POŠTARINA PLAĆENA, a LJ ; Urednik; 7. JUNA 1924. šBROV Dr. MATIJA VIDOEVIĆ. Odgovorni urednik: STIJEPO M. BJELOVUČIĆ. s m Nakon kongresa u Skoplju. Manjkavosti rezolucije. — Bez opće gospodarske smjernice — Veze s Albanijom preko naših luka; — željezničko pitanje — Resolucija kongresa u Skoplju. Od općega kongresa privrednika mnogi su očekivali da će pokazati neki određeni put našoj gospodar- skoj politici. Toga uspjeha ne poka- zuje skopljanski kongres, Skopljan- ska konferencija bila je previše pod utjecajem mjesta, gdje se je sasta- nak držao, Malo koja tačka resolu- cije ima opći značaj, a i gdje ga ima, vidi se da su se imale osobito u vidu južnosrbijan, prilike. To je i prirodno. kongres je i bio sazvan u Skoplju, da se privrednici iz > ostale kraljevine upoznadu sa onim od prirode tako bogatim krajevima, gdje samo fali reda i rada, a treba Priznati da je skopljanska Komora znala prikazati stanje privredno u Macedoniji u pra- vom svjetlu. Ali i ako je to razumlji- vo, ipak cijenimo da bi slika, koju resolucija daje o ovim prilikama, bi- la mnogo jasnija, kad bi bila uokvi- rena prikazom našeg općeg ekonom- skog stanja ikad bi kongres bio utvrdio prije nego je išao u potanko- sti, neke opće gospodarske smjer- nice, S nestašice tih općih gospodarskih smjernica dogodilo se n, pr, da se naši odnošaji s Albanijom promatra- ju u resoluciji, kao da naše ekonom- sko prodiranje u, Albaniju može ići ..samo iz Skoplja, Bitolja, Prizrena i Debra. zaboravljajući i skadarsko je- zero 1 jadransko more. No to se još bolje možda vidi u načinu, kako je tretirano naše željezničko pitanje, Traži se, da se pruga Solun-Skop- lje poveže sa glavnim proizvađačkim centrima u južnoj Srbiji, i to prven- stveno preko Mitrovice veza s Bo- snom, pa da se zaleđe sjeverozapa- dne i srednje Bosne što _ izravnijim Putem što prije spoji željeznicom sa jadranskom obalom, Proti ovim sve- zama, uzimljuć svaku napose, ne nio- že imati niko ništa protivno, ali one moraju biti izvedene u granicama jednog općeg željezničkog programa, Sdje mora biti uzeta u obzir cijela država, Istina je, mi tih programa imamo dosta, ali koliko znamo ovi zahtjevi konference ne ugađaju po- svema ni u koji, jer svi predvidaju kao glavno izlaz na naše more, na jadransko more a kad bi se provelo što resolucija traži, glavni bi izlazi naših željeznica bili, iliti bolje ostali, dvije strane luke, Rijeka i Solun. Na tomu ne bi ništa mnijenjalo, kad bi se sjevero-zapadna i srednja Bosna izravnim putem što prije spojile s ja- dranskim morem, jer u pitanju eks- ploatisanja bosanskih i srpskih usko- tračnih željeznica ne odlučuje taj »izravniji« put, već jer je jedan izlaz na more premalo da primi robu ko- ja uskotračnim željeznicama graviti- ra k moru — treba taj put odteretiti novom prugom. Izlaza dakle nema drugog, nego ili normalizovati sada- nju prugu, što u tehničkom pogledu znači isto što graditi novu prugu, ili Sraditi jadransku željeznicu, kako je uzakonjena, kojoj bi uskotračne že- ljeznice služile kao dovodne ili gra- diti novu uskotračnu željeznicu Tre- binje—Foča—Ustiprača, koja bi pre- uzela teret srbijanskih uskotračnih željeznica, da se roba ne gomila na sadanjoj pruzi, koja vodi na more, Mi znamo, da kongresi privredni- ka ne mogu rješavati pitanja, gdje su pozvani da svoju riječ reku i drugi faktori, ali oni opet ne bi smjeli ni mimoilaziti priznate tehničke poteš- koće, koje su sa ovakim riješenjima spojene, X. SEDMIČNI INFORMATIVNI I PRIVREDNI GLASNIK ČK \ POJEDINI BROJ 1.50, DIN. IST . Godišnja pretplata 80 Dinara, Za inozemstvo 200 Dinara. Plativo | utuživo u Dubrovniku, Oglasi po posebnoj tarifi. Odgovor na dopis Zadružnog Sa- veza u Splitu od 17 t. m, br, 2767, 1. U, ime potpisane zadruge, koje sam osnovatelj