< gat i I : nod I $ i lj Ki POSTARINA PLAĆENA Broj 14. SEDMIČNI INFORMATIVNI i PRIVREDNI oč GLASNIK 8 ido od “+ Poj dii broj Din. 150 : 1 Ki si # £ 4 # g * i Vlasnici - izdavači - urednici: za odbor ,Dubr. Lista“ Đr. Matija Vidoević i Stijepo M. Bjelovučić, Dubrovnik 24. aprila 1926. — Plativo i utuživo u Dubrovniku. Godišnja pretplata 60 Dinara. — Za inozemstvo 200 Dinara. : —. Oglasi po tarifi. oNaš'* turizam. Konferencija u Dubrovniku. Savez Kupališta naše Kreljevine, koji ima svoje sjedište u Zagrebu i u kojemu su okupljeni kao članovi Pojedina naša kupališta i liječilišna poduzeća, sanaloriji i sl. sazvao je za 11. maja ove god. jednu konferen- čiju u Dubrovniku na kojoj bi se imalo da raspravi razna aktuelna pitanja našeg turizma. Uz ostalo ras- Pravit će se i pitanje voznih cijena, poresko pitanje 4 kupalištima, pitanje propagande naših kupališta, centralizacija reklame i propagande isl, Nema dvojbe, da će i ova korferencija moći dosta da doprinese Popularizovenju seme akcije oko unapregjenje turizma, a bit će i od «fektivne koristi po samu sivar u koliko će se iznijeti mišljenja i istaknuti potreba jedne jače i šire akcije oko ove važne privredne grane. U Savezu Kupališta nisu još u dovoljnoj mjeri zastupana naša primorska kupališna mjesta, teko da je Savez Kupa- lišta do saća imac više menje, zovimo ga kontinentalni karakter, je su glavni činioci u Savezu bili naša ku. pališna poduzeća i toplice u unutrašnjosti zemlje. Trebat će i o toj stvari da se povede riječ pa da i naša morska kupališta jače podupru ovaj zajednički Savez. Megjutim jedna od glavnih stvari koje bi, po našem mišljenju, trebalo da se raspravi na ovoj kon- ierenciji je pitanje cijena naročito. po našim primor- skim kupališnim mjestima; jer bi nam se moglo da dogodi da sav. trud oko akcije za promet stranaca ostane bez pozitivnih rezultata ako budemo strance odbijali pretjeran'm cijenama. Čitemo baš jutros u nekim zagrebačkim novinama, kako se stranci tuže, da su u južnoj Dalmaciji morali da u jednoj gostioni Plaćaju crno vino po 16. dinara litar! — Pa to nije spsolutno nikakva iznimka, zar nije isto tako čudno, da se kod nas, u egrarnoj Jugoslaviji, još uvijek plaća : komađić hljeba u restauraciji po Din. 1.— ili crna turska ksla po 4 i po dinara, obični kapuciner po 3 ili čak i 4 dinara, obični, prosti čaj 6 dinara čaj sru- mom po 9 dinara, i slično. Dok se u tom pravcu Prilike n€ normalizuju, možemo biti sigurni da same naše prirodne Lepcte i plavo _more neće koristiti da strance k sebi privučemo i zađržimo, tim više što nežalost i naši hoteli ne pružaju ni iz daleka cno što se danas s potpunim pravom može da traži i na što su stranci u drugim zemljama naučeni. Naredna konferencija u Dubrovniku morala bi u prvom redu da se i tim pitanjem detaljno pozabavi, jer je pitanje konforta i cijena preduvjet za Svaki dalnji rad i za uspješnu propagandu vani. Nadamo se, da će se ovome posvetiti najveća pažnja i učesnici konferencije naići će bez dvojbe u svojem nastojanju na najširu moralnu potporu čitave javnosti. SE Ponašanje prama strancima. Poireba umjerenosti i susretljivosti. U posljednje vrijeme u našem gradu posvećuje se mnogo pažnje industriji i prometu stranaca, kojih svakog dana dolazi sve veći broj. Danas su puni ho- teli i pensioni a ima ih i po privatnim stanovima. Od Ovih su većinom sve sami Nijemci, otmena i pristojna čeljad, svijet kakav bolji mi ne moramo da tražimo. Treba zato nastojati i paziti da ih što više vežemo uza se, dolazeći im ususret u svakome pogledu. Ovi ljudi kad se povrate natrag u svoju domovinu biti će živa reklama i najbolja preporuka, koja ne vrijedi manje od one sa tablama i slikama, a sa kojom je u zadnje doba dosta učinjeno, što može -da služi