Broj 30.

rova





SEDMIČNI INFORMATIVNI





LJ

I PRIVREDNI GLASNIK






MVA TE ODN
VE pK
LOVA PATI
Pave

cd:

- Pojedini broj Din. 1:50





God. 2.





Godišnja pretplata S0 Din.
" Za inozemstvo 200 D.

Urednik: a
Dr. MATIJA VIDOEVIC

25. jula







925.





Odgovorni urednik: |
STIJEPO M. BJELOVUČIĆ

Plativo i utuživo u Dubrov-
niku. Oglasi po tarifi.







filoksera u srezu Dubrovačkom.

Živjela je u Americi od iskona na.

korjenu i na lišću američke loze, ko-

joj nije nanašala vidljivih šteta, zato i

nije bila poznata još nikomu pak niti
entomolozima, koji u njihovim istra-
živanjima još nisu bili doprli do nje.
Neuspijeh mnogih pokušaja gajenja
evropske loze u Americi nije se dakle
pripisivao njoj već neprijatnim okol-
nostima tla i podnebja,

Šezdesetih godina prošloga vijeka
bila je neznano prenesena u botanič-
kom vrtu u Hammersmithu kraj Lon-
dona, gdje ju je engleški entomolog
Wesiwood god. 1863. našao na listu
loze, gajene u staklenjacima i nazvao

|

Zaraza se je širila velikom brzinom,
jer se ovaj sićušni ušenac umnsža

omnogo brže nego li to mogu posli-

|tamo do sedme generacije (Parteno-
| geneza).

ostala je silna zabrinutost i strava. Po-
Su države izdavale posebne |

ju je Peritymbia vitisana. Entomo- |

lozi su primili na znanje tu novu vrstu
ali nije nitko slutio, da će taj nezna-

| 1875. (Drž. Zak, List Br. 61). Bio je |

ini i sićušni ušenac zadali toliko nevolje |

i bijede vinograđarima cijeloga svijeta.

Megjuiim su se Francuzi bavili mi-
šlju, đa pronagju jednu novu lozu,
koja će moći odoljevati lugu (pepelina
— Oidium) i prenijevši razne ameri-
čke loze, da ih prouče i iskušavaju,

onesvjesno su prenijeli i filokseru,

“ Prva ognjišta zaraze pronagjena su

u Rcquemaure i u Florianu u okolici -
Bordeauxa, u mjestima gdje su bile |

| svoju drugaricu, već i dalnja pokolje-
(nja koja će od nje proizlaziti. Iz ja-

gnuti spolni parovi. Od jednoga pro-
je se na više miliona u malo mjeseci,
jer onaj jedini put u godini kada se
pojavi mužjak, on oplodi ne samo

jašca se izmile samo ženke i sve plodne
Kod vinogradara cijeloga svijeta na-

jedine
zakone proti širenju filoksere, tako smo

u Bernu, da utanači zajedničke mjere

sazvan jedan interuacionalni kongres |
1

|! izmegju država za suzbijanje širenja

| filoksere. Zaključci toga kongresa po-
| znati su pod imenom Bernska kon-
| vencija od 3 novembra 1881. Godine
| 1883. je Bernska konvencija bila rati-
| ficirana u Beču i redom su joj pristu-
pale sve države pak'i Srbija god, 1889.

unesene i sagjene loze iz Sjedinjenih |

Država Amerike. Jedno povjerenstvo
učenjaka, što ga je predvodio glasoviti

učenjak Planchon, istraživao je uzroke |

propadanja vinograda i pronašao tog
ušenca, što ga je nazvao ne znajući
za Wesiwooda — najprije Rhyzaphis
vastatrix a kasnije Phylloxera vasta-
trix Planchon.

