;:







a budući da mogućnosi izvoza zavisi

. mjesta lozi;

























. Menze — 23, Cerva i Pozzo po 19,

e jea

Strana 2.

svake godine kakvih 600.000.hl ne-
rasprodana vina. Što ćemo s njime?
Nameće se dakle po sebi
potreba ograničenja kulture vi-
nove loze u Dalmaciji,

dosta i od kakvoće vina, treba ulo-
žiti sve sile u to, da se navrću samo
one vrsti loza, koje daju jako vina i
vina puna extrakta, t. zv. vina za re-
zanje.

No ovo ograničavanje kulture vi-
nove loze ima

granica u samoj prirodi tla dal-

matinskoga,

Ima krajeva u Dalmaciji, gdje druga
kuliura nije moguća, a i u koliko bi
bilo moguće zamijeniti lozu s drugim
stablima, treba dosta' vremena i mno-
go troška, dok seljak uzmogne pobi-
rati plod svoga truda, Nije moguće
preko noći obnoviti maslinjake, koji
su bili u svoje doba iskrčeni, da dadu
žito u suhim zemljama
našega primorja ne može da uspijeva
te da zamijeni lozu.

Brzi plod obećava buhač, ali tu se
je bojati hiperprodukcije. Višnje snio-
kve, bajami, limuni i naranče sve sti
stabla, kojima je u Dalmaciji zgodno
tlo, ali oni ne mogu na svakom mje-
stu potpuno zamijeniti lozu.

I kad bi se dakle zakonskim pu-,
tem spriječilo širenje kulture vinove
loze, Dalmacija bi ipak imala prama
sadašnjim mogućnostima izvoza hi-
perprodukcije vina te treba uzeti u
razmatranje i druga .

sredstva, kojim bi se ovomu vi-

nu osiguralo barem djelomično

Bee progju, ž
a u koliko to ne bi bilo moguće, koji
drugi način da bude potrošeno.

Progja se može povećati u samoj
državi, a može i u inozemstvu. Navje-
šteno reduciranje željezničke tarife
za prijevoz dalmatinskog vina u Sr-
biju, sigurno će otvoriti dalmatin-
skom vinu u samoj državi novo trž-
šte te bi tu mjeru trebalo proširiti i

——_-_

i o » *

|
a |
'

: ši Broj 35.

»DUBROVAČKI LIST« o

svako pravljenje alkoholnih pića iz
drugih materija, u koliko se te mate-

mjere izazvale bi dakako protivljenje
sa mnogih strana, ali ovu vinsku kri-
zu treba prebrditi, a bojimo se da

konsum vina i proizvoda, koji se mo-
Su dobiti od vina, na račun konsuma
drugih alkoholskih tečnosti,

Govori se i o organizaciji proizvod.
nje. Po mišljenju nekih jedan od raz-
loga s kojih dalmatinsko vino ne na-
lazi lako kupca bio bi i to,-što još
nema odregjenoga tipa dalmatinskih
vina, već je u svakom seljačkom po-
drumu vino drugovačije. To dakako
smeta u trgovini, no u časovima ova-
kove krize.

akcija za ustanovljenje zadruž-
nih konoba,

koju neki zamišljaju, već je unaprijed
osugjena na neuspjeh,i to u dva prav-
ca: prvo svega teško je naći, ko bi
dao novčana sredstva potrebna za tu
akciju, kad se vino ne može prodati
te utjerati izdan novac, a drugo baš
u ovakim prilikama zemljoradnika je
teško nagovoriti, da svoje vino dava
u zadružnu konobu; vinogradi nijesu
svi jednaki, pa onoj, koji ima stari vi-
nograd, te obično daje jako vino, ima
i u časovima krize vjerojatnost, da će
svoje vino prodati, pa je prirodno da
ga hoće držati za sebe, a neće da ga
daje zadruzi, gdje je vjerojatnost
unovčenja slabija.

No, ako je teško što uraditi na za-
družnom temelju,

lakše je osnovati tu akciju na tr-
govačkom temelju. =
Trgovac nije obvezan kupiti sve vino
jednog kraja, nego kupuje onoliko,
koliko ima izgleda da će prodati. Ta
mogućnost za njega je to veča, što
lakše može preurediti “vino prama
ukusu i potražnji onoga kraja gdje vi-
no misli izvesti, Treba ostaviti u to-
mu pogledu trgovcu slobodne ruke,



na druge krajeve. No konsum ne spri-
ječavaju samo visoki
podvozni troškovi ,već i fiškalne
odredbe,
koje je izdalo Ministarstvo Finansija,
U jednoj zemlji ,kao što je Jugosla-
vija, gdje imamo hiperprodukciju vi-
na, državna politika imala bi ići za
tim, da onemogući ili barem otešća

te ga ne vezivati sa nekim propisima
vinskoga zakona, koji su možda bili
uputni, kada se vinski zakon stvarav,
ali u ovim časovima ometaju izvoz.
Ako inostranstvo traži dalmatinsko
vino od 13" a mi ga nemamo u dovolj-
noj mjeri, treba ga stvoriti, A kako je
jedan jedini način da se vinu dade
snaga potrebna za izvoz,



orgi i Resti po 26, Gondola — 25,

Saracha — 17, Bobalio — 14, Lucari
-— 12, Chaboga i Volzo po 10. Proda-
nelli — 8, Zamagna — 9, Crosi — 7,
Buchia i Gradi po 6, Binzola i Rag-
nina po 5, Bonda, Bassegli, Proculo,
Benessa i Martinussi po 4, Palmotta
i Luca po 3, Chuchuli — 2, na kraju
porodice Bodazza, Bucignolo, Calich,
Cathena, Gleya, Goliebo, Mlascogna
i Volzigno imaju svaka samo jednog

