—- mania

POŠTARINA PLAĆENA,





: Urednik; Dr, MATIJA VIDOEVIĆ,
: ; Odgovorni urednik: STIJEPO M. BJELOVUČIĆ.

27. SEPTEMBRA 1924.

1

SEDMIČNI INFORMATIVNI
I PRIVREDNI GLASNIK

HERR.

POJEDINI BROJ 1.50, DIN.

DUBROVAČK LIST



Godišnja pretplata
Plativo | utuživo u

80 Dinara. Za inozemstvo 200 Dinara.
Dubrovniku. Oglasi po posebnoj tariti.

BROJ? 35. — GOD. L



Općinski. Izbori.

Općinska je samouprava osnovni
oblik, u kojem se izražava primjena
demokratskih principa u javnom ži-
votu, Državna administracija su svo-
jem ukočenošću i jednoobraznim bi-
rokratskim aparatom niti se kreće
niti može da se kreće sa onom lako-
ćom i onako pravilno u pitanjima lo-
kalnog interesa. kao oni, koje ta pi-
tanja direktno tangiraju. Zato se sa-
mouprava životom nametla, a njena
je snaga i vrijednost u tome, što se
učešćem u javnim poslovima diže gra-
Sjanska svijest najširih slojeva, koje
se tako vezujući za javni rad i odgaja
za obavljanje javnih poslova.

Smisao za samoupravu razvijena je
kod našeg naroda, pa i u narodnim
masama jaka je svijest o njenoj svrsi
i potrebi, Ipak princip samouprave
krši se već cio niz godina, a ta je po-
vreda tim teža, što je i protuzakonita
i protuustavna,

To naročito važi za naše primorske
krajeve. Kod nas je život općina bio
dosta bujan, pa suspendiranje općin-
ske samouprave ne može da se oprav
dava pomanjkanjem sposobnih sila da
je u život provedu. Izgleda paradok-
salno, da n .pr. Dubrovnik, koji je na
onom malenom teritoriju megju svo-
jim gragjanima nalazio dovoljno spre-
mnih sila da se kroz vijekove održi i
razvija kao slobodna država, sada,
kad je stupanj opće prosvjećenosti
mnogo veći, kad je polje javnog rada
za svakog slobodno, kroz pun jedan
decenij nema ni svoje — općinske
samouprave!

Ovo stanje. može se vrlo mučno
pravdati, a nikako opravdati. Poziva-
nje na neke vćće državne interese
potpuno je neosnovano, kad se zna
da država ima moći da se zaštiti od
svake povrede pozitivnih zakona, a
ujedno da općinsku upravu održi u
penjemne nadležnosti zakonom od-

regjenim. Kad bi se to moglo oprav-
davati partijskim razlozima, argu-
mentacija za tu tezu ispala bi još si-
romašnija,

A koliko je osnovano nezadovoli-
stvo sa ovakovom dugotrajnom povre
dom općinske samouprave, jasno je
već iz toga, što se uz jednake okolno-
sti u drugim našim pokrajinama ras-
pisivalo općinske izbore ne jedan put.
nego više puta, a kod nas se ustalilo

| režim komesarijata, koji je u ovako-
vim prilikama bez obzira na ličnosti,
isto što i kočenje svakog razvitka i
napretka općina

|
|
|
|
|
|



izgleda da je napokon i kod mje-
rodavnih faktora dozrelo uvjerenje
da ovako dalje ne treba, a da se ova-
ko dalje ine može. Pitanje općinskih
izbora postavljeno je na dnevni red
-i sada će ga, izgleda, trebati i riješiti.
Razumljivo je da će ta promjena u
najširim slojevima biti vrlo rado po-
zdravljena ,a kakav će biti rezultat
tih izbora i kako će se odraziti u ži-
votu općina, to je stvar izbornika.
koji će eventualne svoje greške sami
i ispaštati. U svakom slučaju i glasa-
nje, koje vrijedi samo kao pouka za
budućnost bolje je od komesarijata,
jer ođ njega nema koristi ni za sadaš-
njost ni za budućnost.



II.

Daliitcija se sada nalazi u polo-
žaju, u kojem j je bila osamdesetih go-
dina za doba zloglasne vinske klau-
zule, kad je Austro-Ugarska bila o-

tvorila svoje granice talijanskom vi-

rodno područje Jugoslavije za izvoz
vina, otvoreno je mirovnim ugovori-
ma
talijanskoj utakmici, koju dal-
matinska vina ne mogu ni sada
da podnesu,
kako je nijesu mogla podnijeti ni u
deba vinske klauzule. Naša država
obzirom na sve ugovore može postići
najviše to, da u Austriji i Ugarskoj i
u Njemačkoj naša vina budu jednako
tretirana kao talijanska, a to je malo,
da se izvoz naših vina osigura. Kojim
poteškoćama se je boriti, dokaz je
postupak prama našim vinima
Česko-slovačke države,
[koja u sklopu ovih zemalja ima naj-
više političkog i ekonomskog razloga
da nas zadovolji. Ona je dozvolila uz
carinu koju plaćaju i talijanska vina



Vinska kriza u Dalmaciii.

