ke PLAĆENA



Broj 41.





| Juhrovački List

SEDMIČNI INFORMATIVNI! | PRIVREDNI GLASNIK

=>.

kiša o “aa

Pojedini broj Din. 1:50



God.



Godišnja sie 80 Din.
Za inozemstvo 200D.



Dr. MATIJA VIDOEVIĆ

Urednik:



7. novembra 1924,



Odgovorni urednik:
STIJEPO M. BJELOVUCIC

Plativo i utuživo u Dubrov-
nika. Oglasi po tarifi.



Pomorska Oblast u Splitu.

Vlada Davidovićeva nije imala vre-
mena ni prilike, da se bavi eko-
nomskim pitanjima. Masa spisa leži
neriješeno po stolovima referenata, di-
rektora i ministara, kojih je riješenje

bilo žurno potrebno u interesu trgo-,

vine, pomorstva i prometa, pa pak se
nije drugo rješavalo, zašto su dirali u
ovo pitanje, koje je moglo dalje če-
Kati, dok se ne riješi pitanje o orga-
nizečiji pomorske službe u opće! Jer
je pitanje sjedišta pomorske oblasti
ne samo tim usko spojeno, već da-
paće samo jedan dio njegov. Zavisi
naime cd organizacije pomorske službe,
da li je pomorska oblast potrekna
ili ne.

Mi rado prekoravamo braću preko
Drine, da
shvalanja zadatka uprave, kakvo je
imala predratua Srbija, ali i mi se dr-
žimo preveć tvrdo onoga, na što smo
se bili naučili u doba Ausirije i Ugar-
ske, ne pazeći često na to, da je ta
uprava bila udešena prama potrebama
Beča i Pešte, pa da ono, što je za lo
prilike bilo dobro, sada može i ne
biti. A to je baš slučaj u organizaciji
pomorske uprave, Pomorska Viada u
Trstu i Rijeci značila je privilegovanje
iih dviju luka, za što su Beč i Pešta
imali razloga, ali oni za nas ne po-
stoje, te prama tomu i pomorsku u-
pravu treba prilagoditi novim prilikama.

U doba, kad je cijeli austrijski po:
morski promet bio ceniralizovan u

Trstu, trgovini nije smetalo, dapače joj |

je pomagalo, da Jučki uredi budu iz-
ravno podvrgnuti pomorskoj vladi u

se ne mogu raskrstiti od |

| Trstu, a ne najbližemu lučkom pogla-

varstvu, ali do kojih apsurda vodi pri-
; državati sada tu organizaciju pokazuje
| primjer Splita i Vranjica, Dubrovnika
| i Gruža, Luka Dubrovnik poslije oslo-
, bodjenja opusijela je te promet njezin

| zaostaje za četiri petine naših luka. |
| Za nadzor toga prometa doslatan bi |

bio jedan izloženi peljar, a kad tamo

| varstva sa 6—7 činovnika, dok nadzor
medjunzrodnog prometa u Gružu po-
| vjeren je jednom izloženstvu sa 2 či-
| novnika. Nećemo da tim kažemo, da

ije lučko poglavarstvo u Dubrovniku |

i suvišno, ali njegov djelokrug morao
bi biti veći i drugi, nego što mu je |
ostao od vremena Austrije,

Na čelu je izloženstva u Gružu, čo-
| vjek, koji bez sumnje ima spreme za
\to mjesto, ali ne radi se o njegovoj
i spremi, hoće li on u kojem pitanju

| dali ispravno pitanje ili neće, već o |

| tomu, da u jednoj luci, kao što je Gruž,
* gdje dolaze lagje iz svih krajeva svi-
ojeta, bude pomorska služba organizi-
“ rana bolje i sa većim oblastima nego
na jednom otoku ođijeljenom od svijeta,

a drugo, da onaj koji cijeni da ima |

opravo tužiti se na odredbe te vlasti,
| ne treba da ide u Beograd ni u Split
; tražiti pravde, već da drugomolbena
\vlast buđe u najvećoj blizini.