Taj se veliki broj plemstva poste-
peno smanjuje izumiranjem pojedinih
porodica, Već u opisu Dubrovnika g.
1440 nabraja Philippus de Diversis sa-
mo 33 porodice koje ulaze u Veliko
Vijeće. Manjkaju mu šest porodica
koje u našem popisu imaju samo po
jednog muškarca, iščezle su u toku
13 godina, Poslije kuge g. 1527, kad je
umrlo 84 plemića, posle potresa god,
1667 smanjuje se i broj ostalih poro-
dica. U vrijeme pada Republike 1807.



muškarca. Svega našao sam u Matici
Konavoskoj 39 vlasteoskih porodica,
koje broje g. 1423 ukupno 399 muških
glava (u popisu g. 1427 ima ih već
411). Vidimo da i posle mnogih kuga,
koje su posjetile Dubrovnik od god.
1346, vlasteoski stalež broji do 800
duša (400 muških i naravno 400 žen-
skih), a to je veliki odstotak cjelokup-
.nog naselja tadašnjeg Dubrovnika,
Zanimljiva je nesrazmernost jačine
pojedinih porodica. Dok naprimer
Gozze broje 51 član i drže 11 od sto
celog zemljišta, mnoge porodice imaju
samo jednog muškacra i dobijaju za-
to samo 1 parte (oko 6 hektara). Iz-

.računao-sam da 10 najmnogobrojnijih

Porodica sačinjavaju dvije trećine či-
tavog dubrovačkog plemstva i drže
.u svojim rukama dvije trećine cijelog
vlasteoskog zemljišta.



nalazimo ih samo 15 (i 3 od novopri-
mljenih g. 1667) svega oko 120 mu-
škaraca,

"Poslije pada Republike nije htjela
gorda vlastela da ragja robove cesa-
ru. I tokom 19. vijeka isčezavaju slav-
% imena Pucića, Menčetića, Restića
idr,

Sada nalazimo u Dubrovniku samo
nekoliko markesa Bona, pojedinih

rije mogu inače upotrijebiti, Takove

drugoga načina nema, već povećati |

carinu i trošarinu na slador i al- <
kohol upotrebljen za popravlja-
nje vina, treba ukinuti,
isto kako je treba ukinuti na svim
predmetima potrebnim vinogradarima
i za podrume. :

* Osobitu pažnju treba posvetiti i

ma. Istina je, količina vina, koja bi
se tim načinom exportirala, ne bi bi-
la u početku velika prama ukupnoj
produkciji dalmatinskoj, ali treba dr-
žati na pameti, da su zadarske tvor-
nice maraskina otvorile svjetsko tr-
žište našim višnjama ,koje su postale
po malo jedan od najunosnijih grana
poljoprivrede u Dalmaciji. Bez »ma-
raschino« ne bi svijet znao za naše
višnje. Fina stolna vina otvarala bi
dakle vjerovatno put u inozemstvo
dalmatinskom vinu u bačvama, a S

pravljenju finih stolnih vina u boca



vremenom bi i sam izvoz tih finih
vina, osobito u prekomorske krajeve,
gdje obična vina nije moguće izvoziti,
mogao znatno porasti, Na žalost i
produkciju finih vina_ometaju neu-
mjesni trošarinski propisi, koji ne raz.
likuju domaći produkt od stranog, te
ga opterećuju ogromnom trošarinom
samo ako ima strano ime, Neku bi
olakšicu na trgu vinom značila i kad
bi se uspjelo proširiti navrtanjem na
postojeće panje kulturu stolnog grož-
gja. Sušenje  grožsja i pravljenje
»mantale« u svrhu trgovine takogjer
bi dobro došlo u ovoj krizi.

Ovim načinom mogao bi se pove-
ćati konsum vina, a za ono što bi uza
sve to preostalo, ne ostaje drugo
sredstvo, da ga se riješimo već đo-
zvoliti destilaciju uz takove uvjete,
da od toga producentima  takogjer
koristi.



svoje

Ovako Talijani prave propagandu za

vino: s



>

1

Ricordatevi di

has A asnasđu



DOMANDAČE SOLTANTO ;
šo ovini ITALIAN! #$

as = =
Neon bevete spumanti stranieri
L' lalia ha magnifici tipi di vini insuperabili. Sono
frutto del nostro bel sole, delle nosire feraci terre
e lavoro della meravigliosa nostra genie.

essere Italiani!

