ta učestvovahu Strana 2. volucijom bijahu jednako zlokobni po Dubrovnik, Njegove lagje bjehu često zaplijenjene od Rusa i Engleza, tako da g. 1814. mornarica ne broji već samo 60 jedinica za malu kabo- tažu. Pod austrijskom vladom Dub- rovnik se poče istom drugom polo- vinom XIX. vijeka oporavljati od pretrpjelih gubitaka. Jedan od krajeva, koji je najtješ- nije vezan s pomorskim životom, to je Boka Kotorska, Ova živi kroz stoljeća isključivo od pomorstva. Za grad Perast, kaže se: da je sam za sebe imao g. 1622. flotu od 60 lagja, a drugi tvrde da ih je imao dapače 100. Anali opsade Drača od g. 1716. spominju udio njegovih mrnara u njoj, a i u famoznoj bitki kod Lepan- Perašćani i drugi Bokeljski mornari. Mleci se tako- Sjer služahu mnogo sa mornarima Perasta, od kojih mnogi bijahu zapo- vjednici na galijama Serenissime. In- teresantno je spomenuti, a služi i kao dokaz uvaženja pomorskih spo- sobnosti Bokelja, da je Senat mleta- čki povjerio nekomu Marku Marti- noviću (rogj. g. 1663.) sedamnaest kneževa plemića ruskih, po prepo- ruci Petra Velikoga, da ih ovaj usa- vrši u pomorstvu. Jedan savreme- nik rečenog Martinovića. Mato Zma- jević postao je u Rusiji admiral, neki Antun Grubaš napravio je prvu kar- tu navigacije Jadranskog mora, a opet neki Agostinović sagradio je lagju Grande Corona reale, kojom se dugo dičila mletačka mornarica. Svrhom XVIII. vijeka Bokeljska je mornarica posjedovala 300 lagja. Te- čajem XIX. vijeka napoleonski rato- vi, pa finansijska kriza za vrijeme Austrije dadoše teške udarce ovoj mornarici. Ali za cijelo ovo stoljeće austrijska je mornarica rekrutirala iz Boke elitu svojih kapetana i mrnara. Ostali dio Dalmacije što je bio pod Mlecima imao je pak posebnog udje- la u pomorskom životu Seremissime,. u jednom samom prikazu navalne si- le. mletaka u Dalmaciji, otštampa- nom u Historiji ratne mornarice od Rechtbergera, nalazimo da je od 30 lagja (vascello) tu spomenutih 15 imalo Slavene za zapovjednike, Mleci duguju jugoslovenskim morna- rima dobar dio svoje moći. Ovi sači- njavahu najbolju momčad njezine ratne i trgovačke mornarice, te dok je pod dominicijom Mletaka Signoria nastojala u Dalmaciji, kao i drugov- dje, da paralizira svaku neodvisnu inicijativu, činjenica pripadnosti re- publici favorizirala je i druge strane pomorsku aktivnost Jugoslovena. Kad je govora o pomorskom živo- tu Jugoslovena ne smije se preći preko Neretvana i Uskoka, koji su bili primitivni izraz tog života. U IX. vijeku Neretvani bijahu proširili svo- ju vlast na mnoge otoke južne Dal- macije, te dizahu kontribucije od primorskih gradova, I Mleci bjehu ta- kogjer prisiljeni da im plaćaju godi- šnji tribut. Dubrovnik, koji je u svo- joj historiji imao često Mletke kao suparnike, oslanjao se na njih, a isto tako i Hrvati. Nego nasilja Neretva- na udružiše napokon slovenske kne- zove i dalmatinske gradove sa Mle- cima, koji podigoše g. 997 brojnu flo- tu, te ova prisili neretvane na mir. Ostanci Neretvana naseliše se po tom u Omišu, otkle su opet dugo zada- vali brigu Mlecima, dok g. 1420. Omiš ne padne pod