(iz izvještaje dubrovačke Trg. Obrt. Femore).
uvoz od 100.000 hl, ali. vjernu sliku |.

nu: Srednje evropske države, to pri- .

česko-slovačkog tržišta daje izvješće
plzenske Komore zagrebačkoj, koje
a priori isključuje, da bi se mo-
gla uvoziti u Česko-slovačku
merkantilna vina,
a isto tako ni bijela. vina. Mogućnost
po mišljenju plzenske Komore postoji
samo za crvena vina bolje kvalitete.
a tim se slažu i izvješća, koja dobija
dubrovačka Trg. Obrtnička Komora,
To je i razumljivo: podvoz, carina
i općeniti porezi na vino jednako je
za vino od 10% kao i
jakosti, a za švakt stupanj preko 10
raste cijena za skoro 10%
No za izvoz dalmatinskih
jakih vina, koja imadu i veliki
postotak extrakta, ne treba da
se bojimo.





On je više ili manje osiguran i inače
zbog potrebe, koju osjećaju vinogra -
dari srednje Evrope, da svoja vina.
osobito u lošim godinama poprave.
Za tu svrhu neka dalmatinska vina
su kao stvorena, te će ona uvijek na-
ći progje u inozemstvu. “No takovih

iza vino veće |

vina Dalmacija nema previše. Mnoćo
smo nazadovali u tom pogledu u po-
vodu filoksere: mlagji vinogradi re
daju ni po sebi jako vino, a na žalost
pri navrtanju na amerikansku podla-
gu više se pazilo na izdašnost ploda
nego na kvalitet vina, Tako smo do-
šli do toga da samo

maleni dio dalmatinskih vina mo -

že se i bez potrebe zaštite u po--

gledu kakvoće takmiti u svrhu '
popravljanja vina sa stranim pro-
izvodima.

Dalmatinska vina izgubila su dakle
u povodu političkih preokreta u sred-
njoj Evropi tržište, na kojemu su se
sa uspjehom afirmirala, te koje je, ka-
ko smo gore rekli absorbiralo cijeli
suvišak. dalmatinske produkcije od
oko 600.000 hl, a

nova tržišta skoro je nemoguće

naći.
Francuska i Italija zalažu cijeli svoj
politički upliv, da osvoje tržišta, kc-
ja bi bila slobodna, a države brane se
što je moguće jače od uvoza vina,
smatrajuć ga u najmanju ruku pred-
metom. luksuza,

Izgleda dakle nema skoro nikakva,
da bi Dalmacija mogla izvesti u ino-
zemstvo suvišak u produkciji vina, a
na domaćim tržištima snažno mu kon-
kuriraju domaća vina. kojih svaka
pokrajina u Jugoslaviji ima,

Posljedice ovoga stanja vide se. Sa
produkcijom ograničenom u povodu
filoksere na samo 600.000hI

godina 1923, svršava sa oko

200.000 hi nerasprodata vina.
Kada svi obnovljeni vinogradi do-
$ju na potpuni rod a kad bi se obno-
vili i oni, koji zbog filoksere propa-
daju, te se u povodu toga produkcija
vina povisi na barem 1,000.000 hl, bi-
va na onu količinu, kolik je bio po-
prječno proizvod dalmatinski prije ra-
ta, — ako bude ići ovako, a nema iz-
gleda da će biti bolje, mi-ćemo imati



Ekonomsku i hrojna snaga

Svima je posjetiocima . Dubrovač-
kog Arhiva poznata velika debela
knjiga. koja stoji na štioniku na za-
sebnom stolu, kao neka knjiga sve-
tog Pisma i obraća na sebe pažnju
svih gosti svojim prekrasnim  gotič-
kim rukopisom na pergamenu. To je
tako zvani Libro Rosso, crvena knji-
ga, zvanični popis zemljišnih posjeda
Đubrovčana u Župi, Stonu, Primorju
i Konavlima, učinjen u 14. i 15. vijeku
od marljivih dubrovačkih notara.

Tu su potanko upisane granice
svakog najmanjeg dijela zemljišta 1
imena svih gospara 1 pučana, kojima
je ta zemlja dodijeljena.