na svaku čast savezu društava za unapregjenje furizma, te njegovom agilnom tajniku gosp. bar. Letisu, Spomenuo sam da su ti stranci otmen svijet, a onda dozvolite da kažem da moramo imi biti otmeni; ako hoćemo da podržavamo vezu. To je prvi i jedini uslov. Ovu otmenćst pomišljam u smislu čovječnosti. Treba dobro da pazimo dokle možemo nategnuti; za- teže li sekonop previše -—— nakon nekog vremena mora da pukne. Svi dobro mi znamo da ovdje nemamo ni- kakove razvijene industrije i da je naš grad upućen da živi i zaragjuje od granaca. Kolika je ta dobit ja neznam, ali samo znam gla broj ayfomobila sve se po- većava i raste, a mislim da nijedan*ed njihovih vlasnika ne gubi. Takovih koji zaragjuju u Dubrovniku i okolici, u bilo kojoj formi sa dolaskom stranaca imade ih pri- ličan broj. Svi ti dobro će me razumjeti, što mislim da kažem, to jest: o preljerivanju,cijena. Samo neka se ne ide sa pretpostavke : dobijmo što možemo više, i onako neće više k nama. Drugu jednu stvar koju hoću da podcrtam i na- glasim jest susretljivost naprama strancima. Svak od nas je dužan ako ga zapita stranac o bilo čemu, da mu tačno i pravo odgovori, a ne da mahne rukom i glavom pa ode — podavši svjedodžbu svoje skladnosti. U nas na pr. postoje dvije špilje i to morska ili modra, koja se nalazi u blizini gospe od Milosrgja a druga je kopnena u Gružu, koja je vlasništvo g. Kor- dića. I jedna i druga su krasno djelo prirode i mi možemo biti ponosni da nešto takova imamo. Budimo uvjereni, da će nam mnogi stranac biti zahvalan što smo ga na njih uputili. Svaki će iz njih sigurno zadovo- ljan izaći i biti veseo da je imao sreću jer ih je posjetio. Ali ovdje moram upozoriti na jednu okolnost a to je da igra svijetla u modroj špilji, srebrenasto svjetluca- nje morskih kapljica, modra kristalna boja mora i refleksno preljevanje boja megju hridinastim šupljina- ma ovisi jedino o zrakama i svjetlosti sunca. To znači, kad je lijepi i sunčan dan a radi pristupa i more mora da je mirno i tiho. Ovo naglašujem radi toga; što naši lagjari voze strance u svako doba dana i vreme- na i razumije se ako nema sunca nema ni pojava, a . ona onda izgleda obična, kao i svska druga špilja. U špilju dakle vrijedi u ovo doba pa u naprijed ići samo od 11 sati pa dalje i ako se ranije dogje ne vidi se ništa i onda je sasvim razumljivo da se stranac, “koji je bio dovezen, prije spomenutog vremena, razo- > čara i polazi uvjeren da je bio prevaren. Ovdje je krivnja lagjara, koji tačno ne upozore stranca a uvje- ren sam da oni najbolje znadu, kađ' treba ići. Osim toga napominjem, kad ih stranac o špilji zapita, dužni su da priupitaju: koju žele da vide ili morsku modru ili onu u Gružu. Ovo oni moraju učiniti a dobro bi bilo da se na to i pripazi. Ja ovo naglašujem jer su one uistinu prave inte- resantnosti našega kraja, koje ako stranac ne vidi, za njega znače gubitak a kojega on sigurno ne želi. Ovo nekoliko riječi napisao sam na temelju ne- kojih tužaba, koje se čuju i ovo je najblaža forma u kojoj može da se piše o ovoj stvari. Li Modre špilje. ] Vožnja ed Napulja do Capri. More svijetla u napuljskoj luci ,Porto di S. Lucia“ zablešćuje te i pruža ti pogled na kraj, zastalno naj- ljepši na svijetu. Ako se popneš na ,Vomero“, pros- tire se pred tobom Ischia, Procida, Miseno, Prošetaš li divnom cestom Posilipa i Bagnoli — stići ćeš do Pozzuoli. Njegove ruševine, Crno More, krater Sol- iatara, predivna obala Baie pružaju ti jedinstvenu ča- robnu sliku, koja te omamljuje. Baia 1! Još i sada nase- ljena od najzamamljivih božanstava sa Olimpa, sjeća te raskošnog i ćutilnog uživanja rimskih posjetilaca i antičkih pjesnika, koji su znali, da tako divnim stiho- vima opjevaju veselja neobuzdane ljubavi. Tu i bol postaje