POSTARINA PLAĆENA





SEDMIČNI INFORMATIVNI I.





PRIVREDNI GLASNIK



> Pojedini broj Din. 1:50

LIS

God. 2.





Godišnja pretplata 80 Din.
Za inozemstvo 200 D.



. MATIJA VIDOEVIĆ

Urednik:



13. juna 1925.

Odgovorni urednik: |
STIJEPO M. BJELOVUČICĆ

Plativo i utuživo u Dubrov-
niku. Oglasi po tarili.





Odmjerenje

Odgovor praktičaru na članak ,Do-
hodarina i njena progresija“, objelo-
danjen u br. 131. Novog Doba u Splitu.

Namjera članka, na koji odgovaramo,
bila je ta, da Poreske Vlasti oslobodi
prigovora da su protuzakonito primi-
jenile poresku tablicu pri odmjerenju
dohodarine za god. 1923. i 1924., te
đa cijelu krivnju baci na poreski si-
stem. ;

Slažemo se da poreski sistem ne
vrijedi i da ne odgovara današnjim
prilikama, ali uza sve to ipak ostaje,
kako ćemo sad navesti, neosporiva či-
njenica, da je dohođarina od podre-
denih organa g. Ministra financija pro-
tuzakonito odmjerena i da se to oprav-
dava izgovorom na pogrješni sistem.
Koliko u finansij. zakonu za 1924/1925
(čl. 26), toliko u fina. zakonu za go-
dinu 1922/23 (čl. 29) izričito je odre-
gjeno da Ministar Financija može vr-
šiti naplatu poreza i svih drugih dr-
žavnih prihoda saobrazno zakonima
koji postoje, kao ipo odredbama ovih
finan. zakona, u koliko se odnose na
uvogjenje novih. državnih prihoda.

.. Prema iome niti g. Ministru Finan-
sija, niti podregjenim finan. vlasiima
nije dana vlast, da alteriraju ,visinu
mjere“ poreznog nameta preko gra-
nica postojećih zakona, koji uregjuju
odmjerenje dohodarine i prireza.
Baš radi proveđenja toga zakon.
pravila izdala je Delegacija Min. Finan-
cija u Splitu raspis 30.1. 1923 br. 1584
Poreskim Vlastima, gdje im je izričito
kazala ,da se samo po sebi razumije,
,da kod pretvaranja mjere u dinar-
»Skoj valuti ne smije da nastane zi-
»kakva razlika u pogledu visine pla-
»Ćanja dohodarine i prireza prema
sMjeri u krunskoj valuti.“ Ali pri tome
je dala takov pogrješan primjer izmjene

tu mjeru niti g.

dohodarine.

(0 tablice'iz krunske valute u dinarsku
ovalutu da je takova izmjena logično
“morala dovesti do alteracije mjere u
visini poreza. Delegacija je naime
stepene prihoda krunske tablice pre-
tvorila u dinare, razdjelivši te prihode
sa 4 1. p. stepen 26 kr. 10,063-11.000
| sada din. 2500 do 2750 i t.d. Uslijed
oovako naregjene izmjene tablice do-

godilo se da dok je prije porezovnik
ima prihod od K 10.000-11.000 imao
(da plati poreza Kr, 273, sada na din.
; 10.000:11.000 mora da plati poreza

din. 426 (ne računav još k tome je-
| dinstveni i vanredni prirez), jer ga se

| oporezuje na razfog prihoda od Kr.
/ 40.000—44.000. Ovim je načinom, t. j.
| ako se predratna krunska poreska ta-
i blica pretvori u dinarsku primjenom
| relacije 4:1, alterirana_ mjera visine po-
| reza koja je bila odregjena u pores-

koj tablici krunske vrijednosti, a baš
Min. Finansija, niti
Delegacija Min. Finansija nijesu smjeli
bez izričitog zakona alterirati. Što. je
naime mjera, to kazuje čl. 172 zak.
28.1. 1914. br. 13. 1, d:.z,, kojim. pr.
.za 26 stepen odregjuje prihod od Kr.

 10.000—11.000, a porez na Kr. 273 i
td. Prema ovoj mjeri odregjeni se

porez prikazuje kao '/ss prihoda. Na-
protiv, nije li alteracija mjere poreza
kad na prihod od din. 10.000—11.000
Porez iznosi Din. 426, t. j. “es dio
prihoda ?! |
Poreske vlasti morale su dakle uvi-
djeti, da iako postoji zakon 31.X1[ 1921.
SI. Nov. br. 238/ex 1922, koji uregju-
je konačni odnos krunske novčanice
prema dinarskoj, a taj je 4 krune za
odiner, ipak se taj zakon ne daje pri-
mjeniti na poresku tablicu čl. 173 zak.
(28. 1. 1914, jer dovodi, kako doka-
| zasmo, do alteracije mjere poreza. Pri

| tome su, a to i prostom čovjeku u cči
upada, morale uvidjeli, da je mjera
poreza dohodarine odregjena prema
stanovitim stepenima prihoda, tako da
ako na jedinicu prihoda od Kr. 10.063
otpada porez u iznosu K.278, na Kr.
20.121 porez Kr. 706, ne stoji više

| progresija kad se uslijed pretvaranja

krunske valute u dinarsku na prihod
od Din. 10.075 odregjuje porez na din.
475, na din. 20.107 su dim. 968, jer
ovakovom izmjenom nastaje razlika u
visini mjere: poreza.

