Strana 2. DUBROVAČKI LIST“ Br. 82. Gruž kao luka. Čitali smo izjavu ministra saobra- ćaja €. Radojevića da Gruž za sada dolazi u obzir kao glavna-i jedina ja- dranska luka, pa da je baš zato i raspi- sana licitacija za proširenje gruške luke. Neizmjerno bi nas radovalo ne sa- mo s lokalnog gledišta, nego zbog našeg općeg interesa, ako bi odluču- | esenti ove države, megju kojim je jući faktori napokon počeli da izvođe ono što i naše financijalne mogućno- sti i stručni sud (kongres inženjera) jedino kao neodložno nameću i traže. osu je dobili od bivše, monarhije, ali uživanje jedne takove koncesije, uz pisana nova licitacija. B:lo je više na- - tjecatelja, naročito iz Gruža, ali usli- Izgradnjom uskotračne željezničke mre- že. koja ima svoj izlaz u Gružu, i njenim. osposobljenjem za udovoljenje potrebama našeg prometa (spoj Beo- grad: Obrenovac, riješenje pitanja Ivan planine, te spoj Trebinja-Bileća-Foča- Višegrad, uz uregjenje gruške luke) barem privremeno riješava se naš sao- braćajni problem na najjednostavniji, a momentalno i jedino mogući način. Naša privreda ne smije da trpi zbog osnova svakako još prilično udaljene budućnosti, a po gotovo ne smije se onemogućavati naš razvoj fantastičnim planovima (kao što je luka u Pločama), koji teško da će se ikada ostvarili. Za sadanjeg ministra saobraćaja tvrde da je čovjek od djela, pa se zato nadamo da njegove izjave ne će ostati samo riječi. Privredni Dubrovnik sa cijelim svojim zalegjem bit će mu za- hvalan ako u tom pravcu uputi svoj rad. Rasprodaja ugljena u Gružu, Da se ne zaboravi... : Primamo ovaj dopis: Želimo svra- titi pozornost sadanjeg gosp. ministra Šuma i Rudnika, na još neriješeno pi- tanje rasprodaje ugljena u Gružu, iz| , dodijeljena, nego je bila raspisana | | nova licitacija. Istu sudbinu doživjela druga, pa treća, te komačno četvrta licitacija. Svakog puta bio je po neki novi razlog za raspis; koji je u ostalom imao i tu posljedicu, da dok su tugjinci . pobirali blagodati jedne koncesije u . stranoj državi, dotle su gragjani, inte- bilo i dobrovoljaca, morali da podna- šaju poniživanja od -vlastitog Mini- starstva. sd Riješenja bivše Pokrajinske Uprave u Dalmaciji, kao i Glavne Direkcije pućena u ovakova pitanja, žalibože nijesu se pri Ministarstvu Suma i Rud- nika, ni najmanje uzela u obzir. svaki pojam pravde, pribjeglo se sta- roj navici... dobitku vremena, dok predmet konačno ne padne u zaborav. | Tako progjoše, godina, dvije dana, a. | da se predmet nije riješio. Megjutim nadošli novi izbori, nova Vlada i mi- slilo se valjda, da o gornjem pitanju malo itko više vodi računa. Ipak vaš lst pazi, da se ne zaborave slična pi- tanja, radi općeg interesa i javnog. morala, a naročito radi povrjede imte- resa interesanata iz Gruža. Upozoru- jemo sadanjeg g. Ministra Šuma i Rudnika, da se govori da je pred neko vrijeme mukom bila produžena kon- cesija današnjim njezinim uživaocima. za period ništa manji od pet godina. Ako je to istina, to bi, obzirom na. razvitak ovog pitanja, bio teški uda- bosansko-hercegovačkih državnih u- | gljenokopa. Koncesiju za rečenu ras- | prodaju uživaju još i danas oni, koji budući većinom stranci, brže bole, po ujedinjenju društvo