vlast potonje. Uskoci, koji su ljuto osporavali Mlečanima dominaciju Jadrana, po- znati su kao gusari, te su dugo prije- čili plovidbu s Istokom. Ugnijezdivši se na Klisu, u XVI. vijeku napadahu Turske, a kasnije, pobjegjeni, etabli- raše se u Senju, na dnu kvarnerskog zaljeva. Na svojim laganim lagjama agilni Uskoci ne ustručavahu se da napadnu ni najveće trgovačke lagje, dok bi se, kad im je prijetila pogi- belj, sakrivali za otoke u uskim za- ljevima. gdje ih ne mogahu progoniti, U ostalom Uskoci ne plijenjahu ni- kad stanovnike Dalmacije i otoka. Mleci bjehu prisiljeni voditi tri veli- ka rata sa nasljednicima glasovitih pomoraca Neretve i Omiša. G. 1557, 1596 i 1615. Ova borba izmegju Mle- taka i Uskoka, jednako kao i Nere- tvaha, nije bila u ostalom drugo već borba Mlećana za dominaciju, a sa strane našeg naroda, koji je htio os- tati svoj u svojoj kući, obrambeni rat protiv tog nastojanja. Povjest Usko- ka se svršava g. 1618 sa ugovorom u Madridu, kojim bješe prisiljeni da napuste Senj, ; ak (Nastavit će se), _»DUBROVAČKI LIST« Ur kh Broj 29. DRE Značajna nacijonalna manifestacija u Boci, Dubrovniku i na Pelješcu | Prenos zemnih ostataka Filipa Hadžije. Dubrovnik, 12/ avgusta. ŽRTVE TUGJINSKE SILE. Svima nam je i predobro poznata tragika junaka naših, koji nakon proglašenja rata stradaše samo za- to što rod i zemlju svoju ljubiše, a napose nam je utisnuta u duši tragi- ka one devetnaestorice ponajboljih, koje je krvoločna Austrija bezdušno postreljala i uz zloglasnu tvrđavu »Španjolu« (kod Ercegnovoga) na ledini »Srbina« zakopala, . KAKO SU POKOPANI? Civilizovana Austrija zakopala ih je tako, da ih je pobacala u rupe je- dnog i po metra dubine, na tjelesa njihova nabacala deblju naslagu ka- menja, a poviše toga napunila i po- ravnala zemlju, SLUČAJ KAP. HADŽIJE, Između onih, koji su odma u po- četku rata svoje mučeničke živote dali na oltar Domovine bio je i po- morski kapetan Filip Hadžija iz Orebića. "Kad je na moru, na putu za naš kraj doznao za početak zapleta ra- ta, plane njegova rodoljubna duša pa se pred svojim podčinjenim pod- kapetanom, zle uspomene, Kalači- ćem poradova što je do rata došlo: neće li već ova gadna krpetina (au- strijska zastava) biti već jednom ba- čena s krme i“ jarbola brodova naših. Na povratku ide iz Boke na Ore- bić na časovito odsustvo, gdje od jude Kalačića dobiva brzojav da je njegova prisutnost neophodno nužna radi osobite reparature na brodu. Bijedni Hadžija, ne sluteći što mu je spleteno, oprašta se momentano od "supruge svoje, obećavši kroz dva tri dana povratak na dopust. Međutim — već na molu bude uhapšen, sutra u jutro presuđen, a isti dan poslije podne majka zemlja primi prostre- ljeno srce njegovo!.... NAKON OSLOBOGJENJA PRE- INESENE SU KOSTI MUČENIKA I OTKRIVEN IM JE SPOMENIK NA SAVINI. Od Vidovdana 1919. haran narod hodočasti grobove mučenika na Španjoli, a ljetos podružnica Jadran. | ske Straže za Boku, u Đenoviću eks-, humira njihove ostatke, prenosi ih na Savinu i udešava sve da se mu- čenicima podigne zajednički i do- stojni i ako skromni, spomenik, što