;: a budući da mogućnosi izvoza zavisi . mjesta lozi; . Menze — 23, Cerva i Pozzo po 19, e jea Strana 2. svake godine kakvih 600.000.hl ne- rasprodana vina. Što ćemo s njime? Nameće se dakle po sebi potreba ograničenja kulture vi- nove loze u Dalmaciji, dosta i od kakvoće vina, treba ulo- žiti sve sile u to, da se navrću samo one vrsti loza, koje daju jako vina i vina puna extrakta, t. zv. vina za re- zanje. No ovo ograničavanje kulture vi- nove loze ima granica u samoj prirodi tla dal- matinskoga, Ima krajeva u Dalmaciji, gdje druga kuliura nije moguća, a i u koliko bi bilo moguće zamijeniti lozu s drugim stablima, treba dosta' vremena i mno- go troška, dok seljak uzmogne pobi- rati plod svoga truda, Nije moguće preko noći obnoviti maslinjake, koji su bili u svoje doba iskrčeni, da dadu žito u suhim zemljama našega primorja ne može da uspijeva te da zamijeni lozu. Brzi plod obećava buhač, ali tu se je bojati hiperprodukcije. Višnje snio- kve, bajami, limuni i naranče sve sti stabla, kojima je u Dalmaciji zgodno tlo, ali oni ne mogu na svakom mje- stu potpuno zamijeniti lozu. I kad bi se dakle zakonskim pu-, tem spriječilo širenje kulture vinove loze, Dalmacija bi ipak imala prama sadašnjim mogućnostima izvoza hi- perprodukcije vina te treba uzeti u razmatranje i druga . sredstva, kojim bi se ovomu vi- nu osiguralo barem djelomično Bee progju, ž a u koliko to ne bi bilo moguće, koji drugi način da bude potrošeno. Progja se može povećati u samoj državi, a može i u inozemstvu. Navje- šteno reduciranje željezničke tarife za prijevoz dalmatinskog vina u Sr- biju, sigurno će otvoriti dalmatin- skom vinu u samoj državi novo trž- šte te bi tu mjeru trebalo proširiti i ——_-_ i o » * | a | ' : ši Broj 35. »DUBROVAČKI LIST« o svako pravljenje alkoholnih pića iz drugih materija, u koliko se te mate- mjere izazvale bi dakako protivljenje sa mnogih strana, ali ovu vinsku kri- zu treba prebrditi, a bojimo se da konsum vina i proizvoda, koji se mo- Su dobiti od vina, na račun konsuma drugih alkoholskih tečnosti, Govori se i o organizaciji proizvod. nje. Po mišljenju nekih jedan od raz- loga s kojih dalmatinsko vino ne na- lazi lako kupca bio bi i to,-što još nema odregjenoga tipa dalmatinskih vina, već je u svakom seljačkom po- drumu vino drugovačije. To dakako smeta u trgovini, no u časovima ova- kove krize. akcija za ustanovljenje zadruž- nih konoba, koju neki zamišljaju, već je unaprijed osugjena na neuspjeh,i to u dva prav- ca: prvo svega teško je naći, ko bi dao novčana sredstva potrebna za tu akciju, kad se vino ne može prodati te utjerati izdan novac, a drugo baš u ovakim prilikama zemljoradnika je teško nagovoriti, da svoje vino dava u zadružnu konobu; vinogradi nijesu svi jednaki, pa onoj, koji ima stari vi- nograd, te obično daje jako vino, ima i u časovima krize vjerojatnost, da će svoje vino prodati, pa je prirodno da ga hoće držati za sebe, a neće da ga daje zadruzi, gdje je vjerojatnost unovčenja slabija. No, ako je teško što uraditi na za- družnom temelju, lakše je osnovati tu akciju na tr- govačkom temelju. = Trgovac nije obvezan kupiti sve vino jednog kraja, nego kupuje onoliko, koliko ima izgleda da će prodati. Ta mogućnost za njega je to veča, što lakše može preurediti “vino prama ukusu i potražnji onoga kraja gdje vi- no misli izvesti, Treba ostaviti u to- mu pogledu trgovcu slobodne ruke, na druge krajeve. No konsum ne spri- ječavaju samo visoki podvozni troškovi ,već i fiškalne odredbe, koje je izdalo Ministarstvo Finansija, U jednoj zemlji ,kao što je Jugosla- vija, gdje imamo hiperprodukciju vi- na, državna politika imala bi ići za tim, da onemogući ili barem otešća te ga ne vezivati sa nekim propisima vinskoga zakona, koji su možda bili uputni, kada se vinski zakon stvarav, ali u ovim časovima ometaju izvoz. Ako inostranstvo traži dalmatinsko vino od 13" a mi ga nemamo u dovolj- noj mjeri, treba ga stvoriti, A