Strana 2. Sa Q Ž URROVAČKI LIST“ < No Grof Ti U drugoj polovini septembra g. 1918 grof Tisza putovao je Hrvatskom, Dalmacijom i Bosnom misijom da razgovara s našim političarima kako bi se uredilo jugoslavensko pitanje u bivšoj monarhiji, ili bolje da ih zadobije za jedan svoj plan, na koji car Karlo ima biti bio pristao, te je tako putovao kao homo regius. U Hrvatskoj zadržao se je u Zagrebu odakle je došao u Dubrovnik, pa iz Dubrovnika pošao u Sarajevo, gdje mu je od naših ljudi bio predan poznati memorandum. O bo- «ravku Tisze u Sarajevu pisao je g. Danilo Dimović. Čitajući t6 u božićnjoj ,Riječi“ a znajući da je grof Tisza prije Sara- jeva imao u Dubrovniku interesantan razgovor sa Drom Melkom Čingrijom, obratili smo mu se molbom da bi o tom razgovoru i o boravku Tiszinom u Dubrovniku što napisao za naš list. Gosp. Čingrija našoj se molbi odazvao i poslao nam je ovaj članak. Donoseći ovo željeli bi da ko od naših političkih ljudi, s kojim se je Tisza u Zagrebu sastao prikaže javnosti kako je Tisza 'u Zagrebu prošao, jer ono putovanje Tiszino imade historijsku važnost, pa je škoda da išta u zaborav pogje, Iz rana jutra 18. septembra 1918, dogje k meni u stan na Boninovu ondašnji lučki poglavar i priopći mi da je torpiljarkom stigao u Gruž grof Tisza, koji želi da sa mnom i još nekolicinom u Dubrovniku go- vori, a pošto odlazi u podne nema vremena za posjete, pa me za to moli da dogjem na razgovor u Općinu ili Poglavarstvo, a ako to ne ću da će on doći k meni. : Dolazak me je Tiszin iznenadio. Onda mi ješ ne bješe poznato da se je bavio u Zagrebu, a kako ni- jesmo bili poznati, promislih odmah da ga neka poli- tička misija vodi k meni. Odbiti mu. razgovor nijesam htio, ali opet ne hijedoh ni da ga tražim na Općini ili Poglavarstvu. Poručih mu da sam sebi obećao ne stupiti nogom, dok se prilike ne promjene, ni na Op- ćinu ni na Poglavarstvo, i za to neka izvoli naznačiti mi drugo mjesto u gradu, da ne gubi vremena svra- ćanjem“u moj stan. Lučki poglavar ponio _ mu je poruku i doskora se povratio da me pita je li mi po volji da se sasta- «nemo u Lučkom Uredu, Odvratih da jest i tako urekosmo sastanak tamo za 10 ura. — Doznadoh tada da je urečen sastanak sa općinskim upraviteljem g. Cegom u 8 ura, sa g. Crnicom u 8//a, sa Dr. Pugliesi u 9, a sg. Bonom u 9/2 u Općini. ž U 10 ura bio sam u Lučkom Uredu, a skoro istovremeno grof Tisza je nadošag. To bješe -prvi- put što se s njim sastadoh. Prvi i posljednji. Vojnička uni- iorma pukovnika, koju je nosio, uz njegovo ružno lice podavala mu je odista neugodan maicijalan izgled, no pored toga i ma koliko prilike u kojima se sasta- dosmo bijahu nepovoljne za megjusobne povoljne utiske, moram priznati da ukupni prvi utisak što je na ime napravio, nije bio nepovoljan. Nastup i govor odavahu čovjeka, Rukovasmo se i sjedosmo da proboravimo u razgovoru čitav sat. Počeo je ističući kako nema nikakove misije u stvari o kojoj će sa mnom da govori.