POSTARINA PLAĆENA Broj 17. # rovač SEDMIČNI INFORMATIVNI i PRIVREDNI GLASNIK Pojedini broj Din. 1:50 čki List God. 2. Godišnja pretplata 80 Din. Za inozemstvo 200 D. Urednik : Dr. MATIJA VIDOEVIĆ 25. aprila 1925. Odgovorni urednik : STIJEPO M. BJELOVUČIĆ Plativo i utuživo u Dubrov- niku. Oglasi po tarifi. Povodom glasova .0 ukidanju Pomorske Akademije. Na prvi alarmantni glas o ukidanju pomorske akademije odlučno smo u- štali u našem listu, te smo u uvodni- ku br. 13 od 28 marta naveli teške posljedice, koje bi takav korak mo- gao da izazove u našem domaćem, a io je u glavnom dubrovačko, pomor- sivu. Megjutim ovi su se glasovi i dalje podržavali, pa je to izazvalo u našim pomorskim krugovima pravo - uzbu- gienje, koji je našlo odraza i u osta- loj lokalnoj štampi, u člancima, koji su izašli ove sedinice. Istina je, da su nam poslije prevrata ostale iri nautičke škole od šest tako- vih zavoda koji su postojali u Austriji i da se je količina brodova razmjerno mnogo više reducirala pak je i to dje- iovalo na krizu u našem pomorskom elementu, — mnogo pomoraca, mnogo kapetana a relativno malo brodova. Ali je istina .i to, da je najakutnija faza te krize već prošla, jer su se mnogi kapetani i nautičari zaposlili na kopnu i definitivno napu- stili more; jer se je broj gjaka u po- morskim akademijama aulomatično re- ducirao ; i jer je, u posljednje vrijeme, naša trgovačka mornarica uznapredo- vala, što je osobita zasluga Dubrovčana. Pitanje napretka trgovačke morna- vice uglavnom je zavisno o dvjema iaktorima: o općem stanju pomorskih poslova io skupoći brodogradnje. Ako su oba ova faktora nepovoljna, mornarica nazaduje jer se ne mogu nabavljati novi parobrodi. Takovo je stanje vladalo u posljednjim godinama i kriza u pomorstvu nije se osjetila samo kod nas, nego je to bila sve- opća svjetska kriza. skim lukama ležale su stotine vezanih brodova, pak je uslijed toga u svemu svijetu nastupila hiperprodukcija po- tada? onitko mije želio da sebi prorokuje pro- ; uvijek takoi sada, u tome poslu pred- | njače u prvome redu Dubrovčani, koji | sve svoje kapitale dadoše na more i | mornarice, | darska društva, i kod nas slijede na- moraca i kapetana, koji su ostajali bez zarade i očekivali bolje dane, alise za | to nijesu zatvarale nautičke skole, jer past. — Već danas su prilike mnogo bolje, jer gofovo svi parobrodi već | rade ; novi se parobrodi posvuda grade | i nabavljaju, kriza u pomorstvu jenjava, | pomorci se zaposluju. Ta se blagodat opaža i kod nas, i naši parobrodi svi rade, i kod se osnivajn nova parobro- bavke novih velikih parobroda, te kao posjeduju najveću tonažu prekoocoan- | Skih parobroda u državi. Sami Du- brovčani imaju danas preko 110.000 | tona daleke plovidbe, dok sveukupna tonaža naše daleke plovidbe ne pre- lazi 140.000 tona. S drugim riječima, kapitali Dubrovčana investirani u po- morstvu, prestavljaju vrijednost od pre- ko 200 milijona Din. pak prema tome Dubrovnik ima apsolutno pravo damu , se uzdrži institucija Pomorske akađe- | mije, te đa na svojim parobrodima uz- | mogne imati svoje kapetane. — Ako se misli. da je potrebita redukcija je- dnog nautičkog zavoda u našoj državi, tada bar u ime samog priznanja, u | posljednjem redu ta redukcija smije | da pogodi Dubrovnik. Dubrovčani ni- | jesu stekli to pravo nili po položaju | niti po privilegijama, već živim inte- | resom i umnažanjem naše trgovačke te možemo mirne duše da kažemo, da je Dubrovnik spasio našu trgovačku. moruaricu, pak zašto bi se | | U velikim svjet- , | da je uopće nepotrebno, da se ukida baš nama ukidala