Strana 2. Ali nemojmo pretjeravati. Ono 6723 brodova, što je g. 1924. po statistici došlo u splitsku luku, gradsku i sje- vernu, to su samo igra statistike, koja se kadgod znade grdno našaliti. A jer ovakove ,šale“ mogu imati za ostale luke šteinih posljedica, zato mi upi- remo prstom u njih. Mi nijesmo pro- tivni, da se splitska luka uređi i iz- gradi za ovo ,6723“ brodova što do- Pm olazi u nju, ali ako se ima iz statistike izvoditi, da su radnje u gruškoj luci prama onim u splitskoj luci podredna označeja, jer u Split zalazi više nego odvaput toliko brodova nego u Gruž, otada proti takovom neozbiljnom vo- ogjenju i upotrebljavanju statistike mo- | ramo uststi. Statislika nije za to, da se - zabliješti oči neupućenim, već da vlasti i privredi bude siguran putokaz, | Razne Pred dolazak Mj. Val. Kra. lja - Pripreme za priček. Već nekoliko dana opaža se po na- šim ulicama, da se grad sprema na. veliku svečanost. Radi se, čisli i po- pravlja, na Pilama pred mostom gradi se iriumfalna kspija, sve je u pripre- mama, a u tom je osobito zauzeta naša tehnička struka. Dubrovnik oče- . kuje dolazak svoga kralja i ori hoće da ga dočeka dostojno, svečano i radosno. Prema posljednim vijesiima dolazak Nj. V. Kralja i Kraljice utanačen je za dojduću nedjelju. Oni će vjerojatno pristati parobrodom u Gruž, gdje će ose iskrcati. — Tu će ih pričekati | vojska sa muzikom kao i prestavnici vlasti. Iza pozdrava ukrcat će se Nj. Vel. u auto i uprtt će se put Pila. Cijelim putem narod će biti poredan u špaliru, te će pozdravljati svojeg: kralja i kraljicu. Na Pilama će općin- ski upravitelj pozdraviti Nj. V. u ime grada, Sa Pila kreću Nj. V. u grad preko Place kralja Petra do katoličke i pravoslavne crkve, gdje će se čitati svečane molitve, a zatim se povraća Čingrijinom ulicom na Pile, a odatle u Gruž. Na 1 sat bit će intimni ručak, U programu je posjet okolice i to. i i oko 3 sata po podne. Nj. Vel. povra- titće se u grad oko šest sati te će svjeta u Gružu, a općinsko upraviteljstvo priregjuje u ime grada banket u »Ho- tel Imperialu«. Poslije banketa cercle, Detaljan program iznijet ćemo - u = dojdućem broju našeg lista. Kongres jugoslovenskih šumara u Dubrovniku, Na 13. o. mj. okupili su se u na- < Žave, da vijećaju na godišnjem kon- gresu svojeg udruženja o svojim sta- leškim pitarijima. Bilo ih je na okupu preko stotine, a mnogi su došli i sa | » “ u 2 > 1 | obećava šumarskom udruženju punu | | i | i ( i | | | ( i t a i i i | j kancelarijama. Kada je vlada uzela u svoje ruke imenovanje Antunina i Lad- zarinA, ne mogu kazati, ali svakako najkasnije početkom XVIII. vijeka, ot- kada nalazimo da ih Senat imenuje ; on je 14. V, 1725 izdao i opće pravilo da automatski postaje (sa svojom po- rodicom i potomcima) Ladzarinom ko je bio kapetanom smoire kod sveča- nosti sv. Vlaha, ili ko je bio ili bude za 10 godina šei trgovačke kuće u Le- vantu. Valja da je tako nešto već prije bilo odlučeno i za Antunine, jer je Senat 14. III, 1743 ukinuo odredbu da kapetani smotre kod svečanosti sv. Vlaha automatski stupaju u red Ladza- rina i Antunind, ali je zato odredio . dasesmiju uzimati samo izmegju čla- nova jednoga ili drugoga brastva. Prva: dva Ladzarina što je poslije toga Se- nat imenovao bili su Jodzo Gučetić (Gozze), nezakoniti sin jednog vlaste- lina