Strana 2. skim školama je nauka o osiguraniu obligatan predmet. Mi smo u tom pravcu dosta zao- stali. : Medjutim se i u nas, naročito u zadnje doba, susreće i prihvaća osi- guranje U NAJŠIRIM KRUGOVIMA sa razumijevanjem i simpatijom;osigu- ravajuća struka uvadja se i u stru- kovne škole, Počinje se polaziti s ispravnoga stanovišta, da je trgovač- kom podmlatku jednako važno zna- ti, što je polica, kao i što je mjenica, jer ako je vjeresija pokretač gospo- darskoga i trgovačkog napretka i ra- zvoja, a ono je to svakako i štednja A s policom se štedi u pravom smis- lu riječi. Još više. Polica je brava, sigurno smještena na vratima svake kuće, svake zajednice. Polica zašti- ćuje gospodara. protiv elementarnih nepogoda, ona uzimlje u okrilje obi- telj u slučaju smrti njezina hranite- lja, ona zaštićuje bijednika, koji je izgubio privrednu sposobnost. Jed- nom riječju: Ona naknaduje materi- jalne gubitke i izgubljene kapitale! Osiguranje vrijedi naročito u da- našnja vremena. Pod teretom opće skupoće te velikih zahtjeva, stenje danas pojedinac i svi slojevi. Medju- tim borba za opstanak, za potrebe sadašnjosti zaokupljuje ljude u toli- koj mjeri, da skoro svi zaboravljaju, te treba i na budućnost misliti, S druge opet strane poljodjelac, obrtnik, trgovac, posjednik, sve to . radi grozničavo dan na dan, kroz go- dine, samo da sebi stvori neku imo- vinu, a ipak se često dogodi, da nes- retni slučaj požara preko noći uništi trud od bezbroj godina, da baci na prosjački štap cijele obitelji i mjesta. * .»DUBROVAČKI LIST« na, te mu tako barem djelomično štetu umanjili. Danas, gdje se bori svatko sam za sebe i za svoj težak opstanak, nema više toliko darežlji- vih ruku, a sve češće čuje se sasvim opravdane isprike, jer su premije. t. imao, valjalo ti je to i čuvati; da si osigurao protiv požarnih šteta, nebi ii sada trebalo prosjačiti niti jauka- til I zaista, za takove propuste nema opravdane itprike, jer su premije, t. j. iznos, koji se za osiguranje protiv požarnih šteta plaća razmjerno dos ta malene. ž o A NESREĆA NE SPAVA, veli naša narodna poslovica. I nitko nije od nje siguran! Izgorjele su već palače — zgrade, za koje se ne bi nikada bilo moglo reći, da će pasti žrtvom požara. Nitko ne može reći: moja je kuća gradjena od kamena i tvrdo pokrita. Ja se vatre ne bojim! Požar je tako silan i razoran ele- menat, da on često pohara sve, gdje se god porodi i kuda god dodje, Po- žar je već znao uništiti mnoge ka- mene, dapače i betonske objekte, a obrana od vatre, radi silnog zama- šaja i ražornoga djelovanja toga groz nog elementa je katkad upravo ne- moguća. Protiv požarnih šteta može se OSI- GURATI SVA NEKRETNA I PO- KRETNA IMOVINA, koju tko posje- duje. + S i Od nekretne imovine mogu se osi- gurati zgrade za stanovanje, zatim. najrazličnije gospodarske zgrade, ko načno sve zgrade, u kojima se tjera osigura > dostatno, neka s istih razloga nado- puni svoje osiguranje do vrijednosti, koju mu imetak danas predstavlja. bačve, prešnica itd, nadalje vino, ra- kija, konačno vrsači i drugi gosp?