ME e







Strana 2.
nja, €. Dr. M. Medini, tajnik Trgov.
Obrt. Komore iu g. Dr. Miće Mičić,
presjednik advokatske Komore. Nakon
toga ulaze Njih. Veličanstva sa cijelom
pratnjom |
u grad.

Prati ih sa strane šesnaest seljaka
iz okolice u zlatu odjevenih. Preko ci-
jele Place Kralja Petra razastrt je sag.
Niz Placi redaju se Sokoli, Oriuna i
školska mladost. Sa prozora pada kiša
cvijeća. Kraljevski Par prolazi i po-
zdravlja mnoštvo, koje kliče. Ulazi u
stolnu crkvu, na vratima ga pričekuje
sa cijelim svećenstvom presvij. biskup
Dr. J. Marčelić, te ih pozdravlja. Či-
taju se molitve, pjeva zbor uz pratnju
orhestra Filharmonije. Njih. Vel. pre-
gledavaju moćnik, a zatim izlaze, te
idu u pravoslavnu crkvu. | tu ih oče-
kuje cjelokupno svećenstvo, a paroh
g. Boško Mitrović diži sa oltara po-
zdravni govor. — Iz pravoslavne crkve
vratio se Kraljevski Par kroz Čingrijinu
ulicu na Pile, gdje je održana velika
i lijepa

smotra vojske.
. Ponosnim stupanjem izredale su se
pred Ni. Veličanstvima hrabre čete ko-
njice Kraljeve garde, pješađije i arti-
lerije. (Red i čete objavili smo u prošlom
broju). — Kraljevski Par pozdravljen

klicanjem povratio se na to u Gruž, |

gdje je u 1 sat održan intimni ručak
na ,Karagjorgju“.
Meyju narodom u okolici.

Po podne su Nj. Vel. Kralj i Kra-
ljica napravili izlete u Rijeku, na Lo-
krum i u Cavtat. Konavljani i Župljani
priredili su Kraljevskom Paru odušev- |
ljen priček, koji se je isticao nepo-
srednijom srdačnošću, jer mije bilo +
policije ni kordona, koji ukočuju. Masa
je opkolila Kralja i Kraljicu, a oni su
pružali ruke narodu, koji ih je ljubio,
plakao i I:licao. — Na povratku bilo je

primanje deputacija u Dvoru.

Kralj se sa svakom deputacijom za-
držao u razgovoru pokazujuć mnogo
interesa za život i rad u našim kraje-
vima, Nar. Ženska Zadruga darovala
Mu je ovom prigodom veliki svileni
državni barjak zlatom izvezen.

Kralj se iz Dvora povratio u Gruž,
gdje je priregjena I
velika iluminacija,
koju je na žalost omela kiša. — U
večer je priredila općina u ,Hotel
Imperialu“
svečani banket.



Bilo je oko 120 pozvanika, prestav-
nika općina dubrovačkog kotara, kul-
turnih i političkih udruženja, raznih
korporacija i štampe. Tačno na 8 sati
ušla su Nj. Vel. Kralji Kraljica. Preko
banketa izrekao je Nj. Vel. Kralj svoj
govor, kojeg su svi saslušali stojeći.
Utisak Kraljevih riječi i misli bio je
općenito dubok i snažan. Nakon toga
pozdravio je Kralja g. Dr. Miho Škvrce.
— Oko 10 sati povratio se Kraljevski
Par u Gruž, a u ponedjeljak u 6 sati
nastavljeno je ovo triumfalno putovanje
put naših otoka i Splita, gdje je sli-
jedro iednako oduševljen i svečan doček.
Darovi Nj. V. Kralja.

Za siromahe Dubrovnika izvoljelo je

RuRoRj: LIK





Nj. Vel. Kralj tiarovati preko Velikog
Župana Oblasti Dubrovačke 15.000 D.
Ubožištu ,Domus Christi“, ,Zenskoj
Narodnoj Zadruzi“, Društvu ,Dub*“ za

unapregjenje Dubrovnika i Sokol- -

skom društvu po 5000 dinara.

Ukupan utisak.