Gučetića (20.11.1749) i Mato Jak- šić (29. VIL: 1752). U jedan put je pak Senat 8. III, 1765 uvrstio megju Lad- zarine 18 pučana i pučkih porodica a megju njima Iva Altesti, Pera Remeđelli, sinove Nika Čingrije, Miha Čingriju, sinove pok. Antuna Lupi, Damjana vijesti. | svojim gospogjama. Na 97/2 sati u ve- očer obavilo se megjusobno upozna- vanje u »Hotel Imperislu«. | Vijećanjima kongresa prisusivovao je u ime maše vlade i g. Niko Nikić, o ministar šuma, delegati čehoslovačke vlade; Dr, Karel Švinan, načelnik min, og. Malec, inspektor min. priv., kao i o prestavnici čehoslovačkih šumara pre- . sjednik udruženja g. Fiirst te članovi odbora g. Klemen i Mattinek. Kongres je otvoren na svečan način ou ponedjeljak 14. 0. mj. ua 39 sati u . Bondinom teatru. Presjednik udruže nja g. Dr. Gjoka Jovanović pozdravio (je okupljene šumare i istaknuo važ- nost kongresa. Pozdravio je . prisutne gori spomenute prestavnike naše iče- | hoslovačke vlađe, čehoslovačke dele- ogate, dubrovačkog vel. župana Dr. obraće. Svi su ovi . aplauzom. proči preko Place. U večer bit će ra- | Kneževića, opć. upravitelja g. Dropca te prestavnika_ Trg. obrt. komore g. kap. Hagjiju. > Nakon presjednika uzimlje riječ g.. o ministar Dr. Nikić, koji u ime vlade redno pitanje komesarijata. Zakon o općinama ostaje svirala na vibi, a me-. pomoć u radu za kralja i otadžbinu. G. opć. upravitelj pozdravlja okupljene šumare u ime grada Dubrovnika, a dva čehoslovačka delegata ljaju kongres u ime čehoslovačke Dnevni red skupštine iscrpljen je u vijećanjima, koja su trajala još puna dva dana, Odobren je rad upravnog od- bora, a iz izvještaja proizlazi da ovo udruženje broji sada 1188 članova i da raspolaže sa Din 375.325 gotovine. Izabrana je i nova uprava udruženja, u. kojoj je presjednik G. Dr. Gjoka | Jovanović iz. Beograda. šem gradu šumari iz cijele naše dr- | l ROOKIE AP TOPAN A AOL VA A TO OJJ VO : e . u ana Za vrijeme kongresa svi su učesnici u pratnji naših_ugl. gragjana razgle- dali grad i okolicu. Priregjeni su izleti | na Lokrum i Cavtat. Općina im je u počast priredila zakusku u Kuparima. o—oram: Bettondi, Paska Bettondi. Uvjeti za stu- Senat 6. III. 1779: kandidat nije smio biti od nazad deset godina obični rad- nik; ko je imao nepokreinina u vri- jednosti od barem 10.000 dukata, po- stao bi po pravu Ladzarin, a ko je imao nepokretjina barem za 9.000 dukata, mogao je tražiti da to postane, a jedan stanovati u gradu ili u predgragju; po pravu su još posiajali Ladzarinima i niži činovnici (tajnici, pisari itd.) po- slije 6 godina pohvalne službe; svaki novi član trebao je da plati po 200 dukata u zakladu za kćeri članova koje bi se udale ili pošle u dumne. Još je Senat 25. V. 1793 zaključio da se novi Ladzarini i Antunini smiju imenovati samo za zasluge stečene za republiku. Po tim pravilima imenovano je još nekoliko Ladzarina (n. pr. Pero Stulić 27. 