njom divljačine. Danas toga nema vi- Strana 2. giuj ribu na klancima, plaši ju sa | kotila bucanjem i bliskanjem, rasta- Vljaj mnžjake od ženka, hvataj.cipole, pa da se vade butarge i suši za trgo- vinu. Ribar okruživa morsku pučinu dugim konopima, na kojima vise svaka pakljena strašila, pa udri poteži i zbijaj ribu uz obalu, te ju iada zaokružu . neoprostivim popunicam, a ispod spilja i škripova tjeraj i truj ribu mlječerom i vapnom. Oh! a gdje su vam paklene dinamite? Ova pakljena srestva iza nesretnog rata tako se razprostraniše, postadoše ko . dječje puškarice i otro- vaše svu našu kršnu obalu. Gdje su vam duge šabake sa gustim vrećama, koje neprestano siružu morsko dno, te ne opraštaju niti ribljem mlijeku, a uz to uništuju gnijezda svakoj ribici, te je onud odabrala mjesto za mrije- štenje. Znade ribar upotrebiti i modru | galicu i levatinsku bobulju samo, da se okoristi uništenjem riba. | Talijanski ribari, naši dragi Čozoti, jesu pravi Huni za naše ribarstvo. Huni, što nam ih povijest spominje, uništiše sela i gradove, a talijanski ribari njihovim pakljenim koćama iz temelja unišiuju naše ribarstvo. ćemo ih ni blizu ! Ele što strani, što domaći ribari ne- racionalnim ribarenjem, siruženjem mor» | skog dna, bucanjem, bliskanjem, di- namitom, trovanjem mliječerom, vap- nom, galicom i levatinskom bobuljem uništiše naše more, onu božju njivu, koja, kad bi se pametno obragjivala, 1 Ne 0 pa da bar na nekojim mjestima za- mogla bi obilnim plodom ragjatii ribom lijepe koristi davati. .Naše Jadransko more obiluje do 320 raznovrsnih riba i svaka živi na štetu jedna drugoj. Treći dio od tih. riba ubraja se u plemenitu vrst, na koju vrst svi ribari vrebaju, a uz njih i sve druge vrsti riba, nadasve pak proždrljive divljačine : radže, golubi, žutuge, drhkovne, voline, mačke, mor- | ski psi itd. Po tome avaka, plemenita riba ima na stotine neprijatelja. Dok se pleme- nita riba neprestano uništuje proždr- ljive divljačine se umnažaju; pa je i tome dosta ribar kriv, jer je zapustio svoje parangale i tunje od širokog mora, a zbio se je u drage i zaljeve, da pustopaši plemenitu ribu. Prije su se parangali sukali širokom pučinom, te se je mnogo divljačine hvatalo i lijepa korist od toga imala. Negda bi skoro svaki vojgar nosio po jednu ili više tunja, pa bi dalje od obale spu- stio kamen da čeka drugu horu za ribanja i na tome bi mjestu lovio tu- še; danas vojgar pogje u zaklonicu i tu spava i zijeha za svojom srećom, ima doduše nekojih mjesta u našoj pokrajini, odakle se u ljetno doba dadu na ribanje divljačine, koje, kad ulove, raskomadaju na komađe, ako je veća, oderu ili ne, koja se ima o- dirati; po hrbatu razplate, digne se kost i drob, zatim se posoli i u soli 10 do 15 sati drže, pa na suncu ili dimu osuše. Tako uregjenu i osušenu spreme u suha mjesta i eto prismoka skoro kroz svu godinu, Ne služi pa- dat na bakalar i naš novac u tugjinu slati. Negda su naše obale čarobnih za- ljeva i prodora bile odjevene bujnom crnogoricom i bjelogoricom, te bi voda nanašala u more humusa, koji bi o- plogjivao morsko dno, na kojem bi rasla. morska trava, što ribi dava bujnu pašu. Izmegju humusa nanašala bi voda živih organizma, koji bi ribi do- šli za hranu. Danas svega toga ribi | fali, jer lazine za buhar i klačine (o- pet ove manje štetuju), te krčevine za lozu