. vidnih uspjeha s razloga, što naš svijet još uvijek živi u kobnoj predresudi, | dubrovačkog žive, i bez koje ne može Strana 2. su bez stana; g) licima navedenim u id čl. 12., koji sada stanuju u sasvim | k nehigijenskim stanovima; i d) licima navedenim u čl. 12., koja stanuju u novim zgredama. Po člznu 22. izuzimaju se od dodi . jeljivanja ovi ispražnjeni stanovi: 1) “stanovi u muslimanskim kućama, koji nemaju potpuno odvojene ulaze; 2) stanovi za bolesnike i posjetioce uopće; 3) stanovi u zgrađama industrijskih, trgovačkih, saobraćajnih (željezničkih i plovidbenih) preduzeća, kao i opće korisnih zadruga, namijenjenih za obi: tavanje njihovih namještenika ; 4) sia- novi u zgradama na ekonomijama na- mijenjeni za službenike i radnike 15) dosadašnji stanovi nastojnika kuća, Godišnja skupština Trgovač- kog privredničkog udruženja U nedjeliu 1. Marta bila je godišnja skupština Udruženja. Predsjedao je predsjednik g. Milorad Popov, koji se | najprvo sjeća preminulih članova druš- iva, Ljuba Domića, Gjiva Majstorovića i Sijepović-Dabrović Pava. Izvješće uprave spominje u prvom | redu teške prilike u kojim se živjelo godine 1924. pa nastavlja. : ,Rad Trgovačkog Privredničkog U- druženja, trpio je dakako u ovim pri- likama. Od uprave se tražilo više nego prošlih godina, jer su i potrebe bile veće, a ona nije mogla da postigne da trgovci mogu, neka plate. »To se je osobito vidjelo u pitanju općinskih nsmeta. A da nije Trgovačko Privredničko Udruženje ni Trgovačka | Obrtnička Komora bila zapilana, Općina | je povisila namele na izvoz i uvoz, te tim oštetila ne samo pojedine ir- govce, već i trgovinu dubrovačku kao takovu, od koje znatin dio pučanstva se ni zamisliti razvitak. Dubrovnika. | Gospodi članovima je poznato iz no- vina, koje je korake u ovom poslu preuzela uprava udruženja. »Dosta je truda uložila uprava u pobijanju štetne utakmice kućaraca i trgovačkih putnika, No i u ovom po- gledu uspjeha nije bilo, jer na žalost | uvijek živa u misli da treba zatvoriti u interesu konsumenata oba oka, jer da će kućarci tobože snizili cijenu robi. Svaki slučaj kućarenja sa strane t'go- vačkih putnika, koji joj je došao do Znanja, uprava je bez oklijevanja pri- Krfa susrio se i pobio s nekoliko tur- skili lagja, koje je doista pobijedio, ali su i njegove lagje tako jako šte- tovale, da se je morao skloniti u Sla- no. Tu ga je lijepo dočekao kapetan velja. Oumućević Grgurić (koji je ta- kogjer sebi prisvajao titulu ,vojvode od Kostura“ u Arbaniji) i popravio mu brodove, tako da je poslije nekoliko mjeseci Comneno otplovio opet put Španjolske, a ostavio kod Ohmućevića svojega najmlagjega sina Petra, jer je bio bolešljiv. Nego na putu je u lijon- skom zalivu Comnena zatekla strašna oluja u kojoj se potopiše njegove la- gjea oni gotovo svi njegovi ljudi utopiše. U Slanomc su mladoga Petra neki pobožni franjevci jedva utješili, pa su ga i natjerali da se vjenča s Je- lom, kćerom Ivelje Ohmućevića, kojoj je tada bilo 9 (deveti) godina dok je Petru bilo oko 13 godina! Od toga ranoga braka rodio se je kao prvo di- jete naš O. Vinčenco, ali tek g. 1990 u Napulju, te mu je nadjenuto ime Gjuragj Aleksa. Odmah se je pokazalo pa će on biti nešto vanredno: kad mu Pi uglednih dubrovačkih trgovaca | RS \ avila policijskoj vlasti, ali morala je onstatovati ma žalost, da se uprkos | tim prijavama ova