E . a | POŠTARINA PLAĆENA. PLA , DUBROV 12, JULA 1924. > Urednik; Dr, MATIJA VIDOEVIĆ. Odgovorni urednik: STIJEPO M. BJELOVUČIĆ. s joi O,k saa INFORMATIVNI : : PRIVREDNI GLASNIK IČKI POJEDINI BROJ 1.50, DIN. LIST Godišnja pretplata 80 Dinara, Za inozemstvo 200 Dinara. Plativo | utuživo u Dubrovniku, Oglasi po posebnoj tarifi. BROJ 24 - GOD. i Ekonomska kriza. . Kriza se počela osjećati ima neko- liko, ali općenito se smatrala prela- znom. pojavom u našem gospodar- stvu. Miješajući uzrok i posljedice, ona se dapače dovodila u svezu sa ograničenjem kredita sa strane _Na- rodne Banke i sa deflacijonom poli- .tikom ministra financija Dr. Stojadi- novića, , Sada se naprotiv sve jasnije vidi, da nije kriza kredita, što nas steže, već kriza konsuma, Nestašica nov- ca zahvatila je široke krugove pu- čanstva, Skladišta stoje puna, jer nema koga da kupuje, te je prava sreća za mnoga poduzeća, što su uskraćenjem. dotično sniženjem kre- dita sa strane banaka bila prisiljena još lani da svoje zalihe reduciraju, Da roba ne nađe kupca, može biti više razloga. Kadgod je tomu uzrok, što se više producira, nego se može prodati. To je kod nas slučaj u po- gledu produkcije vina, no uopće go- voreći, mi smo još vrlo daleko od hiperprodukcije, neka je izmjera do- bara znatno otešćana lošim i nedo- statnim komunikacijama. Isto tako ne može se govoriti mi o zasićenosti tržišta; konsum je bio dakako zna- tno veći prve dvije godine poslije rata, ali još nijesmo . nadoknadili u kućanstvu svojem sve_ono, što. je preko rata propalo. Pravi uzrok kri- .zi treba dakle da tražimo drugovdje,. a ito baš u siromaštvu, koje je na- stupilo kao prirodna posljedica rata, To se siromaštvo nije osjećalo u prvi početak zbog poremećenja u vrijednostima dobara, Da navede- mo samo jedan primjer, spominjemo nerazmjer vrijednosti naše krune poslije rata prema vrijednostima ro- be. Nije sama kruna imala vrijednost znatno veću nego je bilo njezino po- kriće kao novca, već za nju se je u početku moglo nabaviti robe dosta više, nego je odgovaralo toj njezinoj vrijednosti u novčanom prometu. Prirodno je dakle, da ko je imao krana — a imali smo ih svi, više ili manje — siromaštva nije osjećao, neka je u rukama imao papir, koji je poslije sloma države, koja ga je uzdržavala, izgubio skoro svaku vrijednost, te je dobio novu vrije- dnost tek dvije godine kasnije u po- vodu mirovnih ugovora, No u sebi siromah je bio već i onda, jer je ovaj nerazmjer_ u vrijednostima morao prestati Zalihe novca postajale ' su nedo- statne, kako se je njegova nabavna vrijednost približavala realnoj nje- govoj vrijednosti, a ovaj se je nedo- statak pokrivao realizovanjem dru- gih vrijednosti, što smo ih imali: efe- kata i nagomilanih zaliha robe. Ži- vjelo se dakle od kapitala, a kad je toga dijelom nestalo, tada je logički svak morao svoje kućanstvo urediti prama prihodu imovine, koja mu je preostala. U ovomu stanju baš sada se nalazimo, a kako ti prihodi pro- cijenjeni prama zlatu sada su ma- nji nego prije rata, jer mi u povodu nutarnje nesređenosti agrarne refor- me i drugih novotarija nijesmo još dosegli predratnu produkciju, a re- žijski su troškovi veći, i naša je na- bavna sposobnost dosta manja nego. prije, Što se dakle sada događa, priro- dao je posljedica prilika za. vrijeme rata i poslije rata, te bi bilo kobno nadati se, da se ova struja može po- praviti nenadno kakvim mjerama vlade, Ova bi mogla drukčije raspo- rediti blago, koje u zemlji postoji, stvoriti preduvjete, da se. to blago može eksploitirati, ali koliko god bi- le revolucijonarne mjere, kojih bi se ona u tu svrhu latila, stvoriti bogat- stvo ona ne može. Blagostanje se razvija samo postepeno, štednjom i radom cijeloga