bljivao grad voćem, povrćem_i.t. d..a_sada_uslilad ba Strana 2. Prilike u Župi dubrovačkoj Pred otkup duhana. — Slabo stanje pučanstva. — - Neimućstvo i bolest. — Drž. monopol i producenti. — Potreba pomoći. U dubrovačkoj općini goji se duhan samo u Župi. Ova polioprivredna grana od velike je važnosti za ovo pučanstvo, jer je u Župi zemljište takove vrste, da ne podnosi ni gojenje žita ni loze te su radi toga raz- loga župljani primorani da goju duhan. Do svjetskog rata duhan se je isplaćivao prilično, jer bi pučanstvu ostala prilična nadnica, s kojom bi moglo podmirit trošak brašna. U- ono vrijeme kupovalo se sa 1 kilog. duhana 8 kilog. brašna, a danas sa I kilog.. duhana može se da kupi samo 4 kilog. brašna. Cijena je duhanu preniska a njegovo vrstanje po kvalitetu gore nego prije, jer onaj duhan što se je lanjske godine klasificirao kao treća klasa, nekad je bila druga klasa i na taj način je cijena preniska. — Proti klasifikacije kod odkupa duliana teško se je bo- riti, jer sam monopol u odkupu duhana ima 2 glasa, a gojitelji samo jedan. Gojitelji duhana općine dubrovačke imaju predati svoj duhan berbe iz g. 1925. tek u mjesecu januaru, pa zato donosim ovaj članak navagjajući neke razloge radi kojih bi se duhan morao platiti bolje nego se je plaćao g. 1925. Znamo dobro da je u našoj državi hiperproduk- cija duhana, pak kad bi Župa napustila gojenje du- hana tim bi učinila uslugu državi. Ali država ne smije ogledati samo korist monopola, nego je dužna da vodi računa i o interesu svojeg pučanstva, Cijeli svijet koraca napred i dok neki predjeli naše države poboljšavaju se, neki rapidno propadaju, a megju ovima je i Župa-dubrovačka. Prije rata buhač je imao veću cijenu, duhan se je bolje plaćao, bile su u Župi dvije tvornice, cigla i brašna, u kojima je narod zaragjivao, a sada više toga nema. mraka zaradi ono što je neophodno potrebito za život. Nije stoga čudo šio statistika bilježi veliki postotak smrti od tuberkuloze. : Nekada je Župa bila gradski vrt, koji je obskr- m sredstava po kopnu i moru, veći dio povrća dolazi iz vana i nastaje konkurencija koja čini da se župski proizvodi u gradu prodaju uz nižu cijenu nego prije. Pošto se u Župi zemlja ne obragjuje ralom niti štrojem, nego rukom i molikom, pošto ne. Župski je kraj prenapučen — nema dovoljno: zemljišta i ne može da uz najveći rad od zore do: = pUBRONAČKI LIST“ 3N\ "u SIG Zi ma Živih voda S kojim bi se zemlja natapala i pošto nema dovoljno blaga koje bi dalo gnoja za gnojenje zemlje, već se gnoj kupuje za skupe pare, a pošto o- pet dolazi konkurenca sa strane na one župske pro+ dukte, koje seljak obragjuje uz teški napor, prirodna je posljedica, da narod mora propasti uz najbolju nje- govu volju za rad. A kađ se opet Promisli da ti ljudi. moraju da nose na gradski trg svoj proizvod na glavi, daleko 12 kilometara po putu i lošem vremenu, po zimi, kiši i sunčanoj žegi, čovjek se mora čuditi kako jedno ljudsko biće može da to snosi gotovo cijeli ži- vot! A koliko može da donese na glavi? Tek 20—30 kg. i od tega dobije toliko da nije plaćen trud ni sa- moga prenosa do grada. Pa ipak rađišan narod to snosi, ali ne bez uzdisanja ! u + Kazao sam da u Župi nema dovoljno livoga bla- ga, koje bi dalo gjubra za gnojenje zemlj \ Prije se je gnoj kupovao u gradu, kada je bilo kočija i kola ci- vilnih i vojničkih na stotine, a sada toga nima, a ono što ima treba da ga narod plaća uz skupe\pare, da mu zemlja dade ploda, koji svaki dan dolali ještiniji, kao duhan. Crni dani su došli a još crniji id(za Zupu. Novac — što ga je narod bio uložio, malopo malo | štedeći na grlu, kroz decenije godina, u bike, po- štarske štedionice propao je, jer je kruna izjubila od kupovne vrijednosti 99%! Maslina ne ragja kako ne- kad, buhač dobio azijatskog konkurenta, duha se plaća 50% gore nego prije (ako usporedimo kup nu vri- jednost), porezi miču, carine rastu, trošarine općinske i na hranu takogjer