To je bilo godine 1868. a već god.

| maciji i to na sjevernim ostrvima. Za-
| darsko kotarsko Poglavavarstvo je na-

| Olibu, Silbi i Pagu; iste godine je
| najavljena zaraza na otoku Ugljanu a
| malo kasnije ina otočiću Skarda (Op-

1879. konstatirane su prve tilokserične |

zaraze u Italiji. Istodobno se je širila
u Njemačkoj (Bonn, Annaberg, Bell-

weiler, u dolini Rajne i t. d)., u Švi- |

carskoj okolo Lucerne i Neuichatela,
u Austriji okolo Klosterneuburga.

|

|

pse je na dalmatinskom kopnu. Zaraza |

|jeke, ni visoka brda, ni morski pro-

Dne 24 januara 1884, dalmatinsko
nemjesništvo u Zadru, pod br. 2245/I.
izdalo je uputu za protulilokserična
povjerenstva, koja su bila ustanovljena
u svim vinogradarskim mjestima po-
krajine.

Godine 1894, pojavila se je u Dal-

javilo službeno prvu zarazu na oicku

ćine -Silbe). Slijedeće godine pojavila

je prolazila sa ostrva na ostrvo 1 ši
rila se je polagano ali stalno ne na-
lazeći nigdje: nikakvih zapreka. Ni Ti- |

doo ošo sko ELK

Vaia + :

i dori, nisu je mogli zaustaviti u putu.
Godine 1913. nalazimo je'u Veloj-Luci
ona Korčuli i na najskrajnijem sjevero-
\ zapadnom vinogorju poluotoka Pelješca

(Lovište). God. 1916. već je u općini
. Janjine (Brijesta). God. 1922. u Dan-
, čanju općine Stonske u srezu Dubro-
\vačkom a 1924. u Ponikvama i na
| ostrvu Mljetu.

Mi je pratimo na tom putu još iz
djetinstva i pamtimo zabrinuta i ustra-
vljena lica naših starijih, kada bi samo
spomenuli njezino ime. Koliko se je
nada rasplinulo koliko razočaranja do-
živjesmo. Ona nam se je svake go-



| dine sve to više primicala, osjećali smo
| sve više njezinu blizinu. Pretekle bi je.

hrpe siromašnih vinogradara u potrazi

ZN ooo “| zaradom — za kruhom, jerim je ona
i mi ovamo imali zakon od 3 aprila |

| uništila ložu, kraniteljicu njihovu. Slu-
šali smo pripovijedanja o tugjoj ne-

| volji i sami smo je vidjeli. Vidjeli smo

| mnoge poznate nam dobrostojne obi-
' telji kako su pale na prosjački štap ;
vidjeli smo upropaštenih čitavih sela,
čiju djecu susrećemo danas svugdje u
svakom našem mjestu, oskudnu i ne-
| Opskrbljenu, tražeći zarade u tugjim
; vinogradima dok su njihovi već odav-
na u ledini. ao

[ nami je sugjeno, da kroz malo
godina doživimo propast domaće loze
u srezu Dubrovačkom. Nastradat će

nekoliko panjeva, obično u sredini vi-

drugom lozom, mladice će se razvijati
kržljavo, lišće neće ozeleniti već će ostati

propasti. To gumno izginulih panjeva
Širit će se sveto više, dok u malo go-
dina ne zahvati cijeli vinograd. Me-

sve veća i sve ćešća, dok u malo go:

dina ne izgine sva domaća loza.
Razumljivo. je uzbugjenje vinogra-

dara; kakvi će biti njegovi osjećaji

| ove jeseni kad bude brati grožgje u |





Dumanski ubručići.! * |

Na glasu dubrovački poveći svileni
rubci, nazvani dumanjski ubručići, imaju
svoje ime ne samo zato što su ih
dumne upotrebljavale rego što imaju
svoj početak u dubrovačkim dumanje

skim samostanima?. Ovi ubručići tkali |



* Pokojni. Dn. Niko Arbanas — direktor
škola — čuvao je kao: neku svetinju jedan
stari poderani dumanjski ubručić. Ovaj ubru-
čić pripadao je jednoj dumni, koja je bila
držana in concetto di santita, i Dn. N. Ar-
banas primio ga je od potomaka ove svete
dumne. Darovala mu gaje. Ane Facenđda ;
zvali su je: ,Puer,jer bijaše simplika“.