uništiše sve zelenilo, svu crno: i barskih zadruga i udruživanja. Nehajstvo naših ribara čine, da se | « odmah se upre na učitelje, tu najzasluž. postupanje pri ribanju, a otrestit će bjelogoricu u našim čarobnim uvalam i prodorima. Danas voda mjesto hu- musa nanaša crljenicu u more, te ga zamuti i tim ribu od obale odaleči, tamo gdje ribar na žalost nije naučan da riba. I lijenost, koja vlada kođ mnogih ribara, uzrok je, da se danas manje lovi ribe uopće, a srgjela i tu- nja nadasve. Kod lovljenja srgjela, tunja, luca i trupača hoće se radišno- sti i ustrajnosti. Oni, koji neprestano srću i pašu more vojgama; oni, koji u fakat vrebaju neprestance ma iunje, luce, palamide iid.: oni se mnogo bolje okoriste. Kod nas fali i podu- zetnog duha «i udruživanja uopće, a osobito pri lovljenju srgjela, tunja i druge plovuće ribe, kao i gojenje ka- menica i mušalja. Kad bi se kod nas udruživalo pri lovljenju srgjela, 0so- bito mrežama vojgam, zajednički u potjeru i lov za pfiskavicam išli, slož- no u more mreže bacali, odrpine složno krpili, a korist bracki dijelili, ulov sr- gjela bio bi sa vojgama mnogo bolji, Ima u mnogim mjestima pri moru | DUBROVAČKI LIST“ primitivnih ribajaka, gdje su naši stari ribu gojili i lovili, pa se je i to za- pustilo. Mušlje tamo-amo uz obalu same tastu, al malo tko da se pobrine, bodu koce, a od jednog do drugog konop zategnu, a ob isti na restice mušlje goje. O kamenicam neću da govorim, jer se za njih hoće osobitih položaja, a. njihovo racionalno. goienje danas je | skopčano velikim troškom. Ipak bi se i tome dalo doskočiti, kad bi bilo ri- isti i malo okoriste, kad nalove ribe. Ima na žalost družine, da niti posole za domaću porabu po barioc srgjela. Grehota je da u ribarska mjesta do- laze po više bala bakalara, kad bi to moglo zamijeniti osušenom tabinjom, murinom, grujem, kijermnom, sarkom, ukljatom i raznom divljačinom. A tu- njevine, gdje se ovi love, može svaka | kuća imati u ulju priregjene. (Isječe se tunjevina na skriške (fetice). i meine se kuhati. U vodu 'se stavi soli četvrti dto što tunjevina, koja se vari, teži. Skuhano se dobro ohladi, pa odaleče kosti i zgusnutu krv, a za- tim se slože u posebne posude (naj- bolje staklena) stavivši na svaku skri- šku tunja i skrišku lemuna, ana svrhu se nalije poviše svega toga domaćeg ulja i tim je sivar uregjena za mnogo vremena). Žalosno je, da ima još ri- bara, te se bave ribanjem za domaću porabu, a ne znadu mrežu okrpiti, a kamo li armati. * Sve ove žalosne prilike glede našeg obalnog ribarenja, dale bi se mnogo popraviti i urediti putem naših osnov- nih škola, dok se podignu ribarske škole i tečajevi ribarski u onim mje- stima gdje je ribarstvo više razvijeno, Kadgod se radi o kojemudragom preporodu ili suzbijanju kojeg zla, niju kastu u ljudskoj zadruzi. T4 oni su prosvjetitelji naroda, oni su s6 na- toda, I zbilja pučki učitelji kroz pučke škole najveće mogu sudjelovati na postepeni razvitak ribarstva, da se ri- bare zaljube u ribarsko zvanje i da se otresu bezumnih navika, te čuvaju | neracionalnog ribarenja i zabranjenih | srestava. Učitelji u svagdanjem podu- čavanju u školama pri moru, a oso- bito u svečano nedjelnim školama, pri tumačenju shodnih štiva stvarnog sa. držaja te se na ribarstvo odnose, pri učenju prirodopisa i zorne pouke, uputit će i zaljubiti djecu