-—_— 1 =“ POSTARINA PLAĆENA Broj 42. Pa f x KOTI: m. AE karike I ! “a a ula sea Fo gis zik ž n : SEDMIČNI INFORMATIVNI | PRIVREDNI GLASNIK . a God. 2 Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor »Dubr. Lista“ Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik 24. oktobra 1925. T Godišnja pretplata 80 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara, — Plativo i utuživo u Dubrovniku. — Oglasi po tarifi. Saobračćajni problem našeg jugozapada. Uz pitanje širokotračne jadranske željeznice stalno je na dnevnom redu pitanje izgradnje i povezivanja naše uskotračne željezničke mreže, jer bi se na taj način uz mnogo lakše uvjete bar privremeno riješio jedan od glavnih problema naše saobraćajne politike, Naša je Trgovačka Obrtnička Komora već od nazad više godina izradila predioge u tom pogledu, a kašnje su se u'tom pravcu izjasnili i neki poznatiji naši sa- obraćajni stručnjaci. Mi smo u svoje vrijeme donijeli o tom mišljenje inž, Vaskovića, koje je u glavnom bilo usvojeno i od inžinjerskog kongresa. U posljednje vrijeme za takovu osnovu Pokazuju mnogo interesa i Politički krugovi, pa zato i donosimo, prama beogr, »Privrednom Pregledu«, mišljenje g. min. Stojadinovića, Svraćajući na to pažnju naših čitalaca, jer se radi o Pitanju, koje je od velike važnosti i za budući razvoj našeg kraja. 1 »Crna Gora sa Hercegovinom, Sandžakom i Me- tohijom nalazi se izmegju dva željeznička sistema, normalnog i uskog. 1 sada, da bi ove pokrajine — danas bez željeznica — dobile solidnu vezu sa cijelom zemljom moraju se vezati jednovremeno za oba siste- ma, To znači, da u te krajeve do izvjesne granice treba uvuči željeznice i jednog i drugog kolosjeka, no stim, da se te pruge ne izukrštavaju jedna sa drugom te da postanu smeinja saobraćaju već da se te dvije mreže mogu“ poipuno za sebe organizovati. “<; Ze Pored toga, što te mreže moraju zadovoljiti u potpunosti lokalne interese te oblasti, one moraju iz- vršiti i jedan zadatak, koji je još važniji od ovog, a to je, da cjelokupno zalegje: Hercegovine, Crne Gore i Metohije izvedu ma naše more. Gosp. Dr. Stojadinović misli da oba ta zadatka riješi sa ovim prugama: Izradom uske pruge Trebinje—Bileća— Nikšić — Danilov Grad—Podgorica—Vir Pazar, odakle postoji uska pruga do Bara, rješava se potpuno lokalno sao- braćajno pitanje u Crnoj Gori, Ova pruga ne samo da je saobraćajna rtenjača Crnogorska, jer ona vezuje najvažnije njene centre, već se njome dobija veza ne- prekidno uskom Prugom sa svima pristaništima na Južnom Jadranu: Metkovićem, Gružom, Zelenikom i Barom. “ Ova uska pruga Trebinje—Bileća— Nikšić— Vir Pazar dugačka je 210 km i mogla bi se izgraditi. za 28 miliona zlat. dinara, ne računajući u te troš- koveišine, koje se mogu dobiti ina račun reparacija. X I da bi se Crna Gora vezala još sa Bosnom, Zapadnom Srbijom i Beogradom potrebno je izgraditi još jednu usku prugu od Bileća preko Gackog i Foče do Ustiprače gdje bi se vezala za prugu Višegrad Sa- rajevo. Sa ovom bi se prugom, koja-je dugačka oko 157 km. a koštala bi bez šina 20 miliona zlat. dinara riješili Ovi krupni zadaci: privezala bi se Crna Gora i to direktno za sve teritorije na kojima se nalazi uski kolosjek kao: Dalmacija, Hercegovina, Bosna i Srbija, izvela bi se Istočna Bosna i, Zapadna Srbija ovim pravcem bez pretovara direkino na more, vezao bi se Beograd neprekidnim uskim kolosjekom direktno sa Gružom i to najkraćom prugom 586 km. od Svibveza sa morem i najzad ovim pravcem omogućila bi se eksploatacija ogromnih šuma u dolini Drine, koje tom prugom preko Foče i Gackog nebi bile udaljene od Gruža više od 180 do 200 km. : Eto to je ta uska mreža, koja bi riješila tolika saobraćajna pitanja i koja ne iznosi više od 367 km, i čije gragjenje ne bi koštalo više od 48 milijuna zlat. dinara bez šina. _ Što se tiče veze tih teritorija za normalnu mrežu, Oni bi se izvršili pravcem: Niš—-Merdare—Kosovo— Metohija—Lim—Podgorica—Boka Kotorska dužine 451 km. Kao što se vidi to je ona stara ideja t. zv. Trans- balkanska željeznica, koja u vezi sa normalnim pru- gama: Kragujevac—Miirovica (200 km.), Kruševac — Jankova Klisura—Tulari (60 km.), za tim Uvac—Lim i4l km, Boku. To je taj plan“ koji je iznio g. ministar financija za riješenje najvažnijeg saobraćajnog problema u našoj državi. Mora se Priznati da je on # sa gledišta teh- ničkog i sa gledišta ekonomskog i internacionalnog Potpuno ispravan, jer on sa najmanjim brojem kilo- metara rješava jedan čitau kompleks pitanja, ne zna Se koje je važnije od koga. Ostavljajući da drugom prilikom progovorimo koju više o ovoj normalnoj mreži, mi ćemo samo napomenuti interesantnosti radi da bi se cijeli plan koji obuhvata 367 km. uskih pruga mogao izvršiti sa polovinom Blerovog zajma t. i. sa 60 mi- liona dolara. Vreme gragjenja sa dobrom orgdniza- cijom ne bi trebalo da traje više od 5—6 godina. Iz ovoga se vidi koliko je ovaj plan racionalan, te je poželjeti, da ga vlada ne samo zvanično akcep- tira, već i pristupi njegovom energičnom izvogjenju“. daje najbolje riješenje za izlaz Srbije u Vina u Dubrovačkoj Oblasti. Kako je u početku rečeno tek jedna šestina ili sedmina cjelokupne proizvodnje otpada na bijela vina. Ovdje ima prvenstvo Grk iz Lumbarde na otoku Kor- čuli, koji potječe od istoimene loze. Ova loza nije ermairoditna pak je i težaci ubrajaju izmegju t. zv. ženskih loza zato je i godišnja produkcija dosta ne- stalna. Grka imade svugdje u Korčulanskom i Dubro- Vačkom srezu. Drugovdje je dosta rijedak. Svugdje dava dobra bijela vina ali najbolji je sa Lumbardske pižine (u predhistoričko doba korito jedne rijeke). Tu može doseći i preko 15% alkohola sa vrlo finim karakterističnim mirisom i ugodnim gorčastim aromom. Ovo je vino mnogo traženo a Poznato je i preko gra- , nice ove oblasti. U Lumbardi ga se producira 350 do 500 hl. godišnje. Prije rata je bilo nekoliko produce- nata u Kdrčuli, koji su ga davali u irgovšhu u flašama. Isti su bili postigli i lijepih odlikovanja na raznim Svjetskim izložbama. Današnji producenti nisi još do_ toga dotjerali, nedostaje im valjda glavnice ili nemaju dovoljno znanja i iskustva. Svakako Grk iz Lumbarde bi se imao Priregjivati samo kao desertno vino i slati ga u trgovinu u flašama. Što ne mogu da postignu pojedini». Producenti to bi mogli njih više, kada bi bili udruženi. Jedno od najboljih stolnih bijelih vina u ovoj oblasti jest ono iz Crne Gore Janjinske (Putniković,. Kozo, Dubrava) i susjednih sela Dančanja i jednog djela Ponikava. Ovo vino potječe u glavnom od vrste loze dfvjaka, ali imade i drugog grožgja kao grka, rukatca, bijele bratkovine, pjegure be dr. Nije ni div- jaka ermafroditna loza pak Proizvodnja nije konstantna, Ovo je vino svjetle žuto slamnate boje, oko 12% alko- hola, vrlo ljupko i fino mirisavo. Malo ga se produ- cira pak je malo poznato. Bijela vina iz Smokvice i Kčare potječu od raz. nih vrsta loza (grk, bijela bratkovina, zlatarica, cetinka) ali u njima rukafac (maraština) najviše ističe svoje ka- rakteristike. Mana je ovih vina što su u jematvi držana odviše na dropu pak su odviše jake rumenkasto-žute boje i trpka, ali u zadnje doba se te mane postepeno uklanjaju. Ova vina imađu redovito 12:5 do 14% al- kohola i izvrstan su materijal za sljubljivanje sa slabi- jim i odviše blijedim bijelim vinima. Bijela vina sa ostrva Mljeta potjeću u glavnom od istih vrsta loze i kada bi se pazilo nešto više na zrelost grožgja i na postupak sa mastom isa vinom u podrumu ova bi vina mogla stati uz bok i samom grku. U Dubrovačkom Primorju se priregjuje nešto bi- bumba. Ova je vrsta loze vrlo osj | braikovine_ i t. d. kao glavnija vrsta Bijela jetljiva i grožgje lako nastrada od raznih bolesti za to proizvodnja nije kon- stantna. Proizvagja se malo i to za lokalni konsum. Kod ovog vina opažaju se često razne mane usljed prerane berbe i lošeg postupka. Vrlo su obljubljena razna desertna vina ali su, na Žalost, malo poznata preko granica oblasti radi pre- malene i nestalne proizvodnje. U Dubrovačkoj okolici je na glasu tradicionalna malvasija. U staro doba nije bilo veselja ni čašćenja bez kupice malvasije. Danas je ova loza vrlo