Imali smo prigode da razgovaramo
sa nekoliko članova Kraljevske pratnje,
koji su nam se izrazili vrlo povoljno
o utisku, koji ie napravio Dubrovnik
u ovoj prigodi. To nias vrlo raduje, jer
su tako došli do izražaja najljepši osje-
ćaji onog nie što ovaj grad ima,
a razni propusti i greške nijesu mogli



da oslabe ovaj ukupni utisak,



U pokrajinskoj štampi bilo je go-
vora ovih zadnjih dana, kako su neke
talijanske ivrike odgovorne za nepo-
voljno stanje dalmatinskim višnjama
na vanjskim tržištima.

Uvijek je bilo vrlo komotno odgo-
vornost sa sebe svalivati na druge,
pak je s toga i potrebno da se ispita
u koliko smo sami odgovorni, što se
na vanjskim pjacama ne polučuju bolji
rezultati sa dalmatinskim proizvodima.

Ako se usporedi protuvrijednost,
koja se dobije pri izvozu, recimo, bu-
hača ili višanja, sa cijenama koje treba
plaćati na domaćem tržištu, recimo,

druge najpotrebitije artikle, onda zbi-
lja izgleda nam dobivena protuvri-
jednost dosta malenom. Ako pako istu
protuvrijednost usporedimo sa cijenama
za razne potrebštine na svjetskom. tr-
žištu, onda ćemo je naći,, da _ može
bit zadovoljavajuća. Prema tome zlo
leži u visokim cijenama na domaćem
tržištu. Premda je očigledno, da je
Jugoslavija po svojoj prirodi pretežno
agrarna zemlja, do sada još nijesmo
imali vladu, koja bi bila dala dokaza,
da je to temeljito shvatila. Dapače i-
šlo se u protivnom pravcu, zapustila





se poljoprivreda, a dozvolilo se je, da
osu se milijoni uložili u razna indđu-
ostrijalna poduzeća, bez prethodnog
| ispitivanja da li razne industrije imaju
| kod nas prirodnih preduvjeta na tra-
jan uspjeh. Mješte da se napuste 0-
| vakove industrije vlastitim Silama, u-
| darile su zaštine carine, gdje treba i
ne treba, ma korist pojedinaca a na
veliku štetu ogromne većine domaćeg



pučanstva. Nešto visoke carine, nešto.

za brašno, za namirnice uopće uz neke |





Izvoz dalmatinskih proizvoda.

skupa domaća produkcija, mi imamo
za najpotrebitije artikle previsoke ci-
jena ma domaćem tžištu i za to iz.
gieda protuvrijednost, koja se dobija
pri izvozu, tako malenom. Još će gore

zlo da buđe, ako vlada pojača uvoznu
carinu ili kako neki preporučuju čak
da se uvede i na brašno.

Da se pri izvozu dalmatinskih pro-
izvoda ne postizavaju bolji rezultati,
daljnja odgovornost leži opet na sa-
mim proizvagjačima, što dovoljno sami
ne cijene vlastitu robu. Za buhač može
se ustvrditi, da proizvagjači na Braču
i Visu najbolje cijene svoju robu.
Ista se može u svakom pogledu da

ocijeni prvoklasnom. Potrebno je, da se

i drugi u njih ugledaju. Naročito ovo
vrijedi za neke općine dubrovačkog
sreza. Za višnje, žalibože, nemamo
još kraja, koji bi se mogao pohvaliti



gornjim vrlinama, jer pri kupnji ovo-

godišnje robe kupci su zahtijevali, da
se sadržina skoro svakog bureta pre-
krene iz jednoga u drugoga u njiho-
vom prisustvu. Onda se još tužimo
na vanjske firme.

I za treće smo jednako sami od-
govorni, što se više ne uzuastoji da
se dogje u direktnu vezu sa stranim
tržištima, naročito sa amerikanskim, a
ne preko tršćanskih posrednika.