nedopuštena kon- | kurencija sve više i više širila. »Provogjenje naredaba. Ministarstva , Socijalne Politike o radnom vremenu “dalo je takogjer posla upravi. Ono što | su mnogi privrednici tražili, biva da se provede strogi nedjeljni počinak, a da se početak i zatvor radnje ravna prama mjesnim prilikama, nije se mo- oglo postići, jer je maredboni rministar- (stva bilo odregjeno tačno, koje radnje “imadu u nedjelju biti zatvorene cijeli odana kojima je dopušteno raditi do . podne ili cijeli dan te koje radnje mogu “držati u radne dane otvorene dućane 8, 9 dotično 10 sati. No cijeli rad po “ovom poslu morao je biti obustavljen . po naredbi ministarstva socijalne poli-\ tike, koje je ukinulo već izdate na- oredbe te se sprema da izda nove, u kojima će kako čujemo nedjelni poči- “nak bit slrože proveden. > Ovdje treba da napomenemo, da je udruženje nastojalo riješiti ovo pitanje i megjusobnim sporazumom izmegju trgovaca pojedinih branša. društvu, uprava je uložila sve sile da udovolji nalogu zadnje skupštine da se što više privrednika udruži. Imalo se je nekoga uspjeha, ali kako će razabrati članovi iz izvješća blagaj- | nikova, ima zna'nih zaostataka u ma- plaćivanju članarine a što osobito na “žalost treba istaknuti, to je što neki odbijaju isplatu članarine jer da udru- ženje nema uspjeha. Mi nijesmo zaia- jali poteškoće, koje stoje na putu raz- itku rada udruženja, ali oni koji od- ijaju biti član udruženja zalio, što se iema uspjeha, neka promisle, što bi ilo kad udruženja nebi bilo. Samo | | | | | i j i | —. mn S GE m amo je ono veliki dapače najveći uspjeh“, i Na ovo izvješće dovezala se živa rasprava o općinskim nametima, u ko+ joj su učestvovali gg. : članovi Bogdan, Mandel, Poković pa predsjednik društva i tajnik davajući potrebna razjašnjenja. Od svih se strana naglasilo da trgo: vina ne može podnijeti ovo novo po- višenje Općinskih nameta na uvoz i izvoz i požalilo da se je namet uveo oni, koji bi morali na to paziti, još vez plem Koj pi zanimaju: Odlučilo se je čekati na od« govor, koji će udruženje primiti u po- vodu svoje već javljene pre € a tada će odbor, koji se ima \tu svrhu, odlučiti o koracima, k | imadu učiniti. oje bila godina i po osule su mu se po cijelom tijelu neke kraste, tako da \je bio gađan vidjeti a od toga i straš- no oslabid. Mati mu se zato zavjeto+ vala da će ga godinu dana oblačiti u dominikanske haljine ako ozdravi; i zbilja čim donesoše dijete u crkvu te ga obukoše u fratarske haljine, sva mu se koža očistila, te se je mogao veselo. pješke vratiti kući, a u crkvu ga je trebalo polumriva nositi u naručju! Da to nite štampano u Miniatovoj knji- Zi, čovjek bi teško vjerovao da je istina! Poslije je naš Gjuro Aleksa bio pot. puno zdrav, pa se je i ženio; naravski kao potomak carske kuće nije mogao uzeti koga god nego je opet uzeo dje- Vojku iz kuće Kantakuzena koja je takogjer dala nekoliko careva Carigrada a poslije nekoliko knezova Magjarskoj. Nego u braku je bio hude sreće: kod prvog porogjaja mlada mu je že umrla, a on nae išpjevag mea čast tragikomediju ,]I Pescator vedovo“ Da teško obolio i napokon g. 1608. stupio u dominikanski red kao O. Vin. čenco, i kao fratar g. 1667. ibi pokopan u dubrovačk dimi % Što se tiče unutarnjih odnošaja u | DUBROVACKI LIST“ \ Konačni račun za godinu 1929. bio je prihvaćen bez ikakove opaske po prijedlogu