2 Prije velike trešnje bio je znatan broj
samostana u Dubrovniku. U ove samostane
zaklanjali su Dubrovčani djevojčice i koje
nijesu imale zvanja za samostanski život,
nego po odredbama nijesu imale izgleda da

se udadu. Ove vestalinke njegovale su u |
samostanima sve vrste ženske radnje i kako ,

je koja bila više ili manje nadarena posta-
jale su u nekim radnjama prave umjetnice.

Po svoj prilici u nekom od ovih dubrovačkih |

samostana imao je koljevku glasoviti picilj
»Point de Ragus“, 3

Prvi trag rubcu opaža se pod rimskim
carstvom“ a uprav je triumfirao, divno na-
vezen, na Istoku kod Odaliska..

(

ke < |
su se u dubrovačkim dumanskim kon- |

|

| ventima a sirovi svileni materijal do- |
goj

|



| bivao se je iz dubrovačke okolice i
| preko. mora.

Dok bi svila ušla u rubac, prošla
bi kroz više ruka i Više izrađaba : va- |
gjenje svile iz čahura, pa predivo, pri-
predanje, motanjena motovila na vitliću, .
na klubko, na cijev, pa bojadisanje,
osnovanje, uvagjanje i tkanje.

Sa izradom svile, bavile su se koliko.
vladike toliko i pučanke. Vladike i
pučanke pri svojim sijelima“ nijesu ni- |

3 Dudova stabla (Murve), dala je bila du“
brovačka Republika nasaditi i uvela je go-'
jitbu buba po svoj okolici. Gojenje svileni |
buba uspjevalo' je manje i više. U Konavlima
svaka kuća gojila je svilene bube. Konavo-
ske žene kod kuće sti spravljale i bojadisale |
svilu za svoje divne vezove. ' m8

4) Stara dubrovačka rečenica : kad praskva.

poćme cvijetati ajde malo leć ,priko podne“ ||

(leć nakon objeda), a kad praska počme zreti,

uemi košičić i hajde u večer na posjed Sani
tigam u prijateljice. Običaj je bio, kad počmu | '

dulje večeri, da se ide sa ženskom radnjom.
kod prijateljice na posjed. Kod ovih. sjela |
radilo se i Moglo a nijesu falile ni
pjesme na izust. Najlakša je radnja bila bječva. |





nešto korisna radila. Uz neophodnu
bječvu, mlagje bi se i čipkama bavile.
Kućne bi žene znale iznjeti i svoja
motovila i vitlice. Tu se je prelo, pri-
predalo, motalo; krojilo niti na mo-
tovilo, s vitlica motato u klupko i sve

pripravljalo da u kozventu mogu osno- ,

vati, naviti, uvesti u razboj pa tkati.

rašicu ina postavsku a po šarama
bili su. karirani sa pasom naokolo.
Boje bile su: crna i tmasto. crvena. a

ikad kad i tmasto zelena i žuta.

Dumanjski ubručići upotrebljavali su

se za na glavu i ogrtanje a muškarci |
PO najviše su ih upotrebljavali za tako

zvane ubručiće tabakaše*. Ovi su se
ubručići izvažali u velikoj množini iz
Dubrovnika a bili su mnogo traženi u
Dalmaciji. ,



5 Ove ubrčiće bilo je vigjet kod onih ljudi
te su šmrkali tabak. U novije doba bile su

fabrike,u inozemstvu imitale ove tabakaše
i radile su ih iz pamuka.