“ On putuje u druge svrhe, no kao madžarski političar hoće da priliku upotrebi da se orijentira o raspoloženju u našim kra- jevima, i stupi u doticaj sa našim političarima da vidi bili bilo moguće da se jugoslavensko pitanje u mo- narkiji riješi kompromisom. Poricanje misije očevidno imalo je samo svrhu da ga ne pitaš u čije ime još govori, a vidjelo se da on sam ne traži da mu u to vjeruješ. Kompromisno riješenje jugoslavenskog pitanja ga je zagrijevalo. Tumačio je kako je kompromis u po- litici potreban, naglasujući kako je i madžarska politika bila kompromisna. »Ni danas nijesu potpuno ostvarene naše aspira- cije“, reče, pa nekim sentimentalnim tonom, koji se nije slagao s njegovom pojavom nadoveže: ,a držim da se ne će nikad potpuno ni ostvariti“. Spominjao je odgovornost političara ako promaše zgodan čas, go- vorio kako je takav čas za naše Pitanje nadošao, pa me na kraju zamolio da mu otvoreno kažem svoje mišljenje. Nijesam bio ni časak u dvoumici kako da se vladam, Od početka rata za me je bila svršena svaka Politika unutrašnjeg krparenja. Intuirao sam da o sud- bini našega naroda ne će odlučivati oni koji su se na nj silom digli da ga unište. Da se nadmuđrujemo u onom času ne činjaše miseni politički mudro ni umjesno. — Ekscelencijo, rekoh mu, malo što mogu da Vam kažem što Vam ne bi bilo poznato. Član sam Jugo- slavenskog Kluba kojega politika ide za tim do se naš narod ujedini i bude gospodar na svome. Ja i moji bliži politički prijatelji držimo da sad nije doba za rije- šavanje na komađe (sliickweise) jugoslovenskog pitanja, — Iz novina razabirem, a drugih vijesti amo sada nemam, da se sa stenovite strane traži nekakvo rije- šenje našeg pitanja, i pri tom se naročito ističe »inad- žarsko stanovište“, no ako je tačno ono što novine nose, onda se ne radš o riješenju već o novoj zbrki. — Radilo bi se o kompromisnom riješenju, upade on. — Za kompromisno riješavanje potrebno je megju- sobno povjerenje, Ekscelencijo, a ne će Vas začuditi, ako Vam kažem da to kod nas doista fali. Možda je tako riješenje bil9)moguće prije rata, no pozvani fak- tori to nijesu hijeli, već su krenuli drugim putem, putem sile, i tako je došlo do ovog raia, koji je po njihovom shvatanju imao da bude riješenje jugoslo- venskog pitanja. . Razabrah odmah 8 su mu osobito ove potonje riječi neugodne, i on &ee doista prekinu primjedbom da možda imam krivo *u tom. ( Ne začudi me primjedba već me začudio njen ion, koji nije bio ni žestok ni osječen, bio je skoro melankoličan, [3 — Moguće, odvrštih. Ja izričem samo svoje miš- ljenje, a ono se osniva na činjenicama, Spomenuh mu u daljnjem razgovoru kako smo nekad imali neko po- vjerenje u madžarski ngrod, a to je bilo u doba riječke rezolucije, kad zavedosmo politiku ,»novog kursa“ no iskustvo, čak ilično, to. je povjerenje sasma uzdrmalo. On ubaci uzrujano: |) — Ali ja tu nijesam ulazio. — Znam vrlo dobro, ali su ulazili zastupnici madžarskog naroda. — Oni nijesu bili magjarski narod. To su bili ljudi koji su i svome narodu štstovali. -I tada oštro i podugo stade da napada svoje stranačke protivnike. Pri tom ne bješe hladnokrvan : izbi u svoj snazi par- tijski čovjek, U dalinjem razgovoru uze da se žali na Srbiju, koja je bila nadahnuta mržnjom na monarhiju, pa reče: sada, kada je Srbija skršena, a Rusija skinuta s vrata, za monarhiju je zgodnije preći ma rješavanje jugoslo- venskog pitanja. Primjetih mu da je baš Srbija za našu nacijo- nalnu politiku u monarhiji bila donekle naša slabost, jer-se -je-svake naša Gopiracija, <evaki- neš