se ,nacionaliziralo“ uz svečani blagoslov od strane neko- e w . di ći . > . liko novčanih zavoda u Sarajevu. Mje- šte, da im se dokine kao strancima pripomoć moćnih kumova društvo je uspjelo da im je naša država pripo- znala pravovaljanost koncesije do kon- ca 1922, kojim danom prestajala je da važi. Početkom 1923. bila je ras- jed odluke ondašnjeg ministra Šuma i Rudnika koncesija nije nikome bila | rac svakom osjećaju pravde i zakona. | \u Dalmaciji kao i Glavne Direkcije za | Našlo se razloga da se koncesija i kraj riješenja bivše Pokrajinske Uprave. Državne Ugljenokope u Sarajevu ipak Državnih Ugljenokopa u Sarajevu, | koja Nadleštva u ostalom najbolje u-- na odmor g. Svetozar Pribičević, mi- E da se ipak otvoreno ne povrijedi be KA tičke zborove. Doznajemo da su ga Kongres šumara u Dubrov- niku. 7 ; a oo . Jugoslovensko Šumarskc Udruženje kodržaje svoj IV. redoviti godišnji kon- gres u Dusrovniku dne 14. i nared- nih dana septembra 1925. Na kongresu će se raspravljati 0 raznim općim. stručnim i staleškim predmetima, a uaročito 0 organizeciji | rada oko pošumljavanja krša i goljeti. G. Sv. Pribičević u Dubrov« niku. | o U srijedu u jutro stigao je u naš grad nistar m. r. Ovdje će se zadržati desetak i u Hercegovinu, gdje će držati poli. mjesni pristaše zamolili da i u Du- brovniku održi jednu javnu konie- renciju. | Lične vijesti. U ponedjeljak je stigao u naš grad na ljetni odmor g. Dr. Lazar Marko- vić, nar. posl. On boravi u Trstenomu. Ove je sedmice bio u našem gradu, vije Alfirević, glavni sekretar ,Jadran- ske straže“. U oduljem razgovoru iz- mijenili smo misli o svim važnijim pitanjima naše pomorsko-obrambene i primorsko-privredne politike. Povedena je riječ i akciji da se dojduće godine održi u Dubrovniku »Jadranska Izlož- ba“, koja bi se spojila sa poljopri- vrednom izložbom, koja se ima ovdje prirediti. : Ove je dane stigla ovdje na ljetni odmor g.gja Jovanka Drašković, supru- ga blagopokojnog ministra Milorada Draškovića, sa svoje četvero djece. ne dodijeli onim čestitim gragjanima, | koji su u odlučujućim momentima sa. činom dokumentirali svoje rođoljublje, kao i dužnost prema domovini, a nije se uspjelo pronaći opravdanog razlo- ga, da se to ukine današnjim konce- sionerima, kraj činjenica da je ono u prvom svom osnutku bilo jedno čisto | bečko društvo. nI Očekujemo od g. Ministra Šuma i | Rudnika, da se ispita stanie gornjeg | pitanja, te ga konačno uredi, ne kao | što se do sad to rješavalo nego kao što pravda i zakon zahtijevaju. Prvi naš ratni hrod u tu- gjim vodama. Po U srijedu u jutro otplovio je iz Gruža naš ratni brod »Sitnica« ma prvo putovanje izvan naših voda. Tom pri-. godom bili su naši oficiri i mornari svečano ispraćeni i pozdravljeni uz svirku vojne muzike. Ovoj svečanosti prisustvovao je i viceadmiral g. Wi- ckelhauser. o Dolazi engleška fiota. Doznajemo da bi i ove godine i- mala posjetiti našu obalu engleska sredozemna flota, koja je ovdje bila i prošle godine. U Gružu bi se imala zadržati nekoliko dana. boo Slavenska prezimena dubrovačke vlastele. a > Napisao M. Rešetar. E. Dubrovačka vlastela bili su ponaj rili starim dubrovačkim romanskim više potomci onih Romana (Latina) što su