. vidnih uspjeha s razloga, što naš svijet
još uvijek živi u kobnoj predresudi, |

dubrovačkog žive, i bez koje ne može



Strana 2.

su bez stana; g) licima navedenim u id
čl. 12., koji sada stanuju u sasvim | k
nehigijenskim stanovima; i d) licima
navedenim u čl. 12., koja stanuju u

novim zgredama.
Po člznu 22. izuzimaju se od dodi
. jeljivanja ovi ispražnjeni stanovi: 1)
“stanovi u muslimanskim kućama, koji
nemaju potpuno odvojene ulaze; 2)
stanovi za bolesnike i posjetioce uopće;
3) stanovi u zgrađama industrijskih,
trgovačkih, saobraćajnih (željezničkih i
plovidbenih) preduzeća, kao i opće
korisnih zadruga, namijenjenih za obi:
tavanje njihovih namještenika ; 4) sia-
novi u zgradama na ekonomijama na-
mijenjeni za službenike i radnike 15)
dosadašnji stanovi nastojnika kuća,

Godišnja skupština Trgovač-
kog privredničkog udruženja

U nedjeliu 1. Marta bila je godišnja
skupština Udruženja. Predsjedao je



predsjednik g. Milorad Popov, koji se |

najprvo sjeća preminulih članova druš-
iva,
Ljuba Domića, Gjiva Majstorovića i
Sijepović-Dabrović Pava.

Izvješće uprave spominje u prvom |

redu teške prilike u kojim se živjelo
godine 1924. pa nastavlja. :
,Rad Trgovačkog Privredničkog U-
druženja, trpio je dakako u ovim pri-
likama. Od uprave se tražilo više nego
prošlih godina, jer su i potrebe bile
veće, a ona nije mogla da postigne

da trgovci mogu, neka plate.

»To se je osobito vidjelo u pitanju
općinskih nsmeta. A da nije Trgovačko
Privredničko Udruženje ni Trgovačka |
Obrtnička Komora bila zapilana, Općina |
je povisila namele na izvoz i uvoz,
te tim oštetila ne samo pojedine ir-
govce, već i trgovinu dubrovačku kao
takovu, od koje znatin dio pučanstva

se ni zamisliti razvitak. Dubrovnika. |
Gospodi članovima je poznato iz no-
vina, koje je korake u ovom poslu
preuzela uprava udruženja.

»Dosta je truda uložila uprava u
pobijanju štetne utakmice kućaraca i
trgovačkih putnika, No i u ovom po-
gledu uspjeha nije bilo, jer na žalost |

uvijek živa u misli da treba zatvoriti
u interesu konsumenata oba oka, jer
da će kućarci tobože snizili cijenu robi.
Svaki slučaj kućarenja sa strane t'go-
vačkih putnika, koji joj je došao do
Znanja, uprava je bez oklijevanja pri-

Krfa susrio se i pobio s nekoliko tur-
skili lagja, koje je doista pobijedio,
ali su i njegove lagje tako jako šte-
tovale, da se je morao skloniti u Sla-
no. Tu ga je lijepo dočekao kapetan

velja. Oumućević Grgurić (koji je ta-

kogjer sebi prisvajao titulu ,vojvode
od Kostura“ u Arbaniji) i popravio mu
brodove, tako da je poslije nekoliko
mjeseci Comneno otplovio opet put
Španjolske, a ostavio kod Ohmućevića
svojega najmlagjega sina Petra, jer je
bio bolešljiv. Nego na putu je u lijon-
skom zalivu Comnena zatekla strašna
oluja u kojoj se potopiše njegove la-
gjea oni gotovo svi njegovi ljudi
utopiše. U Slanomc su mladoga Petra
neki pobožni franjevci jedva utješili,
pa su ga i natjerali da se vjenča s Je-
lom, kćerom Ivelje Ohmućevića, kojoj
je tada bilo 9 (deveti) godina dok je
Petru bilo oko 13 godina! Od toga
ranoga braka rodio se je kao prvo di-
jete naš O. Vinčenco, ali tek g. 1990
u Napulju, te mu je nadjenuto ime
Gjuragj Aleksa. Odmah se je pokazalo
pa će on biti nešto vanredno: kad mu

