Strana 2. nim predrasudama amo. Žalostan. al klasičan primjer kako i ogromni imetci, DUBROVACKI LIST“ velikim marom stečeni, mogu da se | ona mogućnosti materijalnog uspjeha, kroz noć rasplinu, jest baš dubrovačka kuća braće Mitrovića. To je kod mas relativno za manje poznato, a meni je milo što mogu ja- vili, da je nađe da se stvar konačno bolje uredi nego li u početku izgle- daše. Svakako se govori o gubitku od milijon funti, pa kad to čujemo pro- ito apsolutno za velika bogatstva, i prištednje, prema |našem življenju. Pa kad je pitanje o emigraciji treba razlikovati da li se ide na slijepu sreću, bez oslona i bez ikoga svoga tamo, ili da ide k svome, na | već nešto stalno sa potrebnom spre- mišljamo što je moglo da bude da je mom. Za potonje ne može da bude to blago kojom srećom na vrijeme | općeg pravila, to se prosugjuje od slu- doma stiglo. — Jeliza naš narod u opće emigri- ranje u J. A. od koristi ili od štete? “ Tvrdo ste mi pitanje nabacili, na koje iskreno kažem, teško mi je odgovoriti. Kad gledaš naše ljude koji su tamo uspjeli, kad brojiš novac i pomoći što u stari kraj stižu, teško je presjeći pa kazati: emigracija je štetna. A ipak1 Mi gledamo dobro, a zlo ne vidimo. Brojimo- one koji su iznijeli živu glavu, poginule ne brojimo. A i za one ko- jima se sreća nasmijala obično ne pi- tamo, kako su do sreće došli, kroz koje su niuke, napore i kušnje prošli. Treba izbiti iz glave da bi življenje i sticanje i u Americi bilo lako. Život je svuda tvrd — to je život. — Nema statistike da bilježi koliko je onih, koji očarani sugestivnom moći riječi Ame- rika, u nju pogjoše, a kad dogjoše i život okušaše, saželješe da nikada ni- jesu došli. Ima ih sva sila, koje je želja da brzo steku s domaćeg praga oir- gnula i u J. Ameriku ponijela, pa kad tu ne nagjoše čemu se nadaše, ne- mirni seis nje dižu za druge krajeve, izlažući se svakoj nezgodiri opasnosti, kao u. p. kad se probijaju u Sjevernu Ameriku. Ja poznam takih koji nijesu bili bez prve pomoći i ikoga svoga, a ipak se ne snagjoše. Oči bodu oni koji su uspjeli, koji su se obogatili. Po njima se obično sudi, a na drugo se i ne misli. Ne promišlja se obično, da to većinom ni- jesu prosječni ljudi, pa da se oni svojim odlikama ne bi bili ni kod kuće izgubili. Ne misli se na izgubljeni ljud- ski kapital, ne misli se ni to da se u Ameriku obično ne ide da se radom Živi, nego da se bogati, i za to nije“ dan trud nije prevelik, nijedan napor pretežak, nijedan prijegor mučan. Kad bi isto mjerilo i kod kuće vrijedilo i tako radilo i ovdje bi se drukčije ži- | čaja do slučaja, a za prve pravilo bi imalo da bude: dok te ivoja zemlja | može da hrani, ne bježi od nje. | To već sa čisto materijalnog i in- | dividualnog gledišta, a pogotovo sa narodnog gledišta. Činjenica je, koju sam bolom kon- statovao, da se naši već u prvom ko- ljenu raznarogjuju, ili bolje pretapaju. Već djeca naših ne samo da gube osje- ćaje i običaje, već gube i našu riječ. Svi mahom ako je majka tugjinka, a nažalost ne velikim izuzetkom ako je i majka naša, ne poznaju naš jezik. I mi smo im tugji, ne razumiju nas niti s nama osjećaju; ne osjećaju ni sa roditeljem, i ako oni to ne primje- ćuju. Tomu je mnogo uzroka, ali je- | dno sve kaže: zemlja u kojoj živiš | pretapa. Taj proces nije moguće obu- staviti, može ga se najviše osporiti: | kulturom. Pokle je baš neizbježivo, |nema smisla kriviti za to ikoga, već se istinom treba