pokretitu- mačio srpskom propagandom i kao takav dušio. Obzi- rom na zgodnost momenta, koju je spomenuo nabacih da ne znam koliko je momenat zgodan za monarhiju, Mo svakako .da se mi sada nadamo koliko smo pred Tat cčajali, a hoće li nas nada prevariti, to će skora budućuost pokazali. Kako se je pak u ono doba pogovaralo da seu Hrvatskoj ima zavesti ,hrvatski kurs“ sa frankovcima Protiv srpsko-hrvatske koalicije, dotakoh se toga, i navlaš se oštro o tom izrazih. Spominjem se da sam mu kazao da izgleda da se ide zatim da se i Hrvatima omrazi hrvatsko ime, jer se njime sve pokriva, pa bi se htjelo sada pokriti i tu tugjinsku politiku, On se je ogradio da on nije sfrankovcima, što sam mu pri- znao i kazao da ja to spominjem samo da pokažem kojim se namjerama još vode neki krugovi. U vezi s tim a budući se u ono doba bila digla velika hajka na jugoslovensko ime, te ga se čak nazivalo otrovom, zapitah ga: — Ekscelencijo, ta mislite lida se može ozbiljno stati riješavati jugoslovensko pitanje u atmosieri gdje se i ime jugoslavensko otrovom prikazuje ? Grof Tisza očevidno malo pikiran na to pitanje, odvrati : — Red je priznati gospodine, da se u mnogo slučajeva, naročito u štampi, a i drugdje, ide preda- leko, te nastaje nužda da se protiv ioga nešto preduzme. Ja nijesam prijatelj takih mjera, ali ipak, ako se sa boljim, odgovornim elementima ne dogje do kompro- misa, onda treba nešto uraditi. S drugim riječima: kompromis ili armature! To je grof Tisza nosio na izbor boliim, odgovornim ele- mentima, kako je on u ovom razgovoru očevidno na- zivao svoje pregovarače nacijonalnih osjećanja. Za druge nije mario, imao ih je u žepu. Pogledah ga duboko u oči i razvučeno mu odgovorili : . Ekscelencijo, za ono što vi zovete Predaleko ni- jesu krivi ni naši govori ni naša propaganda, to vrši svoju rat i fronia. : Te ga se riječi, primjetih, nemilo dojmiše i ne- kako, isgledalo mi, kao iznenadiše. Držao sam da dalje neće, a kad tamo on baš prešao da mi, kao vrlo povjerljivu stvar, priopći svoj plan, s sza u Dubrovniku. — Ja držim, reče — kad bi se Austrija odrekla svojih prava na Bosnu i Hereegovinu i pristala da otpusti Dalmaciju — da i naipodesnije bilo da se Bosna i Hercegovina spoččtka kao posebna grupa pri- poje Ugarskoj, a poslije da im se poda prilika da se izjave hoće li se pripojiti Hrvatskoj. U tom postupku ne nazrijevam nikakve šlele za vašu stvar, jer bi se vaš nacijonalni elemenat jednako ojačao. Sada je bio red na me da se iznenagjujem, slu. šajući taj plan koji mi je povjerljivo iznosio jamačno jedan od najjačih političara u bivšoj monarhiji. Ma koliko sam bio odavna na čistu što naš narod može od monarhije da očekuje, odnosno koja ga sudba u monarhiji čeka, ma koliko znao iz iskustva da austrij. sko-magjarski političari ne samo nemaju dobre volje već nemaju ni smisla za taj problem, koji je monar- hiju podgrizao, dok je konačno nije oborio, kad čuh iz usta Tiszinih polovinom septembra 1918. da on zamišlja riješenje jugoslavenskog pitanja tako : da se, pristankom nacijonalnih Jugoslavena, Slovenci ostave Nijemcima — očevidno je to htio kad ih nije spo- imenuo — a Srbi i Hrvati predadu Madžarima, da ih u malim zalogajima probave, to je bilo jače no što sam