ancien regimom a jedne je član
bio strijeljan u Erceg-Novome, kao
mučenik i heroj svoga naroda, Ve-
ćinom kao članovi firama, kojima su
njihovi stari bili trgovci, svi su ovi
dokumentovali dovoljnu spremu za
vodjenje gornjeg posla. Bivša pokra-
jinska uprava za Dolmaciju u Splitu
a kako čujemo i Rudarski Odsjek u
Sarajevu, bili su svojedobno izrazili
mišljenje kome, da se povijeri u Gru-
žu vodjenje gornjeg posla, ali razumi-
je se, njihov predlog u Beogradu nije
se ni najmanje uvažio i uvijek se je
našlo nekog razloga za raspis ponov-.
ne licitacije, Žalosno je, da se na ova.
kav način mimoilaze interesi najlo-
jalnih gradjana i mi apelujemo na Mi-
nistarstvo Šuma i Rudnika, da se već
jednom udovolji praydi i posao podi-
jeli zasluženim natjecateljima iz Gru-
ža, koji su inače uvijek bili pripravni,
da preuzmu jednake obaveze a bilo
ih je koji su nudili državi bolje uvjete
od vanjskih natjecatelja,

Ako se nadležni ipak odluče za
Ponovni raspis, želimo istaknuti. o



Publikovanje arhivalnog materija
la sa strane Kovača interesantno
je, napokon, i poučno Za kulturnu po-
vijest u opće, Ono.nam daje uvid u
Posebne prilike ; uvjete života maj-
stora i umjetnika one dobe; otkriva
nam strpljivo, zanatlijsko vaspitanje
ondašnjih majstora, priča nam o nji-
hovim platam, o njihovu savjesnom
i solidnom radu, pa i o njihovim če-
stim parbam i
staleškom u

bi maciji, pa ćemo biti opre-
i ! Prosugjivanju ; usvajanju
. alnih tradicija, koje svaku nešto
olju sliku naših crkava
ojim zvučnim
komorskih umjetnika,
Crkava u ono doba s
vom redu namirivali
u Splitu ; Šibeniku _ il; Ugrinovići,
raje Ognjanovići itd. u Dubrovni-
u, koji sada iz zaboravljenih arhiva
dolaze na vidjelo,

dovađaju u
imenom pre-

igurno su u pr-
razni Vuškovići

ni Dubrovniku
slikara PO prvi put
gurno Postojalo ve«

Se spominje udruženje
& 1509, aki je ono si-
Prije toga,



t Broj 1 s



ske banke i od to doba to strano sad _—

Potrebe naših -