m e | I U H U | x POŠTARINA PLACENA. DU Urednik; Dr. MATIJA VIDOEVIĆ. Odgovorni urednik: STIJEPO M. BJELOVUČIĆ, 15. AUGUSTA 1924. SEDMIČNI INFORMATIVNI I PRIVREDNI GLASNIK Emira m Po BaS: pra k POJEDINI BROJ 1.50, DIN. LIST Godišnja pretplata 80 Dinare, Za inozemstvo 200 Dinara. Plativo i utuživo u Dubrovniku, Oglasi po posebnoj tariti. BROJ 29. — GOD. I. 1) Jadranskog mora, koja sačinjava jednu ekonomsku cje- linu sa svojim zalegjem, nastavana je, jednako kao i ovaj, isključivo od Jugoslavena. Već.dvanaest vjekova naš narod živi na obalom Jadran- skog mora, On se je tu razvio kac pomorski narod, te premda pod tu- gom dominacijom, stvorio je sebi aktivan i cvatući pomorski život. Očito je, da je konfiguracija isto- čne obale Jadranskog mora dopri- nijela znatno tom razvitku pomor- Istočna obala skog života kao i napretku naviga- cije kod Jugoslovena, Ali je jedna- ko sigurno, da su se Jugosloveni, na- šavši pri svom dolasku na primorje autohtoni elemenat, vješt pomor- stvu, s ovim brzo asimilirali što se dade zaključiti iz činjenice, da ih nalazimo, malo vremena po svom dolasku, angažirane u jednoj naval- noj ekspediciji. Mnoštvo dogogjaja dokazuje nam da su Dalmatinci od davnina osjećali pravu čežnju za pomorski život. Od rimske epohe pa sve do naših dana njihovo ime figurira megju najzname- nitijim u analima pomorstva, pa je jugoslavensko pučanstvo, koje se je naselilo na istočnoj obali Jadrah- skog mora ina otočju, već odavna | dalo dokaza o svom karakteru po- morskog naroda, *) Ovaj je članak imao izaći u engleškom broju »Dubrovačkog Lista«, ali je izostao zbog nekih poteškoća radi prevoda, Najve- ći dio članka sastavljen je po vrlo uspjelom predavanju »La vie maritime des Yougosla- ves«, održanom od našeg ugl, sugragjanina, g. dr, Iva De Giulli na Collega Libre des Sciences sociales u Parizu, dne 2. februara 1918. Bilo da proučavamo hrvatsku hi- storiju ili onu Dubrovnika, bilo da se bavimo onom Srpske države Ne- manjića, historijom Boke Kotorske ili pak onom Mletaka, bilo da istra- žujemo djela Neretvana ili Uskoka, svuda i u svim periodama, nalazimo tu očiti odraz snažnog i cvatućeg po- morskog života. U ostalom Jugosloveni su vukli od pomorstva znatne koristi, te se mo- že dapače kazati, da je evolucija ovog pučanstva ovisila skoro isklju- čivo o stanju njegove trgovačke mornarice. Život Dubrovnika nam daje za to frapantni dokaz, Ova ma- ia republika, koja je bila posvetila sve svoje brige razvitku trgovačke mornarice, nije bila nikad tako cva- tuća, koli intelektualno toli materi- jalno, kao što je bila u vrijeme kad je njezina flota bila bujna. S propasti pomorske trgovine. u Dubrovniku nestalo je starog cvjetanja znanosti i umjetnosti u republici. Pa ako je u. naše doba Dubrovnik vidio boljih dana, to ima opet da zahvali prepo- rodu svog pomorstva. *2MLENA u o TI, Spomenućemo ovdie, samo primje- rice, neke podatke iz raznih perijo- da te sjajne naše historije. Hrvati su imali pod svojim narod: nim kraljevima, biva za pet vjekova, vlastitu ratnu i trgovačku mornari- cu. Godine 642, Lombard Pavao Dja- kon bilježi, da su Hrvati na brojnim lagjama prenijeli svoju vojsku na protivnu obalu Jadranskog mora, Odmah poslije ove ekspedicije za- počne borba s Mlecima, koja traje vjekove. Godine 817, Hrvati, omje- Pomorski život jugosiovena. rivši se sa bizantinskom i mletač- kom flotom, odnesoše takovu pobje- du, da su prisilili Mletke na plaća- nje danka (tribut) da uzmognu slo- bodno ploviti po Jadranskom moru. Po kazivanju historičara hrvatska je Hota brojila početkom X. v. 80 lagja sa 40 boraca, a 100 sa 10—20 boraca. , Istom oko godine 