rastu, cijena po ša nada sve niska obzirom na rad i cijenu gjubra, ko| se ku- puje i toga gjubra nestaje, iseljivanje u Ameku od kuda je svaka kuća primala pripomoći, ogranfno je ili bolje rečeno onemogućeno, iselivanje u Mapdoni- ju nemoguće, jer ne daju kućicu, ralo i sjemek, bez čega se ne može naseliti goloruk i siromah, pk što siromah da radi? Narod se grupira u jednu i rugu stranku koja mu obećaje ekonomsko poboljšanj ali i tamo se razočara, pak očajava i postaje svaki d# ne- zadovoljniji. A da li je to potrebito ? Ne, nije bito. Vlada bi morala voditi računa kod odkupa dukina, te doći u susret pušanstvu i ne uskraćivati dopole nego mukati na gojenje duhana u našim krajeva, gdje ne-ore ralo ni stroj, gdje nema gjubra ni liša ni vode, gdje je prenapučeno, od kuda se do raliz beaća <alila. ša dijela. diece.u Ameriku,.ne iz obijsti nego iz nevolje da prehrani sebe i pomože onim bji su ostali kod kuće. Zbog ovih razloga duhan bi se b- rao, uz prednost, gojiti i bolje plaćati ondje, gdjeke ne ore zemlja ralom ili bi se tim krajevima morlo dozvoliti slobodno raspoloženje sa duhanom udarajki Po ao Br. 50.. > nan, mali namet na strukove duliana. Ima država gdje je slobodan izvoz duhana, pak zašto nije i u nas? Mora se hoditi praktičnim putem i tako će se pomoći rad- nom narodu. Možda će se kazati da nije samo Zupa kraj u kome se zemlja ne obragjuje ralom i strojem, već da ima dosta krajeva u Dalmaciji, Hercegovini i Crnoj Gori. To priznajemo i tražimo da se i ovi kra- jevi uzmu u obzir pri gojenju duhana, da im se bolje plaća ili dozvoli slobodan izvoz uz mali porez na struk. Fakat je da u svim onim krajdvima, gdje se ne ore zemlja ralom, gdje ne uspjeva dobro loza, gdje nema dovoljno živoga blaga, narod gladuje i strada uz cio svoj naporni rad, ne od 8 sati, nego od zore do mraka po zimi, kiši i sunčanom žegi. Narod bi morao biti sit i zdrav, a kad toga kod kuće ne može da bude, onda ga se mora pustiti da sam traži svoje poboljšanie. — Zemaljska kora može jošte da prehrani mnogo miliona naroda. Dakle ili treba pomoći narodu | u ovim kršovitim krajevima ili ga pustiti da slobodno | seli u drugi kraj, ali treba ga pustiti mlada, da nauči tugj jezik i zanat ili trgovinu, kod kuće je neuk pak ako stariji iseli, ne može da nauči dobro ni jezik ni zanat i postaje rob drugih naprednijih naroda. — Da se pomogne narodu treba poduprijeti poljodjelstvo i industriju, a cijenu duhanu treba udariti toliku, da na- rod može preživjeti. — Mato Kesovia, pouzdanik go- jitelja duhana u Dubrovniku. Rožićni dar g. M. Mihanovića. Naš ugledni sugragjanin, g. Miho Mihanović iz Buenos Airesa, koji u svakoj prigodi pokazuje svoje plemenito srce prama rodnom gradu, sjetio se sada ponovno lijepim prilogom naših siromaha te narodnih i humanitarnih instiktucija. U tu svrhu doznačio je preko Dubrovačke Trgovačke Banke svotu od 31.500 Din. Gradske ustanove primile su ove svolie: Dječje Zaklonište Din. 2,000, Narodna, Zenska Za- druga Din. 2.000, Uboški Dom (Domus Christi) Din. 1.000, Društvo »Dub« Din. 1.000, Jugoslavensko S0- kolsko Društvo Din. 1.000, Pučka Kuhinja Din. 1.000 Dubrovačko Radničko. Društvo Din. 1.000. Cestitom - dobrotvoru i uglednom rodoljubu neka je čast i hvala. Pretplatu treba odmah platiti. Naši vanjski pretplatnici primit će ove dane is- punjene čekove. Molimo, da ih odmah isplate. Besplatne novineu- Svaki naš prijatelj, koji nam pošalje pretplatu za pet noviti pretplatnika, primat će cijelu godinu list besplatno. Čestit BOŽIĆ i NOVU GODINU želi Svojim mušterijama o Dubrovačka Hrvatska Tiskara. Drž, stara moja, ovu božićnu jabuku. Izdala godina. Pšenice bilo malo, jer bolje zemje, zasadili duhanom. Polakomili se za prošlom cijenom. Ulja niti za obulit bakalar na badnji dan. Pelin se slabo prodavao, pa odnikud pare, a sve ogladnilo i odrlo se. U dunda Tome velika obitelj: dvije kćeri i tri sina. Stariji Luka ode otrag pet godina u Amerike. Svako