POSTARINA PLAĆENA SEDMIČNI INFORMATIVNI I. PRIVREDNI GLASNIK > Pojedini broj Din. 1:50 LIS God. 2. Godišnja pretplata 80 Din. Za inozemstvo 200 D. . MATIJA VIDOEVIĆ Urednik: 13. juna 1925. Odgovorni urednik: | STIJEPO M. BJELOVUČICĆ Plativo i utuživo u Dubrov- niku. Oglasi po tarili. Odmjerenje Odgovor praktičaru na članak ,Do- hodarina i njena progresija“, objelo- danjen u br. 131. Novog Doba u Splitu. Namjera članka, na koji odgovaramo, bila je ta, da Poreske Vlasti oslobodi prigovora da su protuzakonito primi- jenile poresku tablicu pri odmjerenju dohodarine za god. 1923. i 1924., te đa cijelu krivnju baci na poreski si- stem. ; Slažemo se da poreski sistem ne vrijedi i da ne odgovara današnjim prilikama, ali uza sve to ipak ostaje, kako ćemo sad navesti, neosporiva či- njenica, da je dohođarina od podre- denih organa g. Ministra financija pro- tuzakonito odmjerena i da se to oprav- dava izgovorom na pogrješni sistem. Koliko u finansij. zakonu za 1924/1925 (čl. 26), toliko u fina. zakonu za go- dinu 1922/23 (čl. 29) izričito je odre- gjeno da Ministar Financija može vr- šiti naplatu poreza i svih drugih dr- žavnih prihoda saobrazno zakonima koji postoje, kao ipo odredbama ovih finan. zakona, u koliko se odnose na uvogjenje novih. državnih prihoda. .. Prema iome niti g. Ministru Finan- sija, niti podregjenim finan. vlasiima nije dana vlast, da alteriraju ,visinu mjere“ poreznog nameta preko gra- nica postojećih zakona, koji uregjuju odmjerenje dohodarine i prireza. Baš radi proveđenja toga zakon. pravila izdala je Delegacija Min. Finan- cija u Splitu raspis 30.1. 1923 br. 1584 Poreskim Vlastima, gdje im je izričito kazala ,da se samo po sebi razumije, ,da kod pretvaranja mjere u dinar- »Skoj valuti ne smije da nastane zi- »kakva razlika u pogledu visine pla- »Ćanja dohodarine i prireza prema sMjeri u krunskoj valuti.“ Ali pri tome je dala takov pogrješan primjer izmjene tu mjeru niti g. dohodarine. (0 tablice'iz krunske valute u dinarsku ovalutu da je takova izmjena logično “morala dovesti do alteracije mjere u visini poreza. Delegacija je naime stepene prihoda krunske tablice pre- tvorila u dinare, razdjelivši te prihode sa 4 1. p. stepen 26 kr. 10,063-11.000 | sada din. 2500 do 2750 i t.d. Uslijed oovako naregjene izmjene tablice do- godilo se da dok je prije porezovnik ima prihod od K 10.000-11.000 imao (da plati poreza Kr, 273, sada na din. ; 10.000:11.000 mora da plati poreza din. 426 (ne računav još k tome je- | dinstveni i vanredni prirez), jer ga se | oporezuje na razfog prihoda od Kr. / 40.000—44.000. Ovim je načinom, t. j. | ako se predratna krunska poreska ta- i blica pretvori u dinarsku primjenom | relacije 4:1, alterirana_ mjera visine po- | reza koja je bila odregjena u pores- koj tablici krunske vrijednosti, a baš Min. Finansija, niti Delegacija Min. Finansija nijesu smjeli bez izričitog zakona alterirati. Što. je naime mjera, to kazuje čl. 172 zak. 28.1. 1914. br. 13. 1, d:.z,, kojim. pr. .za 26 stepen odregjuje prihod od Kr. 10.000—11.000, a porez na Kr. 273 i td. Prema ovoj mjeri odregjeni se porez prikazuje kao '/ss prihoda. Na- protiv, nije li alteracija mjere poreza kad na prihod od din. 10.000—11.000 Porez iznosi Din. 426, t. j. “es dio prihoda ?! | Poreske vlasti morale su dakle uvi- djeti, da iako postoji zakon 31.X1[ 1921. SI. Nov. br. 238/ex 1922, koji uregju- je konačni odnos krunske novčanice prema dinarskoj, a taj je 4 krune za odiner, ipak se taj zakon ne daje pri- mjeniti na poresku tablicu čl. 173 zak. (28. 1. 