Broj 11. SEDMIČNI INFORMATIVNI I PRIVREDNI GLASNIK Pojedini broj Din. 1:50 God. 3. Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“ Dr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik 3. aprila 1926. Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara. — Plativo i utuživo u Dubrovniku. Oglasi po tarifi. Proširenje grada i novi putevi. Kolua cesta od Gruža K Krajnje je vrijeme da počnemo pripremati izgradnju većeg Dubrovnika. Ovakav i cvoliki, kakav je danas, Dubrovnik ne pruža mogućnosti za jači razvoj i brži na- predak, jer je prostorno ograničen, odnosno uz da- našnje uvjete otešćana je inicijativa pojedinca, koja u iom pogledu igra konačnu ulogu. Danas je više manje izrabljen svaki prometni prostor, pa se zato već odavna osjetila potreba da se Dubrovniku udare širi temelji, oko kojih će nastati budući veći i još ljepši grad. Ti su temelji — regulacijoni plan i putevi. Tako je po cijelom svijetu, tako je i kod nas. U Americi, kroz par decenija ra pustim prostorima nastajali su veliki gradovi, a u toj izgradnji najprije se obavljao posao irasiranja i uregjenja puteva, postavljanja vodovodnih cijevi, tramvajskih šina, telelonskih i električkih žica. I čim je to obavlieno nicale su preko noći prvo kućice, pa kuće, pa palače, kroz kratko vrijeme nastajale su nove četvrli, sivarao se grad. Jednaki pojav imamo i još se proširuju. Općina je prosjecala i uregjivala pu- teve, gragjani su gradili kuće, i kroz najkraće vrijeme nastale su nove četviti, Bilo ie par godina žive gra- gjevne djelainosti, i u tome se približavalo amerikan- skoj brzini, Dubrovnik te godine niie iskoristio. no- godni momenat bio je propušten i mi smo ostali bez novih ulica, bez novih zgrada i bez novih četvrti. To znači veliki zastoj za naš grad, jer tko se ne raz- vija, taj kržljavi. Zato je krajnje vrijeme da se i Du- brovnik pomakne sa sadanje mrtve tačke. Pitanje izgradnje novih puteva «počinje da živo interesuje i najšire slojeve, jer se općenito instiktivno osjeća njihova korist i važnost. U pripremama za taj posao, koji se neće smjeti još dugo odgagjati, izvršilo do Ploča preko Konala. je značajnu ulogu naše društvo »Dub«. Na brojnim sjednicama prodiskutovani su ovi problemi, i izgra- gjivani su nacrti i planovi. U tom proučavsnju došlo se je do zaključka da je pivi posao, koji se u tom pogledu ima obaviti, izgradnja kolne ceste od Gruža do Ploča preko Konala. Projekat ove ceste bio je izgragjen još u godini 1920. pa je bio podasirt nadležnim faktorima da omo- guće njegovo izvedenje. Usprkos povoljnih mnijenja i raznih obećanja stvar je ipak zapela. Cestarska uprava ovu je gradnju toplo preporučila, a u premaljeću go- dine 1921. kad je posjetio naš grad g. Ministar Gra- gjevina, pokazao mu se onda već izragjeni projekat, kojeg je on oduševljenjem odobrio, te je i obećao da će odmah u ime državne subvencije, kao prvi obrok dati 2.000.000:— Din. te je i naredio da se odma pošelje projekat Ministarsivu Gragjevina. Radi nekih formalnih propisa o izradi planova i pfojekata za nove puteve, koji su važili za Kraljevinu Srbiju, a ne za naše krajeve, bio je projekat povraćen Ministarskim rešenjem od 8. jula 1921. br. 9705. preporukom da se čim prije projekat popuni obzirom na to što će se izradom projektiranog puta koji je od velike saobra- ćajne važnosti doprineti proširenju Dubrovnika koji će time u budućnosti biti jedan g“ Pegaz Fiujvnat popuujeu po bit! jedap E ijama ministarstva bio je još u Julu 1921. povraćen Ministarstvu, a ovo je radi megjutim nastale finansijske krize, odgovorilo da se ne može one godine dati subvenciju radi bud- žetske nemogućnosti ali da se ponovi molba, kako bi se dotični iznos uvrstio u budžet za godinu 1922. 