998 prestane he- gemonija Hrvata na Jadranu. Pod Dmitrom Zvonimirom hrvat- ska flota, sjedinjena s onom Dubrov- nika pomaže normandsku flotu pro- tiv Venecije i Byzanca, obe skupa prestavljahu snagu od 150 lagja sa 30.000 vojnika. U bitci kod Drača mletačka flota, i ako pobjednica, bi prisiljena da se povuče. kad je na kopnu car. saveznik Venecije potu- čen, Borba potraja još neko doba, a svrši s pobjedom flote hrvatsko-nor- mandske, A 4 stara srpska država ima svo- ju historiju na moru. Obala srpska prostirala se je od Neretve do Drina, te su srpske trgovačke lagje, za vla- de cara Dušana, plovile po Jadran- skom moru, A vrijedna su spomena preduzeća ratne mornarice Srbije, posebno ona kralja Nemanje g. 1184. protiv Dubrovnika. Flota Dubrovnika, koju gore spo- menusmo, najavlja se prvi put u hi- storiji g. 782. Dubrovački kroničari registruju u ovo doba gradnju prve galije, koja je bila odregjena da bra- ni trgovačke brodove od saracenskih gusara, U to vrijeme se osniva u Du- brovniku prvi pomorski arsenal. Za vladanja byzantinskog cara Romana (1028—1034), Dubrovčani sudjeluju u borbi istočnog carstva protiv Ara- pa. Dubrovačke lagje pohagjahu Egi- pat, Siriju Tursku i Crno more, te je skoro cijela trgovina Balkana prola- zila kroz vjekove kroz ruke dubrov- čana. Dubrovačka zastava se vigjela takogjer u Francuskoj i Španjolskoj, pa i u Engleškoj, gdje je Cronnvell bio podijelio znatne trgovačke po- vlastice (privilege) dubrov. trgovdč- kim lagjama. Od XIII. do svrhe XV, vijeka Dubrovnik je bio jedan od najboljih trgovačkih centara, dok je u isto vrijeme posjedovao, za svoju obranu, moćnu ratnu mornaricu, G. 1496. njegove su lagje sudjelovale španjolskoj ekspediciji u Indije. U XVI. v, dubrovačka flota prite- če u pomoć Karlu V, i izvlači iz to- ga teške posljedice za se: 18 galija potpuno izgubljenih na Tuniškoj oba- li, nekoliko drugih nastradalih u Al- žiru, te 6 potopljenih pred Tripoli. »Nema nijednog kraja Evrope«, piše pravom Palladius, »pa bilo ka- ko zakrivenog ili neprijateljskog (ho- stile) strancima, gdje ne biste susreli dubrovačke lagje«. Kronike bilježe da je dubrovačka mornarica brojila g. 1450 300 trgo- vačkih lagja. Ali sigurno je, da je za vrijeme _ od 1584 do 1664 je Du- brovnik posjedovao 171 jedinice, od kojih 67 caragues, 72 galije, i 32 bro- da (vascello). To znači da se je ta flota sastojala osobito od jedinica prve i druge veličine. Momčad je brojila najmanje 2000 ljudi. Historičar Appendini uvjerava đa su dubrovačke galije XVI vijeka bile veće od najvećih fregata početkom XIX. vijeka. Trešnja od g. 1667 razori grad i teško ošteti mornaricu. Mnoge lagje Se izgubiše u katastrofi, početkom XVIII. vijeka flota dubrovačke repu- blike ne broji više od 50 brbika. Ra- tovi, koji sljediše za francuskom re- Cavalleria Rusticana. Pripovijest o jednoj viteškoj aferi u selu Orašcu kod Dubrovnika u 18. vijeku Piše Niko Nardelli. 1. Orašac leži na podnožju Vračeva brda, koje ga dijeli od Trstenoga. ' Vračevo (danas Braćevo) brdo uzdiže se 420 m poviše jadranskog mora, Podnožje mu je okićeno zelenim biljkam kao maslinom, čem- presma it. d, a gdje nestaje tle prikladno za kulturu, tu se je podigla šuma žuto-zelenijeh bora (pinus halepensis).. Vrhunac je Vračeva brda skoro g6, te se vide samo sivo kamenje 1 litice, a među njima raste malo trave, koju ljet- na žega brzo oprži. Živa je predaja ne samo na Trstenome nego i kod najbližih susjeda, kao Oraščana i Klišev- ljana, da je tu u vrlo stara doba postojala ka- pela posvećena svetim Vračima, kako naš na- rod od davnine zove braću lijekare i mučenike: S. S. Kuzmu i Damijana. Štovanje