=



bek







emi

POŠTARINA PLAĆENA



Broj 37.

irovački



SEDMIČNI INFORMATIVNI i PRIVREDNI GLASNIK

Pojedini broj Din. 150

List

God. i.



Godišnja pretplata 80 Din.
Za inozemstvo 200D.



Dr. MATIJA VIDOEVIĆ

Urednik :
11.



oktojra 1924.



Odgovorni urednik :

STIJEPO M. BJELOVUČIĆ

Plativo i utuživo u Dubrov-
niku. Oglasi po tarifi.





Dalmatinski produkti.

(le izještaja dubrovačke Ti Trg.

LIMUNI I NARANČE.

Uljarski odsjek kod Zem. Gosp. Vi-
jeća u Zadru polazio je u trgovini
uljem dalmatinskim sa potpuno isprav-
nog stanovišia, da se klijenat može
zadržati samo, ako mu se daje roba
DO njegovu ukusu i ako se te robe
ima uvijek na skladištu.  Klijemat ne
Pita, je li u Dalmaciji. rodilo ulje ili
nije, već ako ga ne može dobiti u
Dalmaciji, traži ga na drugu stranu;
ne imajući dakle uvijek ulja, koliko
ga traži, gubi se klijenta. Uljarski Od-
sjek nije bio dakle samo producent,
već i trgovac.

To vrijedi jednako za sve grane
poljoprivrede, gdje u Dalmsciji ima
uvjeta produkciji, ali se

ne producira sada u onoj koli-

čini koja je potrebita da se

zadovolji potražnja.
Produkcija južnim voćem osobito ne
može se odijeliti od trgovine južnim vo-
ćem. Dalmatinska produkcija ne može

još da zadovolji domaću potražnju, te.
la na južmu [posao poljedjelca, a drugo trgovca.

je Jugoslavija još upućena na južnu
Italiju; no ako ona bude pokrivati
svoje potrebe preko Trsta, produkcija
južne Dalmacije ostati će i unaprijed
neiskorišćena, isto onako kao što je
bila u doba Austrije, kad smo gojili
limune i naranče samo za domaću po-
irebu, jer ih nijesmo mogli izvoziti.
Treba dakle

uvoz talijanskog južnog voća

u Jugoslaviji svrnuti na Dubrov-

nik gdje je centar naše pro-

dukcije.
Oni, koji se budu tom trgovinom ba-
viti, sigurno će u vlastitom interesu
uzimati najprvo u obzir domaći pro-
izvod. Videći, da se domaći limuni i
naranče mogu, kad god se hoće, pro-
dati u Dubrovniku, seljak će ih rado
njegovati. Ali nagovarati seljaka, da
on sadi i goji naranče i limune, kad
viđi, da ne može da proda ni ono što
on ima, to je nemoguće,

Svrnuti trgovinu talijanskog južnog
voća iz Trsta u Dubrovnik to je vrlo
lako, jer to zavisi u prvom redu, da
pače recimo

jedino od iroška za podvoz
na željeznicama, koje vode u Du-
brovnik.
SMOKVE.

Sjajno doba za gojidbu smokava
bilo je u Dalmaciji vrijeme, kad je
grad Hvar bio sjedište mletačke ilote
i pristanište galija ma putu iz Mletaka
u Levanat. Suhe smokve bile su omi-
ijela pomorska hrana, te su se njome
opskrbljivali u Hvaru,

Ostaak te kulture nalazimo još i
sada. Hvarske smokve uživaju i sada
zasluženi glas.

kroz cijelu D-umaciju, Plod se računa
na poprijeko
oko 30.000 g svježih smokava,
a suši se samo možda peti dio
toga.



No smokva se goji |

obrt. Komore. — Nastavak 4)

Prije rata izvozilo se je poprječno
2.500 q. Taj je iznos znatno pao po-

slije rata. U inozemstvo izvezlo se iz
i Jugoslavije god. 1922. svega 2031 kg.
Suhih smokava. Uzrok je tomu što se
je kroz vrijeme rata sušilo gore nego
prije, pa i one vrsti, koje za sušenje
nijesu zgodne. Toga zla običaja nijesu
se ni sad ljudi ostavili, a to odbija
dakako kupca,

Dalmatiuska smokva po svojoj vrsli
| mogla bi se uspješno održati na trži-
štima te
| natjecati se sa snokvama dru-
|. gih krajeva, kada bi bila bolje
| osušena i bolje etivirana.
Većinom se suši na suncu pa slaže u
vreće i prodaje. No takova suha smo-
ikva ne dolazi u obzir za jelo, već
| može služiti poglavito za pečenje ra-
i kije i za pravljenje surogata za kafu.
| Da dalmatinska smokva prodre na tr-
|žište i kao predmet ljudske hrane, po-
; trebno je usavršiti način sušenja i po-

brinuti se za zgodnu Etivažu, Prvo je

Šeta pion





Da se potakne poljodjelca da sušenju
smokakava posveti potrebu pažnju,
nije dosta samo pouka, već treba _i
materijalnih sredstava, kao što su na
pr. nagrade onim, koji najbolje taj
posao urade.

