Broj 4. SEDMIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI GLASNIK Pojedini broj Din. 150 čki List God. 2. Godišnja pretplata 80 Din. Za inozemstvo 200 D. Dr. MATIJA VIDOEVIĆ Urednik: 24. januara 1925. Odgovorni urednik: STIJEPO M. BJELOVUCIC Plativo i utuživo u Dubrov- niku. Oglasi po tarifi. Spoj Srbije sa Gružom. Neva praga Užice-Vardište. — Korist za Bubrovnik. — Prištednja u podvozu. — Izygledi stranih tržišta. — Potreba podizanja naših trgovačkih centara, a ne prevoznih mjesta za stranu trgovinu. Dne 25. januara 1925. dan je za Dubrovnik, koji treba ubilježiti. Toga dana prvi voz prolazi novom prugom Užice-Vardište, te je postiguut toliko željeni spoj Srbije preko Sarajeva sa Jadranskim morem. Teško je kazati unaprijed svu korist, | koju će Dubrovnik imati od toga. Bez sumnje je, da nas ova sveza sa Srbi- iom približava našem prirodnom za- ledju za koju stotinu kilometara ie da bi se to moglo snažno osjetiti u pri- vredi našoj. No u trgovini odlučuju ne samo sveze, već i drugi momenti ; nije dosta imati željeznicu, već ireba da i saobraćajna politika bude uprav- ijena u nekom odredjenom pravcu. Prama tomu će i korist za nas biti veća ili manja. No bilo kako bilo, iz- gradnja ove željeznice znači golemi preokret u cijelom našem sacbraćaju, ie prema tome treba ga i prosudjivsti, bez obzira .na veću ili. manju korist, koju će koje mjesto imati, to više što se saobraća na politika mijenja a že- ljeznica ostaje. Put do Užica željeznicom vodio je preko Beograda, te je bio dug 1067 km., preko Vardišta bit će samo 517 km. dakle ni polovinu : do Skoplja je trebalo dosada preći 1293 km., a sada samo 980 km. Cve stotine kilometara manje do tih znamenitih tržišta znače golemu prištednju u podvozu. Dosada je bilo sa naše obale skoro nemoguće prodrijeti sa našim proizvodima do tih krajeva, premda je južna Srbija bila baš cnaj kraj, koji najviše traži naše vino i ulje i gdje bi cijelu našu suvišnu proizvodnju mogli smjestiti. Isto tako bog.ti krajevi zapadne Srbije dobijaju preko Vardišta svezu sa mo- rem, koja i ako nije najkraće, ipak će dobro doći njihovu izvozu. | U odnosu našem sa inozemstvom | moguće nije suvišno već sada istak- imati, da se ovom prugom otvaraju utak- \mici znatni predjeli, koji su dosada [bili može. se kazati zatvoreni. To oso- i bito dolazi u korist našem najbližem | susjedu Ttaliii, a u prvom redu njezinoj | luci Trstu. Položaj ove luke u tom | pogledu dapače je sada bolji nego što je bio prije rata, jer je tada Austrija i Ugarska priiečila tar:falnom željez+ ničkom politikom svaki dovoz u Bosnu i Hercegovinu preko dalmatinskih luka, a sada Trst može nesmetano i bez utakmice da iskorišćuje luku u Met- koviću te da preko nje gospoduje tr- žištem u Bosni i Hercegovini. Pruga preko Vardišta otvara mu putiu Srbiju. To pokazuje, koliko je potrebno po- dizsnje dalmatinskih gradova, koji su već od starine trgovačka središta u Dalmaciji, i kolika bi golema pogrješka bila. stvarati na našoj obali nove luke, koje ne bi bile — jer ne mogu da budu — trgovačka mjesta, već samo prevozne tačke za stranu Jedna takova. ,luka“ ne može nikada uvijek ostati zavisna o luci, iz koje izvozi. Našoj državi takoviu luka ne treba, već luka, koje mogu i kod nas vršiti u ekonomskom životu onu ulo- gu, koju luke drugdje po svijetu imadu. A. za to je potreba u prvom redu naše luke urediti za saobraćaj. Sma- tramo dobrim znakom, da se hoće u tom pravcu radili, što se je odredilo da se ove godine započnu u lukama radnje, koje i Godina 1925. započela je dakle do- bro! Otvor pruge Vardište - Užice i gradnje, koje