Strana 2.

Pero Budmani.
Prigodom desetgodišnjice smrti,

Proglas Opčine.
Općina Dubrovačka izdala je ovaj
proglas na gragjanstvo :

godina, da je u Castel Ferreiti kod

nadzornik i općinski vijećnik u Du-
brovniku, dubrovački poslanik na ca-
revinskom vijeću, gojitelj znanosti i
umjetnosti, odličan filolog i slavista,
poznavalac mnogih raznih jezika, član
akademije znanosti i umjetnosti u Za+ |
grebu, urednik velikog riječnika iste |
akademije, veliki učenjak i dika Du-
brovnika i svega nišega naroda.
Pravo je i dostojno, da se velikog
Pokojniks, koji je svojim vrlinama i
radom zadužio mili mu Dubrovnik i |
1
i

| jezika, te kad mu je bilo 10 godina,
| nauči francezki, a latinski se toliko
vježbao u dolnjoj gimnaziji, da je u
gornjoj čitao i prevodio bez priprave,
Do 18. godine nauči sam engleski i
njemački.

Kad mu je bilo 17 godina, umre mu
tric u Jakinu i ostavi imanje, koje ako
nije bilo preveliko, bilo je dosta za
jega sama, To imanje posjedovao je
do smrti. U isto vrijeme izgubi brata
Nikolu, čija smrt tako ožalosti majku,
Zato pozivljem sve gragjanstvo, vlasti, | da za godinu i po, 1854. preminu od
škole, društva i korporacije na crkveni , same žalosti. , : >
pomen, koji će biti 27. decembra o. Svršivši dubrovačku gimnaziju, Pero,

iS
[4
ni

vas narod, sjete Dubrovčani ovog dana,

g. 1 9 ura u jutro u crkvi sv. Vlaha | premda je bio neodvisan, pokori se
u gradu, i na gragjanski pomen, koji i želji oca, i ode 1858. u Beč, da uči
će biti u Bondinom Teatru u nedjelju | pravo. U Beču osta četiri godine, do-
4. januara 1925, u 10/2 ura u jutro, | VIŠi nauke, ali se više nego pravom
žao obavio matematikom, jezicinia i muzi-
Nakon smrti ovog velikog Dubrov- kom, Malo mjeseci poslije dovršenih
čanina izašlo je u našoj štampi više nauka izgubi i oca 1858. Izprva mi-
nekrologa, a megju njima je jedan od | šljaše podati se Dosve matematici, ali
najiscrpnijih Milana Grlovića, koji ga kod putovanja u Jakin god. 1859, za-
je napisao po kazivanju i bilješkama | ustavi ga ondje rat, što je upravo bio
samog pokojnika. Tu se kaže: , buknuo, pa tako nije mogao nastaviti
Pero se Budmani rodio u Dubrov- | naske, niti se dalje htio baviti pravom,
niku 19. listopada 1835. od oca Vla- Ovdje ireba primjetiti, da, premda
ha Budmenia, pomorskog kapetana i (mu je materinji jezik bio od sviju naj-
od Marijane Stalli. Oba su roditelja | miliji, i premda je čitao što god je
iz poznatih, ako i ne starih pučkin mogao dobaviti od dubrovačke knji-
obitelji. Budmani su živjeli u Dubrov- , ževnosti, ova ga nije mnogo ugrijevala,
niku već od prije velikoga poiresa god. a i sam njezin jezik, koji htjeli Ilirci
1667.; iz prva su se zvali Budman, uvesti kao književni, činio mu se kao
dakle slavenskim, a nipošto lalijanskim | nešto arhaističko, dapuče tugje. A u
prezimenom, ipo svoj su prilici došli Pin godine što je boravio u Beču
iz Konavela, gdje ima i danas prezime (1858.—1857.) nije ni zno za ime
Budman. Prošloga vijeka jedan Bud- | Vukovo, Slučojem u Jakinu nagje To.
mani (Pero) postade biskup u Stonu, ; maseove talijanske prevode Vukovih
i onda bi cijela obitelj upisana megju | narodnih Pjesama, i ovi ga tako za-
pučane u stariju braću (Antonine). Nje. | nesu, da netom što se vrati u Dubro-
gov bratić Nikola, died sadašnjega |; vnik, potraži Vukovu zbirku i stade ju
Petra, oženi se Katom iz obitelji Righi | čitati,
Preko koje dogje u srodnost s najsta. U isio doba upozna se s Medom
rijim pučkim Obiteljima, kao što su  Pucićem, koji ga pomože savjetom, da
Stay, Zuzerici, Alethy, Faccende i t.d, napiše gramatiku našega jezika. God,
Appendini pominje megju glasovitim | 1861. uzme najkrasniju dubrovačku
Dubrovkinjama Mariju Faccendinu, maj- djevojku, Emiliju, kćer liječnika Frana
ku one Kate i prababu Perovu i Lu- | Lopižića. God, 1867. štampao je u Beču
kreciju Bogašinovu, udatu za Simu na talijanskom jeziku svoju gramatiku
Budmania, strica Nikolina. pod naslovom: ,Grammatica della lin.
Majčina je obitelj Stulli Poznata u gua serbo-croata (ilirica)«, koju je u
našem svijetu po golemom riječniku, | »Književniku“ Daničić pohvalio,
što ga je fratar Aćim Stulli napisao s Pošto mu se Obitelj znatno uvećala
dobrom namjerom, ali sa slabom Spo- | (od jedanaestero djece ostalo mu je
sobnosti, I drugi su se Stulli bavili osmero živih), a njegovo imanje nije
knjigom, kao Gjivo, brat Aćimov, Pero,  dotjecalo za uzdržavanje i odgoj, za.
djed našega Pera i njegova dva brata traži on kad je dubrovačka gimnazija
Luko i Vlaho, ali su ova dva više pi- | oteta Isusovcima, god. 1869. mjesto
sala u talijanskom i latinskom jeziku,