23. — Premda se nije propustilo da se preporuči ovo uvrštenje u državni budžet i u pojedinim susljednim godinama, ipak nije uspjelo da se do danas dobiju sredstva za izgradnju tog veoma važnog puta. Riješenje ovog pitanja zapelo je dakle na nje- govoj financijalnoj strani, Moralo se je čekati i — nazadovati, I nije ovo jedino pitanje, koje ne može više čekati i koje se ne smije odlagati, a ipak se od- lagalo. U tome se baš najjače očiluje kobnost kome- sarijata u općini, koji ne može da u sebi ima one potrebite snage, da pokrene, obuhvati i primi na se svu opsežnost komunalnih problema, kako bi to pri- milo gragjansko prestavništvo. Pa zato, kad napokon dogje do promjene u općinskoj upravi, jedno od glavnih pitanja, koje će se morali riješavati, bit će pitanje proširenja grada izgradnjom novih puteva. Zašto se je najprvo_ projektiralo gradnju ceste preko Konala i kako je ta cesta projektirana, prikazat ćemo opširnije u dojdućim brojevima. Projekt zakona o advokatima. Mišljenje dubrovačkih advokata. Na nedjeljnoj skupštini Odvjetničke Komore Du- brovnik - Kotor raspravljalo se i o projektu novog zakona o advokatima, koji bi kroz kratko vrijeme imao da bude izglasan u Narodnoj Skupštini. Željeli smo da čujemo mišljenje dubrovačkih advokata o tom pro- jektu, pa smo se obratili na gosp. Dr. Miću Mičića, predsjednika Komore, koji je referisao o tom pitanju. On nam je o glavnim ustanovama ovog projekta ka- zao ovo svoje rišljenje : pogled "pokazuje napredak u" huistni“zenunćav evi jer prema tehničkoj strani tog projekta, odmah je jasno da su ga priredili pravnici. Prema navedenom projektu izjednačeni su od- vjetnici u čitavoj državi. Pripravna odvjetnička praksa, koja je kod nas iznosila sedam godina, a u drugim krajevima naše države manji broj godina, dapače neg- dje skoro nikakva praksa nije se zahtjevala, u ovom projektu ustanovljena je na pet godina. Ako odvjetnički Rad Pera Cingrije u Carigradu za Dubrov. Republiku od g. 1755. do 1768. Piše A. Vučetić. Dubrovačka republika osvem što je slela svoje poslanike u razne države, kao u Carigrad, i držala svoje konsule po gradovima sredozemnoga mora i po Balkanskome poluostrvu, često bi opunomoćila i ugledne Dubrovčane, koji se inače bavljshu u inostranstvu svojim privatnim zanimanjem, da za nju vrše javne posle i upotrebljavala bi ih i za dugo vremena kao diplomatske poslovače, Tako se ona 1755. g. obrati na uglednog Du- brovčanina Pera Čingriju u tu svrhu, koji od mnogo godina življaše u Peri cerigredskoj, te ova Čingrijina po- časna služba trajaše više godina ito od 1755 do 1768 g. Prigoda, u kojoj se ona prvi put obrati njemu bijaše zaplijena jednog dubrovačkog broda sa strane alžirskih gusara maja 1754, te mu piše prvi put 9. januara 1755 u svrhu da obezbjedi slobodu dubrovačke plovidbe po alžirskim vođama kao i svuđa po sredo- zemnome moru u smislu povlastica svltenovih. Dubro- vački brod bijaše progsnjela ječna gusarska goliju, te se on skloni u Almeriju u Španiji. Ali ked momčad pobjegne s broda, alžirski ga gusari zeplijeniše, pove- doše ga u Alžir i on kao dobar plijen bi prodat. Ka- petan ovog broda, koji se nalazio tada u Kadisu, saznavši za plijen, pogje u Alžir da se potuži na ne- * pravdu. Ali kad dogje temo, nsgje, da jedan francuski , kapetan, koji je prije njega iz Kadisa bio došao u Al- žir, bijaše razglasio, da brod pripada Dubrovčanima. Stoga alžirska regenca zatraži od kupioca povratak broda i pošto jedan dio tovara bijaše takogjer prodat, zatraži da novac cd prodaje toga dijela bude zadržen a ostatak neprodstog tovara da bude pridižan za vlasnika. Kapetan, kad