Pi

uglednih dubrovačkih trgovaca |

RS

\

avila policijskoj vlasti, ali morala je
onstatovati ma žalost, da se uprkos
| tim prijavama ova nedopuštena kon-
| kurencija sve više i više širila.
»Provogjenje naredaba. Ministarstva
, Socijalne Politike o radnom vremenu
“dalo je takogjer posla upravi. Ono što
| su mnogi privrednici tražili, biva da
se provede strogi nedjeljni počinak,
a da se početak i zatvor radnje ravna
prama mjesnim prilikama, nije se mo-
oglo postići, jer je maredboni rministar-
(stva bilo odregjeno tačno, koje radnje
“imadu u nedjelju biti zatvorene cijeli
odana kojima je dopušteno raditi do
. podne ili cijeli dan te koje radnje mogu
“držati u radne dane otvorene dućane
8, 9 dotično 10 sati. No cijeli rad po
“ovom poslu morao je biti obustavljen
. po naredbi ministarstva socijalne poli-\
tike, koje je ukinulo već izdate na-
oredbe te se sprema da izda nove, u
kojima će kako čujemo nedjelni poči-
“nak bit slrože proveden.
> Ovdje treba da napomenemo, da je
udruženje nastojalo riješiti ovo pitanje
i megjusobnim sporazumom izmegju
trgovaca pojedinih branša.

društvu, uprava je uložila sve sile da
udovolji nalogu zadnje skupštine da
se što više privrednika udruži.

Imalo se je nekoga uspjeha, ali kako
će razabrati članovi iz izvješća blagaj-
| nikova, ima zna'nih zaostataka u ma-
 plaćivanju članarine a što osobito na
“žalost treba istaknuti, to je što neki
odbijaju isplatu članarine jer da udru-
ženje nema uspjeha. Mi nijesmo zaia-
jali poteškoće, koje stoje na putu raz-
itku rada udruženja, ali oni koji od-
ijaju biti član udruženja zalio, što se
iema uspjeha, neka promisle, što bi
ilo kad udruženja nebi bilo. Samo

|
|
|
|
|
i
j
i
|

—. mn

S GE

m

amo je ono veliki dapače najveći
uspjeh“, i
Na ovo izvješće dovezala se živa
rasprava o općinskim nametima, u ko+
joj su učestvovali gg. : članovi Bogdan,
Mandel, Poković pa predsjednik društva
i tajnik davajući potrebna razjašnjenja.
Od svih se strana naglasilo da trgo:
vina ne može podnijeti ovo novo po-
višenje Općinskih nameta na uvoz i
izvoz i požalilo da se je namet uveo

oni, koji bi morali na to paziti, još vez plem Koj pi

zanimaju: Odlučilo se je čekati na od«
govor, koji će udruženje primiti u po-
vodu svoje već javljene pre €

a tada će odbor, koji se ima
\tu svrhu, odlučiti o koracima, k

| imadu učiniti.





oje bila godina i po osule su mu se
po cijelom tijelu neke kraste, tako da
\je bio gađan vidjeti a od toga i straš-
no oslabid. Mati mu se zato zavjeto+
vala da će ga godinu dana oblačiti u
dominikanske haljine ako ozdravi; i
zbilja čim donesoše dijete u crkvu te
ga obukoše u fratarske haljine, sva mu
se koža očistila, te se je mogao veselo.
pješke vratiti kući, a u crkvu ga je
trebalo polumriva nositi u naručju!
Da to nite štampano u Miniatovoj knji-
Zi, čovjek bi teško vjerovao da je istina!
Poslije je naš Gjuro Aleksa bio pot.
puno zdrav, pa se je i ženio; naravski
kao potomak carske kuće nije mogao
uzeti koga god nego je opet uzeo dje-
Vojku iz kuće Kantakuzena koja je
takogjer dala nekoliko careva Carigrada
a poslije nekoliko knezova Magjarskoj.
Nego u braku je bio hude sreće: kod
prvog porogjaja mlada mu je že
umrla, a on nae išpjevag mea
čast tragikomediju ,]I Pescator vedovo“
Da teško obolio i napokon g. 1608.
stupio u dominikanski red kao O. Vin.

čenco, i kao fratar g. 1667. ibi
pokopan u dubrovačk dimi %







Što se tiče unutarnjih odnošaja u |



DUBROVACKI LIST“

\
Konačni račun za godinu 1929. bio
je prihvaćen bez ikakove opaske po
prijedlogu nadzornog odbora. Zaklju-
čilo se da članarina za godinu 1925.
buđe ista kao i za godinu 1924. a da

duće glavne skupštine, bude isključen
iz društva.