Što vrijedi za Dubrovnik to isto vri-
[jedi sada i za Sušak, a do nedavnaje |
| vrijedilo i za Split. Potreba decentra-
lizacije. uprave osjeća se i osjećat će |
, se još više, što se promet bude više |
! razvijao u smislu decentralizacije trgo- |

| tu je još uvijek sijsto lučkog pogla- |

vine. A prama ovoj mi idemo nemi-
novno. Naša se pomorska trgovina
dijeli sve više prama lukuma, u koje
imadu izlaziti naše željeznice.
Premješitaj Pomorske Oblasti u Split
bio je dakle preuranjen.  Proširenjem
| djelokruga lučkih poglavarstava, možda

biisama pomorska oblast bila postala
suvišna, no i kad nebi, njezino smje-
štenie ne bi davalo ni iz daleka onih
poteškoća ni izazivelo onih protivnosti,

| koje viđimo sađa, kada je sa mjesinom

Pomorskom Oblasti spojeno privile-
| govanje jedne luke na šietu druge. <



Uvodnik u zadnjem broju našeg
(lista naišao je na odobravanje sa
mnogo strana, koje na ova pitanja
gledaju nepristrano i s gledišta komu-
| nalnih, a ne ličnih ili partijskih, interesa.
| Naše strogo principijelno pisanje nije
ose ipak dopalo mjesnim listovima »Na-
| rodnoj Svijesti« i »Hrvatskoj Domo-
ovini«, pa kad nijesu mogli da mu
stvarno zamjere, pokušali su da ga
\ oslabe primjetbama, da tek sada pi-
i šemo o komesarijatu, a to nije ni ta-
čno ni opravdano.

Principijelno smo protivnici kome-
| sarijatu kao takovom i to smo u na-

| šem listu istakli više puta u raznim

| Bigodama od početka izlaženja, pa
!uwvijek naprijed.

Naše je pisanje o tome pitanju bilo
jednako za vrijeme prošlog komesara,
| za vrijeme sađanjeg, a tako će biti i
za vrijeme budućeg komesara. Ko pro-
| lista naš list može da se o tom vrlo
| lako uvjeri, Uzmimo m. p. br. 4. koji
| je izašao na 23. februara i tu ćemo

naći slijedeće :

Nesregjenost u državnoj upravi od- ,

razuje se i u gradskoj upravi. S
| nom upravlja politički povjerenik, koji

ni po zakonu ne smije da rješava |

Komesarijat i općinski problemi.

Odgovor »H. Domovini« i »N. Svijesti«.

neka pitanja, a ni ne može da ih ri-
ješi, jer su takove vrsti, da! jedino re-
dovno gradsko predstavništva može
da odluči, Pitanje vode elekirične sna-
ge, novog groblja, novih puteva, gru-
.ške kanalizacije, stanova zasjecaju du-
“boko u naš privredni život, te način
kako se budu riješili, utjecat će od-
lučuo na razvitak našeg grada,

Na 1. marta, u br. 5, naš list otvara
diskusiju o pitanju vodovoda, pa je
: popraćuje ovako :

Naši općinari, koji i previše dugo
. nemaju prilike da preko svog zakoni-
tog zastupstva donose odluke o piia-
tanju svoje općine, moći će na ovaj
\ na ovaj način da bar čuju što kažu
(oni, kojin je u rukama općinska u-
| prava, a ujedno da postave svoje pri-
| mjetbe, zamjerke i predloge. Naš će
(list biti u tom pogledu slobodna i
| javna tribina za svaku stvarnu disku-
siju i naši su stupci u tu svrhu otvo-
reni svakom ozbiljnom općinaru.

U br. 35, od 27. septembru, izašao
; uvodni članak našeg urednika, kojim
se oštro napada komesarijak u opći-
| nama, te se traži da se odmah ras-
pišu općinski izbori.

Mogli bi da tako redamo dalje, al;



Viadika u Dubrovniku.

Vid V. Vukasović

U Dubrovniku su (i u moje mlado |

doba, oko god. 1867.) zvali ovjenča-
noga pjesnika Petra Petrovića Njegoša
samo Vladika, a kneza Danila Zekota,

jer mu sive cči, a plamene kao živa |

vatra. Ovo sam slušao i od pokojnoga
mi oca, kad bi mi pripovijedao, kako
su junački Crnogorci edrvali Omer-
-pašu, Likotu Laiasa, poturicu. Samo

ovo, a da se zna, kako se onda čuv- |

stvovalo, jer su još nekoja vlastela vi-
kala na Crnogorce radi poroba, a Ta-
zumniji su bili uvjereni, da su poro-
bili Dubrovačko modrogaće, a ne bje-
laši, tako su nazivali Crnogorce u bi-
jelijem dolamama ili gunjcima. U to
je posjetio Dubrovnik Vuk s kćerkom,
a pričekali ga pred svetijem Vlahom

pop Pero Franasović, Lovro Kukuljica i- |

još neki drugi, što ih ne pamtim, Vuk ,
je išao, kako je poznato, na štulama,
pa se dovezao do ispred sv. Vlaha u
kočiji, U to je doba, po svoj prilici,
pohodio i dubrovačkoga biskupa Vin-
ceca Zubranića, koji je mislio i ćuv- |
stvovao po slovinsku, a neka je bio |
iz otudjene Istre, dapače se hvalio i
veselio, da je u rodu našemu pjesniku



