ME e Strana 2. nja, €. Dr. M. Medini, tajnik Trgov. Obrt. Komore iu g. Dr. Miće Mičić, presjednik advokatske Komore. Nakon toga ulaze Njih. Veličanstva sa cijelom pratnjom | u grad. Prati ih sa strane šesnaest seljaka iz okolice u zlatu odjevenih. Preko ci- jele Place Kralja Petra razastrt je sag. Niz Placi redaju se Sokoli, Oriuna i školska mladost. Sa prozora pada kiša cvijeća. Kraljevski Par prolazi i po- zdravlja mnoštvo, koje kliče. Ulazi u stolnu crkvu, na vratima ga pričekuje sa cijelim svećenstvom presvij. biskup Dr. J. Marčelić, te ih pozdravlja. Či- taju se molitve, pjeva zbor uz pratnju orhestra Filharmonije. Njih. Vel. pre- gledavaju moćnik, a zatim izlaze, te idu u pravoslavnu crkvu. | tu ih oče- kuje cjelokupno svećenstvo, a paroh g. Boško Mitrović diži sa oltara po- zdravni govor. — Iz pravoslavne crkve vratio se Kraljevski Par kroz Čingrijinu ulicu na Pile, gdje je održana velika i lijepa smotra vojske. . Ponosnim stupanjem izredale su se pred Ni. Veličanstvima hrabre čete ko- njice Kraljeve garde, pješađije i arti- lerije. (Red i čete objavili smo u prošlom broju). — Kraljevski Par pozdravljen klicanjem povratio se na to u Gruž, | gdje je u 1 sat održan intimni ručak na ,Karagjorgju“. Meyju narodom u okolici. Po podne su Nj. Vel. Kralj i Kra- ljica napravili izlete u Rijeku, na Lo- krum i u Cavtat. Konavljani i Župljani priredili su Kraljevskom Paru odušev- | ljen priček, koji se je isticao nepo- srednijom srdačnošću, jer mije bilo + policije ni kordona, koji ukočuju. Masa je opkolila Kralja i Kraljicu, a oni su pružali ruke narodu, koji ih je ljubio, plakao i I:licao. — Na povratku bilo je primanje deputacija u Dvoru. Kralj se sa svakom deputacijom za- držao u razgovoru pokazujuć mnogo interesa za život i rad u našim kraje- vima, Nar. Ženska Zadruga darovala Mu je ovom prigodom veliki svileni državni barjak zlatom izvezen. Kralj se iz Dvora povratio u Gruž, gdje je priregjena I velika iluminacija, koju je na žalost omela kiša. — U večer je priredila općina u ,Hotel Imperialu“ svečani banket. Bilo je oko 120 pozvanika, prestav- nika općina dubrovačkog kotara, kul- turnih i političkih udruženja, raznih korporacija i štampe. Tačno na 8 sati ušla su Nj. Vel. Kralji Kraljica. Preko banketa izrekao je Nj. Vel. Kralj svoj govor, kojeg su svi saslušali stojeći. Utisak Kraljevih riječi i misli bio je općenito dubok i snažan. Nakon toga pozdravio je Kralja g. Dr. Miho Škvrce. — Oko 10 sati povratio se Kraljevski Par u Gruž, a u ponedjeljak u 6 sati nastavljeno je ovo triumfalno putovanje put naših otoka i Splita, gdje je sli- jedro iednako oduševljen i svečan doček. Darovi Nj. V. Kralja. Za siromahe Dubrovnika izvoljelo je RuRoRj: LIK Nj. Vel. Kralj tiarovati preko Velikog Župana Oblasti Dubrovačke 15.000 D. Ubožištu ,Domus Christi“, ,Zenskoj Narodnoj Zadruzi“, Društvu ,Dub*“ za unapregjenje Dubrovnika i Sokol- - skom društvu po 5000 dinara. Ukupan utisak. Imali smo prigode da razgovaramo sa nekoliko članova Kraljevske pratnje, koji su nam se izrazili vrlo povoljno o utisku, koji ie napravio Dubrovnik u ovoj prigodi. To nias vrlo raduje, jer su tako došli do izražaja najljepši osje- ćaji onog nie što ovaj grad ima, a razni