se misle izvesti u Gružu, dobar su omen. Mi ih kao takove pozdravljamo koji su na tomu radili. Pierre Lotti u Dubrovniku. | Kao oficir na ratnoj lagji. — Utisci i doživljaji. — Veličanstvena priroda. Sredovječni dragulj. — Petaički memoari iz god. 1880. Pariška »La Petite Ilustrstion« (3. januara 0. g.) donosi »Journ2l Intime« od čuvenog francuskog romanopisca Pierre Loti-a. Godine 1880. on je po- sjetio naše dalmatinske obale kao ofi- cir na francuskoj ratnoj lagji »Fried- lands. Evo kako Loti opisuje svoje impresije sa naših strana: Napokon 14. septembra pomole se obale Crne Gore, Veliki olujni oblaci pritisnuše sve planine tako visoke i tako strmenite, te bi se reklo da jeto kakav fantastični nacrt Gustava Dorć-a. Sve je obasjano krvavim zrakama sunca na izlazu. Ima takogjer i blijedih zraka pod svodovima potamljenim od oblaka i po koji svjetlucavi blijesak oko gi- ganiskih brdjanskih glavica, na otvo- rima dubokih prosjeklina, a onda 0- pet tamne, crne sjene... Čuje se ftut- njava groma, koju planinske stijene dodavaju jedna drugoj u produljenom jeku. Izgleda, da prisustvujete kako- kovoj misterijoznoj, a istodobno usli- jed skrivenih podzemnih sila grozovi- toj manifestaciji prirode. Ova pojava crnogorske obale pri svanuću, u velikoj oluji, jedna je od najljepših sivari koje sam do sađa vi- dio. U podne smo se usidrili u gru- škoj (dabrovačkoj) luci, upravo na podnožnju ovih gorostasnih planina. Podigavši oči, opaža se mnogo stvari koje u zraku vise skoro nad samim brodom : sela, crkve, šume, grebenovi, Sve se to pričinja nevjerojatnim. Do- biva se utisak kao da su se planovi sama zemlja prevrnula, Strano ratno brodovlje već je sa- trgovinu. , doći do samostalnog života, ona će | su bile predvigjene još prije tri godine. | i zahvaljujemo onim, , perspektiva preokrenuli, kao da se je. Užice - Vardište. Radovi na ovoj uskotračnoj pruzi dovršeni su i svečano otvorenje obavit će se na 25. Januara 0. g. Tim da- mom uspostavla se javni saobraćaj putnika i robe direkinim vozovima od Sarajeva do Stalaća i Mladenovca, gdje će biti prelaz i pretovar u vo- zove, koji saobraćaju na glavnoj pruzi Beograd-Skoplje. Mladenovac i Stalać su dvije stanice na glavnoj normalnoj pruzi Beograd- Skoplje i to Mladenovac na 58 km. a Stalać na 181 km. od Beograda. Važnost ove dovršene pruge Užice- škom i strategijskom pogledu. Uske pruge, koje presjecaju cijelu predratnu Srbiju od istočne do zapadne granice, dobivaju ovim spojem vezu sa bosan- i skom uskotračaom mrežom, a time i izlaz na Jadransko more. Do sada je bila pruga Beograd- Zemun jedina željeznička veza Srbije sa ostalim djelovima Jugoslavije, a prugom Užice-Vardište uspostavlja se željeznička veza srca Šumadije t, j. : plodne zapadne Morave sa geografski | ttajzapuštenijim središteni Jugoslavije, | osa predjelom Višegrad-Sarajevo, | Za privredni život Dubrovnika pres- tavlja pruga Užice-Vardište jedan ko- rak naprijed u stvaranju saobraćajnih uslova, potrebitih za osiguranje nje- gove budućnosti koja mu pripada po | geograiskom položaju i preduzimlji- | vosti njegovog stanovišta. Zunatuog povećanja saobraćaja Du- brovnik za sada od ove pruge meće imati, jer je dovoz robe na naše pri- | morje, pa tako i u Dubrovnik, uslov- ljeu izgragjenim prelazima preko pla- | oninskog vijenca, koji razdvaja naše | luke od njihove prirodne zalegjine. Jedini prelaz, koji imamo za Du- brovnik, to je željeznica preko Ivan planine, a ona u današnjem stanju ne dozvoljava povećanje dovoza irobe u Dubrovnik, jer je njen kapacitet već iscrpljen. | kupljeno u luci. Počinje sav onaj