naroda, koji živi u normalnim prilikama, te _ će prama tomu proći mnogo vremena, dok nas cva kriza mine. Nije je dapače ni uputno zvati krizom, već je to nor- malno stanje, koje izbija na površi- nu uvijek i svagdje poslije događaja i manje znamenitosti nego je bio svjetski rat, : ŽITO I BRAŠNO. Kiše koje su padale pred sam po- četak žetve vrlo su nepovoljno dje- lovale na žitarice, pak će kvalitet uslijed toga zaostati za prošlogodi- šnjim, a i sam prihod izgleda tako- Sjer dosta slab, daleko ispod očeki- vanja. Kako sa privatne strane saznaje- mo, ovogodišnja žetva rezultira tako različito, da se ne može dobiti pre- ciznih data. Govori se o kvalitetima 6& do 78 kg, madalje o prihodima po jutru od 6 do 14 kv, U dolnjoj Bačkoj izgleda, da je žetva dosta nezadovo- ljujuća, u gornjoj Bačkoj nadati se u jednu slabu srednju žetvu, u gornjem Banatu izgleda slaba, ali u južnom Banatu nešto bolja, gdje je nađe i za srednju žetvu. U Srijemu misli se po- stići dobru srednju žetvu, a u Staroj Srbiji govori se o dobroj žetvi. Na žalost fali nam u Jugoslaviji poljo- privredna statistička Institucija, ko- ja bi dala bar donekle točne podatke, Jedino za kukuruz su izgledi vrlo dobri, jer mu vrijeme izvanredno po- goduje. Tendenca na novosadskoj prod; burzi bila je cijele minule sed- “ [mice izvanredno čvrsta. Uslijed za- poslenosti seljaštva žetvom dovozi su na pijaci bili dosta slabi, potraž- nja za prometnu pšenicu dosta živa, slaba nova žetva, sve ovo je djelo- valo, te je stara pšenica dosegla opet cijenu od 320.— dok je nova pšenica, koja se je počela predavati sa 250. već dosegla cijenu od 305, Kukuruz je nepromijenjen, a za brašno je nastala živa potražnja, mli- novi su radi poskupljenja pšenice ci- jene dosta visoko podigli. Ima prili- Sa našeg tržišta. čno potražnje, a kako mnogi mlinovi sada ne rade jer obavljaju popravke i čišćenje pred novu kampanju, to se pokazuje i mala oskudica, osobito u tamnim vrstama brašua za kruh. Toliko puta najavljeno sniženje vozarine za naše krajeve još uvijek nije stupilo na snagu, prem je i ov- dašnja trgovačka komora već odav- na dobila od jednog ministarstva rine, ali Bog zna u kojoj je ladici ova toliko očekivana naredba zaostala jer željeznica i nakon nekoliko mje- seci ne zna ništa o sniženju vozari- ne nego se računa i dalje dosadanja visoka podvozna stavka! Ovaj visoki podvoz omogućuje ta- lijanski uvoz. Od nekoliko vremena imademo opet uvoz talijanskog kru- šnog brašna, šta više, došla je prošle sedmice i jedna partija talij. zobi u Gruž! Novosadska Burza notirala je dne 10/7: pšenica _ 317.50, kukuruz 240., nova pšenica za promt. 287.50,— 292,50., juli, august i septembar 290! 300, brašno br. 0/480, sve franko voj- vogjanska utovarna stanica, isplata uz duplikat teretnih listova, mjera kod utovara, , , Prvoklasni vojvogjanski bilježe: 0/505, 2/475, 5/420, 6/360, franko vojvogjanska stanica, plaća- nje kod otpreme uz dipl. teret. list. Cijene u Gružu: Pšenica — kuku- ruz 307,50—315., grah mješani —, grah koks —, zob 330., franko obala Gruž, mjera u Gružu. Brašno domaće banatsko: 0/545 do 570, 2/525 do 540, 5/480—5.—, 6.420—440, 7/375, mekinje 260. O IVU VOJNOVIĆU. Talijanski napisao G MAVER, univ. prof. u Padovi. (6) Prva od ovih je »Lazarevo Vas- krsenje 1913.) koje se nadahnuje u balkanskom ratu i neprestanim okr- šajima prije ovog rata, Lazar Kujundžić je historičko lice. Podigavši se na Turke, on dopade ropstva u jednom od onih okršaja što su“ »uprav sinteza posljednjih očajnih borba Srpstva protiv Osman- stva uoči dana Velikog Obračuna«, Turci mu dovedoše majku da ga prepozna, ali ona imade hrabrosti da ga zaniječe, da tako spase Laza- rovu djecu. Razumije se od sebe, da je historički