propusti i greške nijesu mogli da oslabe ovaj ukupni utisak, U pokrajinskoj štampi bilo je go- vora ovih zadnjih dana, kako su neke talijanske ivrike odgovorne za nepo- voljno stanje dalmatinskim višnjama na vanjskim tržištima. Uvijek je bilo vrlo komotno odgo- vornost sa sebe svalivati na druge, pak je s toga i potrebno da se ispita u koliko smo sami odgovorni, što se na vanjskim pjacama ne polučuju bolji rezultati sa dalmatinskim proizvodima. Ako se usporedi protuvrijednost, koja se dobije pri izvozu, recimo, bu- hača ili višanja, sa cijenama koje treba plaćati na domaćem tržištu, recimo, druge najpotrebitije artikle, onda zbi- lja izgleda nam dobivena protuvri- jednost dosta malenom. Ako pako istu protuvrijednost usporedimo sa cijenama za razne potrebštine na svjetskom. tr- žištu, onda ćemo je naći,, da _ može bit zadovoljavajuća. Prema tome zlo leži u visokim cijenama na domaćem tržištu. Premda je očigledno, da je Jugoslavija po svojoj prirodi pretežno agrarna zemlja, do sada još nijesmo imali vladu, koja bi bila dala dokaza, da je to temeljito shvatila. Dapače i- šlo se u protivnom pravcu, zapustila se poljoprivreda, a dozvolilo se je, da osu se milijoni uložili u razna indđu- ostrijalna poduzeća, bez prethodnog | ispitivanja da li razne industrije imaju | kod nas prirodnih preduvjeta na tra- jan uspjeh. Mješte da se napuste 0- | vakove industrije vlastitim Silama, u- | darile su zaštine carine, gdje treba i ne treba, ma korist pojedinaca a na veliku štetu ogromne većine domaćeg pučanstva. Nešto visoke carine, nešto. za brašno, za namirnice uopće uz neke | Izvoz dalmatinskih proizvoda. skupa domaća produkcija, mi imamo za najpotrebitije artikle previsoke ci- jena ma domaćem tžištu i za to iz. gieda protuvrijednost, koja se dobija pri izvozu, tako malenom. Još će gore zlo da buđe, ako vlada pojača uvoznu carinu ili kako neki preporučuju čak da se uvede i na brašno. Da se pri izvozu dalmatinskih pro- izvoda ne postizavaju bolji rezultati, daljnja odgovornost leži opet na sa- mim proizvagjačima, što dovoljno sami ne cijene vlastitu robu. Za buhač može se ustvrditi, da proizvagjači na Braču i Visu najbolje cijene svoju robu. Ista se može u svakom pogledu da ocijeni prvoklasnom. Potrebno je, da se i drugi u njih ugledaju. Naročito ovo vrijedi za neke općine dubrovačkog sreza. Za višnje, žalibože, nemamo još kraja, koji bi se mogao pohvaliti gornjim vrlinama, jer pri kupnji ovo- godišnje robe kupci su zahtijevali, da se sadržina skoro svakog bureta pre- krene iz jednoga u drugoga u njiho- vom prisustvu. Onda se još tužimo na vanjske firme. I za treće smo jednako sami od- govorni, što se više ne uzuastoji da se dogje u direktnu vezu sa stranim tržištima, naročito sa amerikanskim, a ne preko tršćanskih posrednika. U tom pogledu, treba računati sa- mo na vlastite sile, jer od nadležnih državnih organa nijesmo do sad čak vidjeli neko zainteresovanje za dal- matinske proizvode, a kamo li još, da očekujemo neku pomoć. Svi smo na papiru jednakopravni, a koliko firama u Dalmaciju dobivaju sezonskog kre- dita od Narodne Banke? Naš xonsu- lat u New-Yorku preporučuje tamošnje | Br. 39. ano . tvrtke, koje bi, kao posrednici, mogli plasirat