nadzornog odbora. Zaklju- čilo se da članarina za godinu 1925. buđe ista kao i za godinu 1924. a da duće glavne skupštine, bude isključen iz društva. U upravu za godinu 1925. birana su gg.: Mandel Jozip, Popov Milorad, | Bjelovučič Stijepo, Nadramija Ivo, Er- . cegović Miho, Spanačević Jovo, Poko- vić Antun, Brbora Baido, Tolentino Vito, Berdović Obrad, Gjurašić Karlo, Skaramuča Baldo. U nadzorni odbor r birani su članovi : Kaldor Samuel, Fra- (no Lole i Čakelja Miho, a u časni sud: Milišić Miće, Zlošilo Miho, Bubalo Di- mitrije,. Dr. Ivo Rusko i Dr. Baldo Poković. lokalima društva te je po prijedlogu g. Luka Bogdana prihvaćen shođan zaključak. Na prijedlog člana Bjelovu- čića zaključilo se je, da kađ bi se našli zgodni lokali, društvo prijegje na orga- nizaciju trgovačke omladine. U četvrtak je održana konstituira- juća sjednica nove uprave, pa su i- | zabrani g. Antun Pokavić presjednikom, Miho Ercegović potpresjednikom i Karlo Gjurašić blagajnikom, Prama zaključku glavne skupšline kooptirani su u u- pravu gg.: Kaldor Samuel, Domijan Stijepo, Vicko Grbić, Križ Venčeslav, | | Frano Lale, Marcel Gjik, Ortolani Pero, Bogdan Luko i Vlaho Sez, Novi školski zaken i naša gimnazija. Izjednačenjem nastavne osnove u ci- jeloj državi dolazi u pitanje daljnje postojanje srednjoškolskog zavoda hu- omanističkog smjera u našem gradu. ostojanje udruženja priječi mnogo zlo, # O toj stvari. primili smo iz redova gragjanstva jedan dopis, kojeg u iz- vatku dolje donosimo u želji da prije konačne odiuke nadležni faktori budu | upućeni o svim pogledima na ovo pitanje. Naše je mišljenje da bi Dubrovniku zbog posebne njegove uloge u našoj kulturnoj historiji trebalo omogućiti da ima zavod humanističkog smjera, ali jednako tako, zbog njegova razvoja i napretka, potrebit je i zavod realnog smjera i taj treba da ovdje postoji. — Dopis glasi: Silni razvitak realnih i empiričnih znanosti zahtijeva, dakako, da ga se dostojuo uvaži i pri odre- gjivanju učevnog gradiva u sadašnjim | školama, tim više što od gojenja tih nauka i njihove primjene ovisi bitno Tako pripovijeda Orsini, odnosno sam Comneno, ali sasvim drukčije pripovjeda O. Saro« Crijević (Serafin Cerva) u svojoj na žalost još uvijek neizdanoj ,Bibliotheca Scriptorum rha- gusinorum“! Crijević je bio sam do- minikanac, pa je za članove svojega reda imao bez sumnje vrlo dobre iz- da je ,Comneno“ bio od vrlo niskog roda: otac mu je bio crkvenjak u Sla- nome i zvao se je Petar Piranese (valjda je porijeklom bio iz Pirana u Istri), a mati mu Jela bila krčmarica, a i naš ,Comneno“ rodio se u malome Sla- nome a ne u velikome Napulju, pa je u mrtvački popis (Necrologium) dubro- vačkog manastira i uvršten pod svo- jim pravim prezimenom Piranese, pa se pošteni Crijević ne može dosta na- čuditi koliko je Piranese-Comneno bio bezočan i drzak. Gdje su dakle cari- gradski carevi, gdje kosturske vojvode, gdje moldavski knezovi! Sve je ie O. Vinčenco izmislio ,da opsjeni prosto- tu“, a najviše svijet izvan Dubrovnika, om manastiru, | gdje se nije lako moglo konstatovati + * iko me plati zaostalu člandrina đo i- Kod ,eventualija“ bilo je govora o | vore i sigurne vijesti; on nam otkriva | Br. 10: i ekonomski napredak i narodno bla. gostanje, ali se ne smiju pri tome | zanemariti ona sredstva naobrazbe, | koja ne smjeraju direktno, na zahtjeve svrham#, oplemenjivanju