nasmijanom elegijom i grijeh _šalom, koja se oprašta; Kanconete, balete i rispetti, odraz narodne duše, razlijegaju se ovim toplim krajem idilske naslade. Sa Quai-a_ Sv. Lrcije stići ćeš u kraiko vrijeme do otoka Capri. Na parobrodu, prepunom šarenog svijeta, razliježe se pjesma ljubavi i sanja: »O dolce Nepoli, o suol beato »Dove sorridere volle il Creato“... Sve se kupa u južnjačkom suncu, i svačija duša odiše veseljem i prepušta se nekom neobičnom iščekivanju. «.Pcd beskrajnim nebeskim : plavetnilom sve gori od sunčana svijetla i pjeva himnu slave Tvorcu; sve uz- diže jedinstvenu molitvu : beskrajne prirodne ljepote, slavne uspomene, Tko bi mogao da opjeva pojedinosti, i sjajni ,colpo d' occhio“, koji ti pruža prizor ? Tko da izrazi bogatstvo; milinu ovog kraja ? | Pred tobom se pruža otok Capri! Poput sjajne, gigantske školjke, još iz vremena bajoslovnih, ostavljen iu od koje stare kataklizme, podiže se k nebu, usred ovog napuljskog zaljeva, koji je netko tako sretno nazvao ,Delizia d' Italia“. Baršunaste poput morske alge, masline sa obližnjih brežuljaka prelijevaju se mrkim, srebrnastim lišćem, koje dršće pod poljupcem vjetra, dok nad njima, iz eternih visina, slijeva se modrilo, beskrajno, puno du- bokih glasova, kao da izviru iz dna oceana. U duhu gledamo kako se na podnožju starih vila pojavljuju oklopi, kacige, tamo od drevnih grčkih vremena — 10 vijekova pr. Krista — pa sve do Tiberija, koji 26 PO Kr. izabere otok za residencu i učini ga središtem ondašnjeg svijeta. Zagospoduju potom Saraceni, Ro- mani, Aragonci, Španjolci, Burbonci i Francuzi iz doba Velike Revolucije. — Usidruje se brod i na stotine malih lagjica približava se obali. Kroz uski ulaz (circa 1 m) uvlačiš se u glasovitu ,Modru Špilju“. Prvi dojam — nagla promjena svijetla od koje kao da si zaslijepljen. Iz mora reska svijetla ulaziš u tajinstveno carstvo vila! Prozirno plavetnilo, koje se poput lakih koprena hvata hridi, nad vodom, razlivenom poput žive! Šum raznih jezika dopire ti do uši, pjesma se ori uz pratnju kitara i mandolina, i sve to ti ispunja dušu slatkoćom, 54 m duljine i 52 m širine, a 13 m visine čine, da svijetlo sunčano, prodrijevši i obuhvativ čitav prostor, prelama se u supstilne nianse, koje se lagano gube i tonu poput plamsećih plamičaka. Dječaci uropjuju u vodu i njihova tjelesa postaju srebrna. Takovu opojnu sliku pruža vam ova bajoslovna grota, na koju upozori iza sredovječnog zaborava pjesnik i slikar August Kopisch, (1826.) Evo nas opet na svijetlo dana. Brod je otplovio pravcem Amalfia i Sorrenta. Miješanje stotinu zvukova sačinjava simfoniju i odvodi je u nebesko plavetnilo ! Eto nas na očigled Sorrenta, obavijena dubokom me- lenkonijom besmrinog Tassa.... Sunce melo po malo zapađa, bojadišući purpurom lijepe zasecce, pozlaćujući vrhove brežuljaka, dok Sorrento roni u mere i pričinja se od zlata. Lastavice prolijeću nad morem, sukobliuju se, spuštaju se sire- limice izbacujući produljene i oštre krikove, a stakla zaseoca pozlaćuje sunce na zalazu pod beskrajnom kupolom ljetnog nebs, koje pomalo poprima blijedu boju opala i kobalta.... Seljakinje u slikovitoj nošnji sa okruglim slamnatim šeširom na glavi, širokih i mekih oboda, koje okružuju lice poput aureole i lagano. drhšću pri pokretaju tijela, prodavačice koralja, školjaka, biserja i stotinu drugih predmeta, čine prizor van- redno živopisnim, »Balloncini“ mame k sebi djecu: kadkad se is- kliznu iz malenih ruku, nevještih i nemirnih, i odatle, tamo gore, u vedrinu ljelnog neba, uzdižući se nad onim šarenim svijetom, kao znakovi veselja. ŠAS Ponovno juri brod niz divni napuljski zaljev — niz koji kao da je popalo na tisuće zvijezda sa neba, da uzveličaju i ukrase ovaj bajoslovni kraj... B. V. V.