U upravu za godinu 1925. birana su
gg.: Mandel Jozip, Popov Milorad,
| Bjelovučič Stijepo, Nadramija Ivo, Er-
. cegović Miho, Spanačević Jovo, Poko-
vić Antun, Brbora Baido, Tolentino
Vito, Berdović Obrad, Gjurašić Karlo,
Skaramuča Baldo. U nadzorni odbor
r birani su članovi : Kaldor Samuel, Fra-
(no Lole i Čakelja Miho, a u časni sud:
Milišić Miće, Zlošilo Miho, Bubalo Di-
mitrije,. Dr. Ivo Rusko i Dr. Baldo
Poković.



lokalima društva te je po prijedlogu
g. Luka Bogdana prihvaćen shođan
zaključak. Na prijedlog člana Bjelovu-
čića zaključilo se je, da kađ bi se našli
zgodni lokali, društvo prijegje na orga-
nizaciju trgovačke omladine.

U četvrtak je održana konstituira-
juća sjednica nove uprave, pa su i-
| zabrani g. Antun Pokavić presjednikom,
Miho Ercegović potpresjednikom i Karlo
Gjurašić blagajnikom, Prama zaključku
glavne skupšline kooptirani su u u-
pravu gg.: Kaldor Samuel, Domijan



Stijepo, Vicko Grbić, Križ Venčeslav, |

| Frano Lale, Marcel Gjik, Ortolani Pero,
Bogdan Luko i Vlaho Sez,

Novi školski zaken i naša
gimnazija.
Izjednačenjem nastavne osnove u ci-
jeloj državi dolazi u pitanje daljnje
postojanje srednjoškolskog zavoda hu-
omanističkog smjera u našem gradu.



ostojanje udruženja priječi mnogo zlo, # O toj stvari. primili smo iz redova

gragjanstva jedan dopis, kojeg u iz-
vatku dolje donosimo u želji da prije
konačne odiuke nadležni faktori budu



| upućeni o svim pogledima na ovo

pitanje.

Naše je mišljenje da bi Dubrovniku
zbog posebne njegove uloge u našoj
kulturnoj historiji trebalo omogućiti
da ima zavod humanističkog smjera,
ali jednako tako, zbog njegova razvoja
i napretka, potrebit je i zavod realnog
smjera i taj treba da ovdje postoji. —
Dopis glasi: Silni razvitak realnih i
empiričnih znanosti zahtijeva, dakako,
da ga se dostojuo uvaži i pri odre-
gjivanju učevnog gradiva u sadašnjim



| školama, tim više što od gojenja tih

nauka i njihove primjene ovisi bitno

Tako pripovijeda Orsini, odnosno
sam Comneno, ali sasvim drukčije
pripovjeda O. Saro« Crijević (Serafin
Cerva) u svojoj na žalost još uvijek
neizdanoj ,Bibliotheca Scriptorum rha-
gusinorum“! Crijević je bio sam do-
minikanac, pa je za članove svojega
reda imao bez sumnje vrlo dobre iz-

da je ,Comneno“ bio od vrlo niskog
roda: otac mu je bio crkvenjak u Sla-
nome i zvao se je Petar Piranese (valjda
je porijeklom bio iz Pirana u Istri), a
mati mu Jela bila krčmarica, a i naš
,Comneno“ rodio se u malome Sla-
nome a ne u velikome Napulju, pa je
u mrtvački popis (Necrologium) dubro-
vačkog manastira i uvršten pod svo-
jim pravim prezimenom Piranese, pa
se pošteni Crijević ne može dosta na-
čuditi koliko je Piranese-Comneno bio
bezočan i drzak. Gdje su dakle cari-
gradski carevi, gdje kosturske vojvode,
gdje moldavski knezovi! Sve je ie O.
Vinčenco izmislio ,da opsjeni prosto-
tu“, a najviše svijet izvan Dubrovnika,



om manastiru, | gdje se nije lako moglo konstatovati

+
*



iko me plati zaostalu člandrina đo i-

Kod ,eventualija“ bilo je govora o |

vore i sigurne vijesti; on nam otkriva |



Br. 10:

i ekonomski napredak i narodno bla.
gostanje, ali se ne smiju pri tome
| zanemariti ona sredstva naobrazbe,
| koja ne smjeraju direktno, na zahtjeve



svrham#, oplemenjivanju čuvstava i
) višim socijalnim potrebama. A ima i
[drugi razlog, s kojega se nauke ove
zadnje vrsti ne smiju zanemariti ni
zapostaviti, a to je, što su duševne
. sklonosti kod pojedinih individua vrlo
različite. Dok jedni pokazuju osobit
kimteres ze empirične znanosti ili za
maiemitične kombinacije, drugi su
skloniji ideslnijim naukama, i u ovim
najbolje uspijevaju. Sreća ljudske za-
jednice zahtijeva, da se razviju što
bolje umni darovi 1 jednih i drugih,
e da podupirući se i popunjajući jedni
druge uzmognu u što većoj mjeri u-
dovoljiti i praktičnim i idealnim polre-
bama ljudskog društva. Jednostrano
pogodovanje jednih je dakle neprave-
dno, a k tomu se protivi samim psi-

trebama, ie mora da utiče nepovoljno
i na zdrav razvitak društvenog stanja.
A ipak razvoj naših školskih prilika
pokazuje tu tendenciju, jer dok se

praktična zvanja, evo se ukida upravo
onaj tip nsučnog zavoda, koji pruža
mladeži nejshodniju pripravu za one
nauke, kojima je predmetom sam duli
čovječji i njegovo ispoljavanje u lite-
raturi, umjetnosti i pojavima društvenog
života, te je potrebita baš onim stale-
žima, koji su u prvom redu pozvani
da budu na čelu socijalnog i državnog
života, i da se brinu za intektualne
potrebe društva. Ovoj potrebi je do
sada odgovarala najbolje — i ako ne
baš u potpunoj mjeri — naša klasična
gimnazija svojom obukom u filozofskoj
propajdeutici, kao osnovi svakog znan-

i lileraturama, kao bogatim izvorima
moderne kulture, naročito sađašnjeg
društvenog i državnog uregjenja.

U tom pogledu mislimo, da osobit
obzir zaslužuje naš grad, zbog nje-
gove slavne kulturac prošlosti, koja je
sva puna klasičnih uspomena i usko
spojena sa njegovanjem humanističkili
nauka. S toga i kad bi se sve druge
gimnazije imale preobraziti u smislu
nove nastavne osnove, moralo bi se
ipak dubrovačkoj gimnaziji iz obzira
prema njezinoj prošlosti i prema toli-
kim njezinim dičnim sinovima, koji su
u njoj stekli svoju naobrazbu, obezbi-
jediti ma koji način njezin drevni hu-
manistički karakter, i tako udovoljiti
željama ne samo Dubrovčana, već i



| koji još uvijek smatraju naš grad svo-
\ jim glavnim kulturnim središtem.

koliko ima istine, a koliko laži u ono-

| me što priča sam ,Comneno“ i nje-
| gov pomagač biskup ,Orsini“. Zato
neću dalje mi spominjati koliko se on
hvalio da ije čašćen i od španjolskoga
kralja i od njegova namjesnika u Na-
pulju, pa koliko su ga drugi hvalili
zbog njegove učenosti i svakojakih
vrlina, jer bi to moglo biti isto tako
osnovano koliko njegovo carsko po-
lijeklo. Kazaću još samo da su se oba
ova naša švindlera okušala i na knji-
ževnom polju; nešto je već spo-
menuto, a reći ću još da je ,Orsini“
obećavao da će napisati latinski opet
historiju kuće Komnena i ,svoje“ kuće
Orsin4, ali se čini da nije toga učinio.
Sva sila raznih literarnih proizvoda
pripisuje se ,Comnenu“ ali, sudeći
po ono nešto malo člančića i pjesmi-
ca što je sačuvano, nije svijet ništa
izgubio ako je sve ostalo propalo; je-
dino bismo mogli žaliti da se je iZ:
gubila njegova gramatika pet jezika.
naime ,irskoga“, grčkog, latinskog, ta:
lijanskog i španjolskog, — ako je isti“
na da ju je napisao!



praktičnog Života, već služe idealnijim

hološkim zakonima i društvenim po-

stvaraju i umnažaju škole za sva razna

mnogih. stanovnika ostale Dalmacije, |

nk iki



stvenog ispitivanja, i klasičnim jezicima