očekivao, bilo je tako jako da je postojalo naivno. — Tog trema sjelih se jednog drugog razgovora o ri- ješavanju jugoslovenskog pitanja koji smo pred go- dinu dana imali sa austr., ministrom predsj. Clam- Martinitzom. On je bio pozvao dalmaiinske zastupnike na bečkom parlamentu i uvjeravao nas kako mu jugo- slovensko pitanje na srcu leži, kako ima najbolju volju i nakanu da ga riješi. No kad mu u razgovoru spo- menuh Hrvatsku, odgovorio mi je da se u tone može upuštati, jer da se za to hoće ugarski ministar pred- sjednik, a kad se dotakoh Bosne, odgovorio imi je da se za to hoće još dvojica. — Gospodine grofe, rekoh, već to što se meće u sumnju bili se Bosna i Hercegovina izjavila za pri- pojenje, te njihova izjava Odlaže za poznije vrijeme, shvaćam ja, a tako bi shvatila i cijela _maša javnost, da se hoće to, pripojenje osujetiti. Odlaže se da se vreba zgodan čas, u kom bi se sredstvima, kojim po- litika zna da se služi, postiglo nepovoljnu izjavu. Ta je već dosta da nestane, Svakog povjerenja, kad bi ga i bilo. | Vaše pak mišljenje da je svejedno da li smo jedna cjelina ili više grupa, iskustvo stvarno pobija. Mislio sam da će tim biti vršeno, no on se nije dao, Povratio se da govori kako je. o. čas da se nešto učini, isticao odgovornost i baš navaljivao da bih ja iznio svoj plan. Pored zadovoljstva to je čovjek mogao da ima videći kako se sada navaljiva sa one strane koja te je prije drsko odbijala a poslije mrcvarila, ipak mi se daljni razgovor .prikazaa jalovim, pa da prekinem odvratih, da nemam što dtugo kazati nego što sam mu u početku rekao i naddtiah : za one koji drukčije misle odista 'je krajnje vrijeme da nešto urade, jer na koncu i ovaj će rat svršiti, i može skoro nadoći čas kad mi svi skupa ne ćemo imati što da kažemo (und es bald der Augenblick kommen kčnnte, wo wir alle nichts hineinzuređen haben werden). — Smrče mu se se čelo, mrko me pogleda i ustade, Pokloni se a da mi ne pruži ruke, poklonih ise i ja te se mučke ra- stadosmo. £) j : Tako je svišio taj moj razgovor sa Tiszom, pre- teča sarajevskog dočeka, | x Razgovor sa g. Bonom vrtio se je takogjer_ oko kompromisa, kako mi je onda g. Bona pripovijedao. Jednu mu je stvar kazao što meni nije. Kazao mu je da će se u Madžarskoj stvoriti jedna velika stranka pod predsjedništvom tadašnjeg ministra predsjednika, koja će u prvom redu imati da uredi odnošaje sa Hr- vatskom a onda će preći na riješavanje jugoslavenskog Pitanja. Istaknuo je kako je u glavnom krivnja Hrvata što se dotada to nije uradilo, a uzrok je tomu njihovo ' nepoznavanje madžarskog jezika (1). Na taj način imalo Di se postići povjerenje Hrvata, a preko njih i ostalih. Razgovor sa Dr, Pugliesi je otpao jer je bio bo- lestan. Za g. Crnicu ge je onda govorilo da bi bio odgovorio Tiszi, da oni koji su dotada dražili narod protiv Madžara, ne mogu sada zagovarati pred naro- dom združenje s Madžarskom, no ako je želja ili za- povijed careva, da će oni i to uraditi. Kazivali su da je neko grofa Tiszu bio upozorio da je g. Crnica ,ein gewčhenlicher Landpfarer“, bilo s toga ili s dojma što je iz razgovora s g. Crnicom sam zadobio, ili s čega drugog on je poslije razgovora samnom preko pro- grama išao k biskupu g. Marčeliću, da se obavijesti A