Vaiosizrate i prodotti d' ltalia

hf mj nA Aso aj an Sf

A kako radimo mi?



Je lii to moguće?

Iz kruga nekolicine uglednih pri-
vrednika primamo ovaj dopis:

Iz njemačkih a osobito talijanskih
novina dalo se minulih dana raza-
brati, da će tarifski ugovor izmegju
naše Kraljevine i Kraljevine Italije
sadržavati pored ostalog 1 slobodan
uvoz nekih navodno specijalnih vrsti
talijanskog vina i zašto u istinitost lih
vijesti ne vjerovati, kada se u tim no-
vinama moglo o tome opetovano či-
tati i to u razmaku vremena koji je
dostojao, da se eventualna pretjera-
nost ili netačnost prve vijesti ispravi
prema faktičnom stanju stvari. Dakle
predbježno ne preostaje drugo nego
vjerovati u ispravnost te vijesti i upo-
redo time smatrati to pitanje u stadiju
ozbiljnog pregovaranja a možda još
i više, naime da je u megjuvremenu
postalo moguće i gotovom činjenicom.

Mislimo. da je ispravno predposta-
vljati da naši delegati nijesu imali u-
opće nakane u pogledu vina voditi
pregovore, jer što bi u tome imali 1
pregovarati kada jedna i druga dr-
žava ovim artiklom preobiluje i na-
stoje raznim polakšicama omogućiti
što veći izvoz vina, Iz toga se dade
nepogriješivo zaključiti, da je inicija-
tiva za to bila na drugoj strani pa je
stoga za načuditi: se talijanskim pre-
govarateljima, da su sa ovakove vi-

sine mogli na naše pregovaratelje
gledatijer ustupke,barem u toj formi,
nijesu mogli očekivati ni od države,
koja je za pokriće svoje potrebe vina
upućena na 90% -tni uvoz, Ali glav-





gospara Gozze, Saracca i Gradi (ioš
negde u svetu ima Getaldi i Sorgo).
To su poslednji gospari, poslednji po-
tomci one hiljadugodišnje aristokra-
cije, kojoj je nekad bio zadatak upra-
vljati gradom, povećavati ga i čuvati
ga — cura et officium nobilium prae-
ter mercantias urbem regere. augere
et conservare. ; IRE

U Dubrovniku, 2, septembra 1924,

Aleksandar Solovjev.



no je za znati, koji su razlozi mogli
natjerati našu delegaciju, da ne sa-
mo ne odbije i sa potpunim pravom
| bilo koje učešće u toj stvari, nego da

joj posveti svoju pažnju i prihvati
nešto, što mi ne bismo nigdje pa ni
po kojim uvjetima mogli postići, Da
barem obilujemo kakovim predme-
tom sporedne naravi da kao proti-
polakšiću novi tarifski ugovor omo-
gućuje uvoz istoga na talijansko trži-



Polakšice talijanskom vinu u našoj državi

šte bez ptaćanja uvozne carine još bi

kako tako opravdati, ali kako prvoj
predpostavci nema ni traga, a drugoj
će ga još manje biti, to je iz svega to-
ga teško što drugo zaključiti nego li:
da je našoj delegaciji bilo sugjeno pri-
miti talijanski diktat, ili da predstav-
nici iste nijesu imali pojma ni o naj-
elementarnijim potrebama zemlje, jer
tko može zanijekati, da nije apsurd
dozvoliti bezcarisnki uvoz nečega sa
čim preobilujemo i ne znamo što će-
mo sa suviškom. Tko može dovesti
sa ovom pojavom u sklad bezbroine
vijesti naših novina o velikoj vinskoj
krizi kod nas, mnogobrojne konferen-
cije privrednika sad na ovom sad na
onom mjestu i nastojanja mjerodavnih
krugova, da raznim polakšicama ako
ne uklone ali barem na stupanj snoš-
ljivosti vinsku krizu svedu? Moželi
se zanijekati apsurdnost i u tome, što
recimo talijanska Marsala neće biti
ni za jednu paru više opterećena daž.
binom nego li naš Prošek; dočim da
ima predmeta koje moramo uvažati i
može ih se manje ili više uvrstiti u red
živežnih namirnica, a da nijesu oslo-
bogjeni plaćanja carina prigodom
uvoza.









Kada i ne bi postojali još drugi ni-
šta manje važni razlozi, dovoljni su
omalo prije spomenuti, da se slabost
naše delegacije okrsti gornjim za-
ključkom,

No u svemu ovome imade još jedna
nada, da do ovog neće doći. Naša
Skupština ne smije jer ne može ta-
rifski ugovor sa ovako krupnim pro-
pustimo ratificirati. Narodna Skup-
ština neće to učiniti, jer je sveta duž-
nost. da otkloni sve što ne služi pro-
bitku naroda,





Dr. JURAJ ĆURIN,

specijalista za očne bolesti, ordi-
nira u Hotel de la Ville do 4 oktobra
0, 6.



se postupak naše delegacije mogao:













|