E . a

| POŠTARINA PLAĆENA. PLA ,





 DUBROV





12, JULA 1924.

> Urednik; Dr, MATIJA VIDOEVIĆ.
Odgovorni urednik: STIJEPO M. BJELOVUČIĆ.



s joi O,k
saa INFORMATIVNI
: : PRIVREDNI GLASNIK

IČKI

POJEDINI BROJ 1.50, DIN.

LIST



Godišnja pretplata 80 Dinara, Za inozemstvo 200 Dinara.
Plativo | utuživo u Dubrovniku, Oglasi po posebnoj tarifi.



BROJ 24 - GOD. i





Ekonomska kriza.

. Kriza se počela osjećati ima neko-
liko, ali općenito se smatrala prela-
znom. pojavom u našem gospodar-
stvu. Miješajući uzrok i posljedice,
ona se dapače dovodila u svezu sa
ograničenjem kredita sa strane _Na-
rodne Banke i sa deflacijonom  poli-

.tikom ministra financija Dr. Stojadi-

novića,
, Sada se naprotiv sve jasnije vidi,
da nije kriza kredita, što nas steže,
već kriza konsuma, Nestašica nov-
ca zahvatila je široke krugove pu-
čanstva, Skladišta stoje puna, jer
nema koga da kupuje, te je prava
sreća za mnoga poduzeća, što su
uskraćenjem. dotično sniženjem kre-
dita sa strane banaka bila prisiljena
još lani da svoje zalihe reduciraju,
Da roba ne nađe kupca, može biti
više razloga. Kadgod je tomu uzrok,
što se više producira, nego se može
prodati. To je kod nas slučaj u po-
gledu produkcije vina, no uopće go-
voreći, mi smo još vrlo daleko od
hiperprodukcije, neka je izmjera do-
bara znatno otešćana lošim i nedo-
statnim komunikacijama. Isto tako
ne može se govoriti mi o zasićenosti
tržišta; konsum je bio dakako zna-
tno veći prve dvije godine poslije
rata, ali još nijesmo . nadoknadili u
kućanstvu svojem sve_ono, što. je
preko rata propalo. Pravi uzrok kri-

.zi treba dakle da tražimo drugovdje,.

a ito baš u siromaštvu, koje je na-
stupilo kao prirodna posljedica rata,

To se siromaštvo nije osjećalo u
prvi početak zbog  poremećenja u
vrijednostima dobara, Da  navede-
mo samo jedan primjer, spominjemo
nerazmjer vrijednosti naše krune
poslije rata prema vrijednostima ro-
be. Nije sama kruna imala vrijednost
znatno veću nego je bilo njezino po-
kriće kao novca, već za nju se je u
početku moglo nabaviti robe dosta

više, nego je odgovaralo toj njezinoj
vrijednosti u novčanom prometu.
Prirodno je dakle, da ko je imao
krana — a imali smo ih svi, više ili
manje — siromaštva nije osjećao,
neka je u rukama imao papir,
koji je poslije sloma države, koja ga
je uzdržavala, izgubio skoro svaku
vrijednost, te je dobio novu vrije-
dnost tek dvije godine kasnije u po-
vodu mirovnih ugovora, No u sebi
siromah je bio već i onda, jer je ovaj
nerazmjer_ u vrijednostima morao
prestati

Zalihe novca postajale ' su nedo-
statne, kako se je njegova nabavna
vrijednost približavala realnoj  nje-
govoj vrijednosti, a ovaj se je nedo-
statak pokrivao realizovanjem dru-
gih vrijednosti, što smo ih imali: efe-
kata i nagomilanih zaliha robe. Ži-
vjelo se dakle od kapitala, a kad je
toga dijelom nestalo, tada je logički
svak morao svoje kućanstvo urediti
prama prihodu imovine, koja mu je
preostala. U ovomu stanju baš sada
se nalazimo, a kako ti prihodi pro-
cijenjeni prama zlatu sada su ma-
nji nego prije rata, jer mi u povodu
nutarnje nesređenosti agrarne refor-
me i drugih novotarija nijesmo još
dosegli predratnu produkciju, a re-
žijski su troškovi veći, i naša je na-

bavna sposobnost dosta manja nego.

prije,
Što se dakle sada događa, priro-
dao je posljedica prilika za. vrijeme
rata i poslije rata, te bi bilo kobno
nadati se, da se ova struja može po-
praviti nenadno kakvim mjerama
vlade, Ova bi mogla drukčije raspo-
rediti blago, koje u zemlji postoji,
stvoriti preduvjete, da se. to blago
može eksploitirati, ali koliko god bi-
le revolucijonarne mjere, kojih bi se
ona u tu svrhu latila, stvoriti bogat-



stvo ona ne može. Blagostanje se

razvija samo postepeno, štednjom i
radom cijeloga naroda, koji živi u
normalnim prilikama, te _ će prama
tomu proći mnogo vremena, dok nas
cva kriza mine. Nije je dapače ni

uputno zvati krizom, već je to nor-
malno stanje, koje izbija na površi-
nu uvijek i svagdje poslije događaja
i manje znamenitosti nego je bio
svjetski rat, :



ŽITO I BRAŠNO.

