Strana 2. DUBROVAČKI LIST" Velika narodna svečanost u Dubrovniku. | Qikriće spomenika Kralju Petru — Proslava 1. decembra. Dubrovnik je ove godine proslavio dan Narodnog Ujedinjenja na osobito svečan i dostojan način, a io tim više što se toga dana obavilo otkriće spo- menika Kralju Petru Velikom Oslo- bodiocu, kojeg je podiglo dubrovačko gragjanstvo, te kipa sv. Vlaha, kojeg je našem gradu darovao Nj. Vel. Kralj Aleksandar, obadva djela našeg naj- većeg vajara Ivana Meštrovića. Visoki gosti. Značaj ove svečanosti bio je u ci- jelom građu općenito shvaćen, pa je zato učestvovanje gragjanstva bilo vrlo veliko. Da uveličaju ovu znamenitu dubrovačku proslavu stigli su i /za- slanik Njegova Vel. Kralja g. gjene- neral Hadžić, prvi kraljev agjutant, te prestavnici kr. Vlade, g8. Marko Trif- ković, podpresjednik ministarstva i Dr. Prvislav Grisogono, ministar, Sa raznih strana otadžbine upravljani su odboru brzojavi čestitanja. Početak svečanosti. — Koncerat, . prestava i igranka. Već u nedjelju na 30. pr. mj. grad se okitio barjacima, a po ulicama se opažalo svečano raspoloženje. U večer je održana predstava u pozorištu, ko- joj su prisustvovali gg. gjen. Hadžić sa g.gcom kćerkom, min. Triiković i min. Dr. Grisogono sa gospogjom. Vojna muzika održala je javni koncerat, a nakon izvršenog programa obašla je gradom. Priključila joj se povorka gragjanstva, koja je klicala Kralju i državi. Iste večeri održana je animi- rana zabava »Orjune« i dobrovoljač- kog udruženja, kojoj su prisustvovala oba ministra. Smotra vojske. — U crkvama. Velika povorka. Na 1. decembra u rano jutro ušle su u grad čete vojske i mornarice, ie artilijersko odijeljenje sa topovima, na čelu sa pukovskim barjakom i vojnom muzikom. U crkvama svih konfesija održana su blagodarenja. Na 10!/2 sati izvršio je g. gjeneral Hadžić smotru vojske, a u isto vrijeme pred Dvorom stala je da se vrsta ogromna povorka od više hiljada lica. Kad je povorka stigla na Pile, odvo- jiše se barjaktari i prestavnici dru- štava sa vijencima, te se poredaše pod spomenikom na odregjenim mjestima. Pred spomenikom. Na vrh stepenica stajali su članovi od- bora, zastupnik Nj. Vel. Kralja g. gjen. Hadžić, gg. potpredsjednik Marko Trif- ković i min. Dr. Prvislav Grisogono, g. vel, župan Dr. Knežević, g. opć. upravitelj Drobac, a do njih prestav- nici vojnih i civilnih vlasti, dvije mu- zike i počasna četa vojske. Govor Dr. Sarake. U ime odbora stupa na podij g. Dr. Artur Sareca, te se obraća g. ge- neralu Hadžiću ovim govorom: Gospodine Gjenerale! Kad se je pred 6 godina na dana: | $nji dan rasplamsala narodna duša, | jer je poslije teških patnja i iskušenja | postignuto Oslobogjenje i Ujedinjenje Jugoslavenskog Naroda, Dubrovnik je, obuzei osjećajima najiskrenijeg zano- sa, ljubavi, odanosti i harnosti rađi | uskrsa svoga, prvi megju prvima odlu- | čio da počasti uspomenu Junaka, život | | | | | | | 1 (i djelo Vladara, simbola našeg Ujedi- | njenja Prvog Jugoslavenskog Kralja | Petra Velikog Oslobodioca. Tako je | Dubrovnik u znak harnosti i ljubavi | danas podignuo ovaj Spomenik Veli- kom Kralju, čija slava pronosit će se dok je svijeta i vijeka. I podignut je ovaj spomenik na ovom