ta učestvovahu

Strana 2.

volucijom bijahu jednako  zlokobni
po Dubrovnik, Njegove lagje bjehu
često zaplijenjene od Rusa i Engleza,
tako da g. 1814. mornarica ne broji
već samo 60 jedinica za malu kabo-
tažu. Pod austrijskom vladom Dub-
rovnik se poče istom drugom polo-
vinom XIX. vijeka oporavljati od
pretrpjelih gubitaka.

Jedan od krajeva, koji je najtješ-
nije vezan s pomorskim životom, to
je Boka Kotorska, Ova živi kroz
stoljeća isključivo od pomorstva. Za
grad Perast, kaže se: da je sam za
sebe imao g. 1622. flotu od 60 lagja,
a drugi tvrde da ih je imao dapače
100. Anali opsade Drača od g. 1716.
spominju udio njegovih mrnara u
njoj, a i u famoznoj bitki kod Lepan-
Perašćani i drugi
Bokeljski mornari. Mleci se tako-
Sjer služahu mnogo sa mornarima
Perasta, od kojih mnogi bijahu zapo-
vjednici na galijama Serenissime. In-
teresantno je spomenuti, a služi i
kao dokaz uvaženja pomorskih spo-
sobnosti Bokelja, da je Senat mleta-
čki povjerio nekomu Marku Marti-
noviću (rogj. g. 1663.) sedamnaest
kneževa plemića ruskih, po prepo-
ruci Petra Velikoga, da ih ovaj usa-
vrši u pomorstvu. Jedan savreme-
nik rečenog Martinovića. Mato Zma-
jević postao je u Rusiji admiral, neki
Antun Grubaš napravio je prvu kar-
tu navigacije Jadranskog mora, a
opet neki Agostinović sagradio je
lagju Grande Corona reale, kojom se
dugo dičila mletačka mornarica.

Svrhom XVIII. vijeka Bokeljska je
mornarica posjedovala 300 lagja. Te-
čajem XIX. vijeka napoleonski rato-
vi, pa finansijska kriza za vrijeme
Austrije dadoše teške udarce ovoj
mornarici. Ali za cijelo ovo stoljeće
austrijska je mornarica rekrutirala iz
Boke elitu svojih kapetana i mrnara.

Ostali dio Dalmacije što je bio pod
Mlecima imao je pak posebnog udje-
la u pomorskom životu Seremissime,.

u jednom samom prikazu navalne si-

le. mletaka u Dalmaciji, otštampa-
nom u Historiji ratne mornarice od
Rechtbergera, nalazimo da je od 30
lagja (vascello) tu spomenutih 15
imalo Slavene za zapovjednike,
Mleci duguju jugoslovenskim morna-
rima dobar dio svoje moći. Ovi sači-
njavahu najbolju momčad njezine



ratne i trgovačke mornarice, te dok
je pod dominicijom Mletaka Signoria
nastojala u Dalmaciji, kao i drugov-
dje, da paralizira svaku neodvisnu
inicijativu, činjenica pripadnosti re-
publici favorizirala je i druge strane
pomorsku aktivnost Jugoslovena.
Kad je govora o pomorskom živo-
tu Jugoslovena ne smije se preći
preko Neretvana i Uskoka, koji su
bili primitivni izraz tog života. U IX.
vijeku Neretvani bijahu proširili svo-
ju vlast na mnoge otoke južne Dal-
macije, te dizahu kontribucije od
primorskih gradova, I Mleci bjehu ta-
kogjer prisiljeni da im plaćaju godi-
šnji tribut. Dubrovnik, koji je u svo-
joj historiji imao često Mletke kao
suparnike, oslanjao se na njih, a isto
tako i Hrvati. Nego nasilja Neretva-
na udružiše napokon slovenske kne-
zove i dalmatinske gradove sa Mle-
cima, koji podigoše g. 997 brojnu flo-
tu, te ova prisili neretvane na mir.
Ostanci Neretvana naseliše se po tom
u Omišu, otkle su opet dugo zada-
vali brigu Mlecima, dok g. 1420.
Omiš ne padne pod vlast potonje.
Uskoci, koji su ljuto osporavali

