Strana 2. Pero Budmani. Prigodom desetgodišnjice smrti, Proglas Opčine. Općina Dubrovačka izdala je ovaj proglas na gragjanstvo : godina, da je u Castel Ferreiti kod nadzornik i općinski vijećnik u Du- brovniku, dubrovački poslanik na ca- revinskom vijeću, gojitelj znanosti i umjetnosti, odličan filolog i slavista, poznavalac mnogih raznih jezika, član akademije znanosti i umjetnosti u Za+ | grebu, urednik velikog riječnika iste | akademije, veliki učenjak i dika Du- brovnika i svega nišega naroda. Pravo je i dostojno, da se velikog Pokojniks, koji je svojim vrlinama i radom zadužio mili mu Dubrovnik i | 1 i | jezika, te kad mu je bilo 10 godina, | nauči francezki, a latinski se toliko vježbao u dolnjoj gimnaziji, da je u gornjoj čitao i prevodio bez priprave, Do 18. godine nauči sam engleski i njemački. Kad mu je bilo 17 godina, umre mu tric u Jakinu i ostavi imanje, koje ako nije bilo preveliko, bilo je dosta za jega sama, To imanje posjedovao je do smrti. U isto vrijeme izgubi brata Nikolu, čija smrt tako ožalosti majku, Zato pozivljem sve gragjanstvo, vlasti, | da za godinu i po, 1854. preminu od škole, društva i korporacije na crkveni , same žalosti. , : > pomen, koji će biti 27. decembra o. Svršivši dubrovačku gimnaziju, Pero, iS [4 ni vas narod, sjete Dubrovčani ovog dana, g. 1 9 ura u jutro u crkvi sv. Vlaha | premda je bio neodvisan, pokori se u gradu, i na gragjanski pomen, koji i želji oca, i ode 1858. u Beč, da uči će biti u Bondinom Teatru u nedjelju | pravo. U Beču osta četiri godine, do- 4. januara 1925, u 10/2 ura u jutro, | VIŠi nauke, ali se više nego pravom žao obavio matematikom, jezicinia i muzi- Nakon smrti ovog velikog Dubrov- kom, Malo mjeseci poslije dovršenih čanina izašlo je u našoj štampi više nauka izgubi i oca 1858. Izprva mi- nekrologa, a megju njima je jedan od | šljaše podati se Dosve matematici, ali najiscrpnijih Milana Grlovića, koji ga kod putovanja u Jakin god. 1859, za- je napisao po kazivanju i bilješkama | ustavi ga ondje rat, što je upravo bio samog pokojnika. Tu se kaže: , buknuo, pa tako nije mogao nastaviti Pero se Budmani rodio u Dubrov- | naske, niti se dalje htio baviti pravom, niku 19. listopada 1835. od oca Vla- Ovdje ireba primjetiti, da, premda ha Budmenia, pomorskog kapetana i (mu je materinji jezik bio od sviju naj- od Marijane Stalli. Oba su roditelja | miliji, i premda je čitao što god je iz poznatih, ako i ne starih pučkin mogao dobaviti od dubrovačke knji- obitelji. Budmani su živjeli u Dubrov- , ževnosti, ova ga nije mnogo ugrijevala, niku već od prije velikoga poiresa god. a i sam njezin jezik, koji htjeli Ilirci 1667.; iz prva su se zvali Budman, uvesti kao književni, činio mu se kao dakle slavenskim, a nipošto lalijanskim | nešto arhaističko, dapuče tugje. A u prezimenom, ipo svoj su prilici došli Pin godine što je boravio u Beču iz Konavela, gdje ima i danas prezime (1858.—1857.) nije ni zno za ime Budman. Prošloga vijeka jedan Bud- | Vukovo, Slučojem u Jakinu nagje To. mani (Pero) postade biskup u Stonu, ; maseove talijanske prevode Vukovih i onda bi cijela obitelj upisana megju | narodnih Pjesama, i ovi ga tako za- pučane u stariju braću (Antonine). Nje. | nesu, da netom što se vrati u Dubro- gov bratić Nikola, died sadašnjega |; vnik, potraži Vukovu zbirku i stade ju Petra, oženi se Katom iz obitelji Righi | čitati, Preko koje dogje u srodnost s najsta. U isio doba upozna se s Medom rijim pučkim Obiteljima, kao što su Pucićem, koji ga pomože savjetom, da Stay, Zuzerici, Alethy, Faccende i t.d, napiše gramatiku našega jezika. God, Appendini pominje megju glasovitim | 1861. uzme najkrasniju dubrovačku Dubrovkinjama Mariju Faccendinu, maj- djevojku, Emiliju, kćer liječnika Frana ku one Kate i prababu Perovu i Lu- | Lopižića. God, 1867. štampao je u Beču kreciju Bogašinovu, udatu za Simu na talijanskom jeziku svoju gramatiku Budmania, strica Nikolina. pod naslovom: ,Grammatica della lin. Majčina je obitelj Stulli Poznata u gua serbo-croata (ilirica)«, koju je u našem svijetu po golemom riječniku, | »Književniku“ Daničić pohvalio, što ga je fratar Aćim Stulli napisao s Pošto mu se Obitelj znatno uvećala dobrom namjerom, ali sa slabom Spo- | (od jedanaestero djece ostalo mu je sobnosti, I drugi su se Stulli bavili osmero živih), a njegovo imanje nije knjigom, kao Gjivo, brat Aćimov, Pero, dotjecalo za uzdržavanje i odgoj, za. djed našega Pera i njegova dva brata traži on kad je dubrovačka gimnazija Luko i Vlaho, ali su ova dva više pi- | oteta Isusovcima, god. 1869. mjesto sala u talijanskom i latinskom jeziku, : Ssuplenta. Nakon godinu dana položi Da ipak nisu zanemarili ni materinji | ispit za slavistiku i klasične jezike, te jezik, vidi se po tom, što su imajući | bi imenovan god. 1870. profesorom. u kući sprave za štampu, bili počeli “Iste godine bi izabran zastupnikom na štampati Gundulićev Osman. dalmatinskom saboru, koji ga jei dva Pero se od svoga djetinjstva nagje | puta birao u bečki Reichsrath. Godine u kući bez družbe vršnjaka; imao je 1875, odreče se on obiju mandata. brata Nikolu i sestru, ali je brat bio Budmani objelodanio je još: od njega stariji devet godina i kad stanku slova ,Z“ u slavjanskim jezi- Svršt gimnaziju, ode na more, gdje | cima“ (Program gimn. dubr, 1873 74); nagje preranu smrt kao pomorski ka- »Još nešto o našoj narodnoj metrici“ peian od žute groznice u Braziliji, Se- (Program gimn. dubr 1875 —16.); stru Katu uzeše za Svoje dijete stric i »Dubrovački dialekat Kralik š A sirina i povedoše je u Jakin, gdje još a »O po- z Po : Sovori“ (Rad, jug. a 3 G ;, Po- i danas živi kao udovica, Peru osam. gled na no čedo ih ljenu, netom nauči čitati, bila su je- ksikografije« (Rad, svezak 80.); ,P \ dina zabava knjige i to talijanske, koje | ktična gramatika ruskoga jezika«, Za. nije isprva ništa razumio; ali čitajući | greb 1887, drugo izd i moi svaku knjigu, koja mu : M Ga. ruku, nauči se malo po malo talijan- skom jeziku tako, da je njim mogao pisali, kao i svojim, Već u pučkoj školi, Ove godine 27. decembra vrši se 10 | kad mu je bilo osam godina, zauze se tako za matematiku, da je od onda Jekina preminuo visoko cijenjeni i | poče učiti sam po školskim tekstima, mili vaš gragjanin Pero Budmani, pro- | i u gimnaziji u zadnjem razredu nin lesor dubrovačke gimnazije, radaik u | po učiteljevoj želji tekst o prosjecima | dubrovačkom arbivu, kotarski školski | čunja za ostale učenike. U islo ga je | i doba zabavljalo najviše učenje tugjih € DUBROVAČKI LIST“ , vića“ (Stari pisci hrvatski, 15.); ,Dje- |la P. Zoranića, A. Sasina, S. Gučetića (Stari pisci hrvatski, 16.); ,Djela D. , Zlatarića“ (Stari pisci hrvatski, 21). | sku komediju“, > Budmani je bio član Jugoslavenske grebu, dopisni član | »Matice Srpske“ u Novom Sadu. bio je Budmani pozvan u Zagrebu za urednika akademičkog rječnika hrvat. skoga ili srpskoga jezika, te je od o- nog vremena odslova ,d“ s najvećim | uspjehom uredio 26 svezaka, čime je | | svoje ime ovjekovječio u narodu. Au- Strijska vlada podjelila mu je uto ime dopust, te je god. 1884. bio premje- grebu i stavljen na dopust. Pero Budmani spadao je uniz onih ljudi, s kojima bi se i veći narodi od našega ponosili; on je u neku ruku bio univerzalni genij, naš pravi prav. cati Mezzofanti, jer nema tog evrop- razumio i s koga ne bi prevodio. Ali ne samo da je čitao i pisao u svim tim jezicima, već je poznavso i kla- sične jezike, zatim turski, perzijski, arabski i sanskrit. Bila sa mu bolje poznata sva alijanska marječja nego kojemu Talijanv, pa kad je u kojem govorio, svaki bi Talijan prisegao, da jeiz onoga kraja. Poznavao je sve slavenske jezike isve njihove dialekte, učio je magjarski samo zato, da uz- mogne čitati Peičfia_u originalu. Si. gurno je Budmani bio jedan od naj- | načitanijih savremenika, Pročitao je svu je došla pod štampu je Priredio : »Djela A. Gledje- evropsku literaturu, pjesništvo, drame, i sve glavne romane. Proučio je sve lilozolske sisteme, a Schopenhauera imao u malom prstn. Kad se sastajao S profesorima povijesti i svih joj po- moć. disciplina, morao je svatko mi- sliti, da jepo zanimanju historičar. Da je bio matematičar