mjestu, gdje je stari Dubrovnik stoljećima branio | svoju staru slobodu, a da bude ama- net budućim pokolienjima, kako se ima braniti i nova sloboda. Gospodine Gjenerale! Nama je svi- ma osobita čast i radost, da ovu je- dinu slavu otkrića Spomenika Junač- kog Kralja obavljamo danas“ ut prisli“ stvu Vašeg Gospodstva kao predstav- nika Nj. Vel. omiljelog Našeg Kralja Aleksandra I. Pa dok Vašem Gospodstvu i predsta- vnicima Vlade i Vojske, koji su došli da uveličaju ovu svečanost ispred Du- brovnika nazivljem dobrodošlicu, mo- lim Vas da kod Previšnjeg Prestolja budete tumačem osjećaja lojalnosti i odanosti preporogjenog Dubrovnika prama Previšnjem Prestolju i Uzviše- nom Našem Vladaru Kralju Aleksan- dru, kojega u ovom času vidimo da . duhom prisustvuje u našoj sredini, kao i tumačem harnosti ovog starog grada za osobitu pažnju šio mu je Njegov | Vladalac iskazao darom kipa našeg zaštitnika moćnog našeg 'Parca Sv. Vla- ha, kojega ujedno danas otkrivamo sa likom legendarnog borca Spasitelja na- šega. Aleksandar! S Neka žive Njezino Veličanstvo Kra- ljica Marija! Neka žive Njegovo Veličanstvo 'Kra- ljević Petar! ; Svi okupljeni gologlavi kliču tro- kratno: Živio! Zatim se obraća gragjanstvu : Gospogje i Gospodo - mili sugragjani! Mimo nas prošli su dogagjaji svjet- skog rata i nevigjenog u historiji tr- pljenja i heroizma našeg naroda; mimo nas prošli su zanos i ushićenje prezna- menitog 1.-XII. 1918; mimo nas pro- laze i prolazit će nepregledne povorke dogogjaja, a da nam nad uskrsnom lazi, jer prolazit me može vječna us- pomena na Velikog Kralja Petra Prvog Dubrovnik danas na vratima svoga drevnoga doma slobode (postavlja vi- dan spomenik, Ovaj kameni kip izdjelan rukom na- šeg prvoga umjetnika nije niti će biti samo ures ovoga grada; nije niti će biti samo znak pieteta prama Junaku, Vodji i Vladaocu. On — stojeći pod novom prilikom svetitelja našega Sv. Vlaha, čuvara i branioca neodvisnosti hiljadugodišnje stare dubrovačke slo- bode — ima biti postojano sjećanje na muke i nevigjene žrtve, kojim je ot- kupljena sloboda i jedinstvo naše, Jer: On — Vogja Naroda svoga po- Kazao je kako“ s€ za otadžbinu živi, kako se voli rogjena zemlja i Narod svoj. | kad su naišla najteža iskušenja, kad je na Njega palo najmučnije vla- | dalačko breme, da bude vogja i svje- dok epskih borba, krvavog stradanja i | preteške albanske Golgote oslobodilač- | ke Srbije, On — je postao legendarni | Kralj, koji vidje i podnese muke i bo- | love mnogih pokoljenja, da na koncu | vidi triumiom ideje okrunjeno svoje | vladalačko djelo; rasap tiranstva, slo- bodu i ujedinjenje cijelog jugosloven- | skog Naroda. Neka žive Njegovo Veličanstvo Krolj | vizijom jugoslavenskog Naroda ne pro- | Oslobodioca, kojemu evo oslobodjeni | Br. 45, aka Njegov spomenik ovdje na ula. “zu u slovinski grad bude. legenda, ve. | lika historija našeg jedinstva, amanet i čast gradu Sv. Vlaha. | Dižem zato gragjani zastor pa Vas | pozivljem da Prvom Jugoslavenskom | Kralju Petru Velikom = Oslobodiocu kliknete: Slava, Slava, Slava! Otkriće spomenika. Uz burno klicanje diže se u tom | času zavjesa sa spomenika. Mnogim “su oči orošene suzama, vojničke jedi- | nice pucaju