1914, jer dovodi, kako doka- | zasmo, do alteracije mjere poreza. Pri | tome su, a to i prostom čovjeku u cči upada, morale uvidjeli, da je mjera poreza dohodarine odregjena prema stanovitim stepenima prihoda, tako da ako na jedinicu prihoda od Kr. 10.063 otpada porez u iznosu K.278, na Kr. 20.121 porez Kr. 706, ne stoji više | progresija kad se uslijed pretvaranja krunske valute u dinarsku na prihod od Din. 10.075 odregjuje porez na din. 475, na din. 20.107 su dim. 968, jer ovakovom izmjenom nastaje razlika u visini mjere: poreza. Radi toga poreske vlasti, kad su primile gornju uputu Delegacije i stale je primjenivati, morele su odmah pri- mjetiti alteraciju u visini mjere poreza, te upozoriti delegaciju na protuslovlje, koje postoji izmegju dane im upute, ,da "nesmije nastati nikakva razlika u visini poreza“ i dana im primjera obra- čunavanja (pretvaranja tablice), te bi se tada bilo došlo do zaključka, da je i jedini izlazak iz zla i nepravice, ako se analogijom primjeni odredba či. 19 zak, o porezu na ratne dobitke od 20.IV. (1920, koja vrijedi za Srbiju i Crnu- goru, t. j. da se riječ ,kruna“ ima (da zamijeni u dinar, jer_ smo u jednoj ote istoj državi, a za sve jedan te isti . zakonodavalac, ovlasti usvojile protuslovlje, ali primje- onjujući ga, došle su neke od njih do “ toga, da su same bile usiljene mimo- ići zakon u pitanju odregjenja priho- "da, jer, kako g. praktičar i priznaje, videći nerazmjer izmegju uzeta do- hotka i poreza što bi ga imale odmje- “riti, izašle su iz toga čor sokaka tako | da su odredile dohodak ispod iaktič- .nog dohoika. Jedina poreskaš vlast u Dubrovniku uvažila je u cjelini pro- tuslovlje, jer je za bazu odmjerenja uzela u cjelosti iaktične prihode, a onda, naravski, porez je dohodarine, do- šao je tako velik, da se pravom može kazati, da je oduzimanje od imovine, Naprotiv poreske su | | tako da su gotovo svi porezovnici u- stali utokom, dok u Splitu gornjim | načinom saniranja nepravice nema niti | 50 utoka proti odmjerenju. U Dubro- | vniku je uzrok toj nepravici i taj, što | članovi poreske komisije u smislu $ 212 zakona 25.X. 1896. nijesu bili u- pućeni o iznosu poreza što se ima platiti, dok zakon veli da poreska ko- misija odregjuje za svakog porezov- nika sfepen prihoda i odgovarajući porez ; radi toga je i naročita krivica poreskih organa u Dubrovniku. Da se prema tome postupalo, bilo bi se ba- rem došlo do načina cdmjerenja kao što je bio u Splitu, t. j. članovi ko- misije, videći nerazmjer izmegju pri- hoda i poreza, bili bi obalili prihod ispod iaktičnog. Da nepravda pak dosegne do vr- hunca, poreska Vlast ovako proiuza- konito odmjerene dohodarine, sada uza sve utoke namjerava prisilnim pu- item da utjera i šalje u tome pravcu opomene. A što ostaje porezovnikui nego ustati tužbom predvigjenom u ustavu, pogotovo kad je utokom svratio pozornost Poreskoj Vlasti da je povri- \jedila zakon, a ona se nemiče da tu i bovredu sanira?! Ovim cijenimo -da smo odgovorili g. Praktičaru, a primjer, što ga navodi pri svršetku svoga članka, jedino služi oslonu našeg razlaganja. Cijela zago- netka ostaje u tome, što pri početku članka g. praktičar kad hoće da opravda | ispravnost poreskih vlasti, uzimlje is- pravnim što su poreške vlasti pri od- mjerenju dohodarine uporedile prihod od današnjih Din. 10000 s prihodom od K. 40.000 predratnih, a to tobože pozivom na postojeće zakone, za koje | dokazasmo da drukčije glase, dok se | pri nastavku članka g. praktičar obara na poreski sistem i traži sanaciju gla- sovanjem posebnog članka u fin. za- okonu za g. 1925./1926., biva da u OD DUBROVNIKA DO KOSOVA. BILJEŠKE SA EKSKURZIJE DUBROVAČKE UČITELJSKE ŠKOLE. Kad smo 29. maja popodne — u dvadeseti dan putovanja našeg — dok je sunce žarilo nad Sarajevskim po- ljem, sjedili u hladovini na Vrelu Bosne, AšT reći će neiko: Kako je to brzo prošlo! Jedna će: Upravo mi je žao, što se | | gjani, profesori, učitelji i školska mladež | | pred Dubrovkinje, kako ih dočikaju | vraćamo! I drugi će tako, tu i na po- _vraiku kroz Hercegovinu ; žale, što se “ne prodnžuje taj put, pun za našu pri- | morsku mladež neobičnih slika, koje liče na priču, nejednakih pejsaža — jedan je ljepši od drugoga, — plastič- noga bogastva i bujne majske vegeta- cije naših planina, voda i polja, a nada sve domaćinstva i susretanja, srdačna (i obazriva svuda, bezrazlike, sa toliko pažnje, širokogrudnosti i. prijegorne dobrote, da ste u neprilici, čega da tu više otkrijete: ili naše slavenske pre- danosti i duboka bratskoga osjećanja, ili budne narodne svijesti, ili osobite ljabavi, svuda vidljive i žive, za naše | primorje, za Dalmaciju, za Dubrovnik, za stare i sađanje Dubrovčane. Vole nas. Bilježim ispred svoga | društva. Vole nas,» gdje to zaslužujemo, , vole nas — smijem reći — i kad ne zaslužujemo. Da smo nekim čudom mi \svi, koji živimo'u ovome nama dra: , gom gradu, mogli bez muke, ,iz pa- laka“ priviriti i čuti, kako izlaze gra- ovdje srdačnim smješkom, ondje pjes- !mom, svirkom i veselim žamorom, negdje pucanjem prangija, negdje zvo- * njavom zvona iz sredovječne kraljevske | crkve, kako ih tu uvode u kuće svoje, a onamo zbijaju sirotnu djecu u do- movima milosrgja, da načine mjesta | .dosmo u Derventi, da odotuda ravrrom' dragim gostima, kako do dna pune dvorane, da čuju dubrovačku pjesmu i vide. primorsku «igru, kako pregaraju, vesela srca i široke volje, znani i ne- znani, da gostima bude što ljepše i što bolje, — možda bismo se zami- | lili i osjetili, koliko je velik taj maš narod po srcu, i koliko je u njemu rasne kulture, najjače u djelu, u strasnoj . ljubavi za ono, što je naše,-i — koliko | je napokon kraj svega ovoga za histo- orijski i prosvjetni i moralni stav Du- . brovnika u savremenom narodnom ži- votu potrebna ona otvorenost i širina osjećaja, koja se tako lako može da izragjuje življim zanimanjem za goste ovdje, gdje Brsalje, Placa i Porporela | tako često vide povorke mladeži naše iz Srbije, iz Hrvatske, iz Bosne. sE Da prikažem doživljaje? Kod ogra- | ničena prostora za ove napomene bilo | bi to prebrojavanje, suha putna kronika, (koja bi sama ispunila jedan movinski \ članak. Provezosmo se kroz krševe | hercegovačke i utonusmo u zelenilo ' planina bosansko hercegovačke vodo- megje, zaustavismo se u Sarajevu, osta- (Slavonijom i Srijemom stignemo u | Beograd. Pet dana života u Beogradu | provedena u šetnji i vožnji, sijelima j gledanju ; zakuske, dječje produkcije, , pjesme beogradskih učenica, pjevanje \ junačkih pjesama, makedonski motivi, | pozdravi Dubrovkinjama, opera i drama, pa prijatno iznenagjenje: dolazak Nje- , zina Veličanstva Kraljice, — Kraljevski Dvor, Narodni Muzej, Kalimegdan, Sava i Dunav, Zemun i Invalidski zavod, Topčiđer i Košutnjak, i konačno Avala sa neznanim srpskim junakom, Avala prethistorijska, Avala sa legendom i čitavom historijom najupornije borbe i najernijih dana. Krenusmio Dunavom, | ponajljepšom = krajinom = njegovom : Gjerdapom. Prahovo i Negotini lijepo Bukovo, Veljkova krajina uz granicu Bugarske i Rumunije, Timok sa ka- | njonima i pitomim dolinama, Niš i | Kumanovo, Šar i Crna. Gora, Skoplje | iKosovo, sveta Gračanica i huunovi Ko- sovski, gdje padoše barjaci Lazarevi, zapadna Morava od Stalaća prema Čačku, Lazarev Kruševac, Užice i pa- norama Šargana, Višegrad i Lim; Drina i Bistrik sa noćnim pogledom na Sa- rajevo | Vazda novi vidici, nigdje jed- nolikosti, a sve romantično lijepo, za nove oči puno tajansiva, života. A nad svim tim mnogolikim životom, nađ promjenama u plasticii svjetlosti, koje se hitno redaju od dana do dana, od jutra do večeri, od časa do časa, nad svim kao da šuti davna i jučerašnja priča, velika drama jedne rase: spu-