Prvoga reda, to smo već spomenuli; nekada je bio izradio iz više matematike znamenitu jednu raspravu. Mogao je sa svakim Driro- dopisćem i prirodoslovcem stručno ras. pravljati o fizici, kemiji, anatomiji, geo- logiji, zoologiji, botanici, fiziologiji, jer je imao u svakoj od njih svoj si- guran sud. Megju našim suvremenici. ma on je bio najveći poznavalac du- brovačke prošlosti, dubrovačke knjiže- vnosti, života, običaja i naroda. Kao lilologa, a napose kao slavistu sjajno ga karakterišu definicije riječi u riječniku. Spomenuli smo i to, da se Budmani Popravlja glasovira i sve muzikalne instrumente, sposoban i za najozbiljnije popravke. Obratiti sa kod gosp. Renchi, | Osim toga preveo je u dubrovačkom “Slovincu s francezkoga Merimče-ovu ! knjigu ,Lokis“, sa sanskrita Kalidasinu . »Sakuntalu“, a za zabavnik ,Dubrov- nik“ S poljskoga Krasinskovu ,Nebe- od g. 1883. pravi akademije u Za- carske ruske aka- odemije u Petrogradu, član kr. srpske akademije u Beogradu, i počasni član Godine 1883. po smrti Daničićevoj šteu na gornjogradsku gimnaziju u Za- skog jezika, koga ne bi on poznavao, | Br. 1. 4 | bavio i muzikom; on je proučio glaz- | benu teoriju, te i praktično izučio gla- osovir i gusle, na kojima je bio virtuoz ; | za mlagjih godina znao je pjevajuć uz glasovir u više glasova izvagjati naj- i teže komade. Za to ga je i hrvatski ; zemaljski glazbeni zavod izabrao kao dbornika i nadzornika za svoju školu, | Njegov sin Vlaho danas je jedan od Prvih violinista u Londonu.. | Po svem tom biva jasno da Bud- omani bio neobičan pojav, koji bi 35 do 40 bezsmrtnika fraucezke skade- mije lako p:d kapu spravio. Kakav je bio čovjek, znadu samo oni, koji su imali sreću s njime pobliže općili. Re- klame, samohv«le, taštine on nije po- znavao. Njegova skromnost prelažaše .sve granice; uza to neobično je bio delikatan, susretljiv, velik prijatelj mla. deži, ne nametavajući svoga mnijenja ili suda nikomu ni onda, kad bi nje- gova riječ mogla riješiti spor. Bio je i . nepraktični, pa ga nije nitko tako iz- ovisno okarakterisao kao čuvena nje- mač«a spisateljica Ida Diiringsfeld. Bo- oraveći godine 1853. dulje vremena u . Dubrovniku i stanujući u njegovoj ro- diteljskoj kući, evo što piše o njem [u svom putopisu iz Dalmacije: Sin oPiero ili Pero bio je 17 god. stari ponos Dubrovnika. Vrstan matematičar dobar Latinac i Grk; on je sam od sebe saučio francuski, engleski i nje- mački i to tako, da se može s njime ou tim jezicima govoriti, Razamio je on čovjeka depsče, da se je moralo ču- diti; ni najmanje natucanje, ni pol ri- ječi, ni na brzu ruku dobačena šala | | onije bila za nj izgubljena. Samo ođ- ogovarati, io nije bila njegova. slvar, Kad bi ga čovjek doveo do razgovora, on bi zlostavljao svoje neboge ruke i | vlasi bez milosti, cerio bi se te izjavio | svoje pametno i originalno mnijenje | vazda u isprekidanim izrekama. Pri tom bio je duša od mlađića, koji bi omajku, psa i u zgodi mačke strigo, . preko stepenica nikada kao čovjek već uvijek kao oluja lelio, knjige isto tako | brzo gutao kao i ja, vrlo nerado po- pstio i naprama svakomu bio pristojan oičedan“. Nakon baštine piše: »Pero je | ostao isti skromni, dobri, čedni i razbo. riti čovjek, kako sam ga od prva zavolje- la. Dao se je samo češljati, te je nosio bolji kapui, to bijaše sve, po čem se je vidjelo, da je postao baštinikom«. Takav je Budmani ostao Sav svoj vijek. Evo slike i života Budmanijeva u kratkim crtama. Do sada nije on pre- | ma svojoj znamenitosti i svojim vrli. | nama dovoljno Ocijenjem; možda će Ovi redci ponovno svratiti i na njega zasluženu pozornost, te nas napuniti ; ponosom, da smo imali jednoga ta- (kova čovjeka kao što je Pero Budmani. | Milan Grlović, Klasna lutrija. Tko misli da . o dobije najveći zgoditak, neka kupi u Papirnici V, Kojić. SIJENA zdravog, suvog, imađemo svaku količinu na lageru. 1 dinar franko vagon Rudanka. BRAĆA TOPALOVIĆ, trgovci RUDANKA — DOBOJ : presanog u balama, — Cena (Bosna) 2/17 Cipele na veliko i malo DUBROVNIK i nepraktičan kao što su svi veleumi — pasini uče is i KE o