Strana 2.





DUBROVAČKI LIST"



Velika narodna svečanost u Dubrovniku. |

Qikriće spomenika Kralju Petru — Proslava 1. decembra.

Dubrovnik je ove godine proslavio
dan Narodnog Ujedinjenja na osobito
svečan i dostojan način, a io tim više
što se toga dana obavilo otkriće spo-
menika Kralju Petru Velikom Oslo-
bodiocu, kojeg je podiglo dubrovačko
gragjanstvo, te kipa sv. Vlaha, kojeg
je našem gradu darovao Nj. Vel. Kralj
Aleksandar, obadva djela našeg naj-
većeg vajara Ivana Meštrovića.

Visoki gosti.

Značaj ove svečanosti bio je u ci-
jelom građu općenito shvaćen, pa je
zato učestvovanje gragjanstva bilo vrlo
veliko. Da uveličaju ovu znamenitu
dubrovačku proslavu stigli su i /za-
slanik Njegova Vel. Kralja g. gjene-
neral Hadžić, prvi kraljev agjutant, te
prestavnici kr. Vlade, g8. Marko Trif-
ković, podpresjednik ministarstva i
Dr. Prvislav Grisogono, ministar, Sa
raznih strana otadžbine upravljani su
odboru brzojavi čestitanja.

Početak svečanosti. — Koncerat,

. prestava i igranka.

Već u nedjelju na 30. pr. mj. grad
se okitio barjacima, a po ulicama se
opažalo svečano raspoloženje. U večer
je održana predstava u pozorištu, ko-
joj su prisustvovali gg. gjen. Hadžić sa
g.gcom kćerkom, min. Triiković i min.
Dr. Grisogono sa gospogjom. Vojna
muzika održala je javni koncerat, a
nakon izvršenog programa obašla je
gradom. Priključila joj se povorka
gragjanstva, koja je klicala Kralju i
državi. Iste večeri održana je animi-
rana zabava »Orjune« i dobrovoljač-
kog udruženja, kojoj su prisustvovala
oba ministra.

Smotra vojske. — U crkvama.

Velika povorka.

Na 1. decembra u rano jutro ušle
su u grad čete vojske i mornarice, ie
artilijersko odijeljenje sa topovima, na
čelu sa pukovskim barjakom i vojnom
muzikom. U crkvama svih konfesija
održana su blagodarenja. Na 10!/2 sati
izvršio je g. gjeneral Hadžić smotru
vojske, a u isto vrijeme pred Dvorom
stala je da se vrsta ogromna povorka
od više hiljada lica.

Kad je povorka stigla na Pile, odvo-
jiše se barjaktari i prestavnici dru-

štava sa vijencima, te se poredaše pod
spomenikom na odregjenim mjestima.
Pred spomenikom.
Na vrh stepenica stajali su članovi od-
bora, zastupnik Nj. Vel. Kralja g. gjen.
Hadžić, gg. potpredsjednik Marko Trif-
ković i min. Dr. Prvislav Grisogono,
g. vel, župan Dr. Knežević, g. opć.
upravitelj Drobac, a do njih prestav-
nici vojnih i civilnih vlasti, dvije mu-
zike i počasna četa vojske.
Govor Dr. Sarake.

U ime odbora stupa na podij g.
Dr. Artur Sareca, te se obraća g. ge-
neralu Hadžiću ovim govorom:

Gospodine Gjenerale!

Kad se je pred 6 godina na dana:
| $nji dan rasplamsala narodna duša,
| jer je poslije teških patnja i iskušenja
| postignuto Oslobogjenje i Ujedinjenje
Jugoslavenskog Naroda, Dubrovnik je,
obuzei osjećajima najiskrenijeg zano-
sa, ljubavi, odanosti i harnosti rađi
| uskrsa svoga, prvi megju prvima odlu-
| čio da počasti uspomenu Junaka, život
|
|

|
|
|
|
|
1

(i djelo Vladara, simbola našeg Ujedi-
| njenja Prvog Jugoslavenskog Kralja
| Petra Velikog Oslobodioca. Tako je

| Dubrovnik u znak harnosti i ljubavi
| danas podignuo ovaj Spomenik Veli-
kom Kralju, čija slava pronosit će se
dok je svijeta i vijeka. I podignut je
ovaj spomenik na ovom mjestu, gdje
je stari Dubrovnik stoljećima branio
| svoju staru slobodu, a da bude ama-
net budućim  pokolienjima, kako se
ima braniti i nova sloboda.