1V. 1782) a kao posljednji 23. IV. 1806 Baldo Trojani i Gjuro Perić, što je gore rečeno, nijesam ništa više našao u ispisima mog pok. oca. Kako je to bila veća čast, regje se je i da- vala ; svega sam našao da su bili ime- “< DUBROVAČKI | dinom teatru, govori popraćeni. panje u brastvo Ladzarina odredio je . Za imenovanje Antunina, osim onoga | i drugi su morali od barem 3 godine / LISE. održeno je sijelo u Bon- na kojem je naš pro- slavljeni pjesnik čitao poznatom vje: štinom prvi čin, Trilogije“. Ne treba ni isticali, da je Ovo čitanje ostavilo du- bok utisak na sve prisutne, koji su pjesnika oduševljeno aklamirali. Prve večeri Nakon zavišenog kongresa jedan je ž ž da: . .» A. & g dio učesnika priredio izlet kroz Boxu | do Kotora i Lovćena, . Svečanost u počast Vladike Rada. u Duhrovniku. “ Srpsko pjev. društvo »Sloga“ u Du- brovniku priregjuje u nedjelju, 20. ov. mj., u prav. crkvi na Boninovu sve- čani pomen (parastos) Viadiki Radu. “Petru II. Petroviću-Njegošu prigodom prenosa Njegovih kosti sa Cetinja na Lovćen. Na ovaj pomen pozvana su sva društva, korporacije i vlasli 8 či- nodjestvovaće ruski vladika Antonije sa cijelim 'sveštensivom, U crkvi će biti podignut veliki katalalk a pOčA- snu će stražu čuvati četiri uniformisa- na Sokola i četvorica gragjana. Pone- nedjeljak, 21. ov. mj., na sam dan prenosa kosti, održaće se u dvorani Sloge“ spomen veče na kome će g. prof. Gjurgjić predavati o Vjadiki Radu. Predavanje počinje tačno u 19 sati, Ulaz slobodan. Pitanje općin. upravitelja. I ako je očito da komesarijat kao takav (bez obzira na jednog ili drugog komesara) guši i koči razvoj općine, u nas se ipak još uvijek postavlja u prvom redu pitanje komesara, a pod- gjutim općine nam propadaju. Prigodom promjene vlade još u | prvom početku postavili su mjesni pri- pozdrav--, staše Radićeve H. S.S: zahtjev, da se iz njihovi redova kao većine u ovoj općini postavi jedno lice, koje će biti imenovano općinskim upraviteljem, da im se tako preda općinska uprava. Tu su u načelu bili svi oni složni, ali čim se postavilo pitanje kandidata nastala su megju njima razmimola- ženja u prvom. redu lične prirode. | Borba, koja je isprva bila prikrivena, ispoljila se konačno i u javnosti i to prvo indirektnim putem, novim izbo-. rom uprave kotarske organizacijeH, S. S. a zatim i direktnim putem u predlogu mjesne organizacije H.S. S. da upra- viteljem bude imenovan g. N. Kopri- vica te u predlogu grupe oko ,Hrv. Riječi“, koja kandiduje g. Gjivoju, se- E novani ovi: 18. ll. 1765 austrijski konzuo Milišić; 26. VI. 1784 Pero Lie- popilli; 24. V, 1793 Pero Ivelja Oh- mučević Grgurić ; 23, III. 1802 Frano Festi i Antun Franov Liepopilli; 26, I, 1803 Niko Budmani (djed prof. Pera), koji je tada bio pisar brastva, pa mu je dopušteno da to i ostane, a kao posljednji Miho Krtica 29, XII. 1806, kada su dakle Francuzi već bili u gradu! Ovoliko sam mogao izvaditi iz spisa pok. oca, a kad se izdadu, ili barem prouče , matrikule“ jednoga idru- goga brastva, moći će se po svoj prilici mnogo više znati i o uvjetima, io pra- ovima, i o broju članovs ovih brastava. Ali je dubrov. republika imala još jednu titulu koju je davala ljudima što je htjela da osobito počasti, io je bilo »Vlasteostvo grada Stona (nobilta della Citta di Stagno)“ ili ,stonjski vlastelin (gentilumo di Stagno)“. Kada je po- čela to činiti, za sada ne umijem ka- zati; koliko nalazim prvi je dobio tu čast 19. IV. 1776 Jodzo Mata Vodo. pića a posljednji 18, VI. 1798 Baro | Bara Bettere; po srijedi ih je još dva- naesi, a megju njima 11. VI, 1796 Pasko Pugliesi, 28. VI. 1781 Andro | I i i | | i t Br. 87. ljaka iz Zupe. Zbog ovog razmimo. ilaženja došlo je do oštrih megjusoh. nih