čim pretrpio proširenja i obnova, prolazeći kroz sito Vojno- vićeve umjetničke sensibilnosti i kroz. njegovu fantaziju sklonu ka uni- versalnome, Ali čitava drama je: u enom tragičnom susretaju, kada je opkopljen u »Kuli«, prisiljen. da se preda, a »Aga« hoće da izmami od majke priznanje da je taj hajduk baš | njezin sin Lazar, Ustrijeljen od puš- čanoga hica Lazar umire zazivljući .po imenu svoju djecu. Majka je razu- mjela taj poziv, i još jače no prije, kada je odvukoše na stratište, ona savlada svoju bol. »Prevari sek« — ne poznam ga, ago« — »Lažeš, ku- čko, ti si njemu majka«, — »Sve što mlado pogiba u boju, ago, — sve to ima svoju staru majku!..,. Jednu cr- nu, sijedu, jadnu kukavicu što sad možda kraj ognjišta sanja, — da joj sin piše, — da_ će. joj doći, — kad Sveto Hristovo Preobraženje svane — iona već svaki kutić spravlja, — i prebire, i cvijeće sadi, — jer_ sve mora da se svijetli, da je čisto, da je vedro, — kao jučer kad me, ago, u dvorištu ti nađel... Pa.. pa... ako i ovaj jadnik ima negdje — taku cr- nu, staru kukavicu, — a ona uboga još ne zna da joj se neće nigda po- vratiti, — eh! pa — — onda... jest... da bome!,.. i ovaj je moj sin, — kao što su ono dječica moja, — kao što je moj sin u Sirinićima, i kao što su svi oni koji leže mrtvi, neukopani po pećinama, po gudarama, — po stratištima, jest, — moji pa moji! Jer u jednoj majci sve su majkel., u je- dnoj suzi — svi bolovi! — I za to ga ja — eto“ mješte daleke, neznane majke, — na samrti cjelivam — e da mu bude lakše da čeka vaskrsenje. Ali ako kažeš, ago, da ovo probode- no, isječeno, zadavljeno,.., da je ovo porod moj!... Oh!.... onda.., on- da — tebi i tvome rodu, — i tvome porodu, — u obraz živih a u spomen mrtvih, kažem ti, ago, ovo Lazar, moje dijete nije«. Pred prizorom koji se uspinje do kulminacije opis je života što ga sin (učitelj u selu Stare Srbije — Sirinićima, —) provodi, otkako je planuo ustanak, te se prikazuje oče- kivanje majke Lazarove djece. A slijedi iza toga prizora izlazak (oslo- bođenja) siročadi, kojoj je majka svo- jim heroizmom spasla život. Ime »Lazara«, žrtva majke i sina te kasniji dogođaj - Oslobođenje Sta re Srbije, — naveli su Vojnovića da vidi u Lazaru simbol svoga naroda. Kada je bijedna kuća, u kojoj je maj- ka odgajala svoju unučad, ostala pu- sta, napuštena od svih, onda u no- ćnoj tišini »duše mrtvijeh stvari« po- kreću se i prizivlju Vaskresenije La- zarevo — narod srpski — »jer pre- vršilo se«! A Hrist sam glasom »koji je osuda i slava« kliče: »Lazare! — frjadi vonl« Zastalno nije teško ot- kriti odnos među »ove četiri glave jedne proste istorije, koja se začudno svršava pjesmom« i Smrti majke Ju- govića, koju ko da na nekim stalnim mjestima obnavlja. Tjesnije, i ako većma izvanjske su veze koje pove- zuju Lazarevo Vaskresenje sa Epilogom,. U jednom i dru- gom prevladava potez domoljublja koje, i ako iskreno i duboko, daje ovim dvama djelima prigodni karak- ter, gdje (a osobito vrijedi za Vaskre- senje) »združenje najrazličitijih ele- menata: realnosti, osjećaja i fantazi- | je« nije uvijek u prilog umjetnosti. Čini nam se, kao da je sam au- ktor gledao na ovu dramu kao na umetak u svoju umjetničku produk- ciju. Već od nekolko godina on je stvarao u duši djelo u kojem bi imala da pobijedi vječna svjetlost unutrašnje slobode; u kojoj bi iza nemirnog života sadašnjeg i pro- šlog nastupio mir; iza osvete i že- lje za vlašću zavladala ljubav i po- niznost; gdje se ne bi, tolstojevski, zlu opiralo. Iz takova stanja duše tije moglo a da ne izbije djelo, pu« no simbola i alegorija, i s obzirom na tendenciju Vojnovićeve umjet- nosti, centralna ličnost, predstavnica zvanično saopštenje o sniženju voza-| mlinovi | #