dalmatinski buhač u Americi. a iste za tai posao, koji nije skopčan sa ikakvim rizikom po njih, traže pro- viziju ništa manje od 5%, dok je uo- bičajna od "2% do Bo I za državanje tskovih konsulata, narod godišnje pridonaša na stotine milijona dinara. Obzirom, da je uz Japan Dal. .macija jedini kraj ma kugli zemaljskoj, gdje se goji buhač, da je sreća, sama Vlada bila bi se do sad već pobrinu- la, da se u interesu domaćeg pučan- stva ovaj proizvod sa raznog gledišta temeijito ispita. Naše interesente će zanimati, da čuju, što Japanci rade. Tamošnji interesenti prošlog jula imali su sastanak u gradu Sapporu. U glavnom iste brige, kao i. kod nas, zbog niskih cijena. Nu najvaž- nije je za nas to, da Japanci u trgo- vini sa buhačem istupaju, kao jedan, u jednoj jakoj organizaciji, dočim u Dalmaciji to se zbiva pojeđćinačno,. Pitanje je sad, da li se nešto sličnog ne bi dalo organizirati u Dalmaciji ? Gruž je jedina naša orekookeanska luka, naročito za sj. Ameriku. Ono što je grad Kobe za izvoz japanskog buhača. U Gružu nalazi se veliki dr- žavni magazin, koji većim dijelom o- staje neuporabljen preko cijele godine. Ne bi li ovaj magazin mogao da po- služi jednoj eventualnoj organizaciji, kao glavno skladište? U Japanu ođ- mah po završetku žetve, čim se cvijet osuši, bnhač se presira, jer ostavljen na otvorenom, kako je slučaj kod nas u Dalmaciji, gubi na jakosti, Za či- tavu Dalmaciju, dvije, do tri jake hi- draulične prese bile bi dovoljne, uz one koje su već tu. Svak bi mogao svoj buhač da tu presira i kao takav mogao bi se prenijeti u glavno skla- dište, na koji bi oni, koji ne bi že- ljeli da prodađdu robu, mogli da do- biju pozajmice. Bilo bi dobro, da se čuju i druga mišljenja. Japan iznaša na svjetsko tižište sa- mo jednu vrst, otvoreni, malo otvo- reni i zatvoreni, pomiiešano skupa. Ne bi li isti postupak za dalmatinski buhač bio korisniji od više vrsti, kao do sad ? i Ne bi li se nešto sličnog dalo uči- nit za zaštitu i drugih dalmatinskih proizvoda ? Svjetsko tržište danas zahtjeva do- bru robu, uz uvjet da je jeltina i da je služba brza. Pojedinačno ispunjenje ovih uvjeta ide dosta teško. Udruže- nja mogu bolje da odgovore spome- nutim zahtjevima. * Stanko Gučić. * Ovaj članak bio je složen za pretprošli broj našeg lista, te je izostao zbog nedo- statka prostora, a prošli broj bio je isklju- čivo posvećen svečanoj posjeti Nj. V. Kralja. O našoj staroj književnosti. U zagrebačkom »Vijencu« od 16. septembra ove god. napisao je g. A. Wenzelides čudan članak pod gornjim naslovom u kojem se obara na esiet- sko proučavanje starije književnosti. Njegovi su izvodi ove prirode: ,Nije teško dokazivati, da Judita ili Osman, ili Divlji čovjek, ili Dijak grabancijaš ne vrijede ništa“. ,Nikakva estetika ne može nam zabraniti, da s mnogo -nacicnalnog osjećanja gledamo na Gundulićeve političke misli“. ,Prosu- gjivati naše stare autore samo sa e- stetskoga gledišta, to znači prosugji- vati ih sa najjednostavnijega i za njih najnepovoljnijega gledišta, jer se bez- uslovno estetski zahtjevi mogu pri- mjenjivati samo na potpune umjetnike i na njihova najsavršenija djela, a ta- kvih mi nemamo mnogo ni u najno- vije vrijeme.