Gospodine Gjenerale! Nama je svi-
ma osobita čast i radost, da ovu je-
dinu slavu otkrića Spomenika Junač-
kog Kralja obavljamo danas“ ut prisli“
stvu Vašeg Gospodstva kao predstav-
nika Nj. Vel. omiljelog Našeg Kralja
Aleksandra I.

Pa dok Vašem Gospodstvu i predsta-
vnicima Vlade i Vojske, koji su došli
da uveličaju ovu svečanost ispred Du-
brovnika nazivljem dobrodošlicu, mo-
lim Vas da kod Previšnjeg Prestolja
budete tumačem osjećaja lojalnosti i
odanosti  preporogjenog Dubrovnika
prama Previšnjem Prestolju i Uzviše-
nom Našem Vladaru Kralju Aleksan-
dru, kojega u ovom času vidimo da

. duhom prisustvuje u našoj sredini, kao
i tumačem harnosti ovog starog grada
za osobitu pažnju šio mu je Njegov
| Vladalac iskazao darom kipa našeg
zaštitnika moćnog našeg 'Parca Sv. Vla-
ha, kojega ujedno danas otkrivamo sa
likom legendarnog borca Spasitelja na-
šega.



Aleksandar! S

Neka žive Njezino Veličanstvo Kra-
ljica Marija!

Neka žive Njegovo Veličanstvo 'Kra-
ljević Petar! ;

Svi okupljeni gologlavi kliču tro-
kratno: Živio!

Zatim se obraća gragjanstvu :
Gospogje i Gospodo - mili sugragjani!

Mimo nas prošli su dogagjaji svjet-
skog rata i nevigjenog u historiji tr-
pljenja i heroizma našeg naroda; mimo
nas prošli su zanos i ushićenje prezna-
menitog 1.-XII. 1918; mimo nas pro-
laze i prolazit će nepregledne povorke
dogogjaja, a da nam nad uskrsnom

lazi, jer prolazit me može vječna  us-
pomena na Velikog Kralja Petra Prvog

Dubrovnik danas na vratima svoga
drevnoga doma slobode (postavlja vi-
dan spomenik,

Ovaj kameni kip izdjelan rukom na-
šeg prvoga umjetnika nije niti će biti
samo ures ovoga grada; nije niti će
biti samo znak pieteta prama Junaku,
Vodji i Vladaocu. On — stojeći pod
novom prilikom svetitelja našega Sv.
Vlaha, čuvara i branioca neodvisnosti
hiljadugodišnje stare dubrovačke slo-
bode — ima biti postojano sjećanje
na muke i nevigjene žrtve, kojim je ot-
kupljena sloboda i jedinstvo naše,

Jer: On — Vogja Naroda svoga po-
Kazao je kako“ s€ za otadžbinu živi,
kako se voli rogjena zemlja i Narod
svoj. | kad su naišla najteža iskušenja,
kad je na Njega palo najmučnije vla-
| dalačko breme, da bude vogja i svje-
dok epskih borba, krvavog stradanja i
| preteške albanske Golgote oslobodilač-
| ke Srbije, On — je postao legendarni
| Kralj, koji vidje i podnese muke i bo-
| love mnogih pokoljenja, da na koncu
| vidi triumiom ideje okrunjeno svoje
| vladalačko djelo; rasap tiranstva, slo-

bodu i ujedinjenje cijelog jugosloven-
| skog Naroda.





Neka žive Njegovo Veličanstvo Krolj |

vizijom jugoslavenskog Naroda ne pro- |

Oslobodioca, kojemu evo oslobodjeni |

Br. 45,

aka Njegov spomenik ovdje na ula.
“zu u slovinski grad bude. legenda, ve.
| lika historija našeg jedinstva, amanet i
čast gradu Sv. Vlaha.
| Dižem zato gragjani zastor pa Vas
| pozivljem da Prvom Jugoslavenskom
| Kralju Petru Velikom = Oslobodiocu
kliknete: Slava, Slava, Slava!
Otkriće spomenika.