rijetka. Nalazit je još po koju odrinu (čardakliju) u Konavlima i po vrtovima na Pilama. Vi- nogradari je ne vole gojiti pošto je jako osjetljiva na- padaju kriptogamičnih bolesti. Malvasija je osobito cijenjena radi. mirisa i arome. se Ne manje vrijedna od malvasije je vugava (bijeli pavišak) u Brelima, u Makarskom Donjem Primorju. Prije filoksere moglo se je naći tamo preko desetka hektolitara ovog osobito iinog vina. Danas je produk- cija znatno spala. Najveći producenti bili su braća Zamići u Donjim Brelinama. I vugava se odlikuje svojim finim karakterističnim mirisom i aromom. Od pošipa se priregjuje u Blatu na Korčuli jedno dobro desertno vino, ali js produkcija neznatna. Svugdje se proizvagja t. zv. pečeno vino ali naj- više na poluostrvu Pelješcu, gdje selo Podobuče nosi od davnina prvenstvo, u koliko se tiče finoće. Pečeno vino nije priregjeno od kondensiranog masta (varčnika), kako što ga priregjuju u sjevernim krajevima Splitske Oblasti (Ervenik, Benkovac), već od grožgja osušenog na suncu. Za pečeno vino (prošek) upotrebljava se. probrano grožgje od boljih vrsta bijelih i crnih. Radi se dosta primitivno, svaki na svoj način, bez ikakvih iehiličkih ili znanstvenih Pomagala, za to nema nigdje jednog stalnog i karakterističnog tipa već je, tako | tekuć, u svakom sudu nešto drugačije vino. Pečeno vino od bijelog grožgja sastoji se obično od raznih vrsta, ali ga se može naći sa pretežno jednom stano- | vitom vrstom kao na pr. grkom, rukatcem, divjakom. it. d. Rukatac kod nas ne dava jedno tako izvrsno desertno vino, kako nm. pr. u Šibenskoj okolici, gdje je poznat pod imenom maraština. Pravi se i od crnih vrsta grožgja n. pr. od plavke, plavca, crvene bratkovine, lovore, crnog pavišakaidr., ali je najbolje od plavke. Crna pečena vina nakon 3 | ili 4 godine izgube potpuno svoju crnu boju i postaju Žuta kako i ona od bijelih vrsta. Pečena vina se troše najviše dok su još nezrela. Prerano se uliju u flaše, gdje vrlo polagano mogu da dozrevaju a pošto se flaše obično ne dekantiraju, na dnu bude po nešto taloga. Ovakova vina su obično odviše gusta i slatka, mutna, bez mirisa i arome. Ako su pečena vina dobro priregjena i dobro Sačuvana, najizvrsnija su od 5 do 8 godine. Do 5 ili najkasnije do 8 godine jedno dezerino vino može da steće u okusu. Nakon toga roka može da se održi još koje _ vrijeme u dobrom stanju ali obično počimlje da gubi | na svim dobrim svojstvima i razvije se u većoj mjeri ocatni aldehid. Jedno vrlo staro vino može imati za poje- dinca jednu afekcionalnu vrijednost ali nikako i intrin- sečnu a sva pripovjedanja o vinima starim nekoliko de- cenija ili nekoliko vijekova, o njihovoj neizmjernoj jakosti, jela vina u kojemu dolazi o izvrsnoj aromi i intenzivnom mirisu su samo bajke.“ Priregjuje se i nešio pjenušava vina, što ga po- grešno zovu šampanjac. Šampanjac nije po ničemu ni PO porijetlu niti po postupku kod pravljenja, ali ako se ne traže u njemu sve odlike šampanjca, osobito bistrinu do zadnje kapljice, vrlo je ugodno piće. Nekad ga se je mnogo pravio u Podaci u Makarskom Pri- morju i u nekojim selima Kunovske općine. Priregjuje se samo od bijelih vrsta grožgja i to ne od najboljih n. pr. od cetinke, zjatarice, palaruše, vrškaice, bijele a u Podaci od prča i od medue. Pjenušavo vino ne dolazi u trgovinu osim u najbli- žem susjedstvu ali za vanjsku trgovinu nije podesno. Proizvodnja dezertnih vina bi se imala kod nas što više razviti, to bi morao biti ideal svih naših pro- ducenata. U našim hotelima, gostionama, kalanama i barovima naći je vina u flašama svih mogućih pori- jetla i imena samo naših naravnih vina nema i za njih se ne zna. Dojduće godine ćemo imati u Dubrov- oniku već najavljenu Oblasnu Izložbu. Eto lijepe pri- gode za naše inteligentnije i naprednije vinogradare, “da pokažu što imađu i što su kadri učiniti. Za dobro vino hoće se 4 uvjeta: podesna klima, dobar položaj prama suncu, dobra vrsta loze i znanje. Mi imamo ona_ tri prva uvjeta u izobilju a sada je prigoda da se pokaže- mo da ne oskudijevamo niti sa četvrtim, Marko Marčić.