Strana 2.

nim predrasudama amo. Žalostan. al

klasičan primjer kako i ogromni imetci,

DUBROVACKI LIST“

velikim marom stečeni, mogu da se | ona mogućnosti materijalnog uspjeha,

kroz noć rasplinu, jest baš dubrovačka
kuća braće Mitrovića. To je kod mas relativno za manje
poznato, a meni je milo što mogu ja-
vili, da je nađe da se stvar konačno
bolje uredi nego li u početku izgle-
daše. Svakako se govori o gubitku od
milijon funti, pa kad to čujemo pro-

ito apsolutno za velika bogatstva, i
prištednje, prema
|našem življenju. Pa kad je pitanje o
emigraciji treba razlikovati da li se ide
na slijepu sreću, bez oslona i bez ikoga
svoga tamo, ili da ide k svome, na
| već nešto stalno sa potrebnom spre-



mišljamo što je moglo da bude da je mom. Za potonje ne može da bude
to blago kojom srećom na vrijeme | općeg pravila, to se prosugjuje od slu-

doma stiglo.
— Jeliza naš narod u opće emigri-

ranje u J. A. od koristi ili od štete?

“ Tvrdo ste mi pitanje nabacili, na koje
iskreno kažem, teško mi je odgovoriti.
Kad gledaš naše ljude koji su tamo
uspjeli, kad brojiš novac i pomoći što
u stari kraj stižu, teško je presjeći pa
kazati: emigracija je štetna. A ipak1
Mi gledamo dobro, a zlo ne vidimo.
Brojimo- one koji su iznijeli živu glavu,
poginule ne brojimo. A i za one ko-
jima se sreća nasmijala obično ne pi-
tamo, kako su do sreće došli, kroz
koje su niuke, napore i kušnje prošli.
Treba izbiti iz glave da bi življenje i
sticanje i u Americi bilo lako. Život
je svuda tvrd — to je život. — Nema
statistike da bilježi koliko je onih, koji
očarani sugestivnom moći riječi Ame-
rika, u nju pogjoše, a kad dogjoše i
život okušaše, saželješe da nikada ni-
jesu došli. Ima ih sva sila, koje je želja
da brzo steku s domaćeg praga oir-
gnula i u J. Ameriku ponijela, pa kad
tu ne nagjoše čemu se nadaše, ne-
mirni seis nje dižu za druge krajeve,
izlažući se svakoj nezgodiri opasnosti,
kao u. p. kad se probijaju u Sjevernu
Ameriku. Ja poznam takih koji nijesu
bili bez prve pomoći i ikoga svoga,
a ipak se ne snagjoše.

Oči bodu oni koji su uspjeli, koji
su se obogatili. Po njima se obično
sudi, a na drugo se i ne misli. Ne
promišlja se obično, da to većinom ni-
jesu prosječni ljudi, pa da se oni
svojim odlikama ne bi bili ni kod kuće
izgubili. Ne misli se na izgubljeni ljud-
ski kapital, ne misli se ni to da se u
Ameriku obično ne ide da se radom
Živi, nego da se bogati, i za to nije“
dan trud nije prevelik, nijedan napor
pretežak, nijedan prijegor mučan. Kad
bi isto mjerilo i kod kuće vrijedilo i
tako radilo i ovdje bi se drukčije ži-

| čaja do slučaja, a za prve pravilo bi

imalo da bude: dok te ivoja zemlja |

može da hrani, ne bježi od nje.

| To već sa čisto materijalnog i in-
| dividualnog gledišta, a pogotovo sa
narodnog gledišta.

Činjenica je, koju sam bolom kon-
statovao, da se naši već u prvom ko-
ljenu raznarogjuju, ili bolje pretapaju.
Već djeca naših ne samo da gube osje-
ćaje i običaje, već gube i našu riječ.
Svi mahom ako je majka tugjinka, a
nažalost ne velikim izuzetkom ako je
i majka naša, ne poznaju naš jezik.
I mi smo im tugji, ne razumiju nas
niti s nama osjećaju; ne osjećaju ni
sa roditeljem, i ako oni to ne primje-
ćuju. Tomu je mnogo uzroka, ali je-
| dno sve kaže: zemlja u kojoj živiš
| pretapa. Taj proces nije moguće obu-

staviti, može ga se najviše osporiti:
| kulturom. Pokle je baš neizbježivo,
|nema smisla kriviti za to ikoga, već
se istinom treba pomiriti i po njoj
stvar prosugjivati. Ja sam na svoje uši
, slušao čovjeka, kome svaka žilica po-
| drhtava od istinskog patriotizma, gdje
| se i za svoju djecu tim pomirio, i pred
| onim što je jače nego njegova volja,
\prignuo glavu. Pretopljenih ima već
danas i to ne u malom broju. To su
| »Sinovi naši“ kako ih zovu. I ja sam
(se s njima susretao. Kod njih je po-
najviše svaki osjećaj za starom domo-
vinom zamro, postoji još tanak povez
| uspomena na kolijevku otaca njihovih,
iKod prvih generacija i tankoćutnijih
priroda može taj povez gole spomene
(još da djeljuje toliko da razlikuju naše
(od drugih stranaca, i tako da našem
čovjeku pripravnije u pomouć priteku.
| Lijep takav primjer našao sam u Buenos-
oAiresu u osobi Don Ivaniševića. Stari
.su mu iz Dalmacije i to pamti, te je
, našim pri ruci kao malo koji naš. No
to su rijetkosti, kao što je on uopće

i



, kvog narodnog poveza kod tih ljudi
\nema. Proces pretapanja je izvršen i
oni su Argentinci, Čilenci, Peruanci, oni
su Američani, jer Amerika amerikani-
zuje bez samilosti, bez oproštenja. Si-
omovi naše braće u Južnoj Americi bit
će latini, u Sjevernoj teutonci. Samo
oni koji seu stari kraj vrate, za otad-
. žbinu su pašeni.

Malo sam oduljio, pa da sažmem
kazat ću: za kojega pojedinca emi-
gracija može da bude korisna, no za

|
|
l
i

| maš narod, dok u našoj državi ima
mjesta za: dvostruki broj pučanstva a
\ dase primakne popriječnoi gustoći na-
o prednijih evropskih zemalja, ja je ne
držim korisnom.
| — Što je od narodne organizucije
b
Koje su glavne njihove želje i zahtjevi
prama državii u koliko im je država
i izašla u susret ? :
Glavna im je politička organizacija
Jugoslavenska Narodna Obrana, koja
se je u velikom ratu sivorila, i koja
je za rata čuda napravila. Još mi pravo
ne suivaćamo koliko joj dugujemo, na-
ročito hrvaiski dio našeg naroda: ne
ioliko za materijalnu pomoć, koliko za
naš narodni ponos u ono doba kad
nam udes dosudio da : glavu proliv
svoje glave zalažemo. U ono doba kad
je mnogi amo podavao rgjav primjer
zaborava, naša kolonija u Južnoj Ame-
rici obraz _ nam je branila. To nikada
| ne smijemo zaboraviti. Jugoslavenska
\Nar. Obrana živi i ako nije, aktivna
okao za onih velikih dana. To se tu-

|
i
|
|



omači prilikama i svrhom za koju je
, usfanovljena. U Americi naši ljudi mno-
\go ne politiziraju, ipak prate doga-
| gjaje u otadžbini, sa sućuti i općenito
| sa razumijevanjem. Da ih koješta ne
| veseli šio se amo zgagja, ne treba da
pomenem. Svi naši ljudi ljube kraj
što im mrtve krije, i ako im je malo
što dao, mnogome samo životi ma-
terinsku riječ. Ima ih kojim zavičaj je-
dini san i jedina ljubav. Kad se uvaži

|
|

| da steku, i kad promotrimo kako ma-
| terijalnost iu starom kraju hara, on-
|.da čovjek ima slobode da ustvrdi, da
(naši preko okeana nijesu gore patriote
\nego mi na domu, i mnogi od njih

| može da služi za izgled svim nama.



Ali iako sw stara vlastela popustili u
teoriji, nijesu popuštali u praksi, pa je
tako prošlo preko 100 godina dok je
postao knezom jedan od nove vlastele,
naime Miho Paoli za novembar god.
1786, a sigurno nijesu mnogo ranije
nova vlastela ušla ni u Senai.
Sasvim je jasno da je ta priča ve-
likim dijelom izmišljena, jer g. 1763

“bio ie irancuskim konzulom u Dubrov-

niku onaj isti Al. La Maire koji je
napisao vrlo opširan izvještaj o svijem
dubr. prilikama i neprilikama (štampan
je u 18. knjizi Starina Jugoslavenske
Akademije), pa on o svemu tome ne
kaže ama baš ni riječi ,premda mu je

. obila vrlo dobro poznata nesloga što

je u to doba vladala megju vlastelom
najviše stoga što stari nijesu pripuštali
k najvišim častima nove te nijesu pri-
znavali sebi ravnima ni njih ni one
od stare vlastele koji bi se oženili ko-
jom novom vladikom ; ali pretjerava i
La Maire kad kaže da su u Dubrovniku
razlikovali barem 10 stepena vlasteo-
stva prema tome koliko 'je kod koga
bilo više ili manje nove ili pomiješane
krvi. U glavnome su se sigurno odmahi

poslije agregacije novih porodica du- (da u Dubrovniku niko ne zna za te
jeva razdijelila na dva iabora | njegove Bolonjeze. Mnogo nam više,
— sjedne je strane bila većina stare a što se tiče imena i tačnije, priča o

\oni megju starima koji su im prizna.
ovali tu ravnopravnost, Uz to čisto lo-
| kalno pitanje došla su po svoj prilici,
najkasnije u vrijeme francuske revolu-
cije, i prava politička i sacijalna pitanja
okoja su i mebju dubrov. vlastelom
| odvojila liberalne elemente od konzer-
vativnih, te su se tako stvorile dvije
političke stranke, u kojima senijesamo
pitalo kakvoga je ko roda i koljena
nego kako ko misli, ali se samo so-
bom razumije, da su stara vlsstela,
osobito stariji po godinama, bili po-
najviše konzervativci, dok su mlagji
bili liberalci. Te dvije stranke ,koje
uznemiruju republiku“ spominje jedan
dubrov. liječnik u iednom irancuskom
djelu od g. 1802 (L. Vojnović, 0. €.

| . .
| nopravnim, a sdruge nova vlastela i
|
|

|

Engel (str. 263) koji govori da su se
za šalu stara vlastela (konzervativci)
zvali Bolognesi a nova (liberalci) Sa-
lamanchesi — prvi po starijemu uni-
verzitetu u Bolonji (koji je osnovan g.
1119) a drugi po novijemu u Salamank;
(koji je osnovan g. 1222), Odakle En-
| gel ima tu vijest, ne znam, ali znam



1, 19), a prvi im je kazao _.i imena |

»,dubrov. vojvoda“, Marmont, koji je
po zapovijedi Napoleonovoj i ukinuo
31. januara 1808 dubrov. republiku ;
u svojim Memoarima, koji su izdani
tek poslije njegove smrti u Parizu g.
1856/97, a meni su pri ruci u njemač-
kom prijevodu od g. 1657, on pripo-
vijeda ovo: ,Vlastela dijelila su se u
dvije frakcije što Su imale jednaka
prava, ali nijesu imale jednaki ugled.
Imena Salamankezi i Sorbonezi, kojim
su se označivali, pišu se po svoj pri-
lici iz vremena ratova megju Franjom
1 i Karlom V. i potječu sigurno od
mjesta gdje su učili i od vladara ko-
jemu su Služili. Prvi, ugledniji i uopće
bogatiji, smatrali su se pravednijim i
id besprikornim, u svojoj službi kao
suci bijahu nepodmitljivi. Drugi se op-
tuživahu da su podmiiljivi i najvećim
dijelom bijahu vrlo siromašni.
moguće kazati koliko su Salamankezi
prezirali Sorboneze. Uživajući jednaka
prava, glasajući u istoj dvorani o istim
pitanjima, na ulici nijesu se ni po-
zdravljali. Ako bi se Salamankez ože-
nio Sorbonezicom, to bi on sam postao
Sorbonezom a pogotovu njegova djeca,
te njih bi svijeh njihova porodica od-
bacila. Godine 1666 [I] Veliko je vijeće





vlastele koji nove nijesu priznavali rav. | strankama megju našom vlaselom pri | bilo sakupljeno u palači kad je velika

kraju republike potonji Napoleonov

i |vjelo. No nema sumnje da su u Ame- rijetka pojava, za koga možemo biti |
(id sve proporcije veće, a svakako ponosni da je od našega hreka. Ka-

|

|

Br. 19.

_—_

Ima još jedna utješna pojava koju
sam zapazio. I oni naši koji su zave.
deni za velikog rata našoj zavjetnoj
misli bili tugji, pak čak i protivni, sa
novim se prilikama pomiruju pamet.
nije i iskrenije, nego mnogi kod kuće.
Uzrok je tomu držim daljina, koja u.
dva pravca dobro djeluje. Prvo, s da.
ljine nijesu ma dohvatu nekim pogrje.
škama, koje zakidaju, a drugo što do
njih ne dopire propaganda i agitacija
koja naumice iruje. Prepušteni svome |

osjećaju i zdravom razumu, rado se

predaju od sebe jakosti i veličini na-
rodne misli i narodne države, koja im
i prirogjenom ponosu pogoduje. Na-
ravno ni Amerika nije začepljena boca.
Prilike ili bolje neprilike iz domovine

pitamo odjekuju. No Bogu hvala, ne

naših južnoameričkih emigranata? | H :
i sami podigli, pa nijesam primjetig

| konsulata, a možda i imenovanje je-



\nalaze, pogubna _ odjeka.

Naši Amerikanci sami su se stvorili,

da od države mnogo traže. Znađu, što
mi doma često zaboravljamo, da dr- |
žava nije ništa odvojeno od nas, te da
ono što dava mora opet neko od nas.
njoj da poda. Nije mi poznato da po-
stavljaju kakvih naročitih zahtjeva. Na-
ravno da traže i moraju tražiti da dr
žava vrši svoje dužnosti prema njima
kao njezinim državljanima kad su pri-
pravni oni da prema državi vrše svoje.
Zdam da ih je boljelo što su dugo
poslije sloma bili prepušteni sami sebi,
Znam da bi željeli da i naša država
uzima svog poslanika u J. A. i ime-
nuje više konsula za bolju zaštitu, po-
moč i lakše općenje sa domovinom, *
no uvjeren sam da im je glavna želja

i zahtjev da se prilike u domovini što
prije i što bolje srede, da kad dogju |
doma osjete blagodati narodne države,
a dok je iamo da se tješe i ponose

| velikom i srećnom Jugoslavijom.

— Koje su sada najhitnije njihove.
potrebe, kojim bi država trebala da
udovolji ? ; i

Ja mislim postavljanje još nekoliko |




đ
aL

dnog poslanika. Uz to država bi morala“

| po mome mišljenju da poradi i oko pro: —

da su ti ljudi pošli u tugjinu jedino |

svjetne organizacije. Treba pripomoći,

| a odaziva će se naći, mislim, Neke dr

žave u iom pogledu rađe, napose lta.
lija. Za me pak\od prijeke je poirele

ida se više za škole poradi. Ako i
1

| trešnja poruši; mnogo porodica pogine. :

| Zbor vlastele popuni se gragjanima, ita |
| su se nova vlastela smatrala Sorbonezi“
ima (III. tom, str, 97-98)“. Marmont je

Nije -

| nema sumnje da njihova imena nemi



i njega pozdravljali ma“ ulici.

' spasemo našu riječ bar u prvoj gel:
i raciji, i ona je za nas izgubljena. Bez

oem
roon o os

oda bl dd ši IB ko

dakle u Salamankezima i Sorbonezimi |
takogjer vidio samo staru i novu vlasi:
lu, pa je u glavnome to i tačno; napiti
nikakva posla s Franjom 1. i Karlo?
V., jer Sorboneza u to doba nije mogić
ni da bude, pa uopće ta se imena #
ne spominju prije početka 19. vijese |
Komu je došlo na pamet da tako pr% |
zove obje stranke naše vlastele, 9%
može se znati, nije jasno ni zašto 84 |
baš ta dva imena uzeta, ali sva je PU U
lika da se pri tome mislilo na to €
je univerzitet u Salamanki (od £. 1222 #
stariji od Sorbone, koja je tada bila 1
samo teološki fakultet pariškoga MM" |
verziteta a osnovana je g. 1268. Nes".
lako je moguće da se još mislilo 1 |
to da su krajem 18. vijeka Španjoć
bili najjači predstavnici klerikalno-kO". -
zervativnog mišljenja, dok su Franci. ;
bili nosioci novih liberalnih načela“ |
pa su zato inaša konzervativna (SiZ |
vlastela dobili ime španjolsko 4 4, |
ralna (nova i mlagji članovi stare) 122; |
cusko. Svagje megju SalamankeZin“. |

Sorbonezima prekinuo je dan. 31.5%
ara 1808, pa su se valjada 99% |