Mlečanima dominaciju Jadrana, po-

znati su kao gusari, te su dugo prije-
čili plovidbu s Istokom. Ugnijezdivši
se na Klisu, u XVI. vijeku napadahu
Turske, a kasnije, pobjegjeni, etabli-
raše se u Senju, na dnu kvarnerskog
zaljeva. Na svojim laganim lagjama
agilni Uskoci ne ustručavahu se da
napadnu ni najveće trgovačke lagje,
dok bi se, kad im je prijetila pogi-
belj, sakrivali za otoke u uskim za-
ljevima. gdje ih ne mogahu progoniti,
U ostalom Uskoci ne plijenjahu ni-
kad stanovnike Dalmacije i otoka.
Mleci bjehu prisiljeni voditi tri veli-
ka rata sa nasljednicima  glasovitih
pomoraca Neretve i Omiša. G. 1557,
1596 i 1615. Ova borba izmegju Mle-
taka i Uskoka, jednako kao i Nere-
tvaha, nije bila u ostalom drugo već
borba Mlećana za dominaciju, a sa
strane našeg naroda, koji je htio os-
tati svoj u svojoj kući, obrambeni rat
protiv tog nastojanja. Povjest Usko-
ka se svršava g. 1618 sa ugovorom u
Madridu, kojim bješe prisiljeni da
napuste Senj, ; ak
(Nastavit će se),

_»DUBROVAČKI LIST«





Ur kh

Broj 29.
DRE

Značajna nacijonalna manifestacija
u Boci, Dubrovniku i na Pelješcu |

Prenos zemnih ostataka Filipa Hadžije.

Dubrovnik, 12/ avgusta.
ŽRTVE TUGJINSKE SILE.

Svima nam je i predobro poznata
tragika junaka naših, koji nakon
proglašenja rata stradaše samo za-
to što rod i zemlju svoju  ljubiše, a
napose nam je utisnuta u duši tragi-
ka one devetnaestorice ponajboljih,
koje je krvoločna Austrija bezdušno
postreljala i uz zloglasnu tvrđavu
»Španjolu« (kod  Ercegnovoga) na
ledini »Srbina« zakopala,

. KAKO SU POKOPANI?

Civilizovana Austrija zakopala ih
je tako, da ih je pobacala u rupe je-
dnog i po metra dubine, na tjelesa
njihova nabacala deblju naslagu ka-
menja, a poviše toga napunila i po-
ravnala zemlju,

SLUČAJ KAP. HADŽIJE,

Između onih, koji su odma u po-
četku rata svoje mučeničke živote
dali na oltar Domovine bio je i po-
morski kapetan Filip Hadžija iz
Orebića.

"Kad je na moru, na putu za naš
kraj doznao za početak zapleta ra-
ta, plane njegova rodoljubna duša
pa se pred svojim podčinjenim pod-
kapetanom, zle uspomene, Kalači-
ćem poradova što je do rata došlo:
neće li već ova gadna krpetina (au-
strijska zastava) biti već jednom ba-
čena s krme i“ jarbola brodova
naših.

Na povratku ide iz Boke na Ore-
bić na časovito odsustvo, gdje od
jude Kalačića dobiva brzojav da je
njegova prisutnost neophodno nužna
radi osobite reparature na brodu.
Bijedni Hadžija, ne sluteći što mu je
spleteno, oprašta se momentano od

"supruge svoje, obećavši kroz dva tri

dana povratak na dopust. Međutim
— već na molu bude uhapšen, sutra
u jutro presuđen, a isti dan poslije
podne majka zemlja primi prostre-
ljeno srce njegovo!....