kako je jedan jedini način da se vinu dade snaga potrebna za izvoz, orgi i Resti po 26, Gondola — 25, Saracha — 17, Bobalio — 14, Lucari -— 12, Chaboga i Volzo po 10. Proda- nelli — 8, Zamagna — 9, Crosi — 7, Buchia i Gradi po 6, Binzola i Rag- nina po 5, Bonda, Bassegli, Proculo, Benessa i Martinussi po 4, Palmotta i Luca po 3, Chuchuli — 2, na kraju porodice Bodazza, Bucignolo, Calich, Cathena, Gleya, Goliebo, Mlascogna i Volzigno imaju svaka samo jednog Taj se veliki broj plemstva poste- peno smanjuje izumiranjem pojedinih porodica, Već u opisu Dubrovnika g. 1440 nabraja Philippus de Diversis sa- mo 33 porodice koje ulaze u Veliko Vijeće. Manjkaju mu šest porodica koje u našem popisu imaju samo po jednog muškarca, iščezle su u toku 13 godina, Poslije kuge g. 1527, kad je umrlo 84 plemića, posle potresa god, 1667 smanjuje se i broj ostalih poro- dica. U vrijeme pada Republike 1807. muškarca. Svega našao sam u Matici Konavoskoj 39 vlasteoskih porodica, koje broje g. 1423 ukupno 399 muških glava (u popisu g. 1427 ima ih već 411). Vidimo da i posle mnogih kuga, koje su posjetile Dubrovnik od god. 1346, vlasteoski stalež broji do 800 duša (400 muških i naravno 400 žen- skih), a to je veliki odstotak cjelokup- .nog naselja tadašnjeg Dubrovnika, Zanimljiva je nesrazmernost jačine pojedinih porodica. Dok naprimer Gozze broje 51 član i drže 11 od sto celog zemljišta, mnoge porodice imaju samo jednog muškacra i dobijaju za- to samo 1 parte (oko 6 hektara). Iz- .računao-sam da 10 najmnogobrojnijih Porodica sačinjavaju dvije trećine či- tavog dubrovačkog plemstva i drže .u svojim rukama dvije trećine cijelog vlasteoskog zemljišta. nalazimo ih samo 15 (i 3 od novopri- mljenih g. 1667) svega oko 120 mu- škaraca, "Poslije pada Republike nije htjela gorda vlastela da ragja robove cesa- ru. I tokom 19. vijeka isčezavaju slav- % imena Pucića, Menčetića, Restića idr, Sada nalazimo u Dubrovniku samo nekoliko markesa Bona, pojedinih rije mogu inače upotrijebiti, Takove drugoga načina nema, već povećati | carinu i trošarinu na slador i al- < kohol upotrebljen za popravlja- nje vina, treba ukinuti, isto kako je treba ukinuti na svim predmetima potrebnim vinogradarima i za podrume. : * Osobitu pažnju treba posvetiti i ma. Istina je, količina vina, koja bi se tim načinom exportirala, ne bi bi- la u početku velika prama ukupnoj produkciji dalmatinskoj, ali treba dr- žati na pameti, da su zadarske tvor- nice maraskina otvorile svjetsko tr- žište našim višnjama ,koje su postale po malo jedan od najunosnijih grana poljoprivrede u Dalmaciji. Bez »ma- raschino« ne bi svijet znao za naše višnje. Fina stolna vina otvarala bi dakle vjerovatno put u inozemstvo dalmatinskom vinu u bačvama, a S pravljenju finih stolnih vina u boca vremenom bi i sam izvoz tih finih vina, osobito u prekomorske krajeve, gdje obična vina nije moguće izvoziti, mogao znatno porasti, Na žalost i produkciju finih vina_ometaju neu- mjesni trošarinski propisi, koji ne raz. likuju domaći produkt od stranog, te ga opterećuju ogromnom trošarinom samo ako ima strano ime, Neku bi olakšicu na trgu vinom značila i kad bi se uspjelo proširiti navrtanjem na postojeće panje kulturu stolnog grož- gja. Sušenje grožsja i pravljenje »mantale« u svrhu trgovine takogjer bi dobro došlo u ovoj krizi. Ovim načinom mogao bi se pove- ćati konsum vina, a za ono što bi uza sve to preostalo, ne ostaje drugo sredstvo, da ga se riješimo već đo- zvoliti destilaciju uz takove uvjete, da od toga producentima takogjer koristi. svoje Ovako Talijani prave propagandu za vino: s > 1 Ricordatevi di has A asnasđu DOMANDAČE SOLTANTO ; šo ovini ITALIAN! #$ as = = Neon bevete spumanti stranieri L' lalia ha magnifici tipi di vini insuperabili. Sono frutto del nostro bel sole, delle nosire feraci terre e lavoro della meravigliosa nostra genie. essere Italiani! Vaiosizrate i prodotti d' ltalia hf mj nA Aso aj an