Radi toga poreske vlasti, kad su
primile gornju uputu Delegacije i stale
je primjenivati, morele su odmah pri-
mjetiti alteraciju u visini mjere poreza,
te upozoriti delegaciju na protuslovlje,
koje postoji izmegju dane im upute,
,da "nesmije nastati nikakva razlika u
visini poreza“ i dana im primjera obra-
čunavanja (pretvaranja tablice), te bi
se tada bilo došlo do zaključka, da je
i jedini izlazak iz zla i nepravice, ako
se analogijom primjeni odredba či. 19
zak, o porezu na ratne dobitke od 20.IV.
(1920, koja vrijedi za Srbiju i Crnu-
goru, t. j. da se riječ ,kruna“ ima
(da zamijeni u dinar, jer_ smo u jednoj
ote istoj državi, a za sve jedan te isti
. zakonodavalac,
ovlasti usvojile protuslovlje, ali primje-



onjujući ga, došle su neke od njih do “

toga, da su same bile usiljene mimo-
ići zakon u pitanju odregjenja priho-
"da, jer, kako g. praktičar i priznaje,
videći nerazmjer izmegju uzeta do-
hotka i poreza što bi ga imale odmje-

“riti, izašle su iz toga čor sokaka tako |

da su odredile dohodak ispod iaktič-
.nog dohoika. Jedina poreskaš vlast u
Dubrovniku uvažila je u cjelini pro-
tuslovlje, jer je za bazu odmjerenja
uzela u cjelosti iaktične prihode, a

onda, naravski, porez je dohodarine, do-

šao je tako velik, da se pravom može
kazati, da je oduzimanje od imovine,

Naprotiv poreske su |

| tako da su gotovo svi porezovnici u-
stali utokom, dok u Splitu gornjim
| načinom saniranja nepravice nema niti
| 50 utoka proti odmjerenju. U Dubro-
| vniku je uzrok toj nepravici i taj, što
| članovi poreske komisije u smislu $
212 zakona 25.X. 1896. nijesu bili u-
pućeni o iznosu poreza što se ima
platiti, dok zakon veli da poreska ko-
misija odregjuje za svakog porezov-
nika sfepen prihoda i odgovarajući
porez ; radi toga je i naročita krivica
poreskih organa u Dubrovniku. Da se
prema tome postupalo, bilo bi se ba-
rem došlo do načina cdmjerenja kao
što je bio u Splitu, t. j. članovi ko-
misije, videći nerazmjer izmegju pri-
hoda i poreza, bili bi obalili prihod
ispod iaktičnog.

Da nepravda pak dosegne do vr-
hunca, poreska Vlast ovako proiuza-
konito odmjerene  dohodarine, sada
uza sve utoke namjerava prisilnim pu-
item da utjera i šalje u tome pravcu
opomene. A što ostaje porezovnikui
nego ustati tužbom predvigjenom u
ustavu, pogotovo kad je utokom svratio
pozornost Poreskoj Vlasti da je povri-
\jedila zakon, a ona se nemiče da tu
i bovredu sanira?!

Ovim cijenimo -da smo odgovorili
g. Praktičaru, a primjer, što ga navodi
pri svršetku svoga članka, jedino služi
oslonu našeg razlaganja. Cijela zago-
netka ostaje u tome, što pri početku
članka g. praktičar kad hoće da opravda
| ispravnost poreskih vlasti, uzimlje is-
pravnim što su poreške vlasti pri od-
mjerenju dohodarine uporedile prihod
od današnjih Din. 10000 s prihodom
od K. 40.000 predratnih, a to tobože
pozivom na postojeće zakone, za koje
| dokazasmo da drukčije glase, dok se
| pri nastavku članka g. praktičar obara
na poreski sistem i traži sanaciju gla-
sovanjem posebnog članka u fin. za-
okonu za g. 1925./1926., biva da u









OD DUBROVNIKA DO KOSOVA.

BILJEŠKE SA EKSKURZIJE DUBROVAČKE UČITELJSKE ŠKOLE.

Kad smo 29. maja popodne — u
dvadeseti dan putovanja našeg — dok
je sunce žarilo nad Sarajevskim  po-
ljem, sjedili u hladovini na Vrelu Bosne,

AšT

reći će neiko: Kako je to brzo prošlo!