NAKON OSLOBOGJENJA  PRE-

INESENE SU KOSTI MUČENIKA I

OTKRIVEN IM JE SPOMENIK NA
SAVINI.
Od Vidovdana 1919. haran narod

hodočasti grobove mučenika na



Španjoli, a ljetos podružnica Jadran. |
ske Straže za Boku, u Đenoviću eks-,

humira njihove ostatke, prenosi ih
na Savinu i udešava sve da se mu-
čenicima podigne zajednički i  do-
stojni i ako skromni, spomenik, što
neka pomenutoj podružnici bude na
čast. Prigodom prenosa kostiju i
odkrića pomena, kome prisustvuje
preko 6000 duša, osobito treba
istaknuti u ime  harnosti darovani
dragocjeni srebrni vijenac sa  zlat.
nom pločom Jugoslovena Trsta, na
kojoj su ploči upisana imena svih

onih, koji su na Španjoli dali svoje

živote za Naciju.
KOSTI POK. HAGJIJE PRENEŠE-
NE SU NA PELJEŠAC,

Na želju brata i svojbine, a napo-
se njegove ucviljene supruge i kćer.
ke prenešeni su ostaci pk. Hagjije iz
Savine"na Orebić u obiteljsku grobni.
cu. Taj je žalobni čin danas i izvršen.

SPROVOD U ERCEGNOVOM, |

Cijelu je stvar uzela u ruke Jadr,
Straža u Đenoviću, a da je uzorno i
provedena zahvaliti je osobitom za-
uzetnosti o. jeroteja Jovana Petko-
vića, tajnika J. S. u Đenoviću. Mrtvi
ostatci pk. Hagjije počivali su od Vi-
dovdana do dana prenosa u crkvi sv.
Jeronima, Pučanstvo Boke, koje je
na Vidovdan ukazalo dostojnu po-
čast svim palim žrtvama, jutros je
ponovno dalo dokaza o svojim osje-
čajima harnosti i pijeteta prama he-
rojima našeg oslobogjenja. Veličan-

stven sprovod, u kojemu su bila za-.

stupana mnoga sela Boke, kretao se
od crkve do lagje na obali. Lijes su
nosili Bokelji u narodnoj nošnji, a na
(obali su ga predali četvorici naših
raornaričnih oficira, koji su ga preni-
jeli na lagju. Vojna je mornarica, što
ie veoma pohvalno, dala na raspola-.
ganje tender >»Silni«, a u počast i
vojnu mornaričnu muziku,
POČAST U DUBROVNIKU,

U 11 sati pristaje u Dubrovačku
luku »Silni« dočekan od prestavnika
svih vlasti i svih korporacija, mno-
štva građanstva, a postrojenjem su-
djeluje četa vojske XIII, puka s voj-















trstenskog župnika Don Luke Diodati, koji je
bio istodobno i župnik od Orašca, jer je u staro
doba Orašac sačinjavao jednu župu s Trstenom,
dok je Poljica spadala pod Zaton. Na dan ve-
like svečanosti u toj crkvi (2. Jula) vrvi velika
masa naroda od Stona do Konavala, da se po-
moli pred tom Gospom, koja je na glasu kao
čudotvorna ne samo kod stanovnika dubrova-
čke okolice, nego i kod Hercegovaca obiju vjera.

U Orašcu je bio također mali domenikan-
ski samostan s crkvom S. Ruže Limanske, ute-
meljen g. 1690, a napušten po predlogu vikara
Fra Anđela pl. Gozze g. 1777, kad su napušteni
i ostali mali domenikanski samostani u pod-
ručju dubrovačke nadbiskupije.

Po Cervi je u Orašcu bio i jedan dumanjski
samostan trećoretkinja (mantellatae).

Otac Cerva u svojoj Metropolis ragusina,
pripovijeda kako je neki Ivan Dominik Bozzo,
dubrovački građanin, čovjek prost ali pobožan,
darovao fratrima veliku kuću s vrtom i stupo-
vima (columnas) i kapelicu uz uvjet, da se bave
poučavanjem i gajanjem seoske djece i da go-

vore nekoliko misa na godinu. To je prva pomen

pučke škole u Orašcu. Uz samostan bi sagra-
đena g. 1700 kula s natpisom i grbom, koji spo-

minju baruna Saponaru, carskog poslanika pri |

dubrovačkoj republici, Po Cervi je kula bila sa-
građena za obranu od hajduka i gusara (arcen-
dis terra marique praedonibus), ako bi navalili
na ovo nezaštićeno mjesto. Sada cio taj posjed,
kula, kuća i crkvica, pripada obitelji Gjanović
s Orašca,