- darstveni strojevi. Može se nadalje osigurati najraznoličnija dućanska roba, drva itd. Pokretnine pak mogu se osigurati, kad se nalaze u stanbenim, gospodar skim i inim zgradama, a mogu se osi- gurati i na prostom. N. pr. sijeno i slama primaju se u osiguranje tako- djer i onda, kad su složeni u kama- rama i plastovima. Premije, koje se plaćaju za pokretnine, računaju se takodjer po običnom cjeniku, a po prilici su iste kao i one, koje se pla, caju za zgrade, u kojima se nalaze. Jedino za predmete, koji su više iz- vrgnuti pogibli vatre (kao n. pr. si- jeno, slama, itd.), premije su nešto skuplje. ž Svaki će razborit čovjek sav svoj imetak osigurati protiv požarnih šte- ta! “A kod toga neka svatko pazi da POTPUNU VRIJEDNSOT SVOGA ; IMETKA. To naročito vrijedi spome- nuti danas, gdje je vrijednost svega tako poskočila, A važno je to za slučaj požarne štete, jer samo onaj tko ie osigurao potpunu vrijednost, može s pravom da računa i na pot- punu odštetu, Onaj pak, koji već ima provedeno požarno osiguranje, ali prema današnjim vrijednostima ne- . Kako smo gore istaknuli, sva su kakova industrija “obrt, , t.d. kaoi tvornice uopće. osiguravajuća društva u našoj drža- vi udružena u svom Savezu i t, zv. Tarilnom sporazumu, s drugim rije- Premija, t. j. iznos, koji se za osi- Ž Novine danomice donašaju nove slučajeve, gdje je imetak pojedinaca, obitelji i.cijelih mjesta preko noći UNIŠTEN OD POŽARA. Nakon takovih katastrofa, koje do- laze obično nenadano, uslijed česa tim poraznije djeluju, padaju mnogi i. mnogi u ruke bijedi, koja ih svom okrutnošću privije uza se, često za cijeli život. Pa ako i nijesu posljedice uvijek tako zamašne, ipak svaku po- žarnu štetu svatko vrlo osjetljivo čuti, Iz ovoga pak jasno slijedi, da ni je dosta, da čovjek znade samo ste- "ći, već valja znati stečeno i čuvati. I još nešto! Nitko nije tako bogat |- i imućan, da bi lako mogao pregorje- ti i najmanji dio svoga imetka. U prijašnja vremena mašlo se do- sta dobrih ljudi, koji su od svoga su- viška podupirali pogorelca prinosi- guranje zgrada plača, odmjeruje se u nas po postojećem karteliranom cjeniku osiguravajućih društava za osiguranje zgrada protiv požarnih šteta. Takova premija se ravna pre- čima: u kartelu. Ako je u ikojoj tr- Sovačkoj struci, a ono je u osigura- vajućoj karteli premija opravdan, i on je, ako to i paradok- sno zvuči, u interesu samih osigu- ranika, Broj 23. ordo mije, nije u stanju ni da plaća pot- punu odštetu. Osim požarnoga od velike je važ. nosti i ŽIVOTNO OSIGURANJE. Danas, u: doba slabije kupovne snage novca, postaje i životno osiguranje aktuel. no, jer se i živoina polica označuje i drži podesnom i shodnom, da se no- vac što bolje zakamati. Kod toga tre ba uočiti važnu okolnost, koja ide u prilog osiguranika; on plaća svoje premije s današnjim novcem, a do- bit će odštetu u jednom kasnijem ro- tojno opremi, da što vjernije i zbilj- ku u valuti, koja će svakako imati mnogo jaču kupovnu snagu i vrijed. nost od današnje! Medjutim važnost životnoga osigu- ranja odskače naročito i radi toga, pošto ono u slučaju smrti osigurani- ka djeluje potpuno i smjesta u korist njegovih nasljednika, jer doživljaj, odnosno smrt čine osiguranu glavni- cu odmah dospjelom, | Sve prednosti i blagodati životno- ga osiguranja prihvaćaju