neka pomenutoj podružnici bude na čast. Prigodom prenosa kostiju i odkrića pomena, kome prisustvuje preko 6000 duša, osobito treba istaknuti u ime harnosti darovani dragocjeni srebrni vijenac sa zlat. nom pločom Jugoslovena Trsta, na kojoj su ploči upisana imena svih onih, koji su na Španjoli dali svoje živote za Naciju. KOSTI POK. HAGJIJE PRENEŠE- NE SU NA PELJEŠAC, Na želju brata i svojbine, a napo- se njegove ucviljene supruge i kćer. ke prenešeni su ostaci pk. Hagjije iz Savine"na Orebić u obiteljsku grobni. cu. Taj je žalobni čin danas i izvršen. SPROVOD U ERCEGNOVOM, | Cijelu je stvar uzela u ruke Jadr, Straža u Đenoviću, a da je uzorno i provedena zahvaliti je osobitom za- uzetnosti o. jeroteja Jovana Petko- vića, tajnika J. S. u Đenoviću. Mrtvi ostatci pk. Hagjije počivali su od Vi- dovdana do dana prenosa u crkvi sv. Jeronima, Pučanstvo Boke, koje je na Vidovdan ukazalo dostojnu po- čast svim palim žrtvama, jutros je ponovno dalo dokaza o svojim osje- čajima harnosti i pijeteta prama he- rojima našeg oslobogjenja. Veličan- stven sprovod, u kojemu su bila za-. stupana mnoga sela Boke, kretao se od crkve do lagje na obali. Lijes su nosili Bokelji u narodnoj nošnji, a na (obali su ga predali četvorici naših raornaričnih oficira, koji su ga preni- jeli na lagju. Vojna je mornarica, što ie veoma pohvalno, dala na raspola-. ganje tender >»Silni«, a u počast i vojnu mornaričnu muziku, POČAST U DUBROVNIKU, U 11 sati pristaje u Dubrovačku luku »Silni« dočekan od prestavnika svih vlasti i svih korporacija, mno- štva građanstva, a postrojenjem su- djeluje četa vojske XIII, puka s voj- trstenskog župnika Don Luke Diodati, koji je bio istodobno i župnik od Orašca, jer je u staro doba Orašac sačinjavao jednu župu s Trstenom, dok je Poljica spadala pod Zaton. Na dan ve- like svečanosti u toj crkvi (2. Jula) vrvi velika masa naroda od Stona do Konavala, da se po- moli pred tom Gospom, koja je na glasu kao čudotvorna ne samo kod stanovnika dubrova- čke okolice, nego i kod Hercegovaca obiju vjera. U Orašcu je bio također mali domenikan- ski samostan s crkvom S. Ruže Limanske, ute- meljen g. 1690, a napušten po predlogu vikara Fra Anđela pl. Gozze g. 1777, kad su napušteni i ostali mali domenikanski samostani u pod- ručju dubrovačke nadbiskupije. Po Cervi je u Orašcu bio i jedan dumanjski samostan trećoretkinja (mantellatae). Otac Cerva u svojoj Metropolis ragusina, pripovijeda kako je neki Ivan Dominik Bozzo, dubrovački građanin, čovjek prost ali pobožan, darovao fratrima veliku kuću s vrtom i stupo- vima (columnas) i kapelicu uz uvjet, da se bave poučavanjem i gajanjem seoske djece i da go- vore nekoliko misa na godinu. To je prva pomen pučke škole u Orašcu. Uz samostan bi sagra- đena g. 1700 kula s natpisom i grbom, koji spo- minju baruna Saponaru, carskog poslanika pri | dubrovačkoj republici, Po Cervi je kula bila sa- građena za obranu od hajduka i gusara (arcen- dis terra marique praedonibus), ako bi navalili na ovo nezaštićeno mjesto. Sada cio taj posjed, kula, kuća i crkvica, pripada obitelji Gjanović s