Broj 30. rova SEDMIČNI INFORMATIVNI LJ I PRIVREDNI GLASNIK MVA TE ODN VE pK LOVA PATI Pave cd: - Pojedini broj Din. 1:50 God. 2. Godišnja pretplata S0 Din. " Za inozemstvo 200 D. Urednik: a Dr. MATIJA VIDOEVIC 25. jula 925. Odgovorni urednik: | STIJEPO M. BJELOVUČIĆ Plativo i utuživo u Dubrov- niku. Oglasi po tarifi. filoksera u srezu Dubrovačkom. Živjela je u Americi od iskona na. korjenu i na lišću američke loze, ko- joj nije nanašala vidljivih šteta, zato i nije bila poznata još nikomu pak niti entomolozima, koji u njihovim istra- živanjima još nisu bili doprli do nje. Neuspijeh mnogih pokušaja gajenja evropske loze u Americi nije se dakle pripisivao njoj već neprijatnim okol- nostima tla i podnebja, Šezdesetih godina prošloga vijeka bila je neznano prenesena u botanič- kom vrtu u Hammersmithu kraj Lon- dona, gdje ju je engleški entomolog Wesiwood god. 1863. našao na listu loze, gajene u staklenjacima i nazvao | Zaraza se je širila velikom brzinom, jer se ovaj sićušni ušenac umnsža omnogo brže nego li to mogu posli- |tamo do sedme generacije (Parteno- | geneza). ostala je silna zabrinutost i strava. Po- Su države izdavale posebne | ju je Peritymbia vitisana. Entomo- | lozi su primili na znanje tu novu vrstu ali nije nitko slutio, da će taj nezna- | 1875. (Drž. Zak, List Br. 61). Bio je | ini i sićušni ušenac zadali toliko nevolje | i bijede vinograđarima cijeloga svijeta. Megjuiim su se Francuzi bavili mi- šlju, đa pronagju jednu novu lozu, koja će moći odoljevati lugu (pepelina — Oidium) i prenijevši razne ameri- čke loze, da ih prouče i iskušavaju, onesvjesno su prenijeli i filokseru, “ Prva ognjišta zaraze pronagjena su u Rcquemaure i u Florianu u okolici - Bordeauxa, u mjestima gdje su bile | | svoju drugaricu, već i dalnja pokolje- (nja koja će od nje proizlaziti. Iz ja- gnuti spolni parovi. Od jednoga pro- je se na više miliona u malo mjeseci, jer onaj jedini put u godini kada se pojavi mužjak, on oplodi ne samo jašca se izmile samo ženke i sve plodne Kod vinogradara cijeloga svijeta na- jedine zakone proti širenju filoksere, tako smo u Bernu, da utanači zajedničke mjere sazvan jedan interuacionalni kongres | 1 |! izmegju država za suzbijanje širenja | filoksere. Zaključci toga kongresa po- | znati su pod imenom Bernska kon- | vencija od 3 novembra 1881. Godine | 1883. je Bernska konvencija bila rati- | ficirana u Beču i redom su joj pristu- pale sve države pak'i Srbija god, 1889. unesene i sagjene loze iz Sjedinjenih | Država Amerike. Jedno povjerenstvo učenjaka, što ga je predvodio glasoviti učenjak Planchon, istraživao je uzroke | propadanja vinograda i pronašao tog ušenca, što ga je nazvao ne znajući za Wesiwooda — najprije Rhyzaphis vastatrix a kasnije Phylloxera vasta- trix Planchon. To je bilo godine 1868. a već god. | maciji i to na sjevernim ostrvima. Za- | darsko kotarsko Poglavavarstvo je na- | Olibu, Silbi i Pagu; iste godine je | najavljena zaraza na otoku Ugljanu a | malo kasnije ina otočiću Skarda (Op- 1879. konstatirane su prve tilokserične | zaraze u Italiji. Istodobno se je širila u Njemačkoj (Bonn, Annaberg, Bell- weiler, u dolini Rajne i t. d)., u Švi- | carskoj okolo Lucerne i Neuichatela, u Austriji okolo Klosterneuburga. | | pse je na dalmatinskom kopnu. Zaraza | |jeke, ni visoka brda, ni morski pro- Dne 24 januara 1884, dalmatinsko nemjesništvo u Zadru, pod br. 2245/I. izdalo je uputu za protulilokserična povjerenstva, koja su bila ustanovljena u svim vinogradarskim mjestima po- krajine. Godine 1894, pojavila se je u Dal- javilo službeno prvu zarazu na oicku ćine -Silbe). Slijedeće godine pojavila je prolazila sa ostrva na ostrvo 1 ši rila se je polagano ali stalno ne na- lazeći nigdje: nikakvih zapreka. Ni Ti- | doo ošo sko ELK Vaia + : i dori, nisu je mogli zaustaviti u putu. Godine 1913. nalazimo je'u Veloj-Luci ona Korčuli i na najskrajnijem sjevero- \ zapadnom vinogorju poluotoka Pelješca (Lovište). God. 1916. već je u općini . Janjine (Brijesta). God. 1922. u Dan- , čanju općine Stonske u srezu Dubro- \vačkom a 1924. u Ponikvama i na | ostrvu Mljetu. Mi je pratimo na tom putu još iz djetinstva i pamtimo zabrinuta i ustra- vljena lica naših starijih, kada bi samo spomenuli njezino ime. Koliko se je nada rasplinulo koliko razočaranja do- živjesmo. Ona nam se je svake go- | dine sve to više primicala, osjećali smo | sve više njezinu blizinu. Pretekle bi je. hrpe siromašnih vinogradara u potrazi ZN ooo “| zaradom — za kruhom, jerim je ona i mi ovamo imali zakon od 3 aprila | | uništila ložu, kraniteljicu njihovu. Slu- šali smo pripovijedanja o tugjoj ne- | volji i sami smo je vidjeli. Vidjeli smo | mnoge poznate nam dobrostojne obi- ' telji kako su pale na prosjački štap ; vidjeli smo upropaštenih čitavih sela, čiju djecu susrećemo danas svugdje u svakom našem mjestu, oskudnu i ne- | Opskrbljenu, tražeći zarade u tugjim ; vinogradima dok su njihovi već odav- na u ledini. ao [ nami je sugjeno, da kroz malo godina doživimo propast domaće loze u srezu Dubrovačkom. Nastradat će nekoliko panjeva, obično u sredini vi- drugom lozom, mladice će se razvijati kržljavo, lišće neće ozeleniti već će ostati propasti. To gumno izginulih panjeva Širit će se sveto više, dok u malo go- dina ne zahvati cijeli vinograd. Me- sve veća i sve ćešća, dok u malo go: dina ne izgine sva domaća loza. Razumljivo. je uzbugjenje vinogra- dara; kakvi će biti njegovi osjećaji | ove jeseni kad bude brati grožgje u | Dumanski ubručići.! * | Na glasu dubrovački poveći svileni rubci, nazvani dumanjski ubručići, imaju svoje ime ne samo zato što su ih dumne upotrebljavale rego što imaju svoj početak u dubrovačkim dumanje skim samostanima?. Ovi ubručići tkali | * Pokojni. Dn. Niko Arbanas — direktor škola — čuvao je kao: neku svetinju jedan stari poderani dumanjski ubručić. Ovaj ubru- čić pripadao je jednoj dumni, koja je bila držana in concetto di santita, i Dn. N. Ar- banas primio ga je od potomaka ove svete dumne. Darovala mu gaje. Ane Facenđda ; zvali su je: ,Puer,jer bijaše simplika“. 2 Prije velike trešnje bio je znatan broj samostana u Dubrovniku. U ove samostane zaklanjali su Dubrovčani djevojčice i koje nijesu imale zvanja za samostanski život, nego po odredbama nijesu imale izgleda da se udadu. Ove vestalinke njegovale su u | samostanima sve vrste ženske radnje i kako , je koja bila više ili manje nadarena posta- jale su u nekim radnjama prave umjetnice. Po svoj prilici u nekom od ovih dubrovačkih | samostana imao je koljevku glasoviti picilj »Point de Ragus“, 3 Prvi trag rubcu opaža se pod rimskim carstvom“ a uprav je triumfirao, divno na- vezen, na Istoku kod Odaliska.. ( ke < | su se u dubrovačkim dumanskim kon- | | | ventima a sirovi svileni materijal do- | goj | | bivao se je iz dubrovačke okolice i | preko. mora. Dok bi svila ušla u rubac, prošla bi kroz više ruka i Više izrađaba : va- | gjenje svile iz čahura, pa predivo, pri- predanje, motanjena motovila na vitliću, . na klubko, na cijev, pa bojadisanje, osnovanje, uvagjanje i tkanje. Sa izradom svile, bavile su se koliko. vladike toliko i pučanke. Vladike i pučanke pri svojim sijelima“ nijesu ni- | 3 Dudova stabla (Murve), dala je bila du“ brovačka Republika nasaditi i uvela je go-' jitbu buba po svoj okolici. Gojenje svileni | buba uspjevalo' je manje i više. U Konavlima svaka kuća gojila je svilene bube. Konavo- ske žene kod kuće sti spravljale i bojadisale | svilu za svoje divne vezove. ' m8 4) Stara dubrovačka rečenica : kad praskva. poćme cvijetati ajde malo leć ,priko podne“ || (leć nakon objeda), a kad praska počme zreti, uemi košičić i hajde u večer na posjed Sani tigam u prijateljice. Običaj je bio, kad počmu | ' dulje večeri, da se ide sa ženskom radnjom. kod prijateljice na posjed. Kod ovih. sjela | radilo se i Moglo a nijesu falile ni pjesme na izust. Najlakša je radnja bila