Kiše koje su padale pred sam po-
četak žetve vrlo su nepovoljno dje-
lovale na žitarice, pak će kvalitet
uslijed toga zaostati za prošlogodi-
šnjim, a i sam prihod izgleda tako-
Sjer dosta slab, daleko ispod očeki-
vanja.

Kako sa privatne strane saznaje-
mo, ovogodišnja žetva rezultira tako
različito, da se ne može dobiti pre-
ciznih data. Govori se o kvalitetima
6& do 78 kg, madalje o prihodima po
jutru od 6 do 14 kv, U dolnjoj Bačkoj
izgleda, da je žetva dosta nezadovo-
ljujuća, u gornjoj Bačkoj nadati se u
jednu slabu srednju žetvu, u gornjem
Banatu izgleda slaba, ali u južnom
Banatu nešto bolja, gdje je nađe i za
srednju žetvu. U Srijemu misli se po-
stići dobru srednju žetvu, a u Staroj
Srbiji govori se o dobroj žetvi. Na
žalost fali nam u Jugoslaviji poljo-
privredna statistička Institucija, ko-
ja bi dala bar donekle točne podatke,

Jedino za kukuruz su izgledi vrlo
dobri, jer mu vrijeme izvanredno po-
goduje. Tendenca na novosadskoj





prod; burzi bila je cijele minule sed-

“ [mice izvanredno čvrsta. Uslijed za-

poslenosti seljaštva žetvom dovozi
su na pijaci bili dosta slabi, potraž-
nja za prometnu pšenicu dosta živa,

slaba nova žetva, sve ovo je djelo-

valo, te je stara pšenica dosegla
opet cijenu od 320.— dok je nova
pšenica, koja se je počela predavati
sa 250. već dosegla cijenu od 305,
Kukuruz je nepromijenjen, a za
brašno je nastala živa potražnja, mli-
novi su radi poskupljenja pšenice ci-
jene dosta visoko podigli. Ima prili-

Sa našeg tržišta.

čno potražnje, a kako mnogi mlinovi
sada ne rade jer obavljaju popravke
i čišćenje pred novu kampanju, to se
pokazuje i mala oskudica, osobito u
tamnim vrstama brašua za kruh.
Toliko puta najavljeno sniženje
vozarine za naše krajeve još uvijek
nije stupilo na snagu, prem je i ov-
dašnja trgovačka komora već odav-
na dobila od jednog ministarstva

rine, ali Bog zna u kojoj je ladici ova
toliko očekivana naredba zaostala
jer željeznica i nakon nekoliko mje-
seci ne zna ništa o sniženju vozari-
ne nego se računa i dalje dosadanja
visoka podvozna stavka!

Ovaj visoki podvoz omogućuje ta-
lijanski uvoz. Od nekoliko vremena
imademo opet uvoz talijanskog kru-
šnog brašna, šta više, došla je prošle
sedmice i jedna partija talij. zobi u
Gruž!

Novosadska Burza notirala je dne
10/7: pšenica _ 317.50, kukuruz 240.,
nova pšenica za promt. 287.50,—
292,50., juli, august i septembar 290!
300, brašno br. 0/480, sve franko voj-





vogjanska utovarna stanica, isplata
uz duplikat teretnih listova, mjera
kod utovara, , ,

Prvoklasni  vojvogjanski
bilježe: 0/505, 2/475, 5/420, 6/360,
franko vojvogjanska stanica, plaća-
nje kod otpreme uz dipl. teret. list.

Cijene u Gružu: Pšenica — kuku-
ruz 307,50—315., grah  mješani —,
grah koks —, zob 330., franko obala
Gruž, mjera u Gružu.

Brašno domaće banatsko: 0/545
do 570, 2/525 do 540, 5/480—5.—,
6.420—440, 7/375, mekinje 260.



O IVU VOJNOVIĆU.

Talijanski napisao G MAVER, univ. prof. u Padovi.