BUHAČ.

Buhač je od dalmatinskih proizvoda
najosjetljiviji u cijeni.

Cijene tako rekuć preko noći rastu i
padaju, te razlika iznosi na stotine hi-
ljada dinara po vagunu. Povod tim
grdnim oscilacijama često su dosta po
sebi neznatne količine buhača, koje u
nevrijeme dogju na tržište.

Trgovina buhačem je orgenizirana
ovako:

Pojedini proizvagjači
nemaju nikada toliko buhača, da bi
mogli nastupiti sami kao trgovci, Oni
| prodaju svoju robu
| manjim trgovcima,

a kako svi ovi obično nemaju sred-
stava toliko, koliko bi bilo potrebno
da pričekaju najzgodniji čas za pro-
| daju, ovi ga trgovci preprodavaju
većim i jačim firmama,

\ kojih ima u Dalmaciji dvaestak te se
bave prodajom buhača. No kad se
promisli da jedan vagon buhača može
| vrijediti do 800.000 Din, a da se ukupni
| proizvod u Dalmaciji i u Crnoj Gori mo-
(že računati po prilici na 50 vagona,
| trebalo bi uložiti u ovu trgovinu trajno
kakvih 30—40,000.000 Din.



(da se bude potpuno gospodar tržišta. |

Taj novac dalmatinski trgovci nemaju
na raspoloženju, a kako se gdjekada
|i jače firme prevare u proračunavanju
| potražnje buhača na svjetskom tržištu,
(nije čudo da one budu prisiijene ba-
cati na tržište buhač i onda, kađ bi
ga u općem interesu trebalo pridržati
| u skladištu. Buhač se baca na tržište
| preko tršćanskih komisionera,

biva roba se šalje u Trst, te tu čeka
kupca. Sigurnu dobit u ovakom po-
slovanju. imadu jedini komisioneri, 2
čijeli rizik ostaje na trgovc:. Što je
još teže, kako se kod ovih komisio-
nera usredotočuje i ponuda i potraž-
nja, oni su koji stavljaju buhaču cije
nu nastojeći dakako pri tomu uvijek, da
zadrže za Trst položaj,

koji je u ovoj trgovini zauzeo.

Pokušaji, da se dalmatinske tvrtke
stave neposredno u svezu sa potraži-
vačima buhača, ne samo što nijesu
uspjeli, već su donekle došli u prilog
tršćanskoj trgovini, jer su poduzeti sa
sredstvima, koja nijesu odgovarali
svrsi, i na način, koji osobito ameri-
čke konsumente nije zadovoljio. Ove
nedaće u dalmatinskoj trgovini sa bu -
hačem odstranile bi se po mišljenju
nekih, kad bi se

trgovci udružili.
To će ići teško, ali je istina da trgo-
vina buhačem
traži jeftina kredita,

a da taj kredit ne daje u Dalmaciji
Narodna Banka ni onim trgovcima,



| kojih je plativost i po imanju i po |

" jamstvima van svake sumnje.

Kad bi organizovanjem kredita us-
| pjelo dići Trstu vodstvo u ovoj trgo-
| vini fe je usredotočiti u Dalmaciji, tad
\bi se po sebi riješilo i pitanje, ka-
ko će se

zapriječiti falsifikovanje buhača.

| Država može garantovati za čistoću
| buhačeva praha samo, kad bi se bu-
hač mlio u Dalmaciji.