U tom pogledu, treba računati sa-
mo na vlastite sile, jer od nadležnih
državnih organa nijesmo do sad čak
vidjeli neko zainteresovanje za dal-
matinske proizvode, a kamo li još, da
očekujemo neku pomoć. Svi smo na
papiru jednakopravni, a koliko firama
u Dalmaciju dobivaju sezonskog kre-
dita od Narodne Banke? Naš xonsu-

lat u New-Yorku preporučuje tamošnje |







Br. 39.

ano

. tvrtke, koje bi, kao posrednici, mogli

plasirat dalmatinski buhač u Americi.
a iste za tai posao, koji nije skopčan
sa ikakvim rizikom po njih, traže pro-
viziju ništa manje od 5%, dok je uo-
bičajna od "2% do Bo I za
državanje  tskovih  konsulata, narod
godišnje pridonaša na stotine milijona
dinara. Obzirom, da je uz Japan Dal.

.macija jedini kraj ma kugli zemaljskoj,
gdje se goji buhač, da je sreća, sama

Vlada bila bi se do sad već pobrinu-
la, da se u interesu domaćeg pučan-
stva ovaj proizvod sa raznog gledišta
temeijito ispita.

Naše interesente će zanimati, da čuju,
što Japanci rade. Tamošnji interesenti
prošlog jula imali su sastanak u gradu
Sapporu. U glavnom iste brige, kao i.
kod nas, zbog niskih cijena. Nu najvaž-
nije je za nas to, da Japanci u trgo-
vini sa buhačem istupaju, kao jedan,
u jednoj jakoj organizaciji, dočim u
Dalmaciji to se zbiva pojeđćinačno,.
Pitanje je sad, da li se nešto sličnog
ne bi dalo organizirati u Dalmaciji ?

Gruž je jedina naša orekookeanska
luka, naročito za sj. Ameriku. Ono
što je grad Kobe za izvoz japanskog
buhača. U Gružu nalazi se veliki dr-
žavni magazin, koji većim dijelom o-
staje neuporabljen preko cijele godine.
Ne bi li ovaj magazin mogao da po-
služi jednoj eventualnoj organizaciji,
kao glavno skladište? U Japanu ođ-
mah po završetku žetve, čim se cvijet
osuši, bnhač se presira, jer ostavljen
na otvorenom, kako je slučaj kod nas
u Dalmaciji, gubi na jakosti, Za či-
tavu Dalmaciju, dvije, do tri jake hi-
draulične prese bile bi dovoljne, uz
one koje su već tu. Svak bi mogao
svoj buhač da tu presira i kao takav
mogao bi se prenijeti u glavno skla-
dište, na koji bi oni, koji ne bi že-
ljeli da prodađdu robu, mogli da do-
biju pozajmice. Bilo bi dobro, da se
čuju i druga mišljenja.

Japan iznaša na svjetsko tižište sa-
mo jednu vrst, otvoreni, malo otvo-
reni i zatvoreni, pomiiešano skupa.
Ne bi li isti postupak za dalmatinski
buhač bio korisniji od više vrsti, kao
do sad ? i

Ne bi li se nešto sličnog dalo uči-
nit za zaštitu i drugih dalmatinskih
proizvoda ?

Svjetsko tržište danas zahtjeva do-
bru robu, uz uvjet da je jeltina i da
je služba brza. Pojedinačno ispunjenje
ovih uvjeta ide dosta teško. Udruže-
nja mogu bolje da odgovore spome-
nutim zahtjevima. *

Stanko Gučić.



* Ovaj članak bio je složen za pretprošli
broj našeg lista, te je izostao zbog nedo-
statka prostora, a prošli broj bio je isklju-
čivo posvećen svečanoj posjeti Nj. V. Kralja.





O našoj staroj književnosti.

U zagrebačkom »Vijencu« od 16.
septembra ove god. napisao je g. A.
Wenzelides čudan članak pod gornjim
naslovom u kojem se obara na esiet-
sko proučavanje starije književnosti.
Njegovi su izvodi ove prirode: ,Nije
teško dokazivati, da Judita ili Osman,
ili Divlji čovjek, ili Dijak grabancijaš
ne vrijede ništa“. ,Nikakva estetika
ne može nam zabraniti, da s mnogo
-nacicnalnog osjećanja gledamo na
Gundulićeve političke misli“. ,Prosu-
gjivati naše stare autore samo sa e-
stetskoga gledišta, to znači prosugji-
vati ih sa najjednostavnijega i za njih
najnepovoljnijega gledišta, jer se bez-
uslovno estetski zahtjevi mogu pri-
mjenjivati samo na potpune umjetnike
i na njihova najsavršenija djela, a ta-
kvih mi nemamo mnogo ni u najno-
vije vrijeme.“

Neka bude g. Wenzelides potpuno

miran. Toliko napadano estetsko gle-

dište nije tako pogibeljno kako na prvi
mah izgleda, jer krivnja nije u njemu
nego u onima koji ga ne razumiju.