se, pošto je u početku VII. vi- jeka od AvarA i Slavena uništena neg- dašnja grčka pa rimska kolon ja Epi-. daurus (sadašnji Cavtet), sklonili na onu hrid gdje je možda već otprije bilo neko ribarsko selo a docnije se razvio sadašnji Dubrovnik. Zato su “oni i imali ponajviše romanska poro- sk dična imena (prezimena) kao Bona, Bonda, Gondola i t. d., ali je već u najstarije vrijeme pristupilo u kolo vlastele i dosta slavenskih porodica koje imajuičisto slavenska prezimena, pa kako već u najstarijim dokumen- tima od kraja XII. vijeka nal zimo megju vlastelom i Bogdaniće, Bole- slaviće, Vukasoviće, Grjslaviće, Do»- broviće, Kašice, Prodančiće, Sočibabiće, Srećiće i t. d., za koje baš njihova prezimena sasvim sigurno dokazuju da su bili porijeklom Slaveni, i ako su se možda neki izmegju njih, mije- šajući se s vlastelom romanskog pori- jekla, s vremenom polatinili; svakako nema sumnje da su ta vlastela sa sla- venskim prezimenom bili porijeklom Slaveni, jer romanska porodica, u vri- jeme kad su još barem vlastela govo- vijesti. Amerikanski brodovi u te je posjetio i našeg urednika g. Sil- Gružu. | : U srijedu u jutro stigla Su u grušku luku dva torpiljera američke ratne mornarice. Mornari su se istog dana iskrcali na kopno, te Su svojom vese. “lom pojavom općenito izazvali sim. patičnu pažnju. : Rumunji u Gružu. Ove sedmice boravio je u Gružu ru- munjski ratni školski brod. Novi sudac. = Za kotarskog sudiju 5 grupe I. ka. tegorije u okružnom sudu u Dubrov- niku postavljen je g. Ivan Jasprica, | dana, a kroz ovo vrijeme svratit će se | zem. savj. i prenio kotarskog suđa u Koičuli. Sa policije. Šefom policajnog odsjeka mjesnog sreskog poglavarstva imenovan je g. P. Petković. Gdje je zapelo »iješenje o obustavi utjerivanja pore- za lične dohodarine ? Pošto riješenje Ministra Financija o reviziji i obustavi utjerivanja poreza lične dohodarine nije stiglo u Dubrov- nik, svraćena je na to pažnja nadlež- nim faktorima u Beogradu. Doznajemo da je taj potpisani akt bio zaspao na stolu jednog načelnika ministarstva, pa da će sada na ponovnu interveri- ciju biti proslijegjen na izvršenje. U ,Bankarstvu'“ o Dubrov- niku, U našoj velikoj ekonomskoj reviji ,Bankarstvu“ izašlo je, kako smo već javili, trideset rasprava o jadranskim problemima. Megju tim člancima ima ih nekoliko, koji će posebno zanimati Dubrovčane. U današnjem broiu pre- nosimo članak g. Dr. Melka Cingrije, presjednika naše Trgovačko-Obrt. Ko- | more, o našim najprečim potrebama, Dr. Gj. Orlić napisao je članak o Du- | brovniku budućnosti, a g. Ivo Barač o kreditnim prilikama u južnoj Dal- maciji. j Jugoslavenska izložba u Pragu. Ministar. Trgovine i Industrije odo- brio je kredit od din. 30.000'— za priregjivanje jugoslavenske izložbe na Praškom Velikom Sajmu, koji će se održati od 6. do 13. septembra 1925. g. U tom cilju obrazovao se _u Pragu Odbor, kome je stavljeno u dužnost, | da organizuje izložbu i pruži moguć- 4 govorom (koji ie u Dubrovniku izumro negdje krajem XV. vijeka), ne bi si- gurno sebi nadijevali slavensko pre- zime. Tu su slavenska prezimena osta. jala redovno bez promjene i u doku- mentima što su pisani latinskim ili talijanskim jezikom, samo što bi