pomiriti i po njoj stvar prosugjivati. Ja sam na svoje uši , slušao čovjeka, kome svaka žilica po- | drhtava od istinskog patriotizma, gdje | se i za svoju djecu tim pomirio, i pred | onim što je jače nego njegova volja, \prignuo glavu. Pretopljenih ima već danas i to ne u malom broju. To su | »Sinovi naši“ kako ih zovu. I ja sam (se s njima susretao. Kod njih je po- najviše svaki osjećaj za starom domo- vinom zamro, postoji još tanak povez | uspomena na kolijevku otaca njihovih, iKod prvih generacija i tankoćutnijih priroda može taj povez gole spomene (još da djeljuje toliko da razlikuju naše (od drugih stranaca, i tako da našem čovjeku pripravnije u pomouć priteku. | Lijep takav primjer našao sam u Buenos- oAiresu u osobi Don Ivaniševića. Stari .su mu iz Dalmacije i to pamti, te je , našim pri ruci kao malo koji naš. No to su rijetkosti, kao što je on uopće i , kvog narodnog poveza kod tih ljudi \nema. Proces pretapanja je izvršen i oni su Argentinci, Čilenci, Peruanci, oni su Američani, jer Amerika amerikani- zuje bez samilosti, bez oproštenja. Si- omovi naše braće u Južnoj Americi bit će latini, u Sjevernoj teutonci. Samo oni koji seu stari kraj vrate, za otad- . žbinu su pašeni. Malo sam oduljio, pa da sažmem kazat ću: za kojega pojedinca emi- gracija može da bude korisna, no za | | l i | maš narod, dok u našoj državi ima mjesta za: dvostruki broj pučanstva a \ dase primakne popriječnoi gustoći na- o prednijih evropskih zemalja, ja je ne držim korisnom. | — Što je od narodne organizucije b Koje su glavne njihove želje i zahtjevi prama državii u koliko im je država i izašla u susret ? : Glavna im je politička organizacija Jugoslavenska Narodna Obrana, koja se je u velikom ratu sivorila, i koja je za rata čuda napravila. Još mi pravo ne suivaćamo koliko joj dugujemo, na- ročito hrvaiski dio našeg naroda: ne ioliko za materijalnu pomoć, koliko za naš narodni ponos u ono doba kad nam udes dosudio da : glavu proliv svoje glave zalažemo. U ono doba kad je mnogi amo podavao rgjav primjer zaborava, naša kolonija u Južnoj Ame- rici obraz _ nam je branila. To nikada | ne smijemo zaboraviti. Jugoslavenska \Nar. Obrana živi i ako nije, aktivna okao za onih velikih dana. To se tu- | i | | omači prilikama i svrhom za koju je , usfanovljena. U Americi naši ljudi mno- \go ne politiziraju, ipak prate doga- | gjaje u otadžbini, sa sućuti i općenito | sa razumijevanjem. Da ih koješta ne | veseli šio se amo zgagja, ne treba da pomenem. Svi naši ljudi ljube kraj što im mrtve krije, i ako im je malo što dao, mnogome samo životi ma- terinsku riječ. Ima ih kojim zavičaj je- dini san i jedina ljubav. Kad se uvaži | | | da steku, i kad promotrimo kako ma- | terijalnost iu starom kraju hara, on- |.da čovjek ima slobode da ustvrdi, da (naši preko okeana nijesu gore patriote \nego mi na domu, i mnogi od njih | može da služi za izgled svim nama. Ali iako sw stara vlastela popustili u teoriji, nijesu popuštali u praksi, pa je tako prošlo preko 100 godina dok je postao knezom jedan od nove vlastele, naime Miho Paoli za novembar god. 1786, a sigurno nijesu mnogo ranije nova vlastela ušla ni u Senai. Sasvim je jasno da je ta priča ve- likim dijelom izmišljena, jer g. 1763 “bio ie irancuskim konzulom u Dubrov- niku onaj isti Al. La Maire koji je napisao vrlo opširan izvještaj o svijem dubr. prilikama i neprilikama (štampan je u 18. knjizi Starina Jugoslavenske Akademije), pa on