čuvstava i ) višim socijalnim potrebama. A ima i [drugi razlog, s kojega se nauke ove zadnje vrsti ne smiju zanemariti ni zapostaviti, a to je, što su duševne . sklonosti kod pojedinih individua vrlo različite. Dok jedni pokazuju osobit kimteres ze empirične znanosti ili za maiemitične kombinacije, drugi su skloniji ideslnijim naukama, i u ovim najbolje uspijevaju. Sreća ljudske za- jednice zahtijeva, da se razviju što bolje umni darovi 1 jednih i drugih, e da podupirući se i popunjajući jedni druge uzmognu u što većoj mjeri u- dovoljiti i praktičnim i idealnim polre- bama ljudskog društva. Jednostrano pogodovanje jednih je dakle neprave- dno, a k tomu se protivi samim psi- trebama, ie mora da utiče nepovoljno i na zdrav razvitak društvenog stanja. A ipak razvoj naših školskih prilika pokazuje tu tendenciju, jer dok se praktična zvanja, evo se ukida upravo onaj tip nsučnog zavoda, koji pruža mladeži nejshodniju pripravu za one nauke, kojima je predmetom sam duli čovječji i njegovo ispoljavanje u lite- raturi, umjetnosti i pojavima društvenog života, te je potrebita baš onim stale- žima, koji su u prvom redu pozvani da budu na čelu socijalnog i državnog života, i da se brinu za intektualne potrebe društva. Ovoj potrebi je do sada odgovarala najbolje — i ako ne baš u potpunoj mjeri — naša klasična gimnazija svojom obukom u filozofskoj propajdeutici, kao osnovi svakog znan- i lileraturama, kao bogatim izvorima moderne kulture, naročito sađašnjeg društvenog i državnog uregjenja. U tom pogledu mislimo, da osobit obzir zaslužuje naš grad, zbog nje- gove slavne kulturac prošlosti, koja je sva puna klasičnih uspomena i usko spojena sa njegovanjem humanističkili nauka. S toga i kad bi se sve druge gimnazije imale preobraziti u smislu nove nastavne osnove, moralo bi se ipak dubrovačkoj gimnaziji iz obzira prema njezinoj prošlosti i prema toli- kim njezinim dičnim sinovima, koji su u njoj stekli svoju naobrazbu, obezbi- jediti ma koji način njezin drevni hu- manistički karakter, i tako udovoljiti željama ne samo Dubrovčana, već i | koji još uvijek smatraju naš grad svo- \ jim glavnim kulturnim središtem. koliko ima istine, a koliko laži u ono- | me što priča sam ,Comneno“ i nje- | gov pomagač biskup ,Orsini“. Zato neću dalje mi spominjati koliko se on hvalio da ije čašćen i od španjolskoga kralja i od njegova namjesnika u Na- pulju, pa koliko su ga drugi hvalili zbog njegove učenosti i svakojakih vrlina, jer bi to moglo biti isto tako osnovano koliko njegovo carsko po- lijeklo. Kazaću još samo da su se oba ova naša švindlera okušala i na knji- ževnom polju; nešto je već spo- menuto, a reći ću još da je ,Orsini“ obećavao da će napisati latinski opet historiju kuće Komnena i ,svoje“ kuće Orsin4, ali se čini da nije toga učinio. Sva sila raznih literarnih proizvoda pripisuje se ,Comnenu“ ali, sudeći po ono nešto malo člančića i pjesmi- ca što je sačuvano, nije svijet ništa izgubio ako je sve ostalo propalo; je- dino bismo mogli žaliti da se je iZ: gubila njegova gramatika pet jezika. naime ,irskoga“, grčkog, latinskog, ta: lijanskog i španjolskog, — ako je isti“ na da ju je napisao! praktičnog Života, već služe idealnijim hološkim zakonima i društvenim po- stvaraju i umnažaju škole za sva razna mnogih. stanovnika ostale Dalmacije, | nk iki stvenog ispitivanja, i klasičnim jezicima