Na Orašcu ima drevnih dvoraca dubrovač-



ke vlastele i pučana, tako dvorac Pučić-Sorko-
vića (Pozza-Sorgo), Bunića (Bona) s grbom iste
obitelji na pročelju, (koji sada pripada gospođi
Mari pl. Mirošević-Sorgo, rođenoj pl. Natali).
Spominje se i obitelj Baželjića (Bassegli), koja

- je ondje posjedovala prostrano zemljište, Malo

dalje je dvorac građanske (pučani) obitelji Vlaj-
ki, koja još postoji. U prvom polovici XIX, v.
Ivan Krstitelj Vlajki bio je načelnik grada Du-
brovnika, a Lujo Vlajki, (# 1923.), dugogodišnji
načelnik Zatonske Općine sa sijelom na Oraš-
cu) X '

Putujući po moru iz Gruža put Stona opa-
žaju se u Poljici (odlomku sela Orašca) ruše.
vine jednog starinskog dvorca, koje narod zove
Arapovo. Još je sačuvana jedna kula, zid,
svodovi i ruševine pobočnih zgrada, koje svje-
doče da je tu stanovao imućan gospodin, Dvo-
rac je zidan na divnom položaju blizu mora na

" hridinama, koje plače Jadran. Predaja i neki

povjesničari (Prof, Gelcich) tvrde, da je tu sta-
novao gonfalonijer (predsjednik) Horentinske Te-
publike Pie Soderini, koji prognan iz svog rod-
nog grada (g 1512), zatraži i dobi zaklonište i
zaštitu kod dubrovačke republike, ali uz uvjet
da on ne smije stanovati u gradu, nego na Oraš.
cu i to iz straha da sene zamjeri Florenciji, Bo-
ravak je Soderini-a trajao od septembra 1512.
do maja 1513. g

U samom selu Orašcu ne može se ništa
Sigdrno doznati o postanku zgrade, koju narod
Kaki Vlajki Giorio di Stefano detto Balcalovich, ve-
PN da Antivari, mercante 1450 (Genealogia dei dtd

i ragusei), — U Srbiji ima selo Vlajkovci,





zove Arapovo, samo se priča, da je ondje u sta-
ro doba stanovao neki Arapin. Neki pak misle
da je onu zgradu podigao jedan bosanski veli-
kaš, Svakako je trudno vjerovati, da je ta veli-
ka i udobna zgrada bila podignuta od Soderi-

ni-a, koji je proveo na Orašcu samo 9 mjeseca. |

Orašac, kad dođe pod oblast Dubrovačku,
bješe vrlo slabo napučen. Kasnije se broj sta-
novnika pridošlicama iz Hercegovine i s otoka
umnoži tako, da sada, skupa s Poliicom. broji
984 stanovnika,

Pored sela Orašca je prostrana plokata S
izvorom dobre pitke vođe, koja podzemnim pu-
tem dolazi iz Hercegovine, po svoj prilici iz
Trebišnjice, kao i ostale vode na cijeloj dubro-
vačkoj rivijeri, počinjući od Rijeke unaprijed.
T ondje ima lijepi platan, ali nije još tako velik
kao oni na Trstenome, jer je usađen mnogo ka“
snije. On je usađen na dan rođenja đeda g0-
spođe Mare pl. Mirošević Sorgo. koji je bio
posljedni ogranak obitelji Pozza-Sorgo.

Orašac je sjedište političke općine Zaton,

kojoj i pripada; ima od početka XVII, v. svoiu

posebnu župu, a od polovice XIX. v. svoju pučku

* mješovitu školu.

' U blizini je izvora vode kapelica Sv. Ivana,
koja je nekada pripadala posjedu Pozza-Sorg0
[sada Buć), Na tom posjedu od državne ceste
do kuće, vodila je aleja grabova (carpano), tako
gusta, da sunce nije moglo krozanju prodirati.
Sad je ondje na mjesto nje vinograd.

Sada poslje ovog uvoda prijeđimo na samu
Parnicu, koja sačinjava pravi predmet ovo$#
članka; (Nastavit će se.)

*

i







o ji iji s kinnjsš