“ Neka bude g. Wenzelides potpuno miran. Toliko napadano estetsko gle- dište nije tako pogibeljno kako na prvi mah izgleda, jer krivnja nije u njemu nego u onima koji ga ne razumiju. A iz gornjih izvoda izbija očito da g. Wenzelides nije nikako razumio 0 če- mu se radi. Niko pametan ne može da ustvrdi da gore pomenuta djela »ne vrijede ništa“, niko nam ne će moći da zabrani da ,s mnogo nacio- nalnoga osjećanja gledamo na Gun- dulićeve političke misli“, niko nas ne će moći nikada uvjeriti da se naši stari autori imaju da proučavaju samo s estetskoga gledišta. G. Wenzelides Gdje i kada je on, na primjer, čitao da je neko ustvrdio da naša starija književnost nema nikakve kulturno- historijske važnosti, ili da »Osman« »ne vrijedi ništa“, ili da se ,ne smi- jemo diviti Gundulićevim političkim mislima“ ? Traženje estetskoga mjerila naprosto znači da se o književnosti ima suditi njenim kriterijima, to jest da se ne smiju stvarati estetski su- dovi s neestetskih gledišta. G. Wen- zelides treba da zna da se tako ra- dilo u ogromnoj većini slučajeva, a još i danas radi. Tako Pavić pokreće ć naprosto je snijevao pišući ove redove, pitanje o XIV. i XV. pjevanju »Os- mana« u čvrstom uvjerenju da je u vanjskoj, tehničkoj kompoziciji bitni estetski momenat umjetnine; Franjo Marković vidi pjesničku veličinu Gun- dulićevu u mehaničkoj vještini raspo- regjivanja materijala, u poslnhu Tas- sovim pravilima za romantični ep, u etičkim i nacionalnim elementima (spjeva itd.; Rus R. Brandt postavlja Gundulića nad Tassa, Vergila i Ca-: močnsa po samom izboru predmeta (propast turskoga carstva); Šved A. Jensen, uzimajući kao književni krite- tij golu, mehaničnu ,realnost“, drži Gundulića većim od Tassa i Ariosta upravo zato ,jer im nije bio dorastao pjesničkom fantazijom“ (,gerade weil er ihnen in Bezug aui dichterische Phantasie nicht gewachsen war“), itd.itd. Pa ni danas nijesmo se još oslobodili od ovoga miješanja pojmova: ono se opaža i u najnovijim radnjama napi- sanim sa čisto književnim pretensijama. Estetsko gledište, dakle, ne poriče, kako misli g. Wenzelides, vrijednost historijsko-kulturnoga proučavanja u- mjetničkih djela, Svako pjesničko dje- lo, pa i najneznatnije (a takova su katkad važnija s historijskoga gledišta nego neka velika pjesnička djela )), može da posluži kulturnom histori- čaru kao dokumenat; eli uz uvjet da ovaj ostane u svojim granicama i da ne stvara nikakyih estetskih sudova s neestetskih gledišta, kao što su kul- turna, politička, etička, itd. Nije zato Gundulić pjesnik jer je ,panslavista“ kao Vitezović i Križanić, ili jer je nje- gov ep izražaj nade ondašnje Evrope, a specijalno dubrovačke republike, u skoru propast turske sile, itd. Jasno oje da čovjek može da bude panslavi- sta i da se nada nekom historijskom dogogjaju, a da pri tome ne treba da bude pjesnik. Ima pravo g. Wenzeli- des da ,Giivo Gundulić nije pisao Dubravku i Osmana samo kao pjes: nik, nego i kao politički mislilac, kao Slovinac i ponosni državljanin Repu-. blike svetoga Vlaha“. Zato su njegove političke ideje bez sumnje interesantne | za historičara. Ali Gundulić je i pje- vao, i zato se nužno nameću sama od sebe neka pitanja na koja može da odgovori jedino književni kritičar. Do-