jutro žrnja mumljaju, hoće se velika po- gača. Stari Tomo kupio je dva konja žita, eda do- maćim prihvati Uskrs; hoće se hljeba, to je težaku glavna hrana. A što će se poslje, kad dogju dugi danci, a prazni blanci? Nijesu se ni prva dva konja platila. Na početku jeseni udužio se volovsku kožu. Razkrojio je, pa svakome po opanke. Ne našla se koža drka, pa opanci brzo iprogledali. Brzo je Božić, pa svak hoće nove opanke, a u kući nema već jedna obrežnica i polu hrptenjače, te nešto okromina. Za- tekla starog Tomu nesreća, Imao lijepu mladu mazgu, U gori slomila nogu i crkla. Bilo je u kući i suza. Mislio njom zakrpiti jedan dio duga, a sad i dugi kamata na vratu. Kad te je počelo hvatati ne će jedna. Zemaljski gospodar zatražio svoje putem suda. Skupilo se do belavola: uvjeta, poklona za više godina. A sad od- vjetničkih troškova, biljega i drugih danguba porazi starog Tomu. Došao porez za tri godine, Bio je stari Tomo dao nešto na račun. al se toga skupilo. Odakle da plati? Porezni sluga porobio Medonju; boljeg orača nije bilo u selu. Otiće džabe na dražbi. Žao se bilo njim rastaviti staromu Tomi, pa ode do prijatelja, da pozajmi novaca. Stari Toma poštenjačina, pa ga svak žali, al kad nigdje para u nikoga. Svak se stisnuo. Sin Luka ne javlja se ima godinu dana. Nema stari Toma više nade, da ga odakle sunce ogrije. Ne može više da snosi, pa tužan Tomo huče kudgod ide, a noću se neprestano prevrće, ne može da spava; misli ga more, Došao Nikolj, a staromu se Tomu.ne da išta zaklati. Ima u toru što bleji i bekeće, Promislio sve što je za noža dozrelo prodati, a za kuće ostav jednog šuška i jednog rogonju, samo da se omrse blage dane. Ne bi ni to, al mu ove godine sam jedno skviči u košari, i to je slabo. našao se oba pa ostao kočetan. Stari Tomo postao mučavljiv, pa se za njeg: pobojala njegova Anica. Još jedino što po običaju pobožno se moli sa svojima u ognjištu, a kad u 1 tanijam reče ,Utješiteljice žalosnijeh“ podigne oči i vide se orošene suzama. U molitvi stari Tomo jedino nalazi utjehe; ona ga krijepi. a on moli. Jednom stigne u putu starog Tomu kum Ilija, kad su se iz baštine vraćali. ,Pomoz Bog, kume Tomo, nazove mu kum Ilija. ,Da ti i Bog do, kume Ilija“, odvrati stari Toma. ,Ne vidim te odavna“ reći će kum Ilija. ,Što je od tebe, a što od tvojih? upita ga na dalje. ,Eto smo zdravo Bogu hvala! A kako si mi ti kume Ilija i što je od tvoje družine? odgovori stari Toma. ,Eto sne, Bogu hvala, zdravo, a moglo biti i bolje“ reče Ilija. »Nek ti sinko i Bog dade“ odgovori stari Tomo. U to se čuje u gori dvije pjevačice. gdje pjevaju: Božić zove s one (bande) strane, Kolendo, kolendo! Ne će doći do nedjelje Kolendo, kolendo! Ni do druge polovine Veselo, veselo! A žene nam pjane leže Kolendo, kolendo! Griju noge u ognjištu Veselo, veselo! - A djevojke pobjesnule Kolendo, kolendo! A mladići vragul:ći Veselo, veselo! kao da otpjevaju: Kolendari kuću grade Kolendo, kolendo! Što ćemo im darovati Veselo, veselo! Toralicu, bokaricu I dva ovna vitoroga Veselo, veselo! Jednu kravu jalovicu Kelendo, kolendo! I djevojku gustokosu Veselo, veselo! S one strane vode ladne Veselo, veselo! Preveste nas na te strane Kolendo, kolendo ! Na te strane vode ladne Veselo, veselo! Mi vas preves ne možemo Kolendo, kolendo! Nama ljudi doma nema . Veselo veselo! Da gdje su vam ne bilo ih Kolendo, kolendo! Otišli su u badnjake Veselo, veselo! Kum Ilija i stari Toma umukoše, kao da slušaju Phkvanje manjgura i igjoše napred, Najednom ćellija: »Na su se raspjevale naše manjgure, vesele se beli »St veliki Bože i sveto Njegovo porogjenje, nimalo »Ik veselim, Gladno godište, golotinja i bosotinja ve- »lika. Kamale i skupoća bajoslovne, a porez nas za: »divil Eto mi za porez ponesoše i mog Medonju. »Algdje su kamate i dugovi? A iko je dužan i na »B9žić je tužan“. Sve to nabrajajuć zakrkne mu riječ Tara Na drugoj strani brijega pjevaju druge dvije,“ Kolendo, kolendo! mu.