U jednom je pogledu ta zemljišna
knjiga mnogo siromašnija nego sa-
vremeni joj grčki ili ruski katastici
15. vijeka i čak turski defteri, I prak-
ik Milendarski. i Novgorodske »pis- |

.“cove knjige« opisuju nam kuću i ob-
ragjeno zemljište, danak.i rabote.
koje on daje gospodaru, Zato su spo-

menute knjige vrlo važne za ekonom- ,
sku i pravnu istoriju seljaka toga do- |

ba. Od toga ni traga u Dubrovačkoj
Crvenoj Knjizi, Samo granice zemlji-
šta 1 bezbroj imena zemljoposjednika.
Kancelarija aristokratske republike





ar EJ Van

dubrovačke vlastele u 15.4.

ne obraća nikakve pažnje na seljake,
ne vidi ih, U toliko da je A dell' Ivel-
lio, površno pregledavši tu knjigu, iz-
veo svoj zaključak, da su Konavlje
bile nenaseljene u 15. vijeku, da su
Dubrovačka vlastela zauzela neku
praznu i neobragjenu zemlju. I goto-
vo je izgubljen posao tražiti u toj
knjizi podatke za istoriju Dubrovač-
kih seljaka. Ali zato nam ona pruža
tačne i interesantne podatke o du-
brovačkoj vlasteli.

Dubrovačku je vlastelu sačinjavao
od najstarijeg doba jedan zatvoren
broj starih porodica. koji imaju naro-
čite povlastice i isključivo pravo da
upravljaju Republikom. Već u najsta-
| rijim poveljama 13. vijeka nalazimo
rista imena što i u 18.; — isti Pucići,
| Menčetići, Restići, Gradići, Gučetići,
| Kabuzići (tako se pišu oni na slaven-
ski način u ugovoru g. 1253.). Ali u
staro doba nalazimo i mnogo drugih
imena, nestalih docnije. Nekad je du-
brovačko plemstvo bilo daleko
mnogobrojnije nego u 18. vijeku. Ono
se postepeno smanjivalo izumiranjem
pojedinih porodica i nije se _popunja+
valo, osim jednog slučaja — prima-



potresa, Ali kakva je bila brojna sna-
ga vlastele u pojedinim vijekovima?
Na to imamo samo približne odgovo-
re,

Dr. Kosta Vojnović (u Rada, knj.
103) daje nam neke podatke: godine
1358. bilo je 130 članova u Velikom
Vijeću:' godine 1520 — 150 članova:
god. 1667. )poslije potresa) samo 37
članova, u 18. vijeku opet do 80 čla-
nova. U Veliko Vijeće ulazila je, kao
što je poznato, sva vlastela, koja je
navršila 18 godina.

Libro Rosso, a naročito glavni nje-
gov deo, t.zv.Matica Konavoska daje
nam po prvi put tačan popis svih mu-
ških članova vlasteoskih porodica,
sa imenima i geneološkim podacima i
sa njihovim zemljeposjedom,

Kad je Republika kupila od srpskih
vojvođa g. 1423. jednu polovinu Ko-
navala, pođijelila je čitavo zemljište sa
kmetovima na 36 desetaka [(deceni),
od kojih se svaki dijelio na 10 dijelova
(partes), svaki dio opet na 4 četvrti-
ne (quartes). Svaki plemić dubrovač-
ki dobija neki udeo. Glava porodice
— 1 deo i 1 četvrt; odrasli plemić —
1 deo, mladić od 14 do 18 god, 2 če-
tvrti (ako je glava porodice — tri če-
tvrtine), dječak ispod 14. od, jednu





.njem sedam porodica poslije velikog

četvrtinu (ako je glava porodice —

dvije četvrtine).
neznatan dio dobila općina. crkva, i
140 zaslužnijih pučanskih porodica

| fpo jednu četvrtinu, samo 30 od njih

po dvije četvrtine).

Na isti je način bila podijeljena iz-
megju istih god. 1427. i druga polovi.
na Konavalja (sa 38 deceni). Tako
bješe podjeljena obragjena zemlja. Ne
obragjena (gajevi. pašnjaci) dodaje se
kao gionte pojedinim desecima,

Na taj način podijeljeno je cijelo
Konavlje na 740 dijelova (ili 2960 če-
tvrtina). Od tih dijelova dobili su, po
našim istraživanjima,

a) općina dubrovačka i crkve 158 č

b). kralj Bosne i njegove vojv. 55 č.
e) vlastela dubrovačka 2385 č
d) pučani * Ž 362 č.

Vidimo da je zemljeposjed »puča-
na« (uglednih dubrovačkih gragjana)
samo 12 od sto, a 80 od sto dobila je
vlastela. Razumljivo je da je svaka
plemićka porodica dobila tim više ze-
mlje, čim je više brojila članova. Iz
sastavljenih od mene tablica zemlje-
posjeda izneću o tome neke podatke.
Na prvom mjestu stoji porodica Goz-
ze-Gučetića. Ona broji 51 muških
glava i drži 11 od sto cijelih Konava-
la. Na drugom mjestu Bona — 31 mu-
ških, zatim Sorgo - — 30 nana Gi-



Osim toga neki je.