dia P i .k POJEDINI BROJ 1.50, DIN, | LIS 80 Dinara. Za inozemstvo 200 Dinara. Dubrovniku, Oglasi po posebnoj tarifi. " POŠTARINA PLAĆENA. Urednik; Dr. MATIJA VIDOEVIĆ, Odćovorni urednik: STIJEPO M. BJELOVUČIĆ. Godišnja pretplata Plativo i utuživo u | SEDMIČNI INFORMATIVNI: 1 PRIVREDNI GLASNIK SE MAJA 1924. Suradnja izmegiu pojedinaca i. trgo- vačkih institucija. U zadnjem broju gosp. P. dotakao se ovog 'pitanja. Stvar je za napre- dak trgovine osobito znamenita, te joj treba posvetiti pažnju. . U čemu sastoji ta suradnja? — To zasisi od prirode institucije, ali joj je opći preduvjet, da trgovačke in- titucije budu što brže, što tačnije i što nepristanije obavještene o sva kom dogodaju u području njihovu, koji je s njihovim radom u svezi, a drugo, da one obavještavaju svoje članove o svemu, što se izvan po- dručja, u kojemu institucija radi, do- gađa..U tu svrhu potrebna bi bila yrlo razgranjena informativna služ- ba, koja bi zapadala obično više, ne- go sredstva, finansijska. kojim doti- čna organizacija raspolaže, dozvo- ljavaju.. Jer se ne može očekivati od pojedinaca, da oni čim što obazna- du, trče na pr. na Komoru, te to pri- opće, već za to treba imati poveći činovnički aparat i mnogo. izvjesti- laca .rasijanih po cijelom području. Troškovi pak rastu u neizmjerno, kad bi se takova informativna služ- ba uredila i za krajeve izvan podru- čja Komore, te u tom pogledu sva- ka trgovačka organizacija upućena je više ili manje samo na one podat- ke i one obavijesti, koje druge orga- nizacije slične njoj nalaze shodno, da priopće. Be Olakšava ovo međusobno obavje- štavanje privredna štampa, njom se služe. osobito. Trgovačka Obrtnička Komora u Zegrebu, pa g. P. pozivlje i našu Komoru, da to isto uradi. Pis- cu ovih redaka poznato je, da se u Trgovačkoj Obrtničkoj Komori u Zagrebu radi baš sada o reorganiza- ciji potpunoj komorske službe, da ova. uzmogne odgovarati novim za- htjevima, Obavijesti, koje ona sada daje, to su većinom obavijesti sa službenog izvora, koje i sve druge Komore primaju, no ona i beograd- ska Trgovačka Komora imadu tu prednost pred drugim Komorama u zemlji, da o svemu tomu mogu naj- brže obavijestiti privrednike svoga kraja, jer im stoji na raspolaganju dnevna štampa, i to ne samo privre- dni listovi, već i politička štampa. koja cbično posvećuje posebnu paž- nju privrednim pitanjima, te je za- hvalna na svakoj takovoj vijesti. No druge Komore zemlji, gdje dnevna štampa nije razvijena, nijesu tako sretne. »Dubrovakči List« kad bi primao sve one vijesti, koje n. pr. zagrebačke trgovačke ustanove pri- opće svojim članovima kroz jednu sedmicu preko dnevne štampe, bio bi ispunjen materijalom, koji su do- bar dio čitaoca njegovih imali prigo- de da čitaju već u drugim novinama, te ne bi mogao više da udovolji svo- me glavnome zadatku, da svijet iz- van Dubrovnika upozna s privre- dnim prilikama u Dubrovniku, u Talijanske Trgovačke Komore, po uzoru engleskih, riješile su pitanje obavješćavanja svojih članova na taj način, što same Komore izdaju svoja priopćenja. Takove »Bolletini« izda- ja sada i Trgovačke Komore u Za- dru i Gorici. Upoređujući jedne sa drugim vidimo, da je sadržaj takovih »Bojletino« više ili manje jednak: iste naredbe, koje domoši jedan za obavješćenje svojih članova, donosi ih i drugi, pa prama tomu nastaje, pitanje, dali na mjesto tolikih »Bol- letino« za svaku Komoru, ne bi bio dostatan jedan »Bolletino« za sve Komore, koje bi izdavala središnja organizacija Komora. No da do toga dođe, trebalo bi najprvo stvoriti ta- kovu organizaciju, koju mi na žalost još nemamo. Svi pokušaji i prijedlo- zi, da se do nje dođe, razbili su se o surovnjivost naših glavnih trgovač- kih centara, jer svako hoće da bude središte te organizacije; jedva jedvi- ce prebrdile su se poteškoće, da Ko- more dođu u tješnji saobraćaj