salve, muzika svira himnu, | topovi pucaju, sva zvona zvone. Govor gjen. Hadžića. Na podij stupa g. gjeneral Hadžić. | Odlučnim glasom, u vojničkom stavu, | obraća se odboru i dubrovačkom gra. gjanstvu. Donosi pozdrave Nj. Veli. | čanstva (klicanje : Živjelil), zahvaljuje | Dubrovniku, koji je prvi odlučio da , neumrlom Kralju Velikom Oslobodiocu (klicanje: Slava mu!) podigne spome- | nik, koji će vječito biti simbol našeg | jedinstva, ljubavi i snage. Govor min. Triikovića. | Poslije gen. Hadžića govori g. Marko | Triiković, potpredsjednik ministarstva, u ime Kr. Vlade. U dugom govoru na- | glašuje značenje ove velike nacionalne manifestacije, te iznaša historijat našeg naz =: e a za E 2 p I o & < sm Cx o E = m ie om o o = m Q m m momente. U ime Kr. Vlade izjavljuje priznanje i harnost građu Dubrovniku, Završava poklikom Kraljevskom Domi, koje svi prihvaćaju oduševljeno kličući, Predaja Općini Ponovno uzimlje riječ g. Dr. Saraka te predaje dubrovačkoj općini spome- nik na čuvanje. Općinski upravitelj g. Drobac drži govor, kojim kaže da op- ćina prima ovaj značajni spomenik, koji će gradu Dubrovniku biti za vje- čita vremena svetinja i amanet. Poklon spomeniku. Na to vojska defiluje ispred spo- menika, Mnoštvo kliče: Živjela vojska! Gragjanstvo, svrstano u redovima, sE i a pod barjacima i školska mladost sa nastavnicima, u poklonstvenoj povorci prolaze pod spomenikom. Barjeci se spuštaju na poklon, muzike sviraju, ore se poklici. Ovim poklonom zavr- šen je službeni dio svečanosti otkrića. Cijelo po podne i u večer stajalo je sakupljeno mnoštvo gragjana, koji su gledali ovaj spomenik, znamenito djelo šum, kao da se razbila jedna stakle« nica, da je samo jedanput neko vidio da se maknula jedna slika. Tu imamo dakle krupno iskrivljenje istine pretje- ravanjem. O pucanju pak u dimnjaku uopće nema spomena; ako ovo nije slučajno izostalo u preštampanim pod- liscima, onda je ovo jedna nova tvo- revina. Osim toga poslije 20 godina izvjestitelj drukčije sudi o prikazi, koju je bio vidio dječak: sada dopušta orio što je prije bio izrijekom zabacio, t.j. da je to mogla biti halucinacija. Karak - teristično je, kako nam ovom prigo- dom g. D. V. M. drukčije prikazuje neke potankosti nego li nazad 20 go- dina. Sada veli, se radilo o prikazi muškarca, ,koji se približavao krevetu dječakovu, upirući u nj pogled, te iš- čezao“, dok naprotiv po pripovijedanju u podlistku (br. 30. »Nar. Sv.<) dječak nije ni vidio lica prikaze, koja je išla put vrata sobe i gledala na gospodina D. V. M,, te dječak nije opazio, je li iščeznula, jer se od straha pokrio, kad mu se učinilo kao da prikaza hoće lice okrenuti k njemu! Kako se vidi, pogreške reprodukcije poslije mnogo godina mogu da budu tako brojne, da se takovu sjećanju ne može pri- dati dokumentarne važnosti, Zbog istaknutih nedostataka svjedo- | čanstva upućeni smo da se šlo većma služimo objektivnom registracijom fe- | nomena, ako je to ikako moguće: | fotografijom i dobivanjem različnih | otisaka i uopće tragova. 