z POŠTARINA PLAĆENA, 5. TULA 1924. pass Urednik; Dr, MATIJ made Odgovorni uredniki STIJEPO M. BJELOVUČIĆ. . | SEDMIČNI INFORMATIVNI I PRIVREDNI GLASNIK ) f ROVAČKI LIST POJEDINI BROJ 1.50. DIN. E Godišnja pretplata 80 Dinara. Za inozemstvo 200 Dinara. Plativo | utuživo u Dubrovniku, Oglasi po posebnoj tarifi. BROJ 23 - GOD. I. Bio duhrovačkog -zhiv Od jednog ugl, kulturnog rađdeni- ka primamo ovaj članak; Na početku 19. vijeka kad je 1813.: —1814, god, Engleska pomagala us-- tanak Dubrovčana za slobodu, Au- strija njena saveznica bijaše janu- ara 1914, g. poslala đenerala Miluti- novića sa vojskom u Gruž pod krin- kom oslobođenja Dubrovmika. Ali đeneral sutradan po svome ulasku u grad proglasi, da ga je za- premio za cara Franja 1, građani mo- radoše položiti zakletvu vjernosti caru i Austriju, zakopa tada nade Du brovčana u oslobođenje, te zatim ona, kao nuti okorjeli zločinac, po- če pljačkati dubrovačko imanje i do- đe vrijeme tridesetih godina prošlo- ga vijeka, da iz dubrovačkog arhiva, još sada za učenjake najznameniti- jeg u Jugoslaviji, Austrija odnese njegovo najdragocjenije blago, pove- lje i isprave i knjige prošlih vjekova, neke povelje i sa zlatnim pečatima narednih srpskih, bosanskih i drugih vladara; stotine 1 stotine isprava, koje je od vjekova ljubomorno čuva- la. općina dli republika dubrovačka. Navestićemo sama primjera radi kojugod ispravu, 1) Isprava. od _ 27 septembra 1186 u Dubrovniku kojom Stefan Nemanja, srpski župan i bra- ća sklapaju mir sa Dubrovnikom, 2). Ispravu Kulina bana bosanskog od 29 avgusta 1189. kojom obećaje: prijateljstvo Dubrovčanima i slobo- du trgovanja, : 3). Isprava Asena kralja Augura i Grka od svršetka 12, vijeka za slo- bedu trgovanja. 4 4). Stefan Dušan u Pologu 22 ia- nuara 1333 prodaje Dubrovčanima Stonski Rat, pak 19 maja 1334, iz U neurnćeno Dobruške o-istom predmetu sa vi- sećim pečatom. ; 5). Povelja cara Stjepana Uroša od 25 aprila 1357. pod Prizrenom, kojom potvrđuje sve povlastice nje- govih preda = Dubrovčanima sa zlatnim pečatom, 6). Knez.i vlastela dubrovačka u Dubrovniku 22 septembra 1405. pri- maju bosanskog kralja Stefana u vla- stelu, darivaju mu kuću u Dubrovni- ku i zemlju u Primorju, 7). Stefan, kralj bosanski iz Suti- ske 4 dećembra 1419 potvrđuje da- rovštinu Konavala i Sokola sa stra- ne Sandalja i Pavlovića sa vise- ćim pečatom. Ovo opljačkano blago Austrija“ po- stavi u svoj dvorski i državni Arhiv u Beču kao svoje, nemareći za to, đa ga je Francuska, koja je držala Dubrovnik od 1806, g. do januara 1814. 6. ipak bila netaknuto ostavila u Dubrovniku, jer ga je smatrala tu- đe i isključivo dubrovačko, Ali Božja Pravda, koja -ne spava, pojavi se upravo sto godina kasnije početkom velikog svjetskog rata i stigne austrijske pljačkaše i njihove saveznike Nijemce, kad oni pri kon- cu 1918. g. pobjeđeni zamoliše za mir. Tada saveznici pobjedioci sklo- piše sa pobjeđenim Saint-Germain- ski mirovni ugovor. Po drugom članku ovog ugovora bi određeno, da umjetnine i starine, protupravno odnesene iz jedne zem- lje u drugu, imadu biti povraćene u nijesto iz kojeg .su bile iznesene. Ovaj ugovor bi potpisan i od naše kraljevine Srba, Hrvata 1 Slovenaca, Tada narodno vijeće i općinski odbor u Dubrovniku, na pobudu na- iz Borna. rodnog vijeća u Zagrebu, bijaše ime- novalo svoju komisiju, da iznađe £dje su otišle dubrovačke starine i ća izvijesti. Ova između ostalog svr- ne pozornost općini na blago dubro- vačkog arhiva u Beču, te dubrova- čka se općina obrati na beogradsku vladu molbom da od Austrije zatra- ži povratak ovih dragocjenih pove- lja. Vlada kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca to i učini, i Austrija pre- dade iz Dvorskog Državnog Arhiva u Beču delegatima Jugoslavije sve ono što bijaše oteto Dubrovačkome arhivu. Ali ovo blago mješte da bude od- mah po 2. članku povraćeno arhivu, delegati odnesoše reda radi prije u Beograd; nu oni koji ga ondje primi- še, &vo ima već nekoliko godina da ga drže u svojim rukama i da ga ne puštaju, Istina da ministar. prosvjete, go- spodin Pribićević za svog prijašnjeg ministrovanja bijaše dao naredbu da to blago bude po- siato u Dubrovnik.i o tome obavije- hvalevrijedno stio upravitelja dubrovačke općine, Ali oni znadoše osujetiti ondašnju- namjeru g. Pribićevića i sva nasto- jarija Dubrovčana da isprave budu povraćene ostadoše bez uspjeha; pripovijeda se štoviše da prijatelji ovih ljudi u Beogradu u razgovoru sa Dubrovčanima izjavljivaha svoje ču- đenje što oni imadu tako malo na- klonosti prema Beogradu i što ne će da ostave njima to đubrovačko bla- go; pripovijeda se još o jednome pis- menome nepovoljnome odgovoru u zavijenom stilu iz Beograda, Ovo zadržavanje stvarajući .nera- spoloženje u Dubrovniku može ima-. ti zlih posljedica, kao što je da po- budi mišljenje onih koji nijesu upu- ćeni u stvar, da vlada, koja se ipak odvojila poštivanjem mirovnih ugo- vora i tim se dičila, hoće da nastavi. staro nedjelo austrijsko; što nikako ne stoji, kako što dokazuje narede- nje pomenutog gospodina ministra prosvjete. S tih razloga prijeka je nužda da rečeno naređenje bude što prije izvršeno i da povelje budu bez- uvjetno povraćene u Dubrovnik. SOCIJALNA VRIJEDNOST I KUL- TURNA MISIJA OSIGURANJA Osiguranje je jedna od najvažnijih [rare Stogospodarskih uredaba, - jer leno nadoknađjuje katkad upavo ga- leme gospodarske štete, izgubljenu glavnicu i uništenu radnu snagu. znatnu socijalnu vrijednost, a u ma- lenim narodima upravo kulturnu mi- siju. .Žalibože još dandanas ima ih mno- 60, kojima je ova važna gospodarska grana, posve strana i nepoznata, pa OVU VOJNOVIĆU. Talijanski napisao G. MAVER, univ. prof. u Padovi. + pore Pjesnik csjeća potrebu da se za- kloni pred »olujom vlastitog života« i nalazi zaklonište: sad u idealu mi- loštđa s nečovječnog nasilja koje se ispoljuje u spjevu Vox clamans, gdje Krist, u društvu siromašnog aši- škog redovnika, zove k sebi Lava Tolstoja, mučenika sama sebe; sad“ opet u ljepoti »noćnih misterija vje- čne Venere«, što su Mleci, grad koji ne čuva samo strasno »mrtve stva- zri«, već koji i stvara, s pogledom ckrenutim k prošlosti i k budućnosti »živih božanstava«. U Tolstoju na je- dan način, a u Veneciji (a moglo bi se reći: u Italiji obnovljene Renesan- se) na drugi, on nalazi, po prvi put, ravnotežje među životom i smrti, AH ko će Vam kazati, kako se nak dogodilo, da se taj čovjek jed- nog blagoslovljenog dana probudio usred sunčane slave svilenih, zelenih vođa, povrh kojih plutaše procavće- 26, nevidjeno cvijeće od mramora 1 zlata?l« »Bješe li to uzdatje života. nijemoj poslušnosti pjesnika, da mu, — prije nego utrne zadnji tračak Su tona, — pokaza zemlju ispunjenih Šudskih snova?« *. a Ko će igda opisati osjećaje duše, žedne ljepote i slobode, bačene iz- nenada iz tmine u pučinu rasplam- tjelih nebesa Tintoretova.raja?