Pom, akademija. S druge sirane, naše je mišljenje, | ikoja pomorska akademija, jer ako iz | ovih zavoda i izlazi momentalno više 3) Kriminalitet u Dubrovniku od pola XVI. v. do velike trešnje 1667 g. Napisao prof. A. Vučetić. Evo smrine osude protiv one služ- benice sv. Vida na Pilama koju smo iz talijanskog izvora preveli : Dne 19. abgusta 1599 u suboiu. Ovo je smrtna osuda proglašena po presvijeilomu gospodinu knezu Sabu Marinovu Goce, kao onoga koji ima | doći na ovakove osude, i po velmož- noj gospodi kriminalnim sudijama: starješini gosparu Maru Jerovu Bobali ina Placi izvan vrata. Dvora, gdje su ise slične osude po našim pregjama običavale odlučiti i proglasiti, mi ideći | za pravilom prava i pravde i uslijed 7 | slobode, | dava sama naša služba za niže pome- | | i ' 1 i vlasti i oblasti, koju nam , nutu ubojicu, izričemo, osvgjujemo i | | kažnjavamo ovu ženu, koja je po našoj | kaznenoj službi bila ispitana i, | se vidi po islijegjenju, ona zapostav- i njegovim časnim kolegama, Franu | Federikovu Menci, Goci, Jerkovu Gjorgji, a šesti sudac g. Maro Vitov Getaldi izočan je, jer je na lje- tištu na Šipanu, koji jeipak suglasan. Protiv dolje napomenutoj opakoj i javnoj ubojici za njena nedjela i kaznu i na izgled drugih nađasve ženskoga roda da ne budu toliko drzovite i smione da upadaju u take poroke, Gjorgju Marinovu g. Jeru Lucovu Boni, g. Gjunju _ \ koje opominju da se bližnjega nema , ljudskog pokoljenja. [ Mi dakle knez i prenapomenute su- dije, koje su ovdje na sudu pravde , kako ljajući strah božji i božje zapovijedi, mrzjeti, ni nikoga ubiti, ona je drzovito ranila svoje dvije drugarice, razbivši | im glave, jedna od kojih, Maruša, koja je zbog toga umrla, kako se vidi iz | parnice broja 3 u parnicama za 1595. god, To je ona sakrivila, a da joj se nije zato dalo prilike, nego uprav pod- bodena i navedena od dušmanina | | Ovoj krvnici ne bi dosta što razbi glavu svojim drugaricama, nego bi još | i da se mora ukidati. | zavede normalni | okolnost. ! osnutak pomorske vojne akademije, | koja može da godišnje producira 20 krov, | jepove s krova, sigi | ostalih stvari što učini, | rečenih ranjenica, ona kao da je naj- ( ljuća zvijer, htjela je, da okusi te krvi | | naredbe, quo cuncta bona et recta judicia pro- | cedunt (== od kojeg proizlaze sve dobre | X elementa nego je potreba, to još ne | znači da je koji zavođ postao suvišan Neka se svrše- nim nautičarima, koji uz nižu gimna- ziju imaju jošte četiri godine škole, prelaz na tehnički iakultet, pak će tada jedan dio gjaka da nastavi nauke na fakultetu dok će drugi dio prama potražbi, da se po- sveti pomorskom zvanju. Redukcija je | suvišna takogjer s razloga što, ako se poboljšaju prilike u pomorskim posli- ima, kao što ima sigurno izgleda, tađa (će u prvome redu Dubrovčani da po- | kažu još življeg interesa za unapre- gjenje naše mornarice, i oni su sami , ratna | sretuo napredovati i naša uzdanica, da će se ra- pozdravismo s 0- mortarica, ta pidno razviti, mi | duševljenjem osnutak vojne akademije. (koje pomorske — Naprotiv, u našoj kraljevini ima- | demo već danas preko 150 parobroda | trg. mornarice, od kojih 33 pripadaju dalekoj plovidbi i taj se broj u malo godina može podvostručiti i potrostru- očiti, pak je potpuno opravdano kada ' tvrdimo da je suvišno rediiciranje bilo akademije, a speci- | jalno dubrovačke, jer Dubrovčani naj- više garantuju za razvitak naše mor- narice, pak imaju i specijalno prava | na svoj pomorski zavod. kadri, da u malo godina podvostruče | | ručimo vodećim krugovima u našoj | prijestolnici, da se življe zainteresuju | za razvitak naše trgovačke mornarice, ite da porade oko toga, kako bi se i naši interni kapitali investirali na more, | broj svojih parobroda, pak bi se moa- glo desiti da na jednom ostanemo bez , dovoljnog broja kvalilikovanih kape- | tana. — A tada? Još ćemo ovdje spomenuti jednu Mi smo nedavno zabilježili do 80 oficira, što znači 200 do 300 za samih 10 godina. Premda danas ne posjedujemo nego samo desetak tor- Diljarka ; ali vjerujuć čvrsto, da.