A iz gornjih izvoda izbija očito da g.
Wenzelides nije nikako razumio 0 če-
mu se radi. Niko pametan ne može
da ustvrdi da gore pomenuta djela
»ne vrijede ništa“, niko nam ne će
moći da zabrani da ,s mnogo nacio-
nalnoga osjećanja gledamo na Gun-
dulićeve političke misli“, niko nas ne
će moći nikada uvjeriti da se naši
stari autori imaju da proučavaju samo
s estetskoga gledišta. G. Wenzelides

Gdje i kada je on, na primjer, čitao
da je neko ustvrdio da naša starija
književnost nema nikakve kulturno-
historijske važnosti, ili da »Osman«
»ne vrijedi ništa“, ili da se ,ne smi-
jemo diviti Gundulićevim političkim
mislima“ ? Traženje estetskoga mjerila
naprosto znači da se o književnosti
ima suditi njenim kriterijima, to jest
da se ne smiju stvarati estetski su-
dovi s neestetskih gledišta. G. Wen-
zelides treba da zna da se tako ra-
dilo u ogromnoj većini slučajeva, a
još i danas radi. Tako Pavić pokreće







ć

naprosto je snijevao pišući ove redove,











pitanje o XIV. i XV. pjevanju »Os-
mana« u čvrstom uvjerenju da je u
vanjskoj, tehničkoj kompoziciji bitni
estetski momenat umjetnine; Franjo
Marković vidi pjesničku veličinu Gun-
dulićevu u mehaničkoj vještini raspo-
regjivanja materijala, u poslnhu Tas-
sovim pravilima za romantični ep, u
etičkim i nacionalnim elementima

(spjeva itd.; Rus R. Brandt postavlja

Gundulića nad Tassa, Vergila i Ca-:

močnsa po samom izboru predmeta
(propast turskoga carstva); Šved A.
Jensen, uzimajući kao književni krite-
tij golu, mehaničnu ,realnost“, drži
Gundulića većim od Tassa i Ariosta
upravo zato ,jer im nije bio dorastao
pjesničkom fantazijom“ (,gerade weil
er ihnen in Bezug aui dichterische
Phantasie nicht gewachsen war“), itd.itd.
Pa ni danas nijesmo se još oslobodili
od ovoga miješanja pojmova: ono se
opaža i u najnovijim radnjama napi-
sanim sa čisto književnim pretensijama.

Estetsko gledište, dakle, ne poriče,
kako misli g. Wenzelides, vrijednost
historijsko-kulturnoga proučavanja u-
mjetničkih djela, Svako pjesničko dje-







lo, pa i najneznatnije (a takova su
katkad važnija s historijskoga gledišta
nego neka velika pjesnička djela )),
može da posluži kulturnom histori-
čaru kao dokumenat; eli uz uvjet da
ovaj ostane u svojim granicama i da
ne stvara nikakyih estetskih sudova
s neestetskih gledišta, kao što su kul-
turna, politička, etička, itd. Nije zato
Gundulić pjesnik jer je ,panslavista“
kao Vitezović i Križanić, ili jer je nje-
gov ep izražaj nade ondašnje Evrope,
a specijalno dubrovačke republike, u
skoru propast turske sile, itd. Jasno

oje da čovjek može da bude panslavi-

sta i da se nada nekom historijskom
dogogjaju, a da pri tome ne treba da
bude pjesnik. Ima pravo g. Wenzeli-
des da ,Giivo Gundulić nije pisao
Dubravku i Osmana samo kao pjes:
nik, nego i kao politički mislilac, kao
Slovinac i ponosni državljanin Repu-.
blike svetoga Vlaha“. Zato su njegove
političke ideje bez sumnje interesantne |
za historičara. Ali Gundulić je i pje-
vao, i zato se nužno nameću sama od
sebe neka pitanja na koja može da
odgovori jedino književni kritičar. Do-