— — > > — — — ik e a2 I nno —— POŠTARINA PLAĆENA, - POJEDINI BROJ 1.50, DIN. DUBROVAČKI LIST SEDMIČNI INFORMATIVNI 1 PRIVREDNI GLASNIK = - Godišnja pretplata 80 Dinara. Za inozemstvo 200 Dinara. Odgovorni urednik: STIJEPO M. BJELOVUČIĆ, Plativo i utuživo u Dubrovniku, Oglasi po posebnoj tariti. Urednik; Dr, MATIJA VIDOEVIĆ 9. AUGUSTA 1924. BROJ 28. — GOD. 1, Pasivni krajevi. Kad je govora o jugozapadnim krajevima naše države, rijetko da se ne spomene njihova »pasivnost«. Du- brovnik je može se kazati u središtu tih »pasivnih« krajeva, ali nije njiho- vo središte, Oni za pravo središta ni nemaju, pa za to im je i borba za opstanak teža, To su ogromni prostori slabo na- seljeni, gdije je život težak, ali težina nije u tomu, što zemlja ne pruža ko- liko je dovoljno, da se prežive, već u tomu, što fali svake privredne or- ganizacije. Živi svak za sebe, te ne nalazeći u zajednici potpore, koje treba, istroši se u radu za suhu koru hljeba, a da od toga nema niko ko- risti, “ U sklopu ovih pasivnih krajeva nalazimo poplavljene skadarske rav- nice, močvarno ušće Neretve, pre- djele dakle koji bi mogli dati, kad bi se uredili, hrane toliko, da je bude dosta i za Hercegovinu i za Crnu Go- ru, te da je još preostane za izvoz. Tu su silne šume Kuča, Nikšića, oko Fo- če oko Gackoga. Gore skrivaju još neispitano blago ruda. Obala kao stvorena za trgovinu. No da se sve to dovede u kulturno stanje, treba silan kapitala, kojega mi nemamo, a teško da ćemo ga i dobiti, dok ovi krajevi ne budu gospodarski organi- zovani barem toliko da budu teren prikladan za kapital, Stranac dodje, pogleda kraj, ispita tlo, nadje da bi se moglo koješta uraditi....., ali treba početi sve od početka, od gradnje lokve i šumskog putića, do stana za činovnika. Svako preduzeće tu stoji o sebi, nema oslona u dru- gim gospodarskim ustanovama, To stranac vidi, kimne glavom i ide od- kle je i došao. Ako s ovoga gledišta promatramo potrebe naših pasivnih krajeva, one nam se prikazuju drukčije, nego ih obično novine crtaju. Tu mi čitamo svako malo vremena: »presušite ska- darsko jezero«, »uredite Neretvu«, pa kako su inžiniri izračunali šume Kuča na 1,700,000 m* drva, kako će se graditi šumska željeznica iz Nikši- ća u Risan, pa kako su ti i ti našli rudnike žive, bakra i slično. Ali pre- či nego rudni i šumski inžinir u ovom prvom stanju razvitka za ove je kra- jeve dobar upravnik, da dodjemo pr- vo svega do administracije, koja ne će biti udešena prama historičkim granicama pojedinih oblasti, već pre- ma ekonomskim potrebama, Ako se čovjek iz Dalmacije boji kreditirati u Crnoj Gori kvintal robe, jer su tu drukčiji zakoni nego u njega kod kuće, kako će drugi ulagati mili. june u industrijska preduzeća! No nije samo izjednačenje zakona da treba provesti, već i čitavoj upravi dići ono neprirodno što sada pri- vrednika odvraća da bilo što pre- duzme, jer ga sili da trčkara po Mo- staru, Sarajevu, Cetinju i Bog zna još kamo sa posle, kojih bi uprava imala biti usredotočena u jednom mjestu, u jednim rukama. Treba s drugim ri- ječima u ovim krajevima stvoriti pri- vredne upravne centre, otkle će se kultura i privreda, a s njima i svijest zajednice širiti, i tako nastati ambi- jenat povoljan za veće pothvate. Bilo je časova, kad je izgledalo, kao da idemo u susret stvaranju ovakovih privrednih središta na na- šem jugozapadu, no baš u odlučnom času izdala je pamet. Mjesto da se rad usredotoči u par mjesta, počelo se graditi i tamo i amo; htijući da se svakom zadovolji, nije se zadovoljilo nikoga, No to bi se još sve dalo lako popraviti, da se nije razgraničenjem na oblasti onemogućilo svaku pri- rodnu, zdravu privrednu organizaciju, Primjer je dubrovačka oblast. Du- brovnik, kao mjesto gdje ima i trgo- vačkog duha i spreme a i kapitala, mogao bi bez sumnje to uložiti u ko- rist svoga zaledja te znatno doprini- ieti podizanju privrednom Hercego- vine i jednog dijela sadanje zetske oblasti; ali politička podjela priječi mu svaki rad u tom pravcu, te nje- govi kapitali mjesto da