pi- sari, koti su u najstarije vrijeme bili dubrovački Romani ili pravi Talijanci, mijenjali prema svojemu izgovoru do- nekle glasove a naročito izostavljali naš završetak — ić, pa su tako n.pr, Bogdanići postali Bogđani, Boleslavići — Ballislava, Prodančići — Prodanello it. d.; a regje je bilo i većih pro- mjena, 1. pr. za porodicu što se u prostite, s našim vulgarnim crijevom. Imaju pak i dva interesantna slučaja gdje je slavensko prezime baš preve- deno: prije spomenuti Bogdanići u XIII. su se vijeku latinski pisali Bog- dani, ali u XIV.om već su se pogos- podili i postali Deodato ; isto tako Srećići su u najstarije vrijeme latinski Srecha ili Sretta, ali u XIV. vijeku javlja se prezime Felix (tal. Felize) koje je bez sumnje naprosto preve- deno prezime Srećić; u jednoj pak bosanskoj povelji od g. 1332. to je latinsko Felix okrenuto na Peličević! (Nastavit će se.) Prvo čitanje najnovijeg djela Iva Vojnovića. | Neki dan se u drevnom vlasteoskom dvorcu markiza Bona u Gtužu obnovio. jedan kulturni društveni običaj, koji | se odavna njegovao u Dubrovniku, još iz vremena znamenitih salona krasne Cvijete Zuzorićeve i njenog Dinka Zla- tarića. To je bilo literarno sijelo ot- menog društva prigodom prvog čitanja najnovijeg dramatskog djela _ g. Iva Vojnovića. : U onoj karakterističnoj villi to je poznije vrijeme, a i danas, piše Cerva, svak bi rekao da ima čisto romansko prezime, ali kad se zna da se oni la- tinski najprije pišu Ceriena ili Zerieva a u našim dokumentima Črijević ili Crijević, to se jasno vidi da je tosla- vensko prezime koje je postalo od Crijevo, pa kako se je u našemu je- ziku prije govorilo črijevo a poslije crijevo, tako je i to prezime prije gla- silo Črijevič a poslije Crijević, pa nema nikakva posla s plemenitom la- tinskom košutom (cerva) xego, da sijelo dočaravalo ljepotu nekadašnjih | divnih priredaba u dvorcima dubro- vačke vlastele, u kojem su harmoničnom ambijentu naši stari književnici kazi- vali, čitali ili prikazivali svoja nova djela u krugu profinjenog ukusa. Tako je i te večeri bilo sve u rijetkom skladu u onim zgodnim prostorijama, na tra- dicionalnoj taraci uz more i u ubavom vrtu: uz visoku poeziju gospara Iva akordi muzike, ples, zakuska, duhovito časkanje otmene publike i lijepe mladosti. Autor sam pročitao je svojom po- znatom vještinom gotovo cijelo djelo, koje je tek dovršio. Natpis mu je ,Pro- log nenapisane drame“ u četiri pojave, a sadržava scene iz tragične istorije ' pretendentke na rusko prestolje Jeli- savete Tarahanove, koja je 1774. god. boravila u dvorcu Skoč buha na Boni- novu, U pravom smislu riječi to nije drama već ultra moderna selekcija is- torije, pjesme, groteske i satire. Ori- | ginalnost je u tome, što je autor glavne scene iz života Tarahanove prikazao u iantastičnoj igri jedne kinematogral- ske družine, koja je došla u Dubrovnik. Pri tome sudjeluje i sam autor ,nena- pisane“ drame. On u prvoj pojavi po- činje da stvara svoje novo djelo, koje se u slijedećim pojavama ovog ,pro- loga“ prikazuje, te se na kraju ponovo pojavljuje u istoj sobi, gdje je počeo da piše sve ono, što je vidio u svojoj mašti da se dogodilo na taraci Skoči- buhova dvorca. On se budi iz tog sna