z

POŠTARINA PLAĆENA,



5. TULA 1924.

pass

Urednik; Dr, MATIJ made
Odgovorni uredniki STIJEPO M. BJELOVUČIĆ. . | SEDMIČNI INFORMATIVNI

I PRIVREDNI GLASNIK

)

f

ROVAČKI LIST

POJEDINI BROJ 1.50. DIN.





E

Godišnja pretplata 80 Dinara. Za inozemstvo 200 Dinara.
Plativo | utuživo u Dubrovniku, Oglasi po posebnoj tarifi.

BROJ 23 - GOD. I.



Bio duhrovačkog -zhiv
Od jednog ugl, kulturnog rađdeni-
ka primamo ovaj članak;

Na početku 19. vijeka kad je 1813.:
—1814, god, Engleska pomagala us--

tanak Dubrovčana za slobodu, Au-
strija njena saveznica bijaše  janu-
ara 1914, g. poslala đenerala Miluti-
novića sa vojskom u Gruž pod krin-
kom oslobođenja Dubrovmika.

Ali đeneral sutradan po svome
ulasku u grad proglasi, da ga je za-
premio za cara Franja 1, građani mo-
radoše položiti zakletvu vjernosti
caru i Austriju, zakopa tada nade Du
brovčana u oslobođenje, te zatim
ona, kao nuti okorjeli zločinac, po-
če pljačkati dubrovačko imanje i do-
đe vrijeme tridesetih godina prošlo-
ga vijeka, da iz dubrovačkog arhiva,
još sada za učenjake najznameniti-
jeg u Jugoslaviji, Austrija odnese
njegovo najdragocjenije blago, pove-
lje i isprave i knjige prošlih vjekova,
neke povelje i sa zlatnim pečatima
narednih srpskih, bosanskih i drugih
vladara; stotine 1 stotine isprava,
koje je od vjekova ljubomorno čuva-

la. općina dli republika dubrovačka.

Navestićemo sama primjera radi
kojugod ispravu, 1) Isprava. od _ 27
septembra 1186 u Dubrovniku kojom
Stefan Nemanja, srpski župan i bra-
ća sklapaju mir sa Dubrovnikom,

2). Ispravu Kulina bana bosanskog

od 29 avgusta 1189. kojom obećaje:

prijateljstvo Dubrovčanima i slobo-
du trgovanja, :

3). Isprava Asena kralja Augura i
Grka od svršetka 12, vijeka za slo-
bedu trgovanja. 4

4). Stefan Dušan u Pologu 22 ia-
nuara 1333 prodaje Dubrovčanima
Stonski Rat, pak 19 maja 1334, iz

U neurnćeno

Dobruške o-istom predmetu sa vi-
sećim pečatom. ;

5). Povelja cara Stjepana Uroša
od 25 aprila 1357. pod  Prizrenom,
kojom potvrđuje sve povlastice nje-
govih preda = Dubrovčanima sa
zlatnim pečatom,

6). Knez.i vlastela dubrovačka u
Dubrovniku 22 septembra 1405. pri-
maju bosanskog kralja Stefana u vla-

stelu, darivaju mu kuću u Dubrovni-

ku i zemlju u Primorju,

7). Stefan, kralj bosanski iz Suti-
ske 4 dećembra 1419 potvrđuje da-
rovštinu Konavala i Sokola sa stra-
ne Sandalja i Pavlovića sa vise-
ćim pečatom.

Ovo opljačkano blago Austrija“ po-
stavi u svoj dvorski i državni Arhiv
u Beču kao svoje, nemareći za to,
đa ga je Francuska, koja je držala
Dubrovnik od 1806, g. do januara
1814. 6. ipak bila netaknuto ostavila
u Dubrovniku, jer ga je smatrala tu-
đe i isključivo dubrovačko,

Ali Božja Pravda, koja -ne spava,
pojavi se upravo sto godina kasnije
početkom velikog svjetskog rata i
stigne austrijske pljačkaše i njihove
saveznike Nijemce, kad oni pri kon-
cu 1918. g. pobjeđeni zamoliše za
mir. Tada saveznici pobjedioci sklo-
piše sa pobjeđenim  Saint-Germain-
ski mirovni ugovor.

Po drugom članku ovog ugovora
bi određeno, da umjetnine i starine,
protupravno odnesene iz jedne zem-
lje u drugu, imadu biti povraćene u
nijesto iz kojeg .su bile iznesene.
Ovaj ugovor bi potpisan i od naše
kraljevine Srba, Hrvata 1 Slovenaca,

Tada narodno vijeće i općinski



odbor u Dubrovniku, na pobudu na-

iz Borna.

rodnog vijeća u Zagrebu, bijaše ime-
novalo svoju komisiju, da  iznađe
£dje su otišle dubrovačke starine i
ća izvijesti. Ova između ostalog svr-
ne pozornost općini na blago dubro-
vačkog arhiva u Beču, te dubrova-
čka se općina obrati na beogradsku
vladu molbom da od Austrije zatra-
ži povratak ovih dragocjenih pove-
lja. Vlada kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca to i učini, i Austrija pre-
dade iz Dvorskog Državnog Arhiva
u Beču delegatima Jugoslavije sve
ono što bijaše oteto Dubrovačkome
arhivu.