degje u Alžir, bi ljubazno primljen, te mu se izruči brod i dio tovara, još neprođat, i iznos novčani za onsj dio, koji je bio prodat. Zatim kapetan tražaše, da mu se vrati onaj dio opreme brodske, koje je bilo nestalo sa njegova broda. On je imao pak prigcde, da sazna što kaže Bej i što mu priopći ho- landeški konsul gospodin Pavao de Paravicini, koji je tu bio, t. j. da dubrovačka nacija, ma da je plovila ped pvinom ispravom sultanovom, ne bi se mogla poslužiti s njem izvan sultanovih granica i da Dubrov- čani ne smijedu nositi živežnih namirnica njegovim neprijsteljima ; ali da će Alžir do brzo poslati svoje povjerenike Posti i da će oni tada o tome raspravljati s onim ministarstvom i podvuče da dubrovačka nacija bijaše tek od kratkog vremera poznata. O tome Pa- ravicini izvjesti 31. avgusta 1754, a kad je on sprav- ljao ovo izvješće dubrovačkoj vladi, Bej mu pošlje dragomana porukom, da će naložiti svojim gusarima, da plijene dubrovačke brodove, koji bi nosili hrane ili municije njegovim neprijateljima i da o tome obavijesti dubrovačku vladu, Stoga dva cdluči, da ne zapusti dolazak alžirskih povjerenika u Carigrad, nego da bdije nad onim što ori rade onemo ida nastoji, da im Porta efikasno pre- poruči dubrovačku plovidbu. Za ovaj posao senat izabra ličnost Pera Čingrije poznajući njegovu okret- nost i privrženost domovini; a dižeći da mu je zato doznatna ruka kapudan-paše, posla Peru Cingriji pismo za pašu pozivcm da pogje što prije u njega, te izru- čujući mu pismo izjavi mu sa najljudskim riječima, kcliko su mu Dubrovčani harni za ljubaznu zaštitu dubrovačkih kapetana i da ga izvijesti o svemu onome, što se dogodilo dubrovačkome zaplijenjenome brodu u Alžiru. Sasvim pako da ona regenca bijaše vratila brod, protestuje za ostalo, te se stoga Dubrovnik obraća moćnoj zaštiti kapudan-paše i moli ga da nagovori alžirske povjerenike, kad dogju u Carigrad, da porade da Alžirani ne vrijegjaju slobodu dubrovačke plovidbe poštujući sultanovu povlasticu. Ako bi povjerenici za- kasnili, neka zamoli kapudan-pašu, da prvom prigodom piše onoj regenci o odanosti Dubrovnika preporukom, da se ne posluži nikakvom izlikom za proganjan;e Dubrovčana, Pošto se pako nije pristojalo, da se dogie pred - kapudan-pašom praznin ruku, naredi mu da dobavi dva odreska raznobojnog svilenog atlasa (cavezzi di raso) i dva fine svite i da mu ih pokloni na ime Du- brovnika. Tako isto da pokloni jedan odsječak svite dragomanu, koji je veoma obljubljen kod Beja. Senat preporuči Čingriji, da kad dogju alžirski poslanici, pazi na njihovo poslovanje glede Dubrov- nika, te da pogje opet u kapudan-paše, da ga učvrsti istim osjećajima i predoči mu ono što hoće sultan na korist Dubrovčana. ? Napokon mu senat kaže: »Trebaće da pogjete i u povjerenika i da ih podvorite u naše ime, preporu- čite im naše kapetane i poklonite svakome od njih po jedan odrezak svile i jedan svile. Vi ćete nas po na- puljskim korijerima obavješćivati o vašemu djelovanju a mi ćemo vam do potrebe davati nove napuike. Pri- općićete nam koliki je trošak za rečene poklone i ime lica, kojemu taj trošak ima biti podmiren. Ponavljamo da zastava nijedne kršćanske nacije nije podložna ni- kakvu ograničenju osvem onih općih; a zabrana pri- jenosa živežnih namirnica u. mjesta, koja ih trebaju, isto je kao uništenje naše plovidbe“. . Senat se napokon spuštio na njegovo razumye- vanje i na poznavanje razloga koji mu mogu koristiti i preporučio mu je, da ozbiljno razmisli o onome | što treba. Na ovo pismo Pero Čingrija odazove se svojim pismom od 15. II. 1755. iz carigradske Pere. Izjavljuje, da ga je vlada izvanredno počastila svojim povjerenjem