će naša Pri kraju ćemo još da toplo prepo- | taj izvor sreće, blagostanja, bogatstva i ekonomskog napretka svake pomor- ske države, pak ćemo tada na našu | opću radost i sreću otvarati nove po- | morske zavode mješte da sami sebe | proklinjemo zatvarajući i ono što već imame. JADRANSKA IZLOŽBA. KONSTITUIRAJUĆA SKUPŠTINA. — IZLOŽBA VINA. NOVI PRIRO- DOSLOVNI | ETNOGRAFSKI MUZEJ. — POPUST ZA POSJETIOCE. Promicateljni odbor Jadranske iz. \ložbe koji je već izvršio osnovne pred- radnje za izložbu sazvao je za 23. ov. mj. konstituirajuću skupštinu sada, kad je obzirom na odaziv interesiranih kru- gova i interes što ga je ideja izložbe pobudila, osiguran uspjeh i ove prve izložbe, koja će da bude osnova za stalne periodične izložbe ovakove vrsti na našem primorju i u Me | države. Do koji dan bit će razaslane pri- i javnice kao i sva potrebna uputstva | toliko drska, što je neobično u žena, | da se osmjeli nastojne noći doći na gdje su stanovale ove dvije ra- | njenice, i otkrivajući kuću i dižući cri- je u kuću i, izmegju nalazeći krvi i napije se nje, kako samo ispovijeda, da je učinila. e Sčega mi razmatrajući opačinu ne- djela i ono što se ima razmatrali i vi- div, koliko se ima vidjeti, zakone i sazivsjući Hristovo ime, a i pravedne osude), mi svi jednoglasno izričemo i ovom konačnom osudom | osugjujemo i kažnjavamo rečenu ubo- jicu, da ona, koja je ovdje nazočna i | koja sluša, kao nedostojna: zbog svo- jih krivnja da dulje žive na svijetu, da 22. ovog mjeseca augusta, što će biti u prvi nastajni utornik, ima biti po običaju izvedena iz tamnice kako svi krivci, kojim se ima odrubiti glava, i povedena na Ploče na obično mjesto, za izlagače, a sudeći po odazivu iz svih krajeva našega primorja, obećava ova izložba da će, i ako u čednoj formi, moći da svrati interes najširih krugova na ovo primorje, kojem se otvorenjem nove ličke pruge stvaraju novi jaki preduvjeli: za njegov razvoj i ekonomski napredak. U vezi sa Jadranskom izložbom bit će i u Šibeniku otvorena izložba po- znatih dalmatinskih vina, kao i sve- čano otkriće spomenika Marka Maru- lića u Splitu, te otvorenje novog pri- gdje se izvršuju smrtne kazne, gdje mi- | nistar pravde ima joj odrubiti glavu, od trupla, tako da joj duša otiđe i umre. Zabilježeno je na dnu osude, da je ona bila proglašena onaj dan 19 ab- | gusta 1595 pred mnoštvom svijeta pred Dvorom, a dne 22. abgusia, da je jeđan zdur izvijestio, da je taj dan bila izvršena smrtna kazna. Uzrok da je kriminalitet na teritoriju prijašnje dubrovačke republike znatno opala, ima se tražiti ne toliko u stro- | gosti prijašnjih dubrovačkih sudija, nego u odgojnu moć, koje su imale vlasti republičine i dubrovačka vlastela na samo pučanstvo dubrovačkih gra- dova i sela, jer dubrovačka vlastela | (pored svojih poroka) živeći svegj iz- “ megju naroda pripitomila su tako puk, | da i danas dubrovački seljaci odvajaju | svojom pitomosli; što upada u oči strancima, koji pohode naškraj. Tako ova_.stara pitoma oaza na istočnoj obali | Jadrana ostaje zaslugom davno umrlih | Dubrovčana. predmet tugjeg divljenja. (Svršetak).