ovijeh sve- taca bilo je silno razprostranjeno ne samo kod južnih Slavena, nego i na zapadu. Ima crkva na Lastovu s klasičnom slikom njihovom. U Rimu je crkva, u Mljecima otar u crkvi S. Maria della salute sa slikom divnoga majstora Tiziana. Nji- ma je bila posvećena crkva u Stonu, na Lapa- du, u Gružu na Kantafigu (caput fici), u Kne- žici (Rijeka Dubrovačka), u Šumetu i t.d. Kad je sagrađena kapela na Vračevu brdu ne zna se. I na samomu Trstenomu kad je pripalo ba brovniku bila je druga crkva S. S. Kuzma iDa mijana na Propađama, Kop je Sto Dem Gromovi, kiše, vjetrovi, nemar, zlobna ljucka ruka, koja je raznosila kamenje, uništiše pred . mnogo godina skoro sve, što su pobožni pređi bili podigli. Sada se jedva na Vračevu brdu mo- gu vidjeti ostaci neke zgrade duge po prilici 13 koračaja a mnogo uže, a ostalo je sve razoreno | razrušeno, Ima stara predaja, da je uz kapelu svetih Vrača bio i mali samostan, gdje su sta- novali nekakvi monasi. Možda je tu bilo kakvo »romitorije«, u komu su stanovali jedan ili dva pustinjaka, te tu daleko od svijeta vršili pokoru i Bogu se molili, Takovih je »romitorija« bilo više u okolici Dubrovačkoj, tako da crkovna slast izdade jednu uputu kako se ti pustinjaci moraju vladati S. S. Kuzma i Damijan, braća ljekari iz Ara- bije, vršili su svoj zanat u Siriji besplatno i s velikim čudotvornim uspjehom, za to ih i zovu čvćpyvpo, besrebreni vraći. Za Dioklecijano- vih proganjanja kršćana izgubiše kao mučenici život (g. 303), nakon groznog mučenja osjekoše im glave. Oni su parci ljekara i ljekarnika, a u Dubrovniku i brijača, koji su za vrijeme repu- blike liječili manje bolesti i vršili kao kirurzi i ranari niže ljekarstvo (puštali krv, vadili zube i td). Iza naše doba otac je kanonika Dum Mata. Vlahušića bio brijač i flebotom (vadio krv), a neki brijač Ivo Njirić vadio zube, Na otoku Pašmanu bio je jedan oveći manastir nji- ma posvećen, a na Rabu otar Sancti Damiani.'*) U blizini ruševina crkvice na Vračevu brdu našao se je jedan utarak škrpjela, na kome je niskim reljevom uklesan ornamenat od grozda i klasja. Po pravilima staro-kršćanske umjetno- sti to znači evkaristiju (vino i kruh). —if Jireček: Die Romanen in den Stadten Dalmatiens, I ako se ne zna kad je ova kapelica sagra- đena, ipak se može zaključiti, da je ona već po- stojala kada Trsteno i Orašac dođoše pod du- brovačku oblast (1399). S vrhunca Vračeva brda uživa se krasan pogled na more, na niz otoka od Korčule pa sve do Mrkana i Bobare, na Pelješac. Gruž, Du- brovnik, Žarkovicu, Cavtat, Zvekovicu, Orjen, pak na hercegovačke planine i t. d, Blizu kapelice je velik bunar sada zatrpan kamenjem. S, S. Kuzmu i Damijana u velike štuju na Trstenome, gdje postoji na otaru Bl. Gospe od Rozarija njihova slika, ali su tu oni naslikani kao nekakvi sredovječni kraljevi. U Gospi su na vodi u istom selu pravilnije nacrtani s ku- tijom lijeka i s mučeničkom pomom. Sve obi- telji nastanjene na podnožju Vračeva brda sa strane. Trstenjske, slave S. S. Kuzmu i Dami- jana kao svoje krsno ime, Tako isto i kuće na južnom obromku Vračeva brda u Orašcu slave uz S. Panteliju ponajviše iste svece kao svoje krsno ime. Njihovo je štovanje vizantijskog po- rijekla. Tako se isto spominje crkva S. Tekle kod Orašca put Gromače,'“) I dandanas se vi- daju ruševine i stari grobovi. Štovanje S. Tekle ima biti bilo preneseno u Dalmaciju iz Vizancija IX,—X. v. kada i što- vanje mnogih drugih svetaca s istoka.) Na Orašcu je još znatna crkva Gospe od Orašca, koja bi sagrađena g. 1527 po nastojanju 18 Miklošić: Monumeta serbica, 38. 4 Don Frano Bulić: Car Dioklecijan, Zagreb 1918. S