i voditelj i u svemu, s poslovne i stručne strane najbolje i tačno upućen, preuzimajući cijelu odgovornost najprije pred članovima Zadruge pa pred svakim drugim fo- rumom, najavljujući in capite da je pomenuti dopis Z,S, u poslovnoj stra- ni neistinii, o nekom »zauzimanju« za Zadrugu grešan, a u organizator- nim lekcijama nestručan, rezervira- jući se da na prvoj glavnoj skupštini Zadruge, pa onda, i što će biti naj- glavnije, na prvoj glavnoj skupštini Z. S. sve potankosti o nezadružnom, pa zato i tugaljivom postupku Z. S. prema ovoj zadruzi iznesen, a jer moram da štedim prostor ovog uva ženog lista, dozvolite mi, gospodine uredniče, u ime tačnog obaveštenja javnosti i članova Zadruge, samo o- voliko: Fakat je, da je Z. S, rešenjem 30. VIL 1921. br, 2021, r. otvorio zadruzi kredit od Kr, 20.000. Budući se te godine s tom golemom svotom mog Jlo da kupi jedva 5 centrifuga za va- đenje meda, Zadruga je s na tanko obrazloženim prestavkama, a osobi- to 198%. 1021. — 2 XD 1021 2581: 1922. i 23, III. 1923., a u poznije vri- je fie, u granicama jamstva Zadru- Bara, po odobrenim i sudbeno pro- tokolisanim statutima, tražila povi- šenje kredita, ali uvijek bez uspjeha. U ono vrijeme, kad Z. S. u svome odgovoru, jednako kao i u vlastitom spisu 26. X, 1921. br, 4526, I. tvrdi da je Zadružni kapital iznosio jedva Kr. 6000, taj je kapital tada iznosio tačno Kr, 11,900, pa je prema tome Zadruga mogla da dobije kredit od Kr, 35.700. Nego, sada dolazi najljepše i čega dio Z. S. nelealno prešućuje! — Za- Naše pčelarstvo. BROJ 19 - GOD. I, druga je tu, pomoći i razumijevanja odnikle, članovima upućenima i neu- pućenima treba bar kako pomoći, kad ni kod splitske vlade ni kod gospodarske . Poslovnice, u Splitu ama ničeg za pčelare nema, Jer ve- ćeg kredita Z. S, neće da otvori, ris- kirajući lično, nakon što sam zajam- čio jedan dio prodaje robe Poslovni- ci, uz isplatu dijela svote, te stalno Tačunajući na već otvoreni kredit Z, S, od Kr, 20.000, naručujem u ime Zadruge potrepština u iznosu od Kr. 89.760. Kad sam u oči primitka fak- ture, 13, 8, 1922, dao od Zadruge re- dovnu dispoziciju Zadr, Banki u Sp- litu putem Z. S. za isplatu od Kr. 21.260 (Kr. 1260 bilo je tada u za- družno dobro kod banke) dakle kad nam je i taj mali kredit od Z, S. bio nuždan, Prestojništvo nam je Z. S, dopisom 23, 8. 1922. br, 3809, I. Tb. Mr. vadeći se novčanom krizom i taj kredit obustavilo. Taj sam put već i onako lično riskirajući, morao da se za novih 20.000 Kr, latim trgovač- kih smicalica, da tako spasim situa- ciju vlastitu, a što je glavnije kulan- tni glas Zadruge. — Stoji li dakle ili ne, da je Z, S. ovoj Zadruzi kredit u- vijek uskratio? : Hajdemo dalje do druge neistine Z,S., po kojoj bi Z, S, meni lično 6 1920. bio darovao iznos od Kr, 6000 kao pripomoć za štampanje moje u- Pute o pčelarstvu, Fakat je, da je taj iznos odlukom sjednice prestojništva Z. S, 13. XI. 1920, a spisom istoga od 16. XI. br. 2108, I bio darovan u ime Pripomoći Zadrugi, i to: Kr. 3000 za štampanje brošure »II. kongres dalm. pčel.«, a Kr, 3000 za štampanje na- putka »Naprednje pčel. s prost. uliš« i da je taj iznos ubilježen u zadruž, blag. dnev. pod br. 24. dne 16, XI. 1920! — Fakat je da nije nastojano taj dar premučati, već da je to, na- O ivu Vojnoviću. Talijanski napisao G. MAVER, univ. prof. u Pađovi. Pjesnički tirocinij I. Vojnovića je spor, ali neprekinut i stalan, i ističe se nadasve ozbiljnošću i prijaznošću. I ako je u njegovim prvim pokuša- jima malo originalnosti — kao obi- čno kod svih početnika — ipak nje- $ovi prvi literarni radovi imaju prednost: on se_u njima približuje velikim uzorima na zapadu — oso- bito Flaubertu i Manzoniju — i uda- ljuje se od prenavljanja mnogih on- da mu savremenih srpskohrvatskih