borba, pa su u tom Pogledu i sjedne i s druge strane poduziman: razni koraci i kod vodstva siranke ; kod pojedinih Jedna i druga grupa postavila je ove svoje zahijeve g. velikom Županiu, koji do sada još nije donio riješenja. U redovima pristaša drugih. panda I prati se. ova megjusobna borba Radi. ćevaca vrlo hladno. S njihove se strana — poriče tvrgenje Rađićevaca o većinj. udje, » «2 Ž , navagiajuć da je to jedno dvojbeno o pitanje, jer su se političke prilike prg. mijenile, pa se ne može ustanoviti snaga disedenata, a uz io i sam ovaj spor dovodi u sumnju raspoloženje širokih slojeva, koji su se u ostalom prigodom skupštinskih izbora izjašnja. vali o političkim, a ne o lokalno- komunalnim pitanjima. Same pak kan. didature (i one organizacije H. S.S. i > R.«) nailaze na one skupine »Hrv. oštre protivnosti. Ovo je vjerni prikaz razvoja ovog pitanja, kojeg mi donosimo po kroni- čarskoj dužnosti radi naših čitalaca. U prošlom broju doni. jeli smo rezoluciju bivšeg odbora za doček Nj. Vel. Kralja, koji se sastojao od oko 150 najuglednijih gragjana, a iz koje se vidi kako se je ovo pi- | | | ' jednom sporu, koji nije smio da nas- otane kad se radi o Kraljevoj osobi, odlučio da se raspusti, a stvar orga+ o nizacije. pričeka predao u ruke gosp. + 1 1 osamo jedan rezultat: Onaj raprezen+ | otacijoni odbor, u kojem je bio cvijet 1 ostva kao partijsko-političkog unijelo je - razdor i megiu same one, koji su ga tako postavili, a sa lokalno-komunal: | onog gledišta prilike se nili sregjuju niti kreću na bolje, jer ovakova rije šenja ne mogu da donesu gradu ono — Vel. Kralja pozdravit će službeni funk: : o cijoneri. — Sa stranačkog gledišta po- - stavljanje pitanja općinskog upravitelj | tanje bijelo da poveže i sa drugim pitanjima, koja stim nijesu u vezi, pa je baš zato taj odbor da izbjegne Upravitelju. Tako dosada od ovog pitanja imamo našeg gragjanstva, raspušten je, a Nj. što mu je najnužnije, Naš je ceterum censeo : Dubrovniku treba općinsko vijeće i to birano ne — po političko-partijskim kriterijima, već. po kriteriju lične vrijednosti i spreme najboljih ljudi bez obzira na partije. To je najbolji izlaz iz ovog našeg Altesti, 28. V. 1789 Pero Antuna Bet. tere, 26. VIII. 1794 Baro Lupi, osobito pak 23. II. 1792 novi arcibiskup Luig] Spagnoletti, što nam pokazuju koliko | je sama dubrov. vlada cijenila tu titulu. Nije dakle tačno što se u Dubrovniku misli da je svak što bi postao Antu nin postao i stonjskim vlastelinom, jer | je Senat tu posljednju titulu uvijek | napose davao, Da spomenemo napokon da je naše? neprežaljeno Lastovo, koje je u mno gim stvarima uživalo u dubrov. repu" blici neku vrstu autonomije, imalo i svoje nekakvo vlasteostvo ; barem na“ | lazim da je Senat 28. I. 1751 uništo zaključak Maloga vijeća kojim je 0Y? vijeće imenovalo nekoliko lica vlaste lom lastovskoga vijeća, te mu zabra“ njuje da u buduće imenuje novili, »s obzirom na privilegije što su “* dane lastovskoj općini“. Plebejci, pučani, Ladzarini, Antun stonjska vlastela, Sorbonezi, Salama“ kezi — to je cijeli niz rangova uke tegorija na koje su se stari Dubrovčat! dijelili, gledajući sa zavišću nad 5% bom a s prezirom pod sobom, Bi onako kako što čine i u XX. vile? ljudi koji nemaju pametnijeg posla: stranačkih ličnosti . obaviještenja | ini, : tt