bječva. | nešto korisna radila. Uz neophodnu bječvu, mlagje bi se i čipkama bavile. Kućne bi žene znale iznjeti i svoja motovila i vitlice. Tu se je prelo, pri- predalo, motalo; krojilo niti na mo- tovilo, s vitlica motato u klupko i sve pripravljalo da u kozventu mogu osno- , vati, naviti, uvesti u razboj pa tkati. rašicu ina postavsku a po šarama bili su. karirani sa pasom naokolo. Boje bile su: crna i tmasto. crvena. a ikad kad i tmasto zelena i žuta. Dumanjski ubručići upotrebljavali su se za na glavu i ogrtanje a muškarci | PO najviše su ih upotrebljavali za tako zvane ubručiće tabakaše*. Ovi su se ubručići izvažali u velikoj množini iz Dubrovnika a bili su mnogo traženi u Dalmaciji. , 5 Ove ubrčiće bilo je vigjet kod onih ljudi te su šmrkali tabak. U novije doba bile su fabrike,u inozemstvu imitale ove tabakaše i radile su ih iz pamuka. jematvi, strašeći se, da je to možda za zadnji put. S kakvim ponosom bi prije rekao ,vinograđe moj izabrani, ja sam te posadio“, a sata će gledati na tu lozu kao na milog bolesnika, s kojim se mora za uvijek rastati, Kad sam lanjske godine konstanti- rao filokseričnu zarazu u vinogradima sela Blata na ostrvu Mljetu, skupilo, se okolo mene nekoliko težaka, kojima sam pokazivao jedan jaki panj domaće loze, sa korjenom sagnjilim, na kojemu se je i prostim okom moglo opaziti ona hiljade ušenaca žuio-zelenkaste boje, | koji suwijoj ispijali zadnje kapljice soka. | Težaci nisu bili pripravni na jedno tako neugodno iznenagjenje, jer su se nadali — uvijek ta varava nada! — da filoksera neće tako lako proći preko mora. Utisak je bio strašan. Najstariji izmegju njih dao je svakomu da cje- live onaj bolesni panj az zadnji put; itaj je penj išao iz ruke do ruke, svak ga je primao sa nekim strahopočita- njem i cjelivao kao svete moći. Starac | | se je okrenuo prama bolesnom vino- i najprije mladi vinogradi, pak oni sta- > riji a najkasnije odrine. Opazit ćemo | nograda, koji će u proljeću zaostati za | | gradu, zabrinuta i tužna lica a meni | je izgledalo kao da mu duša lozi pro: * govara: ,Lozo moja, ti si me izdala ali krivnja nije tvoja već onog: itletog ' neprijatelja, koji te je istrgnuo iz.za- ogrljaja moga. Tine ćeš biti više tvojim žilama uvriježena u ovoj mojoj rogjenoj grudi, što bi ti je ja svake godine prije nego Ji bi se probuđila od zim- skoga sna, omekšao, prevrtao i znojem mojim nakvasio. Ti nećeš iz te grude \ tvojim korjenom upijsti sokove, da ih | pretvoriš u rumeno vino, već ćeš živjeti žuto, korjen će sagniiti i panjevi će | poput nametnice na tugjem nepozna- “tom i nepoćudnom korjenu. Živjet ćeš E j . SRI gjutim će se nova gumna pojaviti, i | ona svaki i najmanji povod. Bude li u | zemlji odviše vapna, tvoj drug će ti | dovažati nezdrave sokove, on će te kad izprazno dangubile nego bi svegj ' u divljem braku, koji će ti biti namet- (nut. Ti i tvoj nametnuti drug, bunit ćete se proti tom stanju i reagirat ćete rastužiti i tvoje će lišće žutjetiivenuti u ono doba ljeta kada bi inače najze- Nakon pada Republike, kad su Fran" | cuzi zaplijenili samostane, prestane ta Dumanjski ubručići tkali su se na | dumanjskih ubručića uzdržavale industrija kod dumana ali oslane da (još životari kod nekih privatnih na Pri- “jekomu i pod Minčetom poviše Sigu- rate pa u malom stilu kad dumana , trećeg reda u Sigurati, na Dančama i u Tri crkve. : Privatne kuće industriju svilenih su dosta živahnu sve do početka 20.0g vijeka, ali sa smrti Kate: Glumac ua , Konalu i Mare Bini u Gružu, ova im- dusirija sasvim propane. Na: otoku Lopudu ima još izvrstnih | tkalica, a u tomu je nedostiživo vrijedna gospogja Mare Gvozdenica rogj. Zec. . Njezine radnje mogle bi pravit kon- korencu u izradbi prvim fabrikama. Ona tće: vunene, pamučne i svilene tkanine i tako zvanu: ,seta cruda“ koja je kao iz prve europejske fabrike. Njezine radnje valja vigjet, pa se divit. Hoće li se više ikad tkati dumanjski ubručići?1... pH ev Koe Va