niz manovra internacijonalne flote, koji traje već 8 dana i prijeti da će se još više produljiti. Službene posjete, arti- ljerijske salve, zajednički manevri, na- tjecanja i druge pomorske fantazije razne vrsti i oblika, svečani dineri — jedna nevjerojatna mješavina. A sve novinarske bilješke. Nastavljaju se utrke i izleti u okolicu. Napokon to je život koji sve proždire. Gostoljubi- vost Austrijanaca je ljubezna, čak i srdačna. Oni nam priregjuju veneci- janske zabave, koncerte na osvijetlje- nim lagjama, plesove na njihovom kr- stašu »Custozza«. Reklo bi se jednom riječju da je to sve nešto drugo, samo ne ratnička priprema. Grad Dubrovnik je jedan sredovječni dragulj, još uvijek poštegjen od mo- dernog napretka. Nikakva nova gra- gjevina ne nagrgjuje. ovaj grad pro- šlosti. Kuće i palače te sjećaju na ve- Mo o ubijen Vardište vrlo je velika i u ekonom- > mi opet stvara ideje za nove članke i | |“ Željeznica preko Ivan planine ne , može da prima veće količine robe za | prevoz nego što sad prevozi, te je radi | toga i nastao zastoj u razvitku bosan- |: ske industrije, koja je upućena na iz- | voz preko Dubrovnika i Metkovića. Za popravljanje toga stanja imaju dvije mogućnosti. Jedan je način đa [se rekonstrukcijom željeznice preko | Ivana planine podigne njen kapacitet |u tolikoj mjeri, da može zadovoljiti , potrebe saobraćaja koji raste. Druga | je mogućnost da se izgrade novi pre- lazi preko planinskog vijenca, čime bi se postiglo zadovoljenje saobraćaja, 0koji ne može da svlada postojeća pruga, a osim toga otvorili bi se novi | još zapušteni predjeli i učinili pristu- | pačnim kulturnom i privrednom na- | pretku. | Trgovačko obrinička komora u Du- | brovniku svojom Spomenicom o po- trebi željezničkog spoja Ustiprača-Foča- i | | Gacko-Trebinje skrenula je pažnju na nedostatke sadašnjih saobraćajnih pri- lika Dubrovnika. U Spomenici je pri- kupljeno mnogo dragocienog materi- jala za pravilno prosugjivanje saobra- ćajnih potreba našeg Južnog Jadrana, Rekonstrukcija željeznice preko Ivana | već je počela. Odobren je kredit za ! transiranje i izradu projekta. O izradi pruge Ustiprača-Trebinje sa jednim ogrankom do Nikšića za | sada se ne govori. Privredni Dubrovnik treba stalno da vodi računa o oba ova projekta i da nastoji, da oni koji o tome odlučuju, . nagju čim prije mogućnosti da se pro- i jekti privedu u djelo. X. . Svečanostiprigodom otvora željeznice Užice-VWardište Povodom novinske vijesti, da je pri- godom ovih svečanosti uzet u program i izletiz Serajeva do Dubrovnika, obra- tila se naša Trg. Obrtn. Komora za obavijest posestrimi u Sarajevu. Odgo- vor je stigao, da svečanosti svršavaju u Sarajevu. necijansku arhitekturu, a tako isto i crkve i samostani. Na trgovima mno- štvo bizarnih, malenih spomenika, sta- rih kipova i antiknih zdenaca. »Korzo« pun palača, nekada veličanstven priča | o ozbiljaoj prošlosti. Ulice su malene, | uske, vijugaste i neprohodne kao i arapske kasbahe. Visoke planine sivih i vertikalnih stijena, ogoljelih proplanka | dominiraju i pritiskuju sav ovaj predio itako da Dubrovnik izgleda zatvoren | zazigjan i odjeljen od ostale zemlje. Po ulicama veliki broj popova i ira- tara. Crnogoraka u njihovim dugačkim ogrtačima i bijelim velima, sa mara- mama i prslucima urešenim metalnim šljokama, onda Crnogoraca i Dalma- tinaca u »turskoj« nošnji zlatom izve- zenoj i nožem o pasu. Ovo još nije Orijent, ali nije više ni Italija, već se drži jednog i drugog, a ni austrijski vojnici, sa svojim plavim glavama i sa njemačkom uniformom, nisu u skladu sa ovom pozadinom tako toplih boja.