o svemu tome ne kaže ama baš ni riječi ,premda mu je . obila vrlo dobro poznata nesloga što je u to doba vladala megju vlastelom najviše stoga što stari nijesu pripuštali k najvišim častima nove te nijesu pri- znavali sebi ravnima ni njih ni one od stare vlastele koji bi se oženili ko- jom novom vladikom ; ali pretjerava i La Maire kad kaže da su u Dubrovniku razlikovali barem 10 stepena vlasteo- stva prema tome koliko 'je kod koga bilo više ili manje nove ili pomiješane krvi. U glavnome su se sigurno odmahi poslije agregacije novih porodica du- (da u Dubrovniku niko ne zna za te jeva razdijelila na dva iabora | njegove Bolonjeze. Mnogo nam više, — sjedne je strane bila većina stare a što se tiče imena i tačnije, priča o \oni megju starima koji su im prizna. ovali tu ravnopravnost, Uz to čisto lo- | kalno pitanje došla su po svoj prilici, najkasnije u vrijeme francuske revolu- cije, i prava politička i sacijalna pitanja okoja su i mebju dubrov. vlastelom | odvojila liberalne elemente od konzer- vativnih, te su se tako stvorile dvije političke stranke, u kojima senijesamo pitalo kakvoga je ko roda i koljena nego kako ko misli, ali se samo so- bom razumije, da su stara vlsstela, osobito stariji po godinama, bili po- najviše konzervativci, dok su mlagji bili liberalci. Te dvije stranke ,koje uznemiruju republiku“ spominje jedan dubrov. liječnik u iednom irancuskom djelu od g. 1802 (L. Vojnović, 0. €. | . . | nopravnim, a sdruge nova vlastela i | | | Engel (str. 263) koji govori da su se za šalu stara vlastela (konzervativci) zvali Bolognesi a nova (liberalci) Sa- lamanchesi — prvi po starijemu uni- verzitetu u Bolonji (koji je osnovan g. 1119) a drugi po novijemu u Salamank; (koji je osnovan g. 1222), Odakle En- | gel ima tu vijest, ne znam, ali znam 1, 19), a prvi im je kazao _.i imena | »,dubrov. vojvoda“, Marmont, koji je po zapovijedi Napoleonovoj i ukinuo 31. januara 1808 dubrov. republiku ; u svojim Memoarima, koji su izdani tek poslije njegove smrti u Parizu g. 1856/97, a meni su pri ruci u njemač- kom prijevodu od g. 1657, on pripo- vijeda ovo: ,Vlastela dijelila su se u dvije frakcije što Su imale jednaka prava, ali nijesu imale jednaki ugled. Imena Salamankezi i Sorbonezi, kojim su se označivali, pišu se po svoj pri- lici iz vremena ratova megju Franjom 1 i Karlom V. i potječu sigurno od mjesta gdje su učili i od vladara ko- jemu su Služili. Prvi, ugledniji i uopće bogatiji, smatrali su se pravednijim i id besprikornim, u svojoj službi kao suci bijahu nepodmitljivi. Drugi se op- tuživahu da su podmiiljivi i najvećim dijelom bijahu vrlo siromašni. moguće kazati koliko su Salamankezi prezirali Sorboneze. Uživajući jednaka prava, glasajući u istoj dvorani o istim pitanjima, na ulici nijesu se ni po- zdravljali. Ako bi se Salamankez ože- nio Sorbonezicom, to bi on sam postao Sorbonezom a pogotovu njegova djeca, te njih bi svijeh njihova porodica od- bacila. Godine 1666 [I] Veliko je vijeće vlastele koji nove nijesu priznavali rav. | strankama megju našom vlaselom pri | bilo sakupljeno u palači kad je velika kraju republike potonji Napoleonov i |vjelo. No nema sumnje da su u Ame- rijetka pojava, za koga možemo biti | (id sve proporcije veće, a svakako ponosni da je od našega hreka. Ka- | | Br. 19. _—_ Ima još jedna utješna pojava koju sam zapazio. I oni naši koji su zave. deni za velikog rata našoj zavjetnoj misli bili tugji, pak čak i protivni, sa novim se prilikama pomiruju pamet. nije i iskrenije, nego mnogi kod kuće. Uzrok je tomu držim daljina, koja u. dva pravca dobro djeluje. Prvo, s da. ljine nijesu ma dohvatu nekim pogrje. škama, koje zakidaju, a drugo što do njih ne dopire propaganda i agitacija koja naumice iruje. Prepušteni svome | osjećaju i zdravom razumu, rado se predaju od sebe jakosti i veličini na- rodne misli i narodne države, koja im i prirogjenom ponosu pogoduje. Na- ravno ni Amerika nije začepljena boca. Prilike ili bolje neprilike iz domovine pitamo odjekuju. No Bogu hvala, ne naših južnoameričkih emigranata? | H : i sami podigli, pa nijesam primjetig | konsulata, a možda i imenovanje je- \nalaze, pogubna _ odjeka. Naši Amerikanci sami su se stvorili, da od države mnogo traže. Znađu, što mi doma često zaboravljamo, da dr- | žava nije ništa odvojeno od nas, te da ono što dava mora opet neko od nas. njoj da poda. Nije mi poznato da po- stavljaju kakvih naročitih zahtjeva. Na- ravno da traže i moraju tražiti da dr žava vrši svoje dužnosti prema njima kao njezinim državljanima kad su pri- pravni oni da prema državi vrše svoje. Zdam da ih je boljelo što su dugo poslije sloma bili prepušteni sami sebi, Znam da bi željeli da i naša država uzima svog poslanika u J. A. i ime- nuje više konsula za bolju zaštitu, po- moč i lakše općenje sa domovinom, * no uvjeren sam da im je glavna želja i zahtjev da se prilike u domovini što prije i što bolje srede, da kad dogju | doma osjete blagodati narodne države, a dok je iamo da se tješe i ponose | velikom i srećnom Jugoslavijom. — Koje su sada najhitnije njihove. potrebe, kojim bi država trebala da udovolji ? ; i Ja mislim postavljanje još nekoliko | đ aL dnog poslanika. Uz to država bi morala“ | po mome mišljenju da poradi i oko pro: — da su ti ljudi pošli u tugjinu jedino | svjetne organizacije. Treba pripomoći, | a odaziva će se naći, mislim, Neke dr žave u iom pogledu rađe, napose lta. lija. Za me pak\od prijeke je poirele ida se više za škole poradi. Ako i 1 | trešnja poruši; mnogo porodica pogine. : | Zbor vlastele popuni se gragjanima, ita | | su se nova vlastela smatrala Sorbonezi“ ima (III. tom, str, 97-98)“. Marmont je Nije - | nema sumnje da njihova imena nemi i njega pozdravljali ma“ ulici. ' spasemo našu riječ bar u prvoj gel: i raciji, i ona je za nas izgubljena. Bez oem roon o os oda bl dd ši IB ko dakle u Salamankezima i Sorbonezimi | takogjer vidio samo staru i novu vlasi: lu, pa je u glavnome to i tačno; napiti nikakva posla s Franjom 1. i Karlo? V., jer Sorboneza u to doba nije mogić ni da bude, pa uopće ta se imena # ne spominju prije početka 19. vijese | Komu je došlo na pamet da tako pr% | zove obje stranke naše vlastele, 9% može se znati, nije jasno ni zašto 84 | baš ta dva imena uzeta, ali sva je PU U lika da se pri tome mislilo na to € je univerzitet u Salamanki (od £. 1222 # stariji od Sorbone, koja je tada bila 1 samo teološki fakultet pariškoga MM" | verziteta a osnovana je g. 1268. Nes". lako je moguće da se još mislilo 1 | to da su krajem 18. vijeka Španjoć bili najjači predstavnici klerikalno-kO". - zervativnog mišljenja, dok su Franci. ; bili nosioci novih liberalnih načela“ | pa su zato inaša konzervativna (SiZ | vlastela dobili ime španjolsko 4 4, | ralna (nova i mlagji članovi stare) 122; | cusko. Svagje megju SalamankeZin“. | Sorbonezima prekinuo je dan. 31.5% ara 1808, pa su se valjada 99% |