: Ssuplenta. Nakon godinu dana položi
Da ipak nisu zanemarili ni materinji | ispit za slavistiku i klasične jezike, te
jezik, vidi se po tom, što su imajući | bi imenovan god. 1870. profesorom.
u kući sprave za štampu, bili počeli “Iste godine bi izabran zastupnikom na
štampati Gundulićev Osman. dalmatinskom saboru, koji ga jei dva
Pero se od svoga djetinjstva nagje | puta birao u bečki Reichsrath. Godine
u kući bez družbe vršnjaka; imao je 1875, odreče se on obiju mandata.
brata Nikolu i sestru, ali je brat bio Budmani objelodanio je još:
od njega stariji devet godina i kad stanku slova ,Z“ u slavjanskim jezi-
Svršt gimnaziju, ode na more, gdje | cima“ (Program gimn. dubr, 1873 74);
nagje preranu smrt kao pomorski ka- »Još nešto o našoj narodnoj metrici“
peian od žute groznice u Braziliji, Se- (Program gimn. dubr 1875 —16.);
stru Katu uzeše za Svoje dijete stric i »Dubrovački dialekat Kralik š A
sirina i povedoše je u Jakin, gdje još a



»O po-

z Po : Sovori“ (Rad, jug. a 3 G ;, Po-
i danas živi kao udovica, Peru osam. gled na no čedo ih
ljenu, netom nauči čitati, bila su je- ksikografije« (Rad, svezak 80.); ,P \
dina zabava knjige i to talijanske, koje | ktična gramatika ruskoga jezika«, Za.
nije isprva ništa razumio; ali čitajući | greb 1887, drugo izd i moi
svaku knjigu, koja mu : M Ga.