Orašca, Na Orašcu ima drevnih dvoraca dubrovač- ke vlastele i pučana, tako dvorac Pučić-Sorko- vića (Pozza-Sorgo), Bunića (Bona) s grbom iste obitelji na pročelju, (koji sada pripada gospođi Mari pl. Mirošević-Sorgo, rođenoj pl. Natali). Spominje se i obitelj Baželjića (Bassegli), koja - je ondje posjedovala prostrano zemljište, Malo dalje je dvorac građanske (pučani) obitelji Vlaj- ki, koja još postoji. U prvom polovici XIX, v. Ivan Krstitelj Vlajki bio je načelnik grada Du- brovnika, a Lujo Vlajki, (# 1923.), dugogodišnji načelnik Zatonske Općine sa sijelom na Oraš- cu) X ' Putujući po moru iz Gruža put Stona opa- žaju se u Poljici (odlomku sela Orašca) ruše. vine jednog starinskog dvorca, koje narod zove Arapovo. Još je sačuvana jedna kula, zid, svodovi i ruševine pobočnih zgrada, koje svje- doče da je tu stanovao imućan gospodin, Dvo- rac je zidan na divnom položaju blizu mora na " hridinama, koje plače Jadran. Predaja i neki povjesničari (Prof, Gelcich) tvrde, da je tu sta- novao gonfalonijer (predsjednik) Horentinske Te- publike Pie Soderini, koji prognan iz svog rod- nog grada (g 1512), zatraži i dobi zaklonište i zaštitu kod dubrovačke republike, ali uz uvjet da on ne smije stanovati u gradu, nego na Oraš. cu i to iz straha da sene zamjeri Florenciji, Bo- ravak je Soderini-a trajao od septembra 1512. do maja 1513. g U samom selu Orašcu ne može se ništa Sigdrno doznati o postanku zgrade, koju narod Kaki Vlajki Giorio di Stefano detto Balcalovich, ve- PN da Antivari, mercante 1450 (Genealogia dei dtd i ragusei), — U Srbiji ima selo Vlajkovci, zove Arapovo, samo se priča, da je ondje u sta- ro doba stanovao neki Arapin. Neki pak misle da je onu zgradu podigao jedan bosanski veli- kaš, Svakako je trudno vjerovati, da je ta veli- ka i udobna zgrada bila podignuta od Soderi- ni-a, koji je proveo na Orašcu samo 9 mjeseca. | Orašac, kad dođe pod oblast Dubrovačku, bješe vrlo slabo napučen. Kasnije se broj sta- novnika pridošlicama iz Hercegovine i s otoka umnoži tako, da sada, skupa s Poliicom. broji 984 stanovnika, Pored sela Orašca je prostrana plokata S izvorom dobre pitke vođe, koja podzemnim pu- tem dolazi iz Hercegovine, po svoj prilici iz Trebišnjice, kao i ostale vode na cijeloj dubro- vačkoj rivijeri, počinjući od Rijeke unaprijed. T ondje ima lijepi platan, ali nije još tako velik kao oni na Trstenome, jer je usađen mnogo ka“ snije. On je usađen na dan rođenja đeda g0- spođe Mare pl. Mirošević Sorgo. koji je bio posljedni ogranak obitelji Pozza-Sorgo. Orašac je sjedište političke općine Zaton, kojoj i pripada; ima od početka XVII, v. svoiu posebnu župu, a od polovice XIX. v. svoju pučku * mješovitu školu. ' U blizini je izvora vode kapelica Sv. Ivana, koja je nekada pripadala posjedu Pozza-Sorg0 [sada Buć), Na tom posjedu od državne ceste do kuće, vodila je aleja grabova (carpano), tako gusta, da sunce nije moglo krozanju prodirati. Sad je ondje na mjesto nje vinograd. Sada poslje ovog uvoda prijeđimo na samu Parnicu, koja sačinjava pravi predmet ovo$# članka; (Nastavit će se.) * i o ji iji s kinnjsš