« iz te bljeskovite, vrtoglavne rado- sli briznu vapaj takove naslade, da se zelene vode, — ko na doziv Sun- ca, — rastvoriše, te pred očima pje- snika niknu Cvijet proživljena živo- ta, — evijet Ljepote i Smrti«, “Jer tek začaranome muku Gra- da Živih Božanstva i Mrtvih Stvari ljudsko srce čuje kucanje svoje — i tad prepoznaje sebe«. (Prologue Gospođi sa suncokretom). Ljepota u slobodi, ljepota u smrti, i »žarka, nezasitna, bijesna želja za uživanjem«,eto novih božanstava pje- «mikovih, Zastalno sadržaj drame ni- ie sav ovdje. Dapače i njezina dra- matičnost stoji u elementu izvorno sasvim tuđem veličajnosti Venecije: u čudnom doživljaju jednog mornara, koji događaj je Vojnović isprepleo sjećajima na žene glasovite zbog nji- hove ljepote i zločina. (U uvodu dra- me jasno se smjera na groficu Tar- nowsku). Prvi se dio »Triptyhona« razvija, pri zalazu sunca, u jednom od glav- nih hotela u Mlecima, urešenih ma- | gijskom ljepotom naravi i umijeća, Lutke jednoličnog kozmopolitskog li- ka prolaze tamo amo trijemom što bijaše već vestibul neke stare pala- če plemićskih parodica, Svaki od |kođer prepoznaje, ali Zato osiguravajuća društva imadu OSIGURANJE. se prema tomu lako može omjeriti šteta, koju pojedinac trpi radi toga, jer se ne okorišćuje blagodatima osi- guranja. e - Malo je njima poznato, da ima po- sve specijalna, izvanredno razvijena NAUKA O OSIGURANJU; koja obuhvaća narodnogospodarske, socijalne, pravne i matematičke gra- ne, U velikom svijetu postoje na sveu- čilištima znanstvenoosiguravajuća ko- legija, a na trgovačkim i gospodar- mih prolazeći izgovori pokoju bez- + +, . . načajnu frazu, kojom se razotkriva njezin postanak na način da rečemo banalan. Pisac je navlaš i išao za ovom psihologijom malko površnom; interes čitaoca i gledaoca treba da je usredotočen ne na ore lutke, ne- (go na ona bezbrojna svijetla što tre- pere nad lagumom, Ima i zanimljivih lica: knez Candiano od prastarog piemstva, sada gostioničar; Poljak Kraszemski, koji u svojoj moralnoj izopačenosti svim silama nastoji da »Bju«, tajanstvenu ženu, gurnu u za- grljaj svoga druga Goljukova, uživa- jući da gleda pobjedu svoje volje, napokon Vitale Malipiero, knežev- skog koljena kao i Candiano, ali pun nladenačkog žara i smjelih pothva- ta Otjeran od kuće radi nekog mla- denačkog izgreda, prokrčio je sam sebi put i sada je glasovit avijatičar. Vitale ostavši sam u trijemu hotela opazi ženu koja se približi, sama i šutljiva, i stavi suncokret u posudu. On je tu ženu vidio drugdje; a i onaj cvijet, ali: gdje? kada? »Ona« ga ta- se pričinja, kao da ga ne vidi i udaljuje se. Me- dutim Vitale sveudilj upire nepomi- čni pogled na onaj cvijet, (»cvijet pomrčine!,.. Sve maokolo požar sunčane »corone«? A preko lica cr- na krimkal..,, [onda plamen sikće ispod krimke... A na dnu... na dnik .f u sredini — nešto zeleno — rastočeno — mrtva zjenica —!« Vani na Canal Grande sve se užurba- lo oko priprema za svečanost Bučin- tora, i Vitalijev pogled prodire sve više i više u misterij cvijeta, čiji kolobari njegovoj zamagljenoj pameti sve se više i više šire, postaju svjetlijimi i na više se dižu.,..« dokle se crna za- vjesa, što sakriva tajnu cvijeta, ras- tvara pred drhtavom Vitalijevom du- šom — imi gledamo davne uspome- ne, koje se kinematografskom hitri- nom, stvoriše u moždanima prestra- šenoga mladića«, I prelazimo neopa- zice na drugo »krilo« Triptyhona, na »ono što je Vitale Malipiero vidio u crnoj zjenici suncokreta. >Iz crnih Velova, koji se polako podigoše, po- javila se na pozornici mala siva so- ba«. Ulaze: »Ona« mlada, vitka, obije- sna; »On« u mornarskom odijelu, s pojavom bezbrižna mladića. Čudan sastanak među ovo dvoje, što su se - malo prije upoznali na ulici, — na prvi mah — pun je obećanja za mor- nara, Ali potom ona mu-izmiče u po- krajnu sobu, zatvara se i ne vraća, On ostaje sam, u onoj sivoj sobi, na četvrtom katu osamljene kuće, u Londonu. Očekujući da mu sreća bu- de povoljnija, mornar se ispruži na divan, kad na jedamput ugleda krva- ve mrlje. Trag krvi odvede ga do is- pod divana odakle proviri ponajprije