pu- tem kongresa privredničkih i konfe- rencija samih predstavnika Komora. Pa ni pitanje samog ustrojstva Ko- mora nije još u našoj državi uregje- no, «jer postoji struja, Koja bi htjela dijeliti sada zajedničke Komore na posebne Komore za trgovinu, i indu- striju i zanate, Takovom podjelom digla bi se mogućnost, da pojedine grane privrede sporazumom i medju- sobnim popuštanjem surađuju, te onaj zadatak, koje sada imadu Trgo- vačko Obrtničke Komore, da u svo- mu krilu izravnavaju sporove inte- resa trgovine, industrije i zanatstva, prešao bi faktično na druge ustano- “ve, koje bi trebalo stvoriti ili taj po- sao prepustiti potpuno državnoj upravi. No ne bi same Komore izgu- bile dobar dio svoje znamenitosti, već bi bile financijski mnogo slabije, nego što su sada, te baš u pogledu obavješćavanja svojih članova ne bi mogle raditi ni ono, što sada rade. Obavješćavanje nije dakle ni tehrti- čki laka stvar, kako na prvi pogled izgleda, Kušalo se svakojako, ali po- kušaj zapao je dosta više od onoga, što se postiglo: svršavalo je naime obično na priopćivanje vijesti "prem općenitih, da mogu koristiti, jer kad bi se išlo u Pate palio bi se poteškoća u samim int: resima trgo- yaca. Trgovačko poslovanje pojedin- ca posebi je stvar, koju trgovac rado ne iznosi na vidjelo. U: tomu pogle- du vladaju gdjegod takovi pojmovi, da se ne mogu dobiti ni informacije, koje nijesu nikakva poslovna tajna. No i bez toga obavješćavanje uvijek je reklama, a razborit trgovac traži sebi samo onoliku reklamu, koliku mu posao dozvoljava, Obavješćavati se dakle može javnost samo onoliko i o onomu, što trgovac ili obrtnik želi da se znade, a to s drugijem ri- BROJ 18 - GOD. I. ječima znači, da inicijativu treba pre- pistit u glavnom samim trgovcima, Trgovačke organizacije mogu davati obavijesti samo o općim prilikama, i to na temelju. svakom pristupačnih podataka, ali preko toga bez izričite želje samog trgovca ili tvorničara, o kojega se poslu radi, one ne mogu ići bez pogibli, da poslu samo štete. Naša državna uprava da omogući obavješćavanje inozemstva o našim prilikama te stvaranje trgovačkih sveza, ustrojila je u inozemstvu po- vlaštene trgovačke agencije. Gosp. P. ima pravo, kad se tuži na rad ovih agencija, ali ako se možda na- da, da bi konsulati imali bolji uspjeh, u tomu se vara, Ne znamo dali naši konsulati šalju redovito svoja izvješ- ća Ministarstvu, ali ona izvješća, ko- je smo imali prilike da čitamo po našim novinama, potjecala ona od trgovačkih agencija ili od naših kon- sulata, nijesu imali u sebi ništa, što naš izvoznik i uvoznik ne bi bolje sam “po sebi znao, a gdjegod mijesu bila ni ispravna. Mi se dakle s te strane “ne smijemo nadati nikakvom boljitku, prije nego naša konsularna služba bude bolje uređena, i prije nego na čelu konsulata ne budu lju- di, koji znadu i što nama treba i što možemo da damo. No o tomu drugi put. X IZ UREDNIŠTVA. ( .Naši članci. ho Zbog preobilja materijala moralo je izo- stati iz ovog broja više članaka i dopisa, “U dojdućem broju izaći će osvrt na re- zolucije skopljanskog kongresa obzirom na neše primorske interese, te odgovor $, An- tonijoli na dopis Zadružnog Saveza o na- šem pčelarstvu. Z * Današnjim brojem završen je podlistak g. Ch. Loiseau, a u dojdućem broju počinje izlaziti najavljena serija podlistaka o našem velikom piscu Ivu Vojnoviću. : Električna struja. 1 ove sedmice morali smo da savladamo tehničke poteškoće u štampanju lista, Rad na slagačkoj mašini bio je prekidan radi ponestajanja električne struje, Zato je list morao da izagje opet po podne. Dubrovnik i Ženeva. “ Predavanje £. Ch. Loiseau. 