oplode naj- bližu mu okolicu, koja k njemu gra- vitira, leže u stranim novčanim zavo- dima i hrane daleke industrije i trgo- vačka preduzeća. Ovom politikom treba obračunati, ako se hoće pasivne krajeve predig- nuti, Naš jugozapad može postati s vremenom aktivan jedino, ako mu politička podjela ne bude spriječa- vala, da postane privredii organi- zam, kadar da prima hranu te je asi- milira, . . vw Uticaj suše Dokazal; smo, kako je količina pale ki- še u okolici Tortose za vrijeme zadnje berbe maslina spala od. 754.11 mm u godini 1921, na 4444 mm u godini 1922, te na 270.4 mm u godini 1923. Zimske kiše bile su ove g0- dine neznatne, pak su doprle samo do 112.7 mm Kroz zadnju zimu (novembar i decembar: 1923, te januar, februar i mart 1924), Oskudica kiše pokazala se je na veoma slaboj berbi. Plodovi maslina iz niskih po- ložaja pokazalj su zakržljali razvoj, pa čak i vršt »Morruda« — koja je najveća — os- tala je malena, Stabla maslina slabo su iz- mladikala, čega radi je i ovogodišnji rod bio ograničen, a dobrim dijelom i uništen. Ono, što najmanje odlučuje o berbi maslina u predjelima Tortose, jest upravo voda, Na- protiv nalazimo se između najvišeg broja sta- bala po hektaru, tako da se krošnje često međusobno- prepliću, Ako se klaštrenje rijetko obavlja 4 pu- šta krošnja da se nerazmjerno razvija sa skroz neracionalnim oblikom, lako će se ra- zumjeti zašto prevlađuju nerodne godine ; u ovim“ predjelima, osobito u nizinama i gdje maslina žive na ograničenom prostoru, Prama tomu potrebne su energične mjere pri uzgoju maslina, U prvom redu vlasnici se moraju uvje- riti o neophodnoj potrebi umanjenja broja stabala po hektaru, pak na preostalim sma- njiti krošnju, otvoriti i očistiti gnjiloću, pak tako dovesti u sklad razmjer krošnja sa ra- spoloživom količinom vođe u tlu. Ne bude li se tako radilo, nemože se ra- čunati na normalne (redovite) berbe ploda. Gornju našu teoriju potvrđuje najzadnji rad vrstnog talijanskog stručnjaka profesora 1 Petri-a o promjenama i bolestima na ma- slinava prouzrokovanim uslijed anorganskih razloga, od kojih je takav jedan upravo suša. Profesor Petri veli: Oskudica vode u ze- mlji — gdje maslina raste — daje povoda mnogim smetnjama životnim, a koje u glav- nom priječe redoviti način hranitbe, čega radi nastupaju razne patološke (bolesne) po- jave, kao na pr, slijedeće: na masline. 1, Osporavanje razvoja mladika, na ko«< jima se opažaju kratki članci (koljenca, zglo- bovi); drveni godišnji pojas veoma tanak; cijevi drva sa uskim zrakama, 2, Zakržljalost cijelog stabla u vezi sa plitkom mekotom tla i u slučaju da suša du- lje potraje, 3, Privremeni zastoj u razvoju za vrije- me najveće suše, a kao posljedica toga stva- ranje veoma tanke dvostruke zone (pojasa) godišnjeg drvenog koluta (goda). 4, Otpadanje lišća, koje se pokazuje uslijed prvih jesenskih kiša, a neposredno iza razvoja novog mladog lišća, 5. Djelomična ili potpuna nerodnost ra- di osporavanja razvoja pestića, prije ili po- slije oplodnje, bilo da oskudica vode izrav- no djeluje, bilo pak da baš voda određuje o slaboj pričuvi dušičnih spojeva u cvijetnim Srančicama, Kao lijek preporuča; a) rijetku sadnju maslinovih stabala u sušnim predjelima i to sadnju od samo 44 stabla na 1 hektar, kao što se to radi u su- šnim predjelima Tunisa; b) natapanje, ako je moguće; e) duboko zimsko obrađivanje zemlje; d) zelenu gnojitbu sa Sočivnjačama; : e] uzgoj vrsti maslina, koje više odoli- Jevaju suši. Samo sa ovakovim uzgojem maslina biti će moguće osigurati rod, pa i u godinama sa malo kiše, Oklaštrene masline odolile su veoma dobro suši i donijele dobar rod, pogotovo ako su istodobno bile i pognojene, Dakle ili sjekirom sjeći desno i lijevo ili pustiti da se nevolja i siromaštvo sve više šire u narodu, T, Mladinov. 