(6)

Prva od ovih je »Lazarevo Vas-
krsenje 1913.) koje se nadahnuje u
balkanskom ratu i neprestanim okr-
šajima prije ovog rata,

Lazar Kujundžić je historičko lice.
Podigavši se na Turke, on dopade
ropstva u jednom od onih okršaja
što su“ »uprav sinteza posljednjih
očajnih borba Srpstva protiv Osman-
stva uoči dana Velikog Obračuna«,
Turci mu dovedoše majku da ga
prepozna, ali ona imade hrabrosti
da ga zaniječe, da tako spase Laza-
rovu djecu. Razumije se od sebe, da
je historički čim pretrpio proširenja i
obnova, prolazeći kroz sito  Vojno-
vićeve umjetničke  sensibilnosti i
kroz. njegovu fantaziju sklonu ka uni-
versalnome, Ali čitava drama je: u
enom tragičnom susretaju, kada je
opkopljen u »Kuli«, prisiljen. da se
preda, a »Aga« hoće da izmami od

majke priznanje da je taj hajduk baš |

njezin sin Lazar, Ustrijeljen od puš-
čanoga hica Lazar umire  zazivljući
.po imenu svoju djecu. Majka je razu-
mjela taj poziv, i još jače no prije,



kada je odvukoše na stratište, ona
savlada svoju bol. »Prevari sek« —

ne poznam ga, ago« — »Lažeš, ku-
čko, ti si njemu majka«, — »Sve što
mlado pogiba u boju, ago, — sve to

ima svoju staru majku!..,. Jednu cr-
nu, sijedu, jadnu kukavicu što sad
možda kraj ognjišta sanja, — da joj
sin piše, — da_ će. joj doći, — kad
Sveto Hristovo Preobraženje svane
— iona već svaki kutić spravlja, —
i prebire, i cvijeće sadi, — jer_ sve
mora da se svijetli, da je čisto, da je
vedro, — kao jučer kad me, ago, u
dvorištu ti nađel... Pa.. pa... ako
i ovaj jadnik ima negdje — taku cr-
nu, staru kukavicu, — a ona uboga
još ne zna da joj se neće nigda po-
vratiti, — eh! pa — — onda... jest...
da bome!,.. i ovaj je moj sin, — kao
što su ono dječica moja, — kao što
je moj sin u Sirinićima, i kao što su
svi oni koji leže mrtvi, neukopani
po pećinama, po gudarama, — po
stratištima, jest, — moji pa moji! Jer
u jednoj majci sve su majkel., u je-
dnoj suzi — svi bolovi! — I za to ga
ja — eto“ mješte daleke, neznane



majke, — na samrti cjelivam — e da
mu bude lakše da čeka  vaskrsenje.
Ali ako kažeš, ago, da ovo probode-
no, isječeno, zadavljeno,.., da je ovo
porod moj!... Oh!.... onda.., on-
da — tebi i tvome rodu, — i tvome
porodu, — u obraz živih a u spomen
mrtvih, kažem ti, ago, ovo Lazar,
moje dijete nije«.

Pred prizorom koji se uspinje do
kulminacije opis je života što
ga sin (učitelj u selu Stare Srbije —
Sirinićima, —) provodi, otkako je
planuo ustanak, te se prikazuje oče-
kivanje majke Lazarove djece. A
slijedi iza toga prizora izlazak (oslo-
bođenja) siročadi, kojoj je majka svo-
jim heroizmom spasla život.

Ime »Lazara«, žrtva majke i sina
te kasniji dogođaj - Oslobođenje Sta
re Srbije, — naveli su Vojnovića da
vidi u Lazaru simbol svoga naroda.
Kada je bijedna kuća, u kojoj je maj-
ka odgajala svoju unučad, ostala pu-
sta, napuštena od svih, onda u no-
ćnoj tišini »duše mrtvijeh stvari« po-
kreću se i prizivlju Vaskresenije La-
zarevo — narod srpski — »jer pre-
vršilo se«! A Hrist sam glasom »koji
je osuda i slava« kliče: »Lazare! —
frjadi vonl« Zastalno nije teško ot-

kriti odnos među »ove četiri glave
jedne proste istorije, koja se začudno
svršava pjesmom« i Smrti majke Ju-
govića, koju ko da na nekim stalnim
mjestima obnavlja. Tjesnije, i ako
većma izvanjske su veze koje pove-
zuju Lazarevo Vaskresenje
sa Epilogom,. U jednom i dru-
gom prevladava potez domoljublja
koje, i ako iskreno i duboko, daje
ovim dvama djelima prigodni karak-
ter, gdje (a osobito vrijedi za Vaskre-
senje) »združenje najrazličitijih ele-

menata: realnosti, osjećaja i fantazi- |

je« nije uvijek u prilog umjetnosti.
Čini nam se, kao da je sam au-
ktor gledao na ovu dramu kao na
umetak u svoju umjetničku produk-
ciju. Već od nekolko godina on je
stvarao u duši djelo u kojem bi
imala da pobijedi vječna svjetlost
unutrašnje slobode; u kojoj bi iza
nemirnog života sadašnjeg i pro-
šlog nastupio mir; iza osvete i že-
lje za vlašću zavladala ljubav i po-
niznost; gdje se ne bi, tolstojevski,
zlu opiralo. Iz takova stanja duše
tije moglo a da ne izbije djelo, pu«
no simbola i alegorija, i s obzirom
na tendenciju Vojnovićeve umjet-



nosti, centralna ličnost, predstavnica

zvanično saopštenje o sniženju voza-|

mlinovi |

#