Uz burno klicanje diže se u tom
| času zavjesa sa spomenika. Mnogim
“su oči orošene suzama, vojničke jedi-
| nice pucaju salve, muzika svira himnu,
| topovi pucaju, sva zvona zvone.

Govor gjen. Hadžića.

Na podij stupa g. gjeneral Hadžić.
| Odlučnim glasom, u vojničkom stavu,
| obraća se odboru i dubrovačkom gra.

gjanstvu. Donosi pozdrave Nj. Veli.
| čanstva (klicanje : Živjelil), zahvaljuje
| Dubrovniku, koji je prvi odlučio da
, neumrlom Kralju Velikom Oslobodiocu
(klicanje: Slava mu!) podigne spome-
| nik, koji će vječito biti simbol našeg
| jedinstva, ljubavi i snage.

Govor min. Triikovića.
| Poslije gen. Hadžića govori g. Marko
| Triiković, potpredsjednik ministarstva,
u ime Kr. Vlade. U dugom govoru na-
| glašuje značenje ove velike nacionalne

manifestacije, te iznaša historijat našeg

naz

=:
e
a
za
E
2
p
I
o
&
<
sm
Cx
o
E
=
m
ie
om
o
o
=
m
Q
m
m

momente. U ime Kr. Vlade izjavljuje
priznanje i harnost građu Dubrovniku,
Završava poklikom Kraljevskom Domi,
koje svi prihvaćaju oduševljeno kličući,
Predaja Općini

Ponovno uzimlje riječ g. Dr. Saraka
te predaje dubrovačkoj općini spome-
nik na čuvanje. Općinski upravitelj g.
Drobac drži govor, kojim kaže da op-
ćina prima ovaj značajni spomenik,
koji će gradu Dubrovniku biti za vje-
čita vremena svetinja i amanet.

Poklon spomeniku.

Na to vojska defiluje ispred spo-
menika, Mnoštvo kliče: Živjela vojska!
Gragjanstvo, svrstano u redovima,





sE i a

pod barjacima i školska mladost sa

nastavnicima, u poklonstvenoj povorci
prolaze pod spomenikom. Barjeci se
spuštaju na poklon, muzike sviraju,
ore se poklici. Ovim poklonom zavr-
šen je službeni dio svečanosti otkrića.
Cijelo po podne i u večer stajalo je
sakupljeno mnoštvo gragjana, koji su
gledali ovaj spomenik, znamenito djelo



šum, kao da se razbila jedna stakle«
nica, da je samo jedanput neko vidio
da se maknula jedna slika. Tu imamo
dakle krupno iskrivljenje istine pretje-
ravanjem. O pucanju pak u dimnjaku
uopće nema spomena; ako ovo nije
slučajno izostalo u preštampanim pod-
liscima, onda je ovo jedna nova tvo-
revina. Osim toga poslije 20 godina
izvjestitelj drukčije sudi o prikazi, koju
je bio vidio dječak: sada dopušta orio
što je prije bio izrijekom zabacio, t.j.
da je to mogla biti halucinacija. Karak -
teristično je, kako nam ovom prigo-
dom g. D. V. M. drukčije prikazuje
neke potankosti nego li nazad 20 go-
dina. Sada veli, se radilo o prikazi
muškarca, ,koji se približavao krevetu
dječakovu, upirući u nj pogled, te iš-
čezao“, dok naprotiv po pripovijedanju
u podlistku (br. 30. »Nar. Sv.<) dječak
nije ni vidio lica prikaze, koja je išla
put vrata sobe i gledala na gospodina
D. V. M,, te dječak nije opazio, je li
iščeznula, jer se od straha pokrio, kad
mu se učinilo kao da prikaza hoće
lice okrenuti k njemu! Kako se vidi,
pogreške reprodukcije poslije mnogo
godina mogu da budu tako brojne,
da se takovu sjećanju ne može pri-
dati dokumentarne važnosti,

Zbog istaknutih nedostataka svjedo-

| čanstva upućeni smo da se šlo većma

služimo objektivnom registracijom fe-

| nomena, ako je to ikako moguće:
| fotografijom i dobivanjem različnih
| otisaka i uopće tragova.