7 Ovaj članak napisao je poznati špa- njolski stručnjak Isidor Aguil6, inž, agronom i direktor maslinogojstvene stanice u Tor- tosi, a bio je tiskan u »Boletin mensual de olivicultura y elahoracićn del accita de oli- va« broj 64 za mjesec april 1924, Radi važnosti predmeta preveo sam taj članak, željom da se ; naši mašlinogojci sko- riste sadržajem, a svoj rad upriliče prama uputama, Cavalleria Rusticana. Pripovijest o jednoj viteškoj aferi u selu Orašcu kod Dubrovnika u 18. vijeku,!) Piše Niko Nardelli, L Pretprošle zime bavio sam se u starom du- brovačkom Arhivu proučavanjem starih spisa i knjiga, koje se tu čuvaju.) Pri tome sam naišao na događaj, koji se je sbio u selu Orašcu i za koji držim da je zanimiv pogledom na narodne običaje, na jezik i na sudbene običaje dubro- vačke republike te ga, radi toga, i iznosim na vidjelo toliko više, što, dosad, nijesam nigdje vidio pomena o kakvom dvoboju po selima oko- lice dubrovačke. Stvar se je dogodila u selu Orašcu i u odlomku njegovu, koji se zove P o- ljica na jugoistoku Orašca, Poljica je odavna pripadala oblasti dubro- vačkoj, te bi 6, 1150 uz župu Žrnovičku, Gruž, Zaton, dijelom Šumeta i Rijekom darovana Du- brovčanima od srpskoga kralja Vojislava, koji je bio i veliki župan zahumski, te je sve do g. 1) Na temelju kaznenih spisa u Arhivu dubrovačke republike, Z 3 : 2) Ovdje mi je dužnost da osobito zahvalim upra- vitelju starog dubrovačkog Arhiva, profesoru Antunu Vu. četiću, koji mi je bio pri ruci svojom vještinom, spre- , mom i susretljivošću, | | | | I | | | | | | | I | | | | 1333 bila najsjevernije selo teritorija, još mlade, dubrovačke republike, Ona je pripadala onomu dijelu dubrovačke države, koji se je zvao »As- tarea««, kojim se je imenom označivalo u ono doba zemljište blizu kakva grada, na kopnenoj morskoj obali u opoziciji s otocima") Dubrovačku su »Astareu« sačinjavala ova mjesta: Župa, Rijeka, Gruž, Zaton s Poljicom gdje je počinjala granica Zahumlja. I sada u bli. zini mosta nad potokom, koji dijeli Poljica od Orašca ima stara ploča s krstom i ornamentima, < koji sjećaju na staroslavensku umjetnost, I da- nas se drži da je taj krst bio granica između Astaree i Zahumlja, G, 1333, Dubrovčani stekoše od srpskoga kralja a bosanskoga bana Ston i Rat, ali terito- rije od Imotice do Poljica ostade u rukama za- humskih knezova, dotično bosanskih kraljeva, Pozorište je naše male priče selo Orašac i njegov sadašnji odlomak Poljica, te je potrebito da barem nešto natuknem o njihovoj povijesti, Općina dubrovačka u početku svojem steg- nuta na preusko teritorije od Sv. Jakoba na Pločama do Tri Crkve na Boninovu, bijaše pri- siljena da kakogod proširi svoju oblast, inače njezini stanovnici ne bi bili u stanju da pribave što im treba za življenje, ali su sve okolne ze- mlje bile u rukama slavenskih gospodara, te %) Po Jorgi ta riječ dolazi od grč. i) vorepća = kopno, . Parr je ona nastojala da bud diplomatskom vješti- nom, bud novcem od njih postigne, što joj sva: kako treba, Orašac prije nego dođe pod oblast du- brovačku, pripadao je kneževini Zahumlja, koja se u povijesti spominje tek u IX, v, Ova je bila čas samostalna, često dio oblasti srpskih vla- dara, pa je pripadala Bosni sve dok jedan dio njezin bi ustupljen dubrovačkoj republici u XIV. v., te otad ostade definitivno skopčan s Dubrov- nikom, s kojim je u poznijim vijekovima dijelio sudbinu svoju, dok ostali dio (po prilici današ- nja Hercegovina) u XV. v. osvojiše Turci, Lijepa ti je ova naša uža domovina! Iliri, Grci, Rimljani, Avari, Slaveni, Turci, Ugri, Mle- čići, Francuzi, Nijemci, Talijani, svi su čeznuli . sa više ili manje uspjeha za njezinim posjedom, dok srpskom plemenu ne pođe za rukom pri- kupiti razdrte udove jugoslavenskog naroda, te ih ujediniti u jednu jaku i bogatu državu, koja ima sve uvjete za ekonomski i kulturni razvitak u prirodnoj svezi s braćom, koja kroz toliko vi- jekova stenjahu pod tuđinskim jarmom. Malo je tako slikovitih krajeva na svijetu, kako što je sjeverna dubrovačka ri vijera od Gruža pak sve do Trstenoga i dalje, Ona se mo- že takmiti, što se tiče prirodnih krasota, bla- goga podneblja, subtropične vegetacije, sliko- vitih pogleda, sa najljepšim talijanskim 1 fran- cuskim rivijerama, Ne zna se dali je ljepši put