Ali ovo blago mješte da bude od-
mah po 2. članku povraćeno arhivu,
delegati odnesoše reda radi prije u
Beograd; nu oni koji ga ondje primi-
še, &vo ima već nekoliko godina da
ga drže u svojim rukama i da ga ne
puštaju,

Istina da ministar. prosvjete, go-
spodin Pribićević za svog prijašnjeg
ministrovanja bijaše
dao naredbu da to blago bude po-
siato u Dubrovnik.i o tome obavije-

hvalevrijedno





stio upravitelja dubrovačke općine,
Ali oni znadoše osujetiti ondašnju-
namjeru g. Pribićevića i sva nasto-
jarija Dubrovčana da isprave budu
povraćene ostadoše bez uspjeha;
pripovijeda se štoviše da prijatelji
ovih ljudi u Beogradu u razgovoru sa
Dubrovčanima izjavljivaha svoje ču-
đenje što oni imadu tako malo na-
klonosti prema Beogradu i što ne će
da ostave njima to đubrovačko bla-
go; pripovijeda se još o jednome pis-
menome nepovoljnome odgovoru u
zavijenom stilu iz Beograda,

Ovo zadržavanje stvarajući .nera-
spoloženje u Dubrovniku može ima-.
ti zlih posljedica, kao što je da po-
budi mišljenje onih koji nijesu upu-
ćeni u stvar, da vlada, koja se ipak
odvojila poštivanjem mirovnih ugo-
vora i tim se dičila, hoće da nastavi.
staro nedjelo austrijsko; što nikako
ne stoji, kako što dokazuje narede-
nje pomenutog gospodina ministra
prosvjete. S tih razloga prijeka je
nužda da rečeno naređenje bude što
prije izvršeno i da povelje budu bez-
uvjetno povraćene u Dubrovnik.





SOCIJALNA VRIJEDNOST I KUL-
TURNA MISIJA OSIGURANJA
Osiguranje je jedna od najvažnijih

[rare Stogospodarskih uredaba, - jer



leno nadoknađjuje katkad upavo ga-

leme gospodarske štete, izgubljenu
glavnicu i uništenu radnu snagu.

znatnu socijalnu vrijednost, a u ma-
lenim narodima upravo kulturnu mi-
siju.

.Žalibože još dandanas ima ih mno-
60, kojima je ova važna gospodarska
grana, posve strana i nepoznata, pa





OVU VOJNOVIĆU.

Talijanski napisao G. MAVER, univ. prof. u Padovi. +

pore
Pjesnik csjeća potrebu da se za-
kloni pred »olujom vlastitog života«
i nalazi zaklonište: sad u idealu mi-
loštđa s nečovječnog nasilja koje se
ispoljuje u spjevu Vox clamans,
gdje Krist, u društvu siromašnog aši-
škog redovnika, zove k sebi Lava

Tolstoja, mučenika sama sebe; sad“

opet u ljepoti »noćnih misterija vje-
čne Venere«, što su Mleci, grad koji
ne čuva samo strasno »mrtve stva-
zri«, već koji i stvara, s pogledom
ckrenutim k prošlosti i k budućnosti
»živih božanstava«. U Tolstoju na je-
dan način, a u Veneciji (a moglo bi
se reći: u Italiji obnovljene Renesan-
se) na drugi, on nalazi, po prvi put,
ravnotežje među životom i smrti,

AH ko će Vam kazati, kako se
nak dogodilo, da se taj čovjek jed-
nog blagoslovljenog dana probudio
usred sunčane slave svilenih, zelenih
vođa, povrh kojih plutaše procavće-
26, nevidjeno cvijeće od mramora 1
zlata?l« »Bješe li to uzdatje života.
nijemoj poslušnosti pjesnika, da mu,
— prije nego utrne zadnji tračak Su
tona, — pokaza zemlju ispunjenih
Šudskih snova?« *. a

Ko će igda opisati osjećaje duše,
žedne ljepote i slobode, bačene iz-
nenada iz tmine u pučinu rasplam-

tjelih nebesa Tintoretova.raja?«

iz te bljeskovite, vrtoglavne rado-
sli briznu vapaj takove naslade, da
se zelene vode, — ko na doziv Sun-
ca, — rastvoriše, te pred očima pje-
snika niknu Cvijet proživljena živo-
ta, — evijet Ljepote i Smrti«,

“Jer tek začaranome muku Gra-
da Živih Božanstva i Mrtvih Stvari
ljudsko srce čuje kucanje svoje — i
tad prepoznaje  sebe«. (Prologue
Gospođi sa suncokretom).