ruku, nauči se malo po malo talijan-
skom jeziku tako, da je njim mogao
pisali, kao i svojim, Već u pučkoj školi,
Ove godine 27. decembra vrši se 10 | kad mu je bilo osam godina, zauze se
tako za matematiku, da je od onda
Jekina preminuo visoko cijenjeni i | poče učiti sam po školskim tekstima,
mili vaš gragjanin Pero Budmani, pro- | i u gimnaziji u zadnjem razredu nin
lesor dubrovačke gimnazije, radaik u | po učiteljevoj želji tekst o prosjecima |
dubrovačkom  arbivu, kotarski školski | čunja za ostale učenike. U islo ga je |
i doba zabavljalo najviše učenje tugjih

€

DUBROVAČKI LIST“

, vića“ (Stari pisci hrvatski, 15.); ,Dje-

|la P. Zoranića, A. Sasina, S. Gučetića

(Stari pisci hrvatski, 16.); ,Djela D.

, Zlatarića“ (Stari pisci hrvatski, 21).

| sku komediju“,

> Budmani je bio
član Jugoslavenske
grebu, dopisni član

| »Matice Srpske“ u Novom Sadu.

bio je Budmani pozvan u Zagrebu za
urednika akademičkog rječnika hrvat.
skoga ili srpskoga jezika, te je od o-
nog vremena odslova ,d“ s najvećim

| uspjehom uredio 26 svezaka, čime je |

| svoje ime ovjekovječio u narodu. Au-

Strijska vlada podjelila mu je uto ime
dopust, te je god. 1884. bio premje-

grebu i stavljen na dopust.

Pero Budmani spadao je uniz onih
ljudi, s kojima bi se i veći narodi
od našega ponosili; on je u neku ruku
bio univerzalni genij, naš pravi prav.
cati Mezzofanti, jer nema tog evrop-

razumio i s koga ne bi prevodio. Ali
ne samo da je čitao i pisao u svim
tim jezicima, već je poznavso i kla-
sične jezike, zatim turski, perzijski,
arabski i sanskrit. Bila sa mu bolje
poznata sva alijanska marječja nego
kojemu Talijanv, pa kad je u kojem
govorio, svaki bi Talijan prisegao, da
jeiz onoga kraja. Poznavao je sve
slavenske jezike isve njihove dialekte,
učio je magjarski samo zato, da uz-
mogne čitati Peičfia_u originalu. Si.



gurno je Budmani bio jedan od naj-

| načitanijih savremenika, Pročitao je svu





je došla pod štampu je Priredio : »Djela A. Gledje-

evropsku literaturu, pjesništvo, drame,
i sve glavne romane. Proučio je sve
lilozolske sisteme, a Schopenhauera
imao u malom prstn. Kad se sastajao
S profesorima povijesti i svih joj po-
moć. disciplina, morao je svatko mi-
sliti, da jepo zanimanju historičar. Da
je bio matematičar Prvoga reda, to smo
već spomenuli; nekada je bio izradio
iz više matematike znamenitu jednu
raspravu. Mogao je sa svakim Driro-
dopisćem i prirodoslovcem stručno ras.
pravljati o fizici, kemiji, anatomiji, geo-
logiji, zoologiji, botanici, fiziologiji,
jer je imao u svakoj od njih svoj si-
guran sud. Megju našim suvremenici.
ma on je bio najveći poznavalac du-
brovačke prošlosti, dubrovačke knjiže-
vnosti, života, običaja i naroda. Kao
lilologa, a napose kao slavistu sjajno ga
karakterišu definicije riječi u riječniku.

Spomenuli smo i to, da se Budmani

Popravlja glasovira i sve
muzikalne instrumente, sposoban i za
najozbiljnije popravke. Obratiti sa kod
gosp. Renchi,

| Osim toga preveo je u dubrovačkom
“Slovincu s francezkoga Merimče-ovu
! knjigu ,Lokis“, sa sanskrita Kalidasinu
. »Sakuntalu“, a za zabavnik ,Dubrov-
nik“ S poljskoga Krasinskovu ,Nebe-
od g. 1883. pravi
akademije u Za-
carske ruske aka-
odemije u Petrogradu, član kr. srpske
akademije u Beogradu, i počasni član

Godine 1883. po smrti Daničićevoj

šteu na gornjogradsku gimnaziju u Za-

skog jezika, koga ne bi on poznavao, |

Br. 1.