2. Treba da bude izvršena potpuna
kontrola nad svim prilikama, da tako
dobijemo pregled svih uvjeta što do-

| laze u obzir za pojavu, koju prouča-
vamo. — Samo tako će se moći ka-
uzalno analizovati fenomen i naći mu
uzrok. Poznato je za medđiumistične
produkcije, da je kontrola  iluzoma
time, što se valja podvrgavati odred-
bama mediuma ili njegovih ,duhova“,

| inače nema fenomena. Konkursi, gdje

| se viši potpuna kontrola, nijesu doveli
do nikakvih rezultata. I za ,kuće, gdje
straši“ treba tražiti poznavanje svih
prilika, ako ne ćemo da nam izbjegne
ono, što bi moglo biti ključem za pri-
rodno razjašnjenje pojave.

Po pripovijedanju nekog znanca do-
gagjalo se na Lopudu ovo. U nekoj
kući čulo se češće obnoć pet muklih
udaraca, koji su uvijek slijedili odmje«
renim riimom. Svaki put se pojave
jednako ponavljela. Jedne noći je us-
pjelo lokalizovati te zvukove u smjeru
drvenih stuba, koje su vodile na tavan.
Na stubama pak nije bilo nikoga i
ničesa, Stvar se ne bi bila mogla pro-



tumačiti, da nije došlo do odluke, da
se istraži, što je pod tim stubištem.

a su razvalili stube, našlo se je
pod gornjim daskama nešto niže drugo,
starije stubište s pet stuba, a na pod-
nožju je ležalo nekoliko voštanih svi-
jeća. Te su svijeće bile iz spremišta
na tavanu. Sad je bilo jasno: miševi
su $S tavana vukli svijeće i koturali ih
niza stube.

Kako je važno saznavanje za sve
prilike, pokazuje i ovaj slučaj, što sam
ga mogao sam kontrolirati za vrijeme
boravka u Dubrovniku prošlog avgusta.
Bio sam doznao, da u nekom starom
mlinu, koji sad služi kao podrum,

| »Straši“. Po izvještaju dvaju očevidaca,
koji su tamo spavali više sedmica,
| svake se noći vrata mlina sama otva-
oraju pa se osjeća kao da jeneko ušao,
ali se niko ne vidi, kad se zapali ši-
bica. Dobio sam dopust da to ispitam
te sam s jednim drugom, kojemu nije-
sam kazao, o kakvoj se pojavi radi,
otišao da tamo prenoćim. Namjera nam
je bila, da najprije konstatujemo što
se dogagja, pa da onda eventualno
što tačnije sve istražimo. Proboravili
smo tamo noć a da se nije ništa do-
godilo, ali nije bilo sasvim uzalud.
Već kod ulaza u podrum bio mi je
i jenomen posve razumljiv. Izvjestitelji

| su pogriješili u tome, što su ustvrdili,
(da se pojava dogagjala svake noći
.(obično pretjerivanje ili varka pam»
| ćenja); zaboravili su spomenuti, da se
vrata olvaraju prema unutra a ne mnogu
se zatvoriti, već su samo  prislonjena,
te da su okrenuta prema jugoistoku
(šiloku) ; nijesu opazili, jeli svaki put,
| kad ih je probudio propuh zbog oivo-
| renih vrata uz otprije otvorene pro-
|zore, bilo vanka vjetrovito ili je bila
| tišina. Čitatelj će se lako sjetiti, što
znače ove zanemarene prilike za razu:
mijevanje pojave. One noći bila je
slučajno potpuna tišina; da je bilo
| malo vjetra, bila bi se svakako vrata
»sama“ otvorila !

3. Treba stricte dokazati nemoguć
nost, du je fenomen nastao iz inače
poznatih uzroka, t. j. da se ne radi
0 pojavi, kojoj se slučajno nije našao
uzrok, već da se radi o pojavi, kojoj
se uzroka uopće ne može naći u svi:
jetu našeg običnog iskustva. — Samo
tako bi se mogla utvrditi eksistencija
okultnog fenomena. U ovom se Z&
htjevu ne misli samo na svestrano ira“
ženje uzroka u običnom smislu, Ve
se tu radi o posebnom metodičnom
postupku, koji mora da ima dokazni
vrijednost. Primjer za takav dokažu
postupak imamo u t. zv. ,experimer:



'