6. Sudbine ovih dvaju starih Repu- blika, koje su toliko slave prinijele do početka mođernog doba, bile su jako različite. Dubrovnik od godine 1866. nije stekao svoju političku ne- ovisnost, Ženeva, koja je izgubila . svoju nezavisnost 1796. god., i koja je postala glavno mjesto jednog fran- cuskog departmana, opet je steče 1814, god. ali pod uslov da ju podči- “ni zajedničkim irsteresima domovine Švajcarske, ne način kako zahtije- vaju zakoni jedne državne konfede- racije. U ostalom ona nije nego do- bila ovom promjenom. Njezina si- gurnost je osigurana, ona je sabrala i oplodila na sve načine nasljedstvo teških vremena. Grad kritičkog smi- sla, rada stalno podsticanog od sklo- nosti za istraživanje u svim granama, ona je znala preuhitriti svoje doba u foku XIX.-og vijeka sluteći buduć- nost u čuvanju megjunarodnih insti- tucija. Na njezinu se je inicijativu god, 1864. sastavila konvencija koja | organizira, u veoma humanitarnu svrhu, brigu za ranjene u vrijeme rata, i taj »Crveni Krst« glasovit u čijelom svijetu nalazi svuda sunatje- catelja, : Ženeva predsjeda 1871. god. pr- vom .megjunarodnom obraničkom su- du što kasnije nastoji konferenca u Hagu da uvede u praksu; i dvorana njezine vijećnice, gdje je potpisan taj ugovor obraničkog suda izmegju Engleske i Sjedinjenih Država, nosi ime po predmetu tog spora dvorana Alabame. — Na svršetku kad su se opunomoćene Sile sakupile. u Parizu po svršetku zadnjeg rata i osnovale Društvo Naroda, Ženevu zapane čast da bude sjedište istog. | Vi ćete mi reći da gubimo trak poredbe i'da moderno doba nije bi- lo milosrdno Dubrovniku; šta više, idući danas okolo ovih zidina iza- zvan si reći: Sunt lacrymae rerum. — Ne podcijenuimo, kako se danas kaže, čar koji mu ostaje; ne slutimo pesimistički o budućnosti, koja mo- že bit još sačuvana s vremenom naj- čarobnijem položaju istočnog Jadra- na. I osobito ne zaboravimo da pro- šlost Dubrovnika nije zakopana u: historiji; ona se ponovo ragja pod formom koju su predosjetila ova nje- zina djeca, kojom se ona najviše po- nosila. š Od srednjeg vijeka Republika je pridonašala otkriću i razvitku juso- slavenske nacijonalne misli. Njezini trgovci, mornari. bankari i diploma- te radili su, možda bez njihova zna- nja, proširenju nacijonalnog ognjišta oko kojeg mogahu sjesti ujedinjeni Srbi, Hrvati i Sloveci. Njezini pisci a osobito pjesnici su sa znanjem ma tome radili. Ja ne ću da učinim kri- vo uspomeni drugih velikih Dalmati- naca, čija djela imaju istu tendenciju, ni Maruliću iz Splita, ni Barakoviću iz Zadra, a osobito ne umnom Kači- ću iz Makarske. Ali naposlijetku mogu reći o školi Dubrovnika da se ona stavlja na čelo pokreta, isprva čisto intelektualna 1 gotovo fantasti- čna, ali koji je doveo, da ujedinjenja članove iste etničke porodice i koji je službeno upisao tu porodicu u knjigu Država, Ja ne mogu bolje uči- niti nego se podvrći sudu Jagića — »Dubrovačka literatura se je obraća« ara EI REVNO OI OSTAVA la svim južmim Slavenima, a osobito onim Balkana. Ona je djelovala na Bosnu, Hrvatsku, Slavoniju i na kra- jeve mnogo udaljenije prama Istoku, jedan uticaj osobito više proširen nego što se obično misli. Hrvatski i ilirski pokret pozajmili su od nje naj- veći dio njezine sadržine«. Kad se je podigao spomenik Gun- duliću na jednom od vaših trgova ja sam bio tu. Ja sam tada stanovao u jednom ljetnikovcu na kraju Gruške luke i tada sam baš pisao knjigu: »Slavenski Balkan i Austrijska Kri- za«, koja mi je iduće godine donijela ostrakizam cesaro i kraljevske vlade. Ja sam bio tu,“i ja još vidim kako se skupljaju u luci, izmegju fantara i uzvika parobređi koji vode izaslan- stva Srba iz Kraljevine, Hrvata iz Zagreba i Rijeke, Bosanaca. Boke- lja, Crnogoraca. I ja sam se pitao, pred tim prizorom veselog bratstva. jednog bratstva kojem političke gra+ nice -izgledaju da su postale dosa- . dne ili u najmanju ruku indiferentne. | -»Što Austrija misli o svemu ovom«, Što je ona tada mislila ja ne znam Ona je više znala za policiju nego za političku filozofija. Ali što je o. tom