2. Treba da bude izvršena potpuna kontrola nad svim prilikama, da tako dobijemo pregled svih uvjeta što do- | laze u obzir za pojavu, koju prouča- vamo. — Samo tako će se moći ka- uzalno analizovati fenomen i naći mu uzrok. Poznato je za medđiumistične produkcije, da je kontrola iluzoma time, što se valja podvrgavati odred- bama mediuma ili njegovih ,duhova“, | inače nema fenomena. Konkursi, gdje | se viši potpuna kontrola, nijesu doveli do nikakvih rezultata. I za ,kuće, gdje straši“ treba tražiti poznavanje svih prilika, ako ne ćemo da nam izbjegne ono, što bi moglo biti ključem za pri- rodno razjašnjenje pojave. Po pripovijedanju nekog znanca do- gagjalo se na Lopudu ovo. U nekoj kući čulo se češće obnoć pet muklih udaraca, koji su uvijek slijedili odmje« renim riimom. Svaki put se pojave jednako ponavljela. Jedne noći je us- pjelo lokalizovati te zvukove u smjeru drvenih stuba, koje su vodile na tavan. Na stubama pak nije bilo nikoga i ničesa, Stvar se ne bi bila mogla pro- tumačiti, da nije došlo do odluke, da se istraži, što je pod tim stubištem. a su razvalili stube, našlo se je pod gornjim daskama nešto niže drugo, starije stubište s pet stuba, a na pod- nožju je ležalo nekoliko voštanih svi- jeća. Te su svijeće bile iz spremišta na tavanu. Sad je bilo jasno: miševi su $S tavana vukli svijeće i koturali ih niza stube. Kako je važno saznavanje za sve prilike, pokazuje i ovaj slučaj, što sam ga mogao sam kontrolirati za vrijeme boravka u Dubrovniku prošlog avgusta. Bio sam doznao, da u nekom starom mlinu, koji sad služi kao podrum, | »Straši“. Po izvještaju dvaju očevidaca, koji su tamo spavali više sedmica, | svake se noći vrata mlina sama otva- oraju pa se osjeća kao da jeneko ušao, ali se niko ne vidi, kad se zapali ši- bica. Dobio sam dopust da to ispitam te sam s jednim drugom, kojemu nije- sam kazao, o kakvoj se pojavi radi, otišao da tamo prenoćim. Namjera nam je bila, da najprije konstatujemo što se dogagja, pa da onda eventualno što tačnije sve istražimo. Proboravili smo tamo noć a da se nije ništa do- godilo, ali nije bilo sasvim uzalud. Već kod ulaza u podrum bio mi je i jenomen posve razumljiv. Izvjestitelji | su pogriješili u tome, što su ustvrdili, (da se pojava dogagjala svake noći .(obično pretjerivanje ili varka pam» | ćenja); zaboravili su spomenuti, da se vrata olvaraju prema unutra a ne mnogu se zatvoriti, već su samo prislonjena, te da su okrenuta prema jugoistoku (šiloku) ; nijesu opazili, jeli svaki put, | kad ih je probudio propuh zbog oivo- | renih vrata uz otprije otvorene pro- |zore, bilo vanka vjetrovito ili je bila | tišina. Čitatelj će se lako sjetiti, što znače ove zanemarene prilike za razu: mijevanje pojave. One noći bila je slučajno potpuna tišina; da je bilo | malo vjetra, bila bi se svakako vrata »sama“ otvorila ! 3. Treba stricte dokazati nemoguć nost, du je fenomen nastao iz inače poznatih uzroka, t. j. da se ne radi 0 pojavi, kojoj se slučajno nije našao uzrok, već da se radi o pojavi, kojoj se uzroka uopće ne može naći u svi: jetu našeg običnog iskustva. — Samo tako bi se mogla utvrditi eksistencija okultnog fenomena. U ovom se Z& htjevu ne misli samo na svestrano ira“ ženje uzroka u običnom smislu, Ve se tu radi o posebnom metodičnom postupku, koji mora da ima dokazni vrijednost. Primjer za takav dokažu postupak imamo u t. zv. ,experimer: '