| zlataru Andriji Čubranoviću. Bilo kako |
| bilo, Vuk mu dao na poklon Njegošev |
| Gorski Vijenac, štampan fino na kar-
| toncinu kod Mekitarista. Vuk je svo-
jom rukom - napisao:

niću poklanja Vuk“. Ne sjećem se, na-
kon toliko godina, dana ni godine po- ,
| svele,

knjigu? Biskup umro, pa se raspro-
dale i njegove knjige, kako to biva, |
pa meni došao do ruka za malo nov-
\čića Gorski Vijenac. I ja ga oduio u
| gimnaziju,
| Jozo Bona i ja mu se pohvalio, što
sam dobavio u pokojnoga biskupa. |
Bona je dobro razgledao knjigu, 0s0-
bito svrnuo pozornost na priliku Vla- |
dike Danila — i zamolio me, da bi
mu uzajmio knjigu, što sam drago-
voljno i uradio. I tako prošlo nekoliko
dana, pa sam stisnuo srce i bome za-
pitao svoju knjigu, a Bona se poče-

| šeo iza uha (to mu bila .navada), sle« |

gnuo ramenima: — ,Žo mi je, ali je |

Pjerko (tako se zvao sin pokojnikov) |
prera daću vam drugu knjigu...“
»Fala Bogu, gosparu!..“
To sam rekao, ali me u istinu za-
(boljelo u srcu i dosta sam vačel6 |

»Preosveštenom
gospodinu episkopu Vincentiju Zubra- |

A kako sam čbaznao za tu rijetku
a | lezoj dolami, — od glave do pete po |

a predavao nam profesor ,

| (buncao) o toj knjizi, dapače sam se |

| jednom potužio gospodji Niki Bizarci,
| kćeri čuvenoga  Qjanluke  Zucorića,

Na to će mi gospodja Nike, baš ple- ,

menita i dobra vladika: ,Poznala sam
Vladiku u konzula Gagića na balu
| (plesu), to ti je bio pravi gospar, filo-

!zof, da mu nije bilo para (premca), |

reko bi da nije“... Kazivala mi još, da
je bio pod divnijem kalpakom, a u ze-

| izbor — junak. Oči mu kao u sokola,

| brada i kose kao u vilenjaka, a obrve |

| | tko bi opisao ? Stasom odvojio od osta-
| lijeh, te su bile uprte u nj oči du-
| brovačkijeh ljepotica i mnoge su žali-
le, da je sveštenik, a neka je bio na-
| kićen i urešen kao junak. Tiho, a raz-
brrito govorio, dapače (ne znam komu
je kazao):

»Oro gnijezdo vrh timora vije,
jer slobođe u ravnici nije...“

| je li duhovito:
»I mi imamo Tmor...“

| daleko od grada...“

Vladike dubrovačke nijesu bile, ba-
| rem onda, raspoložene . prama Crno-
gorcima, ali, ali... Vladika ih crnogor.

ski regbi ranio u živo srce, kad su o

Primjetila mu jedna vlađika, ne znam |

— ,Ali vam je, gospo, daleko — |

njemo onako pohvalno, dapače odu-
ševljeno govorile, to je bio ,Adon,
koji je sašao sa crnijeh gorđ...“

Vladika išao onda preko Dubrovni-
!ka, po svoj prilici, na Trst, pa bi se
| moglo i bliže odrediti doba, ali to nije
| moj posao, pa ni ono, zašto je kon-
| suo ruski dao ples i tko je bio na plesu,
| samo sam to saznao u ovoj zgodi da
je.ovjeučani pjesnik bio dio u podobi
vilenjaka, kad su se na nj onako ro-
| hle fine dubrovačke vladike, koje su
uistinu znale, što je lijepo, plemenito
i dobro...

«

A tko bi bio, moj Bože, rekao?
Nakon malo doba, onaj drevni hrast
| klonuo, onaj se div pognuo, vilenjaku
došlo dobada ide u groba, žao mu 0-
staviti munje i gromove — U Kapri će,
| uzdahnuvši, kao negda gordi Floren-
| tinac, svom dobrom Nenadoviću:
»Vidi mu se ginut mu se ne će,
A jest nešto što. ga naprijed Kreće...
* I *
Kad je prije ono bio pred moćnijem
| Carem Rusije, Car se zadivio struku
| toga diva, te će dobroslivo: ,Koliko
li si viši od menel“ A Vladika Rađe:
,Od Cara Ruskoga niko nije viši, no
| sami Bog!“