4

| bavio i muzikom; on je proučio glaz-
| benu teoriju, te i praktično izučio gla-
osovir i gusle, na kojima je bio virtuoz ;
| za mlagjih godina znao je pjevajuć uz
glasovir u više glasova izvagjati naj-
i teže komade. Za to ga je i hrvatski
; zemaljski glazbeni zavod izabrao kao
dbornika i nadzornika za svoju školu,
| Njegov sin Vlaho danas je jedan od
Prvih violinista u Londonu..

| Po svem tom biva jasno da Bud-
omani bio neobičan pojav, koji bi 35
do 40 bezsmrtnika fraucezke skade-
mije lako p:d kapu spravio. Kakav je
bio čovjek, znadu samo oni, koji su
imali sreću s njime pobliže općili. Re-
klame, samohv«le, taštine on nije po-
znavao. Njegova skromnost prelažaše
.sve granice; uza to neobično je bio
delikatan, susretljiv, velik prijatelj mla.
deži, ne nametavajući svoga mnijenja
ili suda nikomu ni onda, kad bi nje-
gova riječ mogla riješiti spor. Bio je

i

. nepraktični, pa ga nije nitko tako iz-
ovisno okarakterisao kao čuvena nje-
mač«a spisateljica Ida Diiringsfeld. Bo-
oraveći godine 1853. dulje vremena u
. Dubrovniku i stanujući u njegovoj ro-
 diteljskoj kući, evo što piše o njem
[u svom putopisu iz Dalmacije: Sin
oPiero ili Pero bio je 17 god. stari
ponos Dubrovnika. Vrstan matematičar
dobar Latinac i Grk; on je sam od
sebe saučio francuski, engleski i nje-
mački i to tako, da se može s njime
ou tim jezicima govoriti, Razamio je on
čovjeka depsče, da se je moralo ču-
diti; ni najmanje natucanje, ni pol ri-

ječi, ni na brzu ruku dobačena šala

|
|
onije bila za nj izgubljena. Samo ođ-
ogovarati, io nije bila njegova. slvar,
Kad bi ga čovjek doveo do razgovora,
on bi zlostavljao svoje neboge ruke i
| vlasi bez milosti, cerio bi se te izjavio
| svoje pametno i originalno mnijenje
| vazda u isprekidanim izrekama. Pri
tom bio je duša od mlađića, koji bi
omajku, psa i u zgodi mačke strigo,
. preko stepenica nikada kao čovjek već
uvijek kao oluja lelio, knjige isto tako
| brzo gutao kao i ja, vrlo nerado po-
pstio i naprama svakomu bio pristojan
oičedan“. Nakon baštine piše: »Pero je
| ostao isti skromni, dobri, čedni i razbo.
riti čovjek, kako sam ga od prva zavolje-
la. Dao se je samo češljati, te je nosio
bolji kapui, to bijaše sve, po čem se
je vidjelo, da je postao baštinikom«.
Takav je Budmani ostao Sav svoj vijek.
Evo slike i života Budmanijeva u
kratkim crtama. Do sada nije on pre-
| ma svojoj znamenitosti i svojim vrli.
| nama dovoljno Ocijenjem; možda će
Ovi redci ponovno svratiti i na njega
zasluženu pozornost, te nas napuniti
; ponosom, da smo imali jednoga ta-
(kova čovjeka kao što je Pero Budmani.
| Milan Grlović,



 Klasna lutrija. Tko misli da .
o dobije najveći zgoditak, neka kupi u
Papirnici V, Kojić.





SIJENA zdravog, suvog,
imađemo svaku količinu na lageru.
1 dinar franko vagon Rudanka.

BRAĆA TOPALOVIĆ, trgovci
RUDANKA — DOBOJ :

presanog u balama,
— Cena

(Bosna)















2/17
Cipele na veliko i malo

DUBROVNIK

i nepraktičan kao što su svi veleumi —



pasini uče is i KE o