Trgovina buhačem i inače je puna
neizvjesnosti. Po svojoj kakvoći dal-
matinski buhač upotrebljen kao prah
ne bi trebao da se boji utakmice ni
japanskog ni persijskog buhača, ali
| kako i ovi buhači imadu insekticidnu
| snagu, prije ili poslije uspjeti će ke-
mijskim putem odvojili jeltinim nači-
nom iz buhača ono, što kukce ubija,
u kojem pravcu već se radi, a tada će

vrijednost dalmatinskog buhača

vjerojatno i pasti.

| No i bez toga iskustvo dokazuje, da
| potražnja buhača u svijetu nije uvijek
| jednaka. Obzirom na to kultura bu-
| hača u Dalmzciji ne može se smatrati
kao sigurno i odregjeno vrelo prihoda,
| premda je bilo godina, osobito u doba
| vinskih kriza, kad je prihod od bu-
! 2 a
| hača spasio neke krajeve Dalmacije
| od gladi.
| Po vrsnoći svojoj

| najveću vrijednost ima samonikli
| crnogorski i hercegovački buhač,

| No u trgovini to ne dolazi u obzir,
već u komje je stanju cvijet bio ubran

i osušen, te se prama tomu razlikuje

cvijet, poluzatvoreni cvijet i otvoreni

cvijet; prah od zatvorena cvijeta ima
| mnogo veću ivsekticidnu snagu nego
| prah od potpuno rascvala cvijeta.

|
|



Od 17.—19. pr. mjes. poljoprivred-
nici iz Zetske oblasti na svojim tro-
| dnevnim konferencijama na Cetinju,
| kojima je bio prisutan načelnik Ministar.
| Poljoprivrede i Voda g. Gjurić, disku-
toveli su kao stručnjaci o svima pita-
njima poljoprivređe, koja interesuju
zetsku oblast, kao : ratarstva, voćarstva,
vinogradarstva, podrumarstva; stočar-
stva, ribarstva, zadrugarstva, poljopri-
vredne nastave i pitenje saobraćajnih
sredstava, u koliko ova sredstva sa-
obraćajna dolaze u vezu sa prometom
naših poljoprivrednih proizvoda.

*

Da bi se unaprijedilo ratarstvo u
zetskoj oblasti, u prvom redu trebalo
bi po mišljenju ovih stručnjaka:

Isušiti Soliotsko Polje u veličini
2400 hektara; Mrčevo Polje 1200 hek-
tara; Budvansko Polje 600 hektara.
Za sva ova polja gotovi su projekti i
bujice djelomično su već regulisane.

U srezu Barskom urediti Buljaričko
| Polje u. veličini 800 hektara; Barsko
(1500 hek.; Ulicinjsko 5000 hekt. i
| Crmničko u veličini 1600 hekt.

Naročito se ističe isušenje Skadar-
skog Jezera, čime bi se dobilo oko
20.000 hektara prvoklasne zemlje. U sre-
zu Podgoričkom: Lužnica u veličini
2000 hekt.; Strganica 500 hektara; u
srezu Nikšićskom: Krupac 1000 hekt.;
Šljivlje 500 bekt.; u Beranskom i oko-
lini Lima 1000 hektara.

U Metohijskom okrugu sprovesti
amelioraciju sviju tamošnjih polja, koja

|
|
|
|
|



Poljoprivreda Zetske oblasti.

se smatraju najplodnijim i najpodes-
nijim za ratarstvo u našoj oblasti. ,Po-
boljšanje i unapregjenje poljoprivrednih

prilika u Zetskoj oblasti leži baš u
'. ameloraciji svih ovih navedenih go-
lemih kompleksa, sa kojih bi se mo-
gla ishraniti cijela oblast“.

*

Za voćarstvo se predlaže: osnivanje
rasadnika u Kcotorskom srezu za pro-
izvodnju sadnica južnog voća (u Grblju)
i Barskom srezu, te voćnih rasadnika
pored Pećskog, Istočkog i Gjakovičkog
još u srezovima: Kotor, Berane, An-

.drijevica, Danilov - grad, Ždrebanik i
Manastir Morača.

Za stočarstvo predlaže se: Centralni
stočarski zavod u Nikšiću, a stočarske
stanice u Šavniku, Kolašinu, Andrije-
vici, Rožaju i Gjakovici, kao i da se
podignu bivolske i pastuvske sianice
it. d., te da se posveti velika pažnja
pčelarstvu.

Za ribarstvo: da se postojećim ri-
barskim zadrugama izradi državna po-
moć od 1 milion dinara, a da se na-
bave sprave potrebne za ribarstvo koje
će ribarima preko zadruga davati na
odplatu i da se podignu moderne fa-
brike za preradu ribe. Predlaže se usta-
nova za ribarstvo na Cetinju pri poljo-
privrednom odjeljenju i donošenje za-
kona o lovu.

s

Stavlja se u dužnost Min. Poljo-