jematvi, strašeći se, da je to možda
za zadnji put. S kakvim ponosom bi
prije rekao ,vinograđe moj izabrani,
ja sam te posadio“, a sata će gledati
na tu lozu kao na milog bolesnika,
s kojim se mora za uvijek rastati,
Kad sam lanjske godine konstanti-
rao filokseričnu zarazu u vinogradima
sela Blata na ostrvu Mljetu, skupilo,
se okolo mene nekoliko težaka, kojima
sam pokazivao jedan jaki panj domaće
loze, sa korjenom sagnjilim, na kojemu
se je i prostim okom moglo opaziti
ona hiljade ušenaca žuio-zelenkaste boje,
| koji suwijoj ispijali zadnje kapljice soka.
| Težaci nisu bili pripravni na jedno
tako neugodno iznenagjenje, jer su se
nadali — uvijek ta varava nada! —
da filoksera neće tako lako proći preko
mora. Utisak je bio strašan. Najstariji
izmegju njih dao je svakomu da cje-
live onaj bolesni panj az zadnji put;
itaj je penj išao iz ruke do ruke, svak
ga je primao sa nekim strahopočita-
njem i cjelivao kao svete moći. Starac



|
| se je okrenuo prama bolesnom vino-
i

najprije mladi vinogradi, pak oni sta- >
riji a najkasnije odrine. Opazit ćemo |

nograda, koji će u proljeću zaostati za |

| gradu, zabrinuta i tužna lica a meni
| je izgledalo kao da mu duša lozi pro:
* govara: ,Lozo moja, ti si me izdala
ali krivnja nije tvoja već onog: itletog
' neprijatelja, koji te je istrgnuo iz.za-
ogrljaja moga. Tine ćeš biti više tvojim
žilama uvriježena u ovoj mojoj rogjenoj
grudi, što bi ti je ja svake godine
prije nego Ji bi se probuđila od zim-
skoga sna, omekšao, prevrtao i znojem
mojim nakvasio. Ti nećeš iz te grude

\ tvojim korjenom upijsti sokove, da ih
| pretvoriš u rumeno vino, već ćeš živjeti

žuto, korjen će sagniiti i panjevi će |

poput nametnice na tugjem nepozna-

“tom i nepoćudnom korjenu. Živjet ćeš

E j . SRI
gjutim će se nova gumna pojaviti, i |
ona svaki i najmanji povod. Bude li u
| zemlji odviše vapna, tvoj drug će ti
| dovažati nezdrave sokove, on će te

kad izprazno dangubile nego bi svegj '

u divljem braku, koji će ti biti namet-

(nut. Ti i tvoj nametnuti drug, bunit

ćete se proti tom stanju i reagirat ćete

rastužiti i tvoje će lišće žutjetiivenuti
u ono doba ljeta kada bi inače najze-

Nakon pada Republike, kad su Fran"

| cuzi zaplijenili samostane, prestane ta

Dumanjski ubručići tkali su se na | dumanjskih ubručića uzdržavale

industrija kod dumana ali oslane da
(još životari kod nekih privatnih na Pri-
“jekomu i pod Minčetom poviše Sigu-
rate pa u malom stilu kad dumana
, trećeg reda u Sigurati, na Dančama i
u Tri crkve. :

Privatne kuće industriju svilenih
su
dosta živahnu sve do početka 20.0g
vijeka, ali sa smrti Kate: Glumac ua
, Konalu i Mare Bini u Gružu, ova im-
dusirija sasvim propane.

Na: otoku Lopudu ima još izvrstnih
| tkalica, a u tomu je nedostiživo vrijedna
gospogja Mare Gvozdenica rogj. Zec.
. Njezine radnje mogle bi pravit kon-
korencu u izradbi prvim fabrikama.
Ona tće: vunene, pamučne i svilene
tkanine i tako zvanu: ,seta cruda“
koja je kao iz prve europejske fabrike.
Njezine radnje valja vigjet, pa se divit.
Hoće li se više ikad tkati dumanjski
ubručići?1... pH ev

Koe Va