se, naroči- to u zadnje doba, i u nas s razumje- vanjem i simpatijama. Osim požarnoga i životnoga osi- guranja ima mnogo drugih vrsti, kao što su osiguranja protiv provale, tje+ lesnih nezgoda, transportna osigura- nja, protiv grada (tuče) i dr. I sve ove i druge vrsti osiguranja zauzimlju u narodnom gospodarstvu ivažno i koristno mjesto, NOVA PRUGA MARSEILLE-GRUŽ Francusko parobrodarsko društvo »Messageries Maritimes« uspostavlja redovitu putničku i teretnu prugu iz Marseille za Gruž svakih 35 dana. osnovan i ma tomu, od kakova je materijala po jedin zgrada gradjena i čime je po- krovljena (pokrita) t. j. je li manje ili više izvrgnuta opasnosti vatre. Ako t. j. crijepom, eternitom ili kojim slič- nim pokrovom pokrita, plaća se ma- nja premija. Ako je zgrada drvena, a šindrom ili daskama ili slamom po- krita, premija je nešto znatnija. Od pokretnina mogu se osigurati protiv požarnih šteta stanbeno po- kućstvo, namještaj, posudje, blago, žito, slama, sijeno, plijeva, kukuru- zovina, sjeme itd., zatim razno gos- podarsko orudje i sprave, badnjevi, Kalkul premije u osiguravajućoj struci nije slučajan, on je osnovan na statističkoj bazi i na matematskom z ikga : računu vjerovatnosti. je pojedina zgrada zidana te tvrdo |, U osiguranju mora da se računa i ubire t. zv. dos- tatna premija, a to je ona, koja je propisana kartelom, Osiguravajuće društvo, koje bi računalo jeftiniju premiju, radilo bi lakoumno, jer bi tako poremetilo ravnovesje, koje “mora da postoji izmedju premije i štete, a osiguranik, koji bi se pola- komio za jeftinijom premijom, riski- rao bi, da u slučaju štete ne bude potpuno pokriven, jer osiguravajuće društvo, koje ne ubire dostatne pre- Putovanje iz Marseille je izravno za Gruž, te traje tri i pol dana vožnje. Za prevozne stavove iz Marseille treba se obratiti na generalnu agen- ciju društva u Marseilli, a za putova- nje iz Gruža u Marseille i druge luke Sredozemnog mora na tvrtku Banac i Rusko, ovdje. Sa ovom prugom udo- voljeno je donekle istaknutoj potrebi našeg tržišta, te se opravdano nada- mo, da će dotično društvo _ u svom vlastitom interesu kroz najkraće vri- jeme uspostaviti barem dva puta mjesečno prugu. Veza sa Marseillom dva puta mjesečno, odvratila bi mno- ge naše privrednike od Trsta, a i iz- voz sa tom .prugom došao bi više u obzir. Veze svakih 35 dana veoma su slabe, te za važnost prometa, koji bi mogao nastati između Jugoslavije i Francuske, ne smije se uzeti ova pruga kao baza kalkulacije. suncokret a potom čovječja ruka ko- ja je držala stisnut cvijet u pesnici. Bila je to mrtvačeva ruka. Onda mladić razumje svrhu ročišta: žena ga privukla u svoju sobicu da ga po- tvori zbog ubistva mrtvaca što je I2- žao pod divanom, Treba bježati i to s mjesta. Ali kako? Srećom su vrata staklena, Ugleda i razlomi staklo: sve to bi stvar časa. Izvana je ključ: “On je slobodan i daje se u bijeg. Vizija se raspršava. Vitale je uvi- jek nepomičan na mjestu. Bukte pla-- menovi na Canal Grande, a zasjeda u koju zahvaća Kroszemski gospođu sa suncokretom postaje sve užom. »Ona« i Goljukov moraju, ako ustre- ba i silom, da se oslobode njezina ' muža, ruskog grofa. »Siromah sam (tako Kraszemski šapće ženi) ali moj um je bogatiji od svih gavana svije- ta; ružan sam dušom i tijelom, ali moji su snovi ljepši i od vaših, Ja ho- ću, da od Vas stvorim ono, što bez Vas ne mogu izvršiti, — hoću da lju- bite, — jer ćete se onda tek osvetiti Vam sam donijeti ljepotu, slavu, lju- bav, ali pustite me da budem uz Vas, da Vas gledam, — da u svome mon- struoznom djelu prepoznam neizmjer- nost svoga jada«. »Ona« je prepoznala u slavnom avijatičaru onog mladog mornara koji bijaše izmakao u Londonu zasje- dama što mu ih bijaše ona postavila. A kad je drugi put na samu ostala s Vitalom, ona ispovjedi svoj zločin. Ona bijaše u Londonu ubila vlasti. tog zaručnika, da uzmogne postati grofica Jekaterinskaja. Vitalu nije dovoljno to priznanje. On, zreo čo- vjek, hoće da dobije ono što niie imao kao mladić; i to uporno hoće, jer mu je u Londonu Miss Magh (ta- ko je kazala u onoj sobi da se zove) ubila dušu, otevši mu zauvijek po- vjerenje u ljude. Sada kad on »zna«, mora ona da bira: između prijave vlastima ili da mu se potpuno poda, Ali ona voli slobodu u smrti i baca se u Canale, dok se iz urnebesa gla- sova i svega onog bogatstva umjet- tome podlome ljudskome rodu Ja ću nosti i umijeća uzdiže himna životi. U ovoj drami pohlepna fantazija Vojnovićeva, što isto tako ljubi pras- kanje vatrometa kao i drhtanje 1z- mučerih srdaca, mogla je napokon da dade sebi oduška, Pjesnik se raduje da stvara oštre kontraste svijetla i tmine, priviđenja i stvarnosti, života i smrti. »Drama« je u viziji Malipiera, ali njezina je po- ezija u čarobnim ljepotama Venecije »raja velike i slobodne Italije«. (Predgovor III. izdanju), kojima se je Vojnović poslužio da opjeva ljepo- tu života, Ako osim one glavne riz- ja između ovoga Triptyhona i pret- hodnih djela, nije zastalno ta razlika, kako su neki pretpostavili, u egzo- tičnosti »Gospođe sa suncokretom«. Razlika je naprotiv u pokušaju da se dade život tipu žene sasvim razli- čitu od onog triju drama koje pret- hode »triptyhon«, u kojima prevla- đuje isključivo majka [također u Allons enfants misli Deše odmah se obraćaju na djecu). Ovdje su napro- tiv Miss Magh i grofica Jekaterin- like koju smo spomenuli, ima još ko- ' skaja, dvije inkarnacije Gospođe sa suncokretom, »najtamnija oluja lez nade što se zove: Žena«. [ one su, da se poslužim pjesnikovom slikom, sivi_pauk što se izvlači iz svoga za kutka da razapne po svijetu svoju zlatnu mrežu raskoši i prevare. Ta- ko, Vojnović se povraća k liku Bian- ke Ravelli koja bez ikakve druge svrhe (»Čemu«<) već zbog svoga sa« moljublja, bijaše privukla k sebi mla- dog violinista, dubrovčanna, u krug svojih pogubnih čari. Simbol pauka bijaše već ovdje u odveć dugu uvo- du; ali kolika li razlika između ove žene koja je u nutrini dobra i krvni- ce sa suncoktetom! Ko što se je tip majke sve većma razvijao u mašti pjesnikovoj, tako je i ovo drugo ob- poznata Vojnoviću) u dvadeset go- dina što je proteklo između »Čemu« podvrgnuto znatnim promjenama. Ali razvoj već fragmentaran ovog lika zaustavlja se ovdje. Dok ovaj majke uzdiže se i u dvije slijedeće drame. (Nastaviće se). ličje žene (žena ljubovca je skoro ne-- i »Gostođe sa suncokretom« bilo