pisaca, koji su se zadovoljavali lo- šim književnim produktima što su stizali u Zagreb i Beograd iz Nje- mačke i Austrije. oItako I Vojnović ima već u pr- vim pokušajima svoju vlastitu fizi- onomiju i zamjernu vrijednost, pa onaj, koji poznaje dobro njegova re- mek-djela, nalazi već u prvim rado- vima klicu, iz koje će kasmije da pro- klija njegova bujna umjetnost. Premda je, s pravom, predosjećao vlastitu nadarenost, ipak on izlazi čedno i iskreno na maleno literarno poprište, z A ta čednost i iskrenost ga ne pri- ječe da se sav oda umjetnosti već u Prvim pripovijestima, da ih ljubi očinskom nježnošću i da on prvi uži- va u njima sve one ljepote, kojih bi bilo kudikamo više, da se u njima izjednačuje jakost izražaja s inten- zivnošću osjećaja, Čini se kao da pisac u onim prvim radovima ovako o sebi govori: »Znam, da bi moralo drukčije da bu- de — ali ja radim kako mogu bolje i ulažem sav svoj žar i zanos; mo- ram da se borim protiv bezbroj pa- nalnosti; šume mi još u ušima riječi tolikih pisaca raznih vjekova i na- roda, ali ja tražim mir. da čujem bo- lje svoj vlastiti glas, Koliko li je li- jepih slika uspavanih u mojoj duši, a bojim se, ako ih naglo probudim, da se ne rasplinu poput sanja. Stoga idem naprijed tapkajući između tmi- ne koja jo još u meni, i prejake spc- ljašnje svjetlosti »što me zasjenjuje i strpljivo,veoma strpljivo iščekivam«, Prvi cvijet što ga pisac ubra u nježan; simbol dobre i ponizne du- še — ispremiješan nostalgijom što ga je iz Zagreba, gdje je onda bora- vio, vukla k moru rodnog grada, U toj noveli trudio se da oponaša Fla- uberta, Daudeta i Zolu, a to ga je podražavanje obmanjivalo, daje pot- punoma' nošen strujom realizma, dok se faktično udaljio od pogleda jedno- stavnog, ali svježeg, što ga je imao onda o životu. Dok je sam zapletaj sporedan, (bi- jedna djevojka ljubi učitelja koji joj ne odvraća ljubav, jer voli njezinu sestru. Ovo dvoje se vjenča, a Mare, usidjelica, upoznaje gorčinu odrica- nja i slatkoću požrtvovanja, Ona ži- vi u uspomenama i sretna je da mo- že da othrani u svojoj kući nećaki- nju, koja umire prije nje), izdvaja se naprotiv okvir (dok tetka priča auk- toru žalosnu povijest »Geranija«, pi- sac s nekom svojom veselom rođaki- njom opaja se bezbrižnim veseljem života na morskoj obali.): s jedne svom vrtu, jest »Geranij«, Blijedi strane veselje i raskoš života, a s druge opet neka razvodnjena senti- mentalnost obavita koprenom izra- zitog literarnog realizma, Od Gera- nija (1880. u »Vijencu«) i Novela (u prvom izdanju »Perom i olovkom«,) protekle su četiri godine, kroz koje vrijeme je Vojnović mnogo opažao i naučio, Nadasve dvije novele: »Ro- se Mary« i »Čemu?« sadržavaju ne- što više od jednog leitmotiva Vojno- vićeve umjetnosti: na dalekoj poza- dini počinje da se uzdiže lik Majke! Ove dvije novele baš treba istaći zbog vrlina, koje je ondašnja kampa- mlistička kritika osuđivala, U knji- ževnosti gotovo isključivo »nacional- noj«, Vojnović nije zazirao da pređe granice domovine i da prenese dale- ko izvan nje radnju svojih novela: u Beč, Rim i drugamo, U njima se već naslućuje pisac velikih umjetničkih kontura, Ali se i u ovim novelama I. Vojnović uporno obmanjuje da do- sti&gne učitelje realizma. »Tko traži u ovim recima roman, neka pusti knjigu na stranu, Istina je gola i su- hoparna. Da li sw. “usle lagale, sudi- te sami«. (str, 109, spoi oolov. kom.) Eto: »Gusle« su uagale malko i ovaj put ne zbog toga što je visti- na« sve drugo nego »gola« ili »suho- Parna«, (njoj je pisac dao oblik iskre. nog osjećanja) nego zbog toga, što tu nedostaje, bar djelomično, nepo«-. srednost umjetnosti, Dok su ove no. vele (»Perom i olovkom«) lijepo ra- - zvijene i čitaju se ugodno, to ge ne može reći za »Ksantu«, čiji je natpis.