Sf A kako radimo mi? Je lii to moguće? Iz kruga nekolicine uglednih pri- vrednika primamo ovaj dopis: Iz njemačkih a osobito talijanskih novina dalo se minulih dana raza- brati, da će tarifski ugovor izmegju naše Kraljevine i Kraljevine Italije sadržavati pored ostalog 1 slobodan uvoz nekih navodno specijalnih vrsti talijanskog vina i zašto u istinitost lih vijesti ne vjerovati, kada se u tim no- vinama moglo o tome opetovano či- tati i to u razmaku vremena koji je dostojao, da se eventualna pretjera- nost ili netačnost prve vijesti ispravi prema faktičnom stanju stvari. Dakle predbježno ne preostaje drugo nego vjerovati u ispravnost te vijesti i upo- redo time smatrati to pitanje u stadiju ozbiljnog pregovaranja a možda još i više, naime da je u megjuvremenu postalo moguće i gotovom činjenicom. Mislimo. da je ispravno predposta- vljati da naši delegati nijesu imali u- opće nakane u pogledu vina voditi pregovore, jer što bi u tome imali 1 pregovarati kada jedna i druga dr- žava ovim artiklom preobiluje i na- stoje raznim polakšicama omogućiti što veći izvoz vina, Iz toga se dade nepogriješivo zaključiti, da je inicija- tiva za to bila na drugoj strani pa je stoga za načuditi: se talijanskim pre- govarateljima, da su sa ovakove vi- sine mogli na naše pregovaratelje gledatijer ustupke,barem u toj formi, nijesu mogli očekivati ni od države, koja je za pokriće svoje potrebe vina upućena na 90% -tni uvoz, Ali glav- gospara Gozze, Saracca i Gradi (ioš negde u svetu ima Getaldi i Sorgo). To su poslednji gospari, poslednji po- tomci one hiljadugodišnje aristokra- cije, kojoj je nekad bio zadatak upra- vljati gradom, povećavati ga i čuvati ga — cura et officium nobilium prae- ter mercantias urbem regere. augere et conservare. ; IRE U Dubrovniku, 2, septembra 1924, Aleksandar Solovjev. no je za znati, koji su razlozi mogli natjerati našu delegaciju, da ne sa- mo ne odbije i sa potpunim pravom | bilo koje učešće u toj stvari, nego da joj posveti svoju pažnju i prihvati nešto, što mi ne bismo nigdje pa ni po kojim uvjetima mogli postići, Da barem obilujemo kakovim predme- tom sporedne naravi da kao proti- polakšiću novi tarifski ugovor omo- gućuje uvoz istoga na talijansko trži- Polakšice talijanskom vinu u našoj državi šte bez ptaćanja uvozne carine još bi kako tako opravdati, ali kako prvoj predpostavci nema ni traga, a drugoj će ga još manje biti, to je iz svega to- ga teško što drugo zaključiti nego li: da je našoj delegaciji bilo sugjeno pri- miti talijanski diktat, ili da predstav- nici iste nijesu imali pojma ni o naj- elementarnijim potrebama zemlje, jer tko može zanijekati, da nije apsurd dozvoliti bezcarisnki uvoz nečega sa čim preobilujemo i ne znamo što će- mo sa suviškom. Tko može dovesti sa ovom pojavom u sklad bezbroine vijesti naših novina o velikoj vinskoj krizi kod nas, mnogobrojne konferen- cije privrednika sad na ovom sad na onom mjestu i nastojanja mjerodavnih krugova, da raznim polakšicama ako ne uklone ali barem na stupanj snoš- ljivosti vinsku krizu svedu? Moželi se zanijekati apsurdnost i u tome, što recimo talijanska Marsala neće biti ni za jednu paru više opterećena daž. binom nego li naš Prošek; dočim da ima predmeta koje moramo uvažati i može ih se manje ili više uvrstiti u red živežnih namirnica, a da nijesu oslo- bogjeni plaćanja carina prigodom uvoza. Kada i ne bi postojali još drugi ni- šta manje važni razlozi, dovoljni su omalo prije spomenuti, da se slabost naše delegacije okrsti gornjim za- ključkom, No u svemu ovome imade još jedna nada, da do ovog neće doći. Naša Skupština ne smije jer ne može ta- rifski ugovor sa ovako krupnim pro- pustimo ratificirati. Narodna Skup- ština neće to učiniti, jer je sveta duž- nost. da otkloni sve što ne služi pro- bitku naroda, Dr. JURAJ ĆURIN, specijalista za očne bolesti, ordi- nira u Hotel de la Ville do 4 oktobra 0, 6. se postupak naše delegacije mogao: |