Jedna će: Upravo mi je žao, što se |
| gjani, profesori, učitelji i školska mladež |
| pred Dubrovkinje, kako ih dočikaju |

vraćamo! I drugi će tako, tu i na po-
_vraiku kroz Hercegovinu ; žale, što se

“ne prodnžuje taj put, pun za našu pri- |

morsku mladež neobičnih slika, koje
liče na priču, nejednakih pejsaža —
jedan je ljepši od drugoga, — plastič-
noga bogastva i bujne majske vegeta-
cije naših planina, voda i polja, a nada
sve domaćinstva i susretanja, srdačna
(i obazriva svuda, bezrazlike, sa toliko
pažnje, širokogrudnosti i. prijegorne

dobrote, da ste u neprilici, čega da tu

više otkrijete: ili naše slavenske pre-
danosti i duboka bratskoga osjećanja,
ili budne narodne svijesti, ili osobite

ljabavi, svuda vidljive i žive, za naše |

primorje, za Dalmaciju, za Dubrovnik,
za stare i sađanje Dubrovčane.
Vole nas. Bilježim ispred svoga

| društva. Vole nas,» gdje to zaslužujemo, ,

vole nas — smijem reći — i kad ne
zaslužujemo. Da smo nekim čudom mi
\svi, koji živimo'u ovome nama dra:
, gom gradu, mogli bez muke, ,iz pa-
laka“ priviriti i čuti, kako izlaze gra-

ovdje srdačnim smješkom, ondje pjes-
!mom, svirkom i veselim žamorom,
negdje pucanjem prangija, negdje zvo-
* njavom zvona iz sredovječne kraljevske
| crkve, kako ih tu uvode u kuće svoje,
a onamo zbijaju sirotnu djecu u do-

movima milosrgja, da načine mjesta |
.dosmo u Derventi, da odotuda ravrrom'

dragim gostima, kako do dna pune
dvorane, da čuju dubrovačku pjesmu i
vide. primorsku «igru, kako pregaraju,
vesela srca i široke volje, znani i ne-
znani, da gostima bude što ljepše i

što bolje, — možda bismo se zami- |

lili i osjetili, koliko je velik taj maš
narod po srcu, i koliko je u njemu

rasne kulture, najjače u djelu, u strasnoj
. ljubavi za ono, što je naše,-i — koliko



| je napokon kraj svega ovoga za histo-
orijski i prosvjetni i moralni stav Du-
. brovnika u savremenom narodnom ži-
votu potrebna ona otvorenost i širina
osjećaja, koja se tako lako može da
izragjuje življim zanimanjem za goste
ovdje, gdje Brsalje, Placa i Porporela
| tako često vide povorke mladeži naše
iz Srbije, iz Hrvatske, iz Bosne.

sE

Da prikažem doživljaje? Kod ogra-
| ničena prostora za ove napomene bilo
| bi to prebrojavanje, suha putna kronika,
(koja bi sama ispunila jedan movinski
\ članak. Provezosmo se kroz krševe
| hercegovačke i utonusmo u zelenilo
' planina bosansko hercegovačke vodo-
megje, zaustavismo se u Sarajevu, osta-

(Slavonijom i Srijemom stignemo u
| Beograd. Pet dana života u Beogradu
| provedena u šetnji i vožnji, sijelima j
gledanju ; zakuske, dječje produkcije,
, pjesme beogradskih učenica, pjevanje
\ junačkih pjesama, makedonski motivi,
| pozdravi Dubrovkinjama, opera i drama,
pa prijatno iznenagjenje: dolazak Nje-
, zina Veličanstva Kraljice, — Kraljevski



Dvor, Narodni Muzej, Kalimegdan, Sava
i Dunav, Zemun i Invalidski zavod,
Topčiđer i Košutnjak, i konačno Avala
sa neznanim srpskim junakom, Avala
prethistorijska, Avala sa legendom i
čitavom historijom najupornije borbe
i najernijih dana. Krenusmio Dunavom,
| ponajljepšom = krajinom = njegovom :
Gjerdapom. Prahovo i Negotini lijepo
Bukovo, Veljkova krajina uz granicu
Bugarske i Rumunije, Timok sa ka-
| njonima i pitomim dolinama, Niš i
| Kumanovo, Šar i Crna. Gora, Skoplje
| iKosovo, sveta Gračanica i huunovi Ko-
sovski, gdje padoše barjaci Lazarevi,
zapadna Morava od Stalaća prema
Čačku, Lazarev Kruševac, Užice i pa-
norama Šargana, Višegrad i Lim; Drina
i Bistrik sa noćnim pogledom na Sa-
rajevo | Vazda novi vidici, nigdje jed-
nolikosti, a sve romantično lijepo, za
nove oči puno tajansiva, života. A nad
svim tim mnogolikim životom, nađ
promjenama u plasticii svjetlosti, koje
se hitno redaju od dana do dana, od
jutra do večeri, od časa do časa, nad
svim kao da šuti davna i jučerašnja
priča, velika drama jedne rase: spu-