u racionalno | ih bezumnih navika. Pri ženskom ruč. nom radom naučit će djecu u krpljenju o Masline se drže u znatnom kljaštre se, okopavaju i gnjoje uza svu . začinu, ge proizvagjaju prvoklasno da se svojom finoćom može | NAH £ i a) i pletivu mreža, a u nedjelnim školama i armivanje istih. U tu svrhu potre- bno je, da se i u učiteljskim školama uče pitomci i pitomkinje u iome pred. metu. Na mlagjima svijet ostaje. , liz. | van škole učitelj će se družiti narodom, | te će i odraslim predočivati zle poslje- dice neracionalnog ribarenja, kao i zabranjenih srestava, a isticati korist | racionalnog ribanja, uregjivanje riba za zimsku porabu, te gojenje_mu-, šula (dagnja). Nek učitelji nastoje u mjestima, gdje | i a rana Br. 34. je ribarstvo razvijeno, da se osnuju ribarske zadruge, a ove bi lasno fho. gle uroditi i ribarskim tvornicam o uregjenju riba, što nam to danas ve. ćinom tugjinci posjeduju i našim žu. ljima svoje kese napunjuju. Zaključit ću ovu malu radnju sa našim Fra Iv. Despotom: »Napred, napred učitelji naši. Trnova je staza vaša, a i kruna vaša, ali vašoj požr. tvovnosti i naporu vašem za preporod . slatke domovine, platit će dobri Bog i harna_ majka Jugoslavija !| Kroz dubrovačku oblast. Prilike sreza Makarskoga. > Poljoprivredno stanje. Srezu Makarskomu pripada i općina | pak ćemo se posebno osvrnuti na nje, | a sada slijedimo o Makarskom Pri- morju, kojega su glavni proizvodi : ulje, vino, buhač, smokve, a u njekim selima i višnja. Kako je u ovomu kraju pučka prosvjeta znatno napredovala, tako mu je i poliodjelsivo racionalno. redu : nestašicu gnjoja, pak one davaju pre- | veliku korist radišnim Primorcima. Da | se što bolje okoriste uljem zasnovane su razne uljarske zadruge. God. 1902 u Igranim pak onda u Bristu, Podgori, Tučepima, a ima sada modernih uljar- | nica i kod pojedinaca +: u Drašnicam, Tučepim i Makarskoj. Uljarske zadru- ulje za takmiti sa najfinijim inozemnim uljima. Ziva je šteta, što ove zadruge ne imaju imale u Zadru. ceniralno skladište, kako su ga prije , jednici rafiniralo i slalo po cijelomu svijetu, pa je naše ulje dobivalo odli- kovanja na raznim inozemnim izlož- bama. Sa okupacijom Zadra i kasnijom aneksijom sve sprave, sve mnogobrojno i velevrijedno posugje palo je u ruke italijanske, jer su sve to oni smatrali, da je državno, dočim su za sveto vrlo znatne svote doprinosile naše uljarske zadruge. Bilo bi od prevelike koristi, kada bi na primjer Zadružnom Savezu pošlo za rukom, da uz znatnu pripo- | moć ministarstva poljoprivrede opet ustanovi centraino skladište uljarskih zadruga za spremanje, rafiniranje i rasprodavanje finih stolnih ulja. I vinogradarstvo je u Makarskom Primorju racionalno. Filoksera je davno bila zarazila vinograde, ali se je narod žilavo branio. Kako je koji vinograd propao, onako se sadila amerikanska loza. Tako je narod velikom mukom prebrdio vinogradarsku krizu i Makar-, sko će Primorje kroz par godiua imati. za izvoz na desetke vaguna izvrsnoga vina crnoga ili opola prama želji kon- sumenata. Bilo bi poželjno da se usta- nove i vinarske zadruge barem u onim mjestima, gdje jevino glavni proizvod kao u Zaostrogu, Gradcu, Drveniku. Da je maslinarstvo i vinogradarstvo na ovakom stepenu, to je frajna zasluga bivših učitelja poljodjelstva Ožanića, Marčiča i Morovića, koje narod neće nikada