Ljepota u slobodi, ljepota u smrti,
i »žarka, nezasitna, bijesna želja za
uživanjem«,eto novih božanstava pje-
«mikovih, Zastalno sadržaj drame ni-
ie sav ovdje. Dapače i njezina dra-
matičnost stoji u elementu izvorno
sasvim tuđem veličajnosti Venecije:
u čudnom doživljaju jednog mornara,
koji događaj je Vojnović isprepleo
sjećajima na žene glasovite zbog nji-
hove ljepote i zločina. (U uvodu dra-
me jasno se smjera na groficu Tar-
nowsku).

Prvi se dio »Triptyhona« razvija,
pri zalazu sunca, u jednom od glav-
nih hotela u Mlecima, urešenih ma-

| gijskom ljepotom naravi i umijeća,

Lutke jednoličnog kozmopolitskog li-
ka prolaze tamo amo trijemom što



bijaše već vestibul neke stare pala-
če plemićskih  parodica, Svaki od




|kođer prepoznaje, ali

Zato osiguravajuća društva imadu

OSIGURANJE.

se prema tomu lako može omjeriti
šteta, koju pojedinac trpi radi toga,
jer se ne okorišćuje blagodatima osi-
guranja. e -
Malo je njima poznato, da ima po-
sve specijalna, izvanredno razvijena
NAUKA O OSIGURANJU;
koja obuhvaća narodnogospodarske,
socijalne, pravne i matematičke gra-
ne,

U velikom svijetu postoje na sveu-
čilištima znanstvenoosiguravajuća ko-
legija, a na trgovačkim i gospodar-



mih prolazeći izgovori pokoju bez-
+ +, . .
načajnu frazu, kojom se razotkriva

njezin postanak na način da rečemo
banalan. Pisac je navlaš i išao za
ovom psihologijom malko površnom;
interes čitaoca i gledaoca treba da
je usredotočen ne na ore lutke, ne-

(go na ona bezbrojna svijetla što tre-

pere nad lagumom, Ima i zanimljivih
lica: knez Candiano od prastarog
piemstva, sada  gostioničar; Poljak
Kraszemski, koji u svojoj moralnoj
izopačenosti svim silama nastoji da
»Bju«, tajanstvenu ženu, gurnu u za-
grljaj svoga druga Goljukova, uživa-
jući da gleda pobjedu svoje volje,
napokon Vitale Malipiero, knežev-
skog koljena kao i Candiano, ali pun
nladenačkog žara i smjelih pothva-
ta Otjeran od kuće radi nekog mla-
denačkog izgreda, prokrčio je sam
sebi put i sada je glasovit avijatičar.
Vitale ostavši sam u trijemu hotela
opazi ženu koja se približi, sama i
šutljiva, i stavi suncokret u posudu.
On je tu ženu vidio drugdje; a i onaj
cvijet, ali: gdje? kada? »Ona« ga ta-
se  pričinja,
kao da ga ne vidi i udaljuje se. Me-
dutim Vitale sveudilj upire nepomi-
čni pogled na onaj cvijet,  (»cvijet
pomrčine!,.. Sve maokolo požar
sunčane »corone«? A preko lica cr-
na krimkal..,, [onda plamen sikće
ispod krimke... A na dnu... na



dnik .f u sredini — nešto zeleno

— rastočeno — mrtva zjenica —!«
Vani na Canal Grande sve se užurba-
lo oko priprema za svečanost Bučin-
tora, i

Vitalijev pogled prodire sve više i
više u misterij cvijeta, čiji kolobari
njegovoj zamagljenoj pameti sve se
više i više šire, postaju svjetlijimi i na
više se dižu.,..« dokle se crna za-
vjesa, što sakriva tajnu cvijeta, ras-
tvara pred drhtavom Vitalijevom du-
šom — imi gledamo davne uspome-
ne, koje se kinematografskom  hitri-
nom, stvoriše u moždanima prestra-
šenoga mladića«, I prelazimo neopa-
zice na drugo »krilo« Triptyhona, na
»ono što je Vitale Malipiero vidio u
crnoj zjenici suncokreta. >Iz crnih
Velova, koji se polako podigoše, po-
javila se na pozornici mala siva so-
ba«.

Ulaze: »Ona« mlada, vitka, obije-
sna; »On« u  mornarskom odijelu,
s pojavom bezbrižna mladića. Čudan
sastanak među ovo dvoje, što su se -
malo prije upoznali na ulici, — na
prvi mah — pun je obećanja za mor-
nara, Ali potom ona mu-izmiče u po-
krajnu sobu, zatvara se i ne vraća,
On ostaje sam, u onoj sivoj sobi, na
četvrtom katu osamljene kuće, u
Londonu. Očekujući da mu sreća bu-
de povoljnija, mornar se ispruži na
divan, kad na jedamput ugleda krva-
ve mrlje. Trag krvi odvede ga do is-



pod divana odakle proviri ponajprije