i t i ii i sna POSTARINA ZOI Broj 23. SEDMIČNI INFORMATIVNI I PRIVREDNI GLASNIK Pojedini broj Din. 1:50 List God. 2. Godišnja pretplata 80 Din. Za inozemstvo 200 D. Urednik : Ž Dt. MATIJA VIDOEVIC 6. juna 1925. Odgovorni urednik: STIJEPO M. BJELOVUČIĆ Plativo i utuživo u Dubrov- niku, Oglasi po tarifi. M razvitku urarstvo i cujetarstva ma teritoriju Dubrovačkom. Predavanje g. Marka Marčića priregjeno od Dubrovačkog Učenog Društva ,,Sv. Vlaho“, dne 13. maja 1925. u dvorani društva ,,Sloga“. Smion i težak je ovaj zadatak, kojeg sam se večeras latio, da vam prikažem razvitak vrtlarstva i cvjetarstva na Du- brovačkom teritoriju jer, sve ono što vidimo da je učinila ljudska ruka, plod je onog sitnog rada, koji ne ostaje zapisan, koji se lako i brzo zaboravlja. | nutih svrha, a to je ono bilje, koje se je upotrebljavalo u raznim obredima |i u običajima. Ovo bilje, koje dakle ponije davalo nikakve materijalne koristi, ; pazilo se je jedino radi lijepog oblika ji šare cvijeta, radi ljepote lista ili radi | ugodnog Za to nisam mogao da nagjem nigdje | nikakvih pomagala, nikakvih pisama Hi bilježaka, osim nešto malo iz novi- iega doba. Današnji Dubrovnik je već u svom prvom počeiku, kad mu je udaren prvi temelj, bio sav obrašten gustom zele. nom šumom — dubravom, odakle mu i ime. Za analogiju ću navesti, da su poznata i ova imena sa jednakom de- zinencijom : trsienik, masiinovik, bu- kovik, bagrenik, šljivik, hrastik i t. d. od trstike, masline, bukve, bagrene, šljive, hrasta i £. d. Tako je i ime Dubrovnik od dubrave, što znači šuma dubova. U ovom slučaju se kao dub ima uzeti naš vazdazeleni hrast querćus ilex; poznat pod imenom česmina (4; Splitskoj oblasti — crnika) ali je ime česmina tugjeg porijetla (tal. cespite). Za usporegjenje možemo uzeti ime Dubrava (selo u općini Janjine) i Du- bovo (polje na ostrvu Korčuli), gdje je česmina vrlo obično stablo, U prvo doba razvitka okolice Du- brovačke, u bližnjim i udaljenijim na- seobinama, nismo nalazili vrtove i pe- rivoje onakve, kako što ih danas vi- dimo, jedino se je valida moglo naći kakvih tragova u ostacima rimskih na- seobina, koji su onda sigurno bili još vidljivi. Vrtovi ili gradine nastali su od o- bora ili ograda, koje su bile podignute okolo stanova za obranu ljudi i stoke od zvjeradi. U ovim ogradama počelo se je gojiti prvo cvij-će i prvo ures- no bilje. Jedan lijepi cvijet, jedna uresna biljka uvijek je svraćala na sebe pažnju i | pobugjivala neko udivljenje, pak i kod najprimitivnijib naroda. Ali, njegovanje uresnog bilja i cvijeća nastalo je kas- | svećena koja biljka ili mirisa. Malo je koje božanstvo u grčko ili u rimsko doba, kojemu nije bila po: koji cvijet. To [je bilo kod svijeh naroda pak i dan- danas. Ruža je n. pr. posvećena Majci | Božjoj, pak i čitav mjesec kad ona cvate. Naši stari su joj još prije ruže posvetili jedan skromni poljski cvijetak :— Hipericum perforatum, što ga i | | kršćanskoga doba, danas zovu svugdje Gospino cvijeće. Da li su se pojedine vrste bilja u- potrebljavale u raznim običajima i ob- redima kod našega naroda još prije to nam je malo poznato, ali po starim nazivima bilja možemo u tu tamau i davnu prošlost lazile selo i igrale kolo pred svakom kućom dozivaliući kišu, glavna dodola (ili prpac), bila je sva obavita ili po- vita cvijećem. U ono doba nije bilo vrtova ni cvijetnjaka a dodole bi izašle za vrijeme najveće suše, kad je svaki cvjetić i svaka trava u polju opržena od sunca da dozivlju dažd. Poznato je pak da kod nas uz puteve i u ga- jevima, za vrijeme najveće ljetne suše cvate jedan lijepi bijeli cvijet Clematis vitalba. Po svoj prilici, da su se dakle prporuše i dodole povijale cvjetnim granama Clematisa a odatle valjda i | ime toj biljci pavit ili pavitina (od poviti) i prporušina, kako je zovu u Kaštelima kraj Trogira, valjda od riječi prporuša. Ime škrobut (škrobutina) za | ovu biljku jest novije. nije i to kod onih naroda, koji su se \ više puta spominje i u starim narođ- popeli do jednog višeg stupnja kuliure. I danas ne ćemo pogriješiti ako ćemo suditi o stepenu civilizacije jednog naroda ili jednog kraja po tomu, ko- liko i kakovo cvijeće goji. Nećemo se mnogo prevariti niti onda, ako ćemo na tomu osnivati maš sud o odgoju i harakteru pojedinaca i pojedinih obitelji. Kada su naši pregji naselili ove kra- jeve na obalama Jadrana bili su vrlo primitivni i kao takovi nisu sigurno posvećivali nikakvu pažuju onom bilju, koje nije imalo kakvu osobitu gospo- darstvenu važnost, koje nije služilo za hranu ljudi ili životinja, koje se nije upotrebljavalo u nikakvom kućnom obrtu i koje nije imalo nikakvo zna- čenje niti u domaćem ljekarstvu. Ipak — su pazili na stanovito bilje, premda ga nisu gojili za nijednu od spome: ( Znade se za kadulju (Salvia offici- nalis), koju u okolici Dubrovačkoj po- | grešno zovu pelim, da su je u staro doba upotrebljavali za kagjenje mrtvaca, prije nego li bi ga sprovodili, odatle i ime kadulja. * Pelim (Arthemisia absinthium) se nim pjesmama i u govoru kao ljeko- vita biljka i kao simbol gorčine. Ali se ova biljka ne smije zamjeniti sa; kaduljom, s kojom nema. nikakve slič- nosti. Pelim se u nekojim mjestima okolice Dubrovačke : zove osjenač ali ovim istim imenom zovu i buhač. Upotrebljava se kod pravljenja likera radi njegove arome (Pelinkovac, Ver- mut). Riječ osjenač je tugjega ponije (obsinthium, assenzio). Mnoge nam narodne pjesme zoo 18 gjuju, da su se sa grančicama rusma- rina (Rosmarinus officinalis) kitili sva- tovi, da je dakle rusmarin kod našega naroda simbol vjenčanja i pira, kako * N. Nodilo — Stara vjera Srba i Hrvata. Dio VIII. Religija &roba. — Rad Jugoslaven- ske Akademije. Knjiga 94. god. 1980. unijeti bar jedan tračak svjetlosti. Na, S pre kada bi -dodole ili, prporuše obi- > | cvjetka (Criptogama), što je kod drugih naroda cvijet od naranče ili od mrče (Myrtus), koji običaj dolazi možda odatle što je mirta u davna vremena bila posvećena božici Veneri. Lovorika (Laurus nobilis) je tsko- gjer bila vrlo obljubljena biljka i stara kolenda, što se pjeva na staru Godinu stavlja je baš — na sred grada Du- | brovnika. U nekojim selima na Bad- dnji dan nose po baštinama grančice lovorike (negdje lovorike i rusmarina) i okite takogjer vrala od kuća, staja i pojata. Ovo kićenje obično obavljaju djeca i zovu kombinjat i gumbinjat Badnjak, koji se je pristavljao još prije kršćanskoga doba, prigodom zim- skih sunčanih uvratina i koji je značio blegoslov ognja u slavu izvojevane pobjede izmegju dvaju božanstva — (Svjetlosti i tmine, dana ili sunca i moći — morao je da bude od drvela muškog imena (kao hrast, bor, javor) ane ženskog (kao maslina, koščela, "Mpola), bio je okićen sa tri grančice čuvan i oko nema više ono prvašnje Značenje. Sa lovorikom i sa mirtom (Myrtus communis) danas se prave slavoluci u najsvečanijim zgodama a nije isklju- čeno, da su kod nas s njom i u staro doba kitili hramove i žrivenike, pleli vijence i vjeučali glave, Smilje (Helichrysum augustilolium) se mnogo spominje u narodnim pje- smama. Od smilja prave na Korčuli još i danas krijesove u oči Ivanja dneva. Ne znam, dali su i drugovdje ložili smilje. Ovi krijesovi za vrijeme | ljetnih sunčanih uvratnina, imali su protivno značenje od badnujaka. Kod preskakanja oguja se je onda govorilo »u ime Boga Svantevida“ a kasnije »u ime Boga i Svetoga Vida“ ili .u ime Boga i Svetoga Ivana“. Perunika ili bogiša (lris germanica var. illyrica) raste kod nas samonikla. Kako joj ime kaže, ona je bila po- svećena bogu Perunu te se je valjda upotrebljavala u raznim obredima i svečanostima. Božje drevce (drijevce ili drevo) — Lonicera caprifolium — sudeći po i- menu bilo je takogjer posvećenoj je- dnom božanstvu, ali kojem sada je teško ustanoviti. U imenu je sačuvalo svoj staroslovenski oblik drijevce ili drevo i nitko jeni danas ne zove drvce ili drvo. Paprat (Aspidium filix mas) je bila smatrana kao trava, što je vile oso- bito vole. Za vrijeme ljetnih sunčanih uvratina, a u kršćansko doba u noći pred Ivanj dan, traže cvijet od paprata. Poznato je, da je paprat jedna tajno- pak da nema cvijeta onakvog, kako ga se obično zamišlja. Nije dakle nitko nikada na- šao taj cvijet, ali su ga mnogo tražili i još uvijek ga traže jer onaj, koji bi ga našao, postao bi vilenjak (vilenik), mogao bi da se sastaje sa vilama, da znade sve tajne kao pravi čarobnjak. Razne biljke sa bodljikama, kao ZENAMA | U O . : kruška trnovača (Pyrus amigdalifor- mis), glog (Crategus oxiacantha) i crni | trn (Prunus spinosa) bile su u velike cijenjene kao obrana od vila i vuko- dlaka, zato bi ih sadili u ogradama, pokraj stanova, štela i. pčelinjaka. | Mnogi bi nosili štap od trma, jer da | im donosi sreću. : Tri Cvijeta od badelja (Cardu us nu- "tans i C. chrysacanthus) nialo popa- “ljena na "plamenu Ivanjskog krijesa | prigodom preskakanja, stavljeli bi u |\moći ispod uzglavlja, dajući svakom (jedno ime željenog momka odnosno | djevojke. Onaj cvijet bađelja, koji bi | se preko noći rascvao, označio bi ime | rea druga. Ovo me sjeća na je- dan običaj, što ga imadu još danas nekoje žene da nagovještaju uspjeh porogjaja na temelju toga kako se ras- cvate u vođu umočena ruža od Jeriha (Anastatica hierochuntica — sa sjevero- istočne Afrike). Da li su naši pregji, kad su naselili | ove krajeve našli i drugog uresnog \ bilja i cvijeća, samoniklog ili njego- .vanog, okolo rimskih domova i hra- | mova danas je teško ustanoviti. Spe- \cijalno za teritorij. Dubrovački može | se reći da imade premalo sačuvanih | | ostataka iz one dobe, premalo Irag- menata relijeva u kamenu ili mozaika sa ornamentima koji potječu od ka- kvog cvijeta ili biljke što se je tada njegovala. Ove biljke, koje menuo rastu kod ogdje ih nije bilo | presaditi u ograde sam do sada spo- nas samoniklo a lako su se mogle i u obore. U ovim | ogradama su se počeli razvijati prvi vrtovi. Tu su se gojile prve uresne biljke i prvo cvijeće i to najprije u maloj mjeri e da ne otmu odviše zem- lje i prostora drugom zelju i sočivu, Jedna od prvih biljaka, koje su sti- gle u naše krajeve, u ove naše obore, bio je bosiljak (basiljak, basiok — Ocimum basilicum). On nam je do- nešen sa istoka i naš ga je svijet od- mah jako zavolio. Njegovo je ime grč- koga porjetla i nastalo je od riječi basileus, što znači kralj, dakle kraljeva biljka ili kraljev cvijet, jer se je upo- trebljavao prigodom ceremonije kruni- sanja istočnih careva. U nekojim se- lima i zaseocima, gdje još danas se- \ ljak nema nikakve prosvjete i živi vrlo | primitivno, bosiljak je jedini cvijetak (što se goji. Naš svijet uopće ga je pri ogrlio kao simbol mladosti, ljepote i | djevojaštva. Nevjesta na umoru daruje o djevojke što su okolo nje grančicama | bosiljka. Nedjeljom se djevojke na selu | kada idu na misu, najragje okite gran- čicama bosiljka. Spominje se u mno- gim pak i u najstarijim narodnim pje- ssmama ili sam bosiljak, ili sa smiljem, sa koviljem ili sa mažuranom. U pje- smi se spominje više puta kao ran-bo- siljak, raj-bosiljak i sitan bosiljak. Navesti ću ovdje nekoliko stihova iz narodnih pjesama i ako nisu origi- nalni Dubrovački :. 1.) »Evo smilja i bosilja, lane moje, oj! 2.) ,Kitit ću te smiljem i bosiljem. W