zaboraviti. Oni bi često zalazili u sela, družili se sa seljacima u ško- lama ili pred školama držali sastanke, o kojima bi prije izvijestili učitelje, ovi u školi upozorili učenike da kažu ro- diteljima, kada će i gdje će biti pre- davanje i o čemu se ima predavati. Tako bi ti sastanci bili kao bratske skupštine i uspjeh nije mogao izostati; a kada bi oni polazili iz sela u selo, išli su cestom samo onda, kada ne bi bilo na dogled težaka u vinogradu ili masliniku — svugdje bi poučavali. # Ta-bi se ulje.u za | , zasnovana je najprije uljarska zadruga | I lješca, U Makarskom Primorju ima dosta | . Smokava, da ih suhih ima za izvoz koje se dobro plaćaju, || i Dag .. | kada u Bosni ne rodi šljiva. Vrgorac koja je potpuno u zaplanin- | skom kraju. U njoj su druge prilike, | 10-15 vaguna, smo zgode vigjeti u Beogradu na pa- zaru da se dalmatinske suhe smokve prodavaju po 20 Dinara kilogram, a Primorci ih prodavaju po Dinara 3-4 kilogram. Ovo je neduševno.. | Ima za izvoz i višanja, ali samo u njekim selima, nu cijena im nestalna, pak se pri prodaji narod ne zna snaći i mnogo puta roba ostane neprodana. Tako, je isto sa buhačem i narod je silno oštećen i ozlovoljen. (Nastavit će se.) Promet stranaca na Pelješcu. Orebići - Kućište - Viganj; Gosti. Prehranbene prilike. Na podnevnoj strani poluostrva a prama starodrevnoj Korčuli, bijele se ko labudovi na žalu tri mirna zdrava i ubava primorska mjesta : varoš Orebići i sela Kućište i Viganj, spojena kolnom 8 km dugom cestom, koja uz samo morsko žalo vijuga, prolazeći ispod vinograda te čempresove i borove šume. Sva su Boga stvorena za ljetovanje i kupanje, jer imaju u neposrednim blizinama prostrane šljunkaste plaže. Orebiću, sa svojim kepalištem, zvanim Trstenik, doduše je na pola primitivnim, mogi da se po svojoj prirodnoj ljepoti, kli- matskim prilikama, zgodnosti za ku- panje i sunčanje, prostranoj sa 2 km dugom plaži, na kojoj su izvori pitke, i studene vode sa rezervoarom i vo- dovodom, velju, Orebići mogu da se ponosno isprse i pohvale, da takova šta skupa nema ni jedno kupalište na Jadranu, pa i dalje. U ,Pruvodci po laznich na rok 1924.“ govori se kod mjesta Orebiće ovo: ,...v tak nad- hernć piirode a srozhledy, kterć jsou unikatni v cele stredni Evropč, a za- stinuji krdsu mnohych Rivićr. Koupa- lištč u Orebići rovna se svou pidži Ostende...!“ To vele česki turiste, a oda ih se zato nije ni našlo ni platilo. I ove godine imamo kao goste braću Čehe, kojih bi bio još tolik broj (46) da se je mogla naći prikladna zgrada. Izmegju njih je kao provodič zaslužni česki učitelj i pisav E. Štorch, koji eto treću godinu redovno amo ljetuje. Osim Čeha ima mnogo domaćih iz Zagreba, Trsta, Splita iBeograda. Od veogragjana u našoj je sredini. i naš novi počasni gragjanin, industrijalac Pera Dinić, općenito kod nas poznat pod imenom čika Pera. Svojim susretljivim ophogjenjem sa mješćanima, a nadasve svojim iskrenim i požrtvovnim/a uspješnim zauzimanjem u prijestolnici za razne poslove naših mješćana stekao je opće simpatije, te je pučanstvo pismenim potpisanim podneskom zatražilo od opć. odbora, da ga se iz zahvalnosti počasti i uvrsti u red počasnih gragjana mjesta, što je opć. odbor i učinio